REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5348/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z BO G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja, izvan ročišta za glavnu raspravu, 7. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 138-50-3574003, sklopljenog dana 18. srpnja 2006. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i tužitelja ŠI kao korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle točka 3. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje Kreditoru platiti naknadu 3.30% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati troškove parničnog postupka u iznosu od 329,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. studenog 2025., pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom kao kreditorom 18. srpnja 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 138-50-3574003 – dalje:
Ugovor, u svrhu kupnje novog vozila za osobne potrebe. Točkom 3. Ugovora, određeno je: „3. /treće/ NAKNADA 3.30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“ Tuženik je tužitelju 21. srpnja 2006., prilikom isplate kredita, naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 4.409,62 kn, dakle upravo 3,30% od iznosa odobrenog kredita. Gore navedeni ugovor o kreditu parnične stranke su sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tuženik je na opisani način postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 87. ZZP/03 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i dr., dalje: ZOO/05).
1.1. Tužitelj ukazuje na odredbu članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o odredbi točke 5. Ugovora, već je isti bio stavljen u poziciju „uzmi ili ostavi“. Također, tuženik tužitelju nije prezentirao koje to točno tuženik ima troškove u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužitelj morao naknaditi niti mu je objasnio strukturu tih troškova i zašto iznos te naknade izravno ovisi o visini iznosa kredita koji se traži.
1.2. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da su odredbe, koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu kredita bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika, o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i potpuno neopravdana obveza, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku- trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.
1.3. Tužitelj zaključno ukazuje kako nesporno ima pravni interes da sud utvrdi ništetnost ugovornih odredaba predmetnog kredita, koji se odnose na obvezu plaćanja naknade za obradu kredita te su ispunjeni uvjeti iz čl. 187. ZPP-a za tužbu za utvrđenje, posebno imajući u vidu da je pravo tužitelja da ističe ništetnost neograničeno (čl. 328. ZOO/05). Također, iz svega gore navedenog jasno je da su te ugovorne odredbe nepoštene, jer su protivne prisilnim propisima, konkretno relevantnim odredbama ZZP/03 i ZOO/05. Time su ispunjeni uvjeti ništetnosti tih odredbi ugovora propisani čl. 87. ZZP/07 te čl. 322. ZOO/05. Posljedica tako utvrđene ništetnosti bit će obveza tuženika da vrati tužitelju sve što je primio temeljem ništetnih odredbi ugovora (čl. 323. ZOO/05) sa zateznim kamatama od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO/05) jer je tuženik nepošteni stjecatelj.
1.4. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom će utvrditi ništetnom odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu broj 138-50-3574003, u dijelu u kojem je ugovoreno da se tužitelj kao korisnik kredita obvezuje platiti tuženiku naknadu u visini od 3,30% od iznosa kredita jednokratno prilikom prvog korištenja kredita, te kojom će naložiti tuženiku naknadu parničnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom.
2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u roku od 30 dana određenom rješenjem od 25. kolovoza 2025., a dostava mu je uredno obavljena što potvrđuje dostavnica na listu 14 spisa.
3. Tužitelj je spisu priložio dokumentaciju u vidu preslike otplatnog plana (list 4-7 spisa) i preslike Ugovora o kreditu (list 8-11 spisa).
4. Čitanjem kompletne spisu priložene dokumentacije utvrđeno je da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te navedene činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužiteljica podnijela niti s činjenicama koje su općepoznate. Također, nije utvrđeno da bi postojale općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi podnijeti odgovor na tužbu, slijedom čega je, na temelju odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) odlučeno kao u izreci presude.
5. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika-Narodne novine broj 138/2023) što uz vrijednost jednog boda od 2,00 € (Tbr.54) iznosi ukupno 200,00 €, a uz PDV od 25% iznosi 250,00 €. Navedenom trošku valja dodati i troškove sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 53,09 € te za presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 €, pa ukupni troškovi iznose 329,64 €. Tužitelj ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od presuđenja, po odredbi čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Samo uzgred treba napomenuti da u konkretnoj situaciji nije riječ o postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske odluke za zaštitu kolektivnih interesa jer se u tom sporu nije razmatrala ništetnost odredbe o ulaznoj naknadi, pa stoga tužitelj nije oslobođen plaćanja sudskih pristojbi.
Zagreb, 7. studenog 2025.
Sudac:
Laura Crnić Klapšić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).
DNA
- tužitelju po pun. uz pristojbu na tužbu i na presudu zbog ogluhe
- tuženiku
