REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pr-2034/2023-30

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, Split, OIB:51401063283, zastupanog po Ivici Zaradiću, odvjetniku u Solinu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. kolovoza 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, ĆK, odvjetničke vježbenice i zamjenice punomoćnika tuženika Katarine Zrilić, odvjetnice u Splitu, objavljene dana 7. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 560,69 € neto za razdoblje od 01.11.2018.g. do 30.09.2024.g., zajedno s pripadajućom: 28,79 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

35,69 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

32,50 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

9,94 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

8,89 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

14,02 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

17,19 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

64,62 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

37,38 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

36,55 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

43,61 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

55,57 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

44,03 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

20,33 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

7,39 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

39,23 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

33,74 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

1,62 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

18,92 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

6,07 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

4,61 EUR koja teče od 15. kolovoz 2024.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8%poena, a u ostalim odnosima za 3% poena."

odbija se tužbeni zahtjev u dijelu više zatraženog na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u iznosu od 2.066,31 EUR, do ukupno zatraženog iznosa od 2.627,00 EUR.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 265,45 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 6.12.2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara u Klinici za bolesti srca i krvnih žila i da ima prebivalište na adresi [adresa], koje je do mjesta rada u Splitu, Spinčićeva 1, udaljena 35,05 km. Tužiteljica da ima pravo na isplatu razlike naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru na temelju odredbe čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno na temelju odredbe čl. 65. st. 11. TKU/22 i to u visini prema odredbama čl. 66. st. 12. TKU/17 i čl. 65. st. 14. TKU/22. Naime, obzirom da radno vrijeme tužitelja i raspored vožnje autobusne linije, u konkretnom slučaju organizirani međumjesni prijevoz, ne omogućava tužiteljici svakodnevni redovit dolazak na posao i povratak s posla, tužiteljica da ima pravo na isplatu putnih troškova po prijeđenom kilometru. Ovo posebice, kada tužiteljica radi vikendom, noću ili praznikom kada uopće nema organiziran međumjesni prijevoz koji bi omogućavao dolazak ili odlazak s posla unutar vremena čekanja do 45 minuta. Radi navedenog, tužiteljica da je prisiljena koristiti osobni automobil pa da prema prethodno citiranim odredbama TKU-a, ima pravo na isplatu troškova prijevoza (za dolazak i povratak s posla) prema prijeđenim kilometrima.

1.1. Nadalje, tuženik da je tužiteljici umanjivao naknadu troškova prijevoza protivno odredbi čl. 66. st. 16.TKU/17, odnosno odredbi čl.65.st.21.TKU/22 prema kojoj se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Prema tim odredbama TKU-a naknada troškova prijevoza po prijeđenom kilometru da se može manjiti samo za određene dane i to kada tužiteljica nije uzastopce bila u obvezi dolaziti na posao više od dva dana. Međutim, tuženik da je protivno prethodno citiranim odredbama TKU-a, pogrešno obračunavao i isplaćivao tužiteljici umanjenu naknadu troškova prijevoza.

1.2. Tužiteljica u tužbi napominje, da u razdoblju od 21.03.2020. do 11.05.2020. uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID -19, radi čega da tužiteljica u navedenom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru.

1.3. Kako je tuženik protivno odredbama TKU-a pogrešno obračunavao i isplaćivao tužiteljici umanjenu naknadu troškova prijevoza tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku između onog što joj je plaćeno i onog što joj je trebalo biti plaćeno sukladno odredbama TKU-a. Tužiteljica napominje da će po pribavi dokumentacije kojom raspolaže tuženik (platne liste, evidencija rada i raspored rada) i nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja određeno postaviti tužbeni zahtjev i predložiti sudu da donese presudu kojom će se tuženiku naložiti da na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza isplati tužiteljici određeni neto iznos za razdoblje od 1.11.2018.do dana dostave podataka, sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 21.3.2024. u cijelosti osporava tužbu. Ističe da je tužiteljici trošak prijevoza isplaćen u skladu s ugovorom o radu, Zakonom o radu, odredbama KU-a i Odlukama tuženika. Ističe da je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu u skladu s odredbama čl. 186.b ZPP-a pa da je prije bilo kakvih daljnjih radnji potrebno da sud donese rješenje kojim će se tužiteljici naložiti da ili pruži dokaz da je prije podnošenja tužbe od tuženika zatražila podatke potrebne za uređenje tužbe koje joj po tom tuženik nije dao ili da uredi tužbu na način da uopćeni tužbeni zahtjev iz stupnjevite tužbe nadomjesti točno određenim tužbenim zahtjevom. U slučaju da tužitelj ne postupi po predloženom rješenju, tuženik predlaže odbaciti tužbu.

2.1. Tuženik osporava da je tužiteljica opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da pokrene ovaj spor, međutim, tužiteljica je na ročištu od 28.8.2024. izjavila da je odvjetnici Martini Radić Šunjić izdala punomoć za vođenje ove parnice i da je to bilo prije podnošenja predmetne tužbe iz čega proizlazi, da je Martina Radić Šunjić koja se u ovoj parnici pojavljuje kao punomoćnik tužiteljice ovlaštena za zastupanje.

2.2. Nadalje, tuženik u podnesku od 28.8.2024. navodi kako je tužiteljica od travnja 2021. do studenog 2022. bila na porodnom dopustu pa da za to razdoblje nije imala pravo na isplatu troškova prijevoza.

3. Rješenjem od 6.11.2024. naloženo je tužiteljici da postavi određen tužbeni zahtjev (čl. 186. ZPP), s obzirom tužiteljica u tužbi ni ne tvrdi da joj tuženik ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog u smislu odredbe čl. 186.b ZPP-a.

4. Podneskom od 21.11.2024. tužiteljica je određeno postavila tužbeni zahtjev pa je za razdoblje od 1.11.2018. do 30.9.2024. zatražila isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 2.627,00 eura neto, sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 37,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate. Tužiteljica je zatražila od tuženika da se parnični trošak isplati na račun njenog punomoćnika.

5. Tuženik je nakon toga po nalogu suda i za potrebe izvođenja dokaza financijskim vještačenjem, u privitku podneska od 26.3.2025. dostavio platne liste i evidencije radnog vremena pa je spis dostavljen stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću, koji je po tom, dana 15.6.2025. podnio pisani nalaz i mišljenje da bi manje isplaćena naknada troškova prijevoza za razdoblje od 1.11.2018. do 30.9.2024. iznosila ukupno 560,69 eura (Tablica, list 2-4 vještva).

5.1. Sudski vještak je za razdoblje od travnja 2021. do studenog 2022. razliku neisplaćene naknade troškova prijevoza iskazao nulom, a kako je to vidljivo iz navedene tablice i što je u skladu s navodima tuženika da je tužiteljica u tom razdoblju bila na porodnom dopustu pa da joj za to razdoblje nije nastao trošak prijevoza.

5.2. Tužiteljica je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, podneskom od 11.7.2025. od tuženika zatražila isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.11.2018. do 30.9.2024. u ukupnom iznosu od 560,69 eura.

5.3. Tuženik se u podnesku od 24.7.2025. usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe. Dakle, tužiteljica je tužbeni zahtjev djelomično povukla, a kojem povlačenju se tuženik usprotivio. Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 155/23., u tekstu ZPP) za povlačenje tužbe, u ovom slučaju djelomično povlačenje, potreban je pristanak tuženika pa kako ga isti nije dao, potrebno je odlučiti o tužbenom zahtjevu u ukupnoj visini od 2.627,00 eura.

6. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem dokumentacije priložene spisu, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati razliku manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od 1.11.2018. do 30.9.2024. u ukupnom neto iznosu od 2.627,00 eura.

9. Tužiteljica svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

9.1. Odredbom čl.66.st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosnočl.65.st. 1.TKU-a („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

9.2. Odredbom čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 11. TKU/22 propisuje da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta.

9.3. Odredbom čl. 66. st. 12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eur od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eur.

9.4. Odredbom čl. 66. st. 16. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 21. TKU/22 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.

9.5. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

10. Iz Odluke tuženika od 11.3.2020. (list spisa 52) proizlazi da je tuženik priznao tužiteljici pravo da joj se naknada troškova prijevoza od 1,9,2018, obračunava prema prijeđenom kilometru prema broju dolazaka na posao.

11. Međutim, iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je tuženik za utuženo razdoblje isplaćivao umanjenu naknadu troškova prijevoza, a kako je to utvrdio i sudski vještak Marijan Jović, čiji nalaz i mišljenje prihvaća sud kao stručno, jasno i u skladu s dokumentacijom u spisu. Naime, sudski vještak u nalazu navodi da je evidentno da je tuženik u pojedinim mjesecima manje isplatio tužiteljici naknade troškova prijevoza, a kako je to prikazano u Tablici vještva te je neisplaćenu razliku obračunao ukupnom iznosu od 560,69 eura.

12. Kako stranke nisu imale primjedbi na vještvo pa kako je utvrđeno da je tuženik, unatoč tome što je tužiteljica imala pravo prema Odluci tuženika da joj se naknada troška prijevoza obračuna prema prijeđenom kilometru, tužiteljici obračunao i isplatio naknadu troška prijevoza u umanjenom iznosu od 560,69 eura, valjalo je pozivom na naprijed navedene odredbe TKU-a tužbeni zahtjev prihvatiti kao osnovan u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 560,69 eura, dok je za više zatraženo na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u iznosu od 2.066,31 EUR, do ukupno zatraženog iznosa od 2.627,00 EUR, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

12.1. Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR).

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, u tekstu ZPP). Kako su stranke uspjele djelomično, u približno jednakim dijelovima, sud je odlučio da tuženik naknadi tužiteljici samo trošak provedenog financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura. Naime, kako je tuženik tužbeni zahtjev osporavao i u pogledu osnove i u pogledu visine te ustrajao u prigovorima, bilo je potrebno provoditi dokaze pa tako i dokaz financijskim vještačenjem pa tuženiku nije nastao nikakav dodatni trošak u pogledu vođenja ove parnice u pogledu povučenog dijela tužbe te je sam uzrokovao vođenje parnice neurednim plaćanjem obveza iz radnog odnosa.

13.1. Pregledom spisa sud je utvrdio da je tužiteljica izdala punomoć odvjetnici Martini Radić Šunjić za vođenje parnice te je na osnovi takve punomoći navedena odvjetnica, između ostalog, "ovlaštena primiti novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde ". Čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a propisuje da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, da je odvjetnik ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Kako u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi, a iz opsega priložene punomoći proizlazi da je punomoćnik tužiteljice „ovlašten primati novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde“, proizlazi da je punomoćnik tužiteljice na temelju ovlaštenja iz punomoći ovlašten primiti parnični trošak.

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 7. studenog 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženik

-u spis