REPUBLIKA HRVATSKA

P-1642/2025

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja STEČAJNA MASA TVORNICA ELEKTRIČNIH ŽARULJA d.d. u stečaju, OIB 09545355586, Zagreb, Folnegovićeva 10, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kokić, odvjetnik iz Zagreba, Trg Nikole Šubića Zrinskog 10/III, protiv tuženika GRADA ZAGREBA, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine, nakon javne glavne rasprave zaključene 16. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 7. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se osnovanim osporavanje tražbine tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, u iznosu od 176.894,53 eura.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 54.067,56 eura u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 8.387,50 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 19. travnja 2012. radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine tuženika u iznosu od 9.855.689,98 kn kao tražbine drugog višeg isplatnog reda. U tužbi i tijekom postupka je naveo da je tužitelj rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu upućen na parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine. Razlog zbog kojeg je stečajni upravitelj osporio tražbinu je u tome što je nastupila zastara tražbine. Navodi da se tražbina odnosi na rješenja koja su donesena u upravnom postupku u razdoblju od 1998. do 2000. godine te presudu Općinskog suda u Zagrebu P-1422/96 koja je postala pravomoćna 9. listopada 2000. te je prije podnošenja prijave u stečajnom postupku nastupila zastara.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka naveo da je zastara prekinuta jer se u pogledu svih tražbina vodio ovršni postupak sve do otvaranja stečajnog postupka. Navodi da su rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet dostavljena tadašnjem Zavodu za platni promet na provedbu, dok je u pogledu tražbine iz pravomoćnih sudskih presuda vođen ovršni postupak.

3. U dokaznom postupku sud je zapisnik s ispitnog i izvještajnog ročišta (list 5- 7 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu St-1200/11 od 3. travnja 2012. (list 8- 10 spisa), prijavu tražbine (list 11 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo stambene i komunalne poslove i promet klasa: UP/I- 363-03/98-80/9 od 3. kolovoza 1998. (list 13 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo stambene i komunalne poslove i promet klasa: UP/I-363-03/99-80/0052 od 29. travnja 1999. (list 14,70 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo stambene i komunalne poslove i promet klasa: UP/I-363-03/2000-80/1705 od 8. lipnja 2000. (list 15,72 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo stambene i komunalne poslove i promet klasa: UP/I-363-03/2002-80/0077 od 29. ožujka 2002. (list 16 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo stambene i komunalne poslove i promet klasa: UP/I-363- 03/2002-80/0078 od 29. ožujka 2002. (list 17 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo stambene i komunalne poslove i promet klasa: UP/I-363-03/2003-80/0060 od 17. prosinca 2003. (list 18 spisa), obračun kamata (list 19-46, 51-53, 59-61, 136-137 spisa), prijavu tražbine (list 47, 53 spisa), prijedlog za dozvolu izvršenja (list 49-50 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu P-1422/96 od 9. studenog 1998. (list 55-56, 83-84 spisa), prijedlog za ovrhu (list 57-58 spisa), dostavnice (list 71,73 spisa), dopise Zagrebačke banke d.d. (list 74-76 spisa), dopis tužitelja (list 77-78 spisa), e-mail korespondenciju (list 79 spisa), prijedlog za izvršenje (list 80-81 spisa), prigovor protiv rješenja o ovrsi (list 82 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž-7437/00 (list 85 spisa), prijedlog za ovrhu (list 86-87 spisa), rješenje o prijenosu (list 88 spisa), dopise Zagrebačke banke (list 89-92 spisa), dostavnicu u predmetu St-1200/11 (list 93 spisa), prijedlog za izvršenje (list 115-117 spisa), prijedlog za ovrhu (list 118-124 spisa), prijedlog za dozvolu izvršenja (list 124- 126, 134-135 spisa), dopis Zagrebačke banke d.d. (list 142-143 spisa), dopis Financijske agencije (list 144 spisa), dopise Općinskog građanskog suda u Zagrebu (list 147, 221 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu P-13431/99 (list 148-149, 222-223 spisa), isprave iz spisa ovrpl-495/02 (list 200-220 spisa).

4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem osnovanosti osporavanja tražbine tuženika prijavljene u stečajnom postupku koji se vodi prema tužitelju u iznosu od 1.332.811,80 kn (176.894,53 eura) kao tražbine drugog višeg isplatnog reda.

6. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da je tužitelj (stečajna masa) brisan iz sudskog registra 13. srpnja 2022. rješenjem Tt- 22/29172-1. Neovisno o tome što je stečajna masa brisana iz sudskog registra postupak se može voditi i dovršiti jer stečajna masa iza stečajnog dužnika ima stranačku sposobnost neovisno o upisu stečajne mase u sudski registar, odnosno kasnijem brisanju ranije upisane stečajne mase iz sudskog registra, sukladno odredbi čl. 199. st. 4. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12 - dalje SZ). U ovom postupku tužitelj Tvornica električnih žarulja d.d. u stečaju je prestao postojati brisanjem iz sudskog registra te je rješenjem suda od 11. svibnja 2015. utvrđen prekid postupka zbog toga, a potom je rješenjem suda od 29. lipnja 2015. stečajna masa iza Tvornice električnih žarulja d.d. u stečaju pozvana preuzeti parnicu i postupak je nastavljen. Činjenica što je stečajna masa potom bila upisana u sudski registar, te što je zatim stečajna masa brisana iz sudskog registra rješenjem Tt-22/29172-1 ne utječe na aktivnu legitimaciju tužitelja, a niti na dopustivost vođenja parnice. Stečajna masa ima stranačku sposobnost po samom zakonu te njezin upis u sudski registar, kao i njezino brisanje iz sudskog registra nije od utjecaja na aktivnu legitimaciju tužitelja, a niti na dopustivost vođenja parnice.

7. Nije sporno da je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu St-1200/11 od 23. siječnja 2012.

8. Nije sporno da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, St-1200/11 od 3. travnja 2012. tužitelj upućen pokrenuti parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tuženikove tražbine u iznosu od 9.855.689,98 kn, koja tražbina se odnosi između ostalog i na predmetnu tražbinu od 1.332.811,80 kn (176.864,53 eura).

9. Iz dostavnice u spisu St-1200/11 (list 93 spisa) utvrđeno je da je navedeno rješenje o upućivanju u parnicu dostavljeno tužitelju 16. travnja 2012. S obzirom na to da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 19. travnja 2012., to je tužba podnesena u roku iz članka 178. st. 6. SZ-a.

10. Iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu St-1200/11 od 3. travnja 2012. proizlazi da je tuženiku, između ostalog, osporena tražbina koja se temelju na ovršnoj ispravi, i to tražbina na temelju rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet klasa: UP-I-363- 03/2000-80/1705 od 8. lipnja 2000. – glavnica u iznosu od 1.332.811,80 kn.

11. U postupku nije sporna visina tuženikove tražbine i nije sporno da je tražbina utvrđena ovršnom ispravom.

12. Sporno je je li nastupila zastara tuženikove tražbine.

13. Iz rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet klasa: UP/I-363-03/2000- 80/1705 od 8. lipnja 2000. proizlazi da se tražbina odnosi na komunalnu naknadu za razdoblje od siječnja do prosinca 1999. godine. Iz dostavnice na listu 73 spisa utvrđeno je da je tuženik to rješenje dostavio Zavodu za platni promet na provedbu 7. studenog 2000., a iz dopisa Zagrebačke banke d.d. od 17. ožujka 2017. utvrđeno je da je rješenje bilo uneseno u redoslijed naplate te je 12. travnja 2012. proslijeđeno Financijskoj agenciji na daljnje postupanje.

14. Iz toga proizlazi da je tuženik, radi naplate komunalne naknade, donio navedeno rješenje klasa: UP/I-363-03/2000-80/1705 od 8. lipnja 2000. i dostavio ga na provedbu Zavodu za platni promet 7. studenog 2000., a ovršni postupak je još uvijek bio u tijeku u trenutku otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem s obzirom na to da je rješenje bilo zavedeno u redoslijed osnova za plaćanje, a ovršni postupak nije bio obustavljen.

15. Prema odredbi čl. 20. st. 6. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97 i 128/99 – dalje: ZKG) koji je bio na snazi u trenutku donošenja tih rješenja, glede prisilne naplate komunalne naknade primjenjuju se propisi o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit.

16. Sukladno navedenoj odredbi, prema stajalištu Vrhovnog suda u ovom predmetu u odluci Rev-1419/2021 od 10. lipnja 2025. donesenoj povodom revizije, na zastaru tražbine primjenjuje se odredba čl. 92. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 127/00 – dalje: OPZ). Tom odredbom propisano je da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći. Prema odredbi čl. 90. st. 4. OPZ-a zastara prava na naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate, troškove ovrhe i novčanu kaznu.

17. Valja istaknuti da je OPZ stupio na snagu 1. siječnja 2001., dakle, nije bio na snazi u vrijeme kada je doneseno predmetno rješenje klasa: UP/I-363-03/2000- 80/1705 od 8. lipnja 2000. U vrijeme kada je doneseno to rješenje na snazi je bio Zakon o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 109/93, 95/94, 52/95, 106/96 i 164/98). Međutim, i Zakon o porezu na dohodak poznaje institut apsolutne zastare. Odredbom čl. 101. st. 5. Zakona o porezu na dohodak određeno je da apsolutna zastara nastupa nakon isteka deset godina od dana kada je prvi put počela teći, a prema odredbi čl. 100. st. 2. Zakona o porezu na dohodak zastara počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo naplatiti porez.

18. S obzirom na to da je predmetno rješenje doneseno 8. lipnja 2000., zastara počinje teći 1. siječnja 2001., pa je rok od šest godina iz čl. 92. OPZ-a, odnosno 10 godina iz čl. 101. st. 5. Zakona o porezu na dohodak apsolutni rok zastare prava na utvrđenje, ali i na naplatu poreza i drugih davanja. OPZ u prijelaznim i završnim odredbama ne propisuje retroaktivnu primjenu, a taj zakon nije bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja klasa: UP/I-363-03/2000-80/1705 od 8. lipnja 2000. U to vrijeme na snazi je bio Zakona o porezu na dohodak pa se po ocjeni ovog suda primjenjuje Zakon o porezu na dohodak, a ne OPZ. Stoga je rok apsolutne zastare 10 godina iz čl. 101. st. 5. Zakona o porezu na dohodak, a ne 6 godina iz čl. 92. OPZ-a.

19. Dakle, u roku od 10 godina potrebno je ne samo utvrditi postojanje obveze, već i naplatiti tražbinu poreza i drugog davanja, dakle i predmetne komunalne naknade. Kako je zastara počela teći 1. siječnja 2001., to je 1. siječnja 2011. nastupila apsolutna zastara, a nastupanjem zastare prestalo je tuženikovo pravo naplatiti tražbinu pa je osnovano tužiteljevo osporavanje te tražbine. Valja dodati da se apsolutna zastara ne prekida niti prijavom tražbine u stečajnom postupku, ali neovisno o tome, prijava tražbine u stečajnom postupku je u svakom slučaju podnesena nakon 1. siječnja 2011. s obzirom na to da je stečajni postupak otvoren tek 23. siječnja 2012.

20. Apsolutna zastara ne prekida se niti bilo kojom drugom radnjom. Na temelju odredbe čl. 20. st. 6. Zakona o komunalnom gospodarstvu izvršna rješenja o komunalnoj naknadi izvršava upravno tijelo, međutim, dostavljanjem tog upravnog rješenja na provedbu nije došlo do prekida tijeka apsolutne zastare jer nema mjesta primjeni odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO), već se primjenjuje propisi koji uređuju prisilnu naplatu poreza na dohodak. Prema odredbi čl. 101. st. 2. Zakona o porezu na dohodak tijek zastare prava na naplatu poreza, kamata, troškova prisilnog izvršenja i novčanih kazni prekida se svakom službenom radnjom što je poduzima Porezna uprava radi naplate koja je stavljena do znanja poreznom obvezniku. Sukladno navedenoj odredbi podnošenjem rješenja na naplatu Zavodu za platni promet 7. studenog 2000. dolazi do prekida zastare, ali time se prekida samo relativna zastara čiji rok iznosi pet godina (čl. 100. st. 2. Zakona o porezu na dohodak), ali ne može se prekinuti apsolutna zastara. Dakle, protekom roka od 10 godina nastupa apsolutna zastara te na istek tog roka ne utječu nikakve radnje koje je tuženik poduzimao radi naplate tražbine.

21. Kako je apsolutna zastara nastupila 1. siječnja 2011., to je osnovano osporavanje tuženikove tražbine u iznosu od 1.332.811,80 kn (što sada iznosi 176.894,53 eura).

22. Tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine u iznosu od 9.855.689,98 kn. U ovom postupku presudom P-2123/15 od 11. srpnja 2018. i Pž-5879/18 od 18. lipnja 2020. odbijen je tužbeni zahtjev. Nakon donošenja odluke Vrhovnog suda Rev-3648/2020 od 21. rujna 2021. kojim je dopušteno tužitelju podnošenje revizije vrijednost predmeta spora iznosi 1.332.811,80 kn (176.894,53 eura). Ovo stoga, jer je predmetnom odlukom Vrhovnog suda dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude samo u dijelu koji se odnosi na iznos od 1.332.811,80 kn.

23. Stoga, u stadiju postupka prije donošenja predmetne odluke Vrhovnog suda od 21. rujna 2021. vrijednost predmeta spora iznosila je 9.855.689,98 kn (1.308.074,85 eura), a tužitelj je konačno uspio u parnici s iznosom od 1.332.811,80 kn (176.894,53 eura), dok je tuženik uspio s iznosom od 8.522.878,18 kn (1.131.180,33 eura), dakle, u ovom stadiju postupka uspjeh tužitelja je 13,52%, a tuženika 86,48%. Sukladno odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) tužitelj je dužan nadoknaditi tuženiku troškove postupka u omjeru od 72,96% (86,48% - 13,52%).

24. U stadiju postupka nakon donošenja odluke Vrhovnog suda Rev-3648/2020 od 21. rujna 2021. tužitelj je u cijelosti uspio u parnici pa je u tom stadiju postupka tuženik dužan u cijelosti nadoknaditi tužitelju troškove postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

25. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva koje su stranke postavile. Tuženik je zahtjev za naknadu parničnih troškova postavio u troškovniku kojeg je predao na ročištu od 6. lipnja 2018. i od tog zahtjeva nije odustao u daljnjem tijeku postupka. Stranka ne treba u daljnjem tijeku postupka ponavljati već podneseni zahtjev za naknadu parničnih troškova.

26. Tužitelj je zahtjev za naknadu troškova postupka postavio u podnesku od 15. listopada 2025.

27. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi strankama uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa). Prema Tbr. 52. st. 3. Tarife sud primjenjuje tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke.

28. Tuženiku je u granicama postavljenog zahtjeva priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 9.858,65 eura (74.280,00 kn) prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, sastava podnesaka od 7. ožujka 2017. i 28. studenog 2017. u iznosu od 9.858,65 eura (74.280,00 kn) za svaki podnesak prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu od 7. svibnja 2014. u iznosu od 66,36 eura (500,00 kn), u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, prema Tbr. 9. t. 5. Tarife iako se radi o ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima, za ročišta od 29. listopada 2014. i 7. ožujka 2017. u iznosu od 4.929,32 eura (37.140,00 kn) za svako ročište prema Tbr. 9. t. 2. Tarife jer se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za ročišta od 15. prosinca 2017. i 6. lipnja 2018. u iznosu od 9.858,65 eura (74.280,00 kn) prema Tbr. 9. t. 1. Tarife i za ročište od 11. srpnja 2018. na kojem se presuda objavljuje u iznosu od 66,36 eura (500,00 kn) prema Tbr. 9. t. 3. Tarife, što ukupno iznosi 59.284,61 eura (446.680,00 kn). Tuženiku je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46 Tarife u iznosu od 14.821,15 eura (111.670,00 kn) pa ukupni priznati troškovi tuženika iznose 74.105,76 eura (558.350,00 kn), što u omjeru od 72,96% sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a iznosi 54.067,56 eura.

29. Tuženiku nije priznat trošak pristojbe na odgovor na tužbu jer je tuženik oslobođen plaćanja pristojbe s obzirom na to da obavlja javne ovlasti.

30. Tužitelju su priznati troškovi u stadiju postupka nakon donošenja odluke Vrhovnog suda od 21. rujna 2021. jer tek nakon te odluke vrijednost predmeta spora u daljnjem tijeku postupka iznosi 1.332.811,80 kn (176.894,53 eura) pa je tek nakon toga tužitelj u cijelosti uspio u parnici, dok je u stadiju postupka prije toga (uključujući i podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije) njegov uspjeh 13,52%.

31. Tužitelju su prema vrijednosti predmeta spora od 1.332.811,80 kn (176.894,53 eura) priznati troškovi sastava revizije od 16. studenog 2021. u iznosu od 3.996,00 eura prema Tbr. 10. t. 5. Tarife, sastava prijedloga za donošenje dopunske odluke Vrhovnog suda od 16. studenog 2021. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8. t. 4. Tarife zastupanja na ročištu od 16. listopada 2025. u iznosu od 2.664,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 6.710,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 1.677,50 eura pa ukupni priznati trošak iznosi 8.387,50 eura.

32. Tužitelju nije priznat trošak podnesaka od 10. rujna 2024., 4. prosinca 2024. i 9. svibnja 2024. jer iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj te podneske podnio. U spisu nema navedenih podnesaka.

33. Tužitelju nije priznat trošak pristojbe za „novu“ presudu jer se za presudu donesenu u ponovnom postupku nakon ukidne odluke višeg suda ne plaća pristojba sukladno Tbr. 2. napomena 3. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23).

34. Tužitelju nije priznat trošak pristojbe za reviziju jer iz spisa ne proizlazi da je tužitelj platio tu pristojbu, dok iz dopisa Porezne uprave od 6. srpnja 2022. proizlazi da prisilna naplata pristojbe protiv tužitelja više nije niti moguća.

35. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 13. ožujka 2025. i sastava žalbe protiv rješenja kojim se dosuđuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku od 18. rujna 2025. jer se ne radi o trošku koji je potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Navedeni podnesci ne odnose se niti na utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom postupku, niti na primjenu materijalnog prava važnog za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, niti na procesne pretpostavke dopustivosti tužbe, pa se ne radi o trošku koji je potreban za vođenje parnice.

Zagreb, 7. studenog 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku