REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-321/2023-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŠUF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Iva Zlatić, odvjetnica u Karlovcu, Trg hrvatskih branitelja 4, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak od otuđenja nekretnina, 7. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/21- 01/324, URBROJ: 513-04-22-2 od 15. prosinca 2022.
II. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava, KLASA: UP/I-410-23/2021-13/30, URBROJ: 513-07-01-03-2021-2 od 19. listopada 2021.
III. Nalaže se Ministarstvu financija Republike Hrvatske, OIB 18683136487, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (slovima: dvije tisuće petsto eura), sa zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku.
IV. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora se odbija.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-14/21-01/324, URBROJ: 513-04-22-2 od 15. prosinca 2022. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava, KLASA: UP/I-410-23/2021-13/30, URBROJ: 513-07-01-03-2021- 2 od 19. listopada 2021., kojim je tužiteljici utvrđena porezna osnovica za utvrđivanje poreza i prireza na dohodak od otuđenja nekretnina u iznosu od 706.360,72 kn te porez na dohodak od otuđenja nekretnina i prirez porezu na dohodak od otuđenja nekretnina za 2019. godinu u iznosu od 200.041,35 kn.
2. Tužiteljica u tužbi navodi kako joj je utvrđena porezna obveza temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina, sklopljenog s prodavateljem ŠU dana 15. travnja 2019.g. te je istog dana stupila u posjed stana kada je i dobila ključeve od prodavatelja, nakon čega je počela plaćati režije za predmetni stan koje su dospjele od travnja 2019. pa do studenoga 2019.g. Smatra da je tuženik potpuno neosnovano utvrdio obvezu poreza i prireza na dohodak, jer je pogrešno utvrdio da se ne može smatrati da je tužiteljica živjela u predmetnom stanu, iako je dostavila dokaze o tome da je živjela u stanu, kao i izjavu svojeg susjeda PU koji je potvrdio da je BU živjela u stanu u [adresa]. Također je na zapisnik od 27. rujna 2021. dostavila dokaz da je podnijela zahtjev za izradom nove osobne iskaznice zbog promjene prebivališta na adresu [adresa], s time da je osobna iskaznica izdana tek 05.11.2019., jer je izrada trajala najmanje 30 dana od podnošenja zahtjeva nadležnoj Policijskoj upravi Zagrebačkoj. Zbog ovog razloga je pogrešno utvrđeno da je tužiteljica imala prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] tek od 05.11.2019., jer je to datum kada joj je izdana nova osobna iskaznica, pa se ovaj dan ne može smatrati danom od kada je ista počela živjeti na ovoj adresi. Tužiteljica je također dostavila tuženiku potvrde o plaćanjima režija za predmetni stan koje je podmirila za period od travnja 2019.g. pa do studenog 2019.g. i to troškove struje, vode, pričuve, čistoće te izvatke sa svojeg računa u Zagrebačkoj banci sa kojeg računa je podmirivala ove troškove. Tvrdi kako je tuženik primijenio čl. 58. st. 1., a ne i st. 2. Zakona o porezu na dohodak, iako jasno proizlazi da ova zakonska odredba ne propisuje koliko dugo porezni obveznik treba živjeti u stanu, već treba dokazati da je nekretninu koristio za stanovanje. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, podredno isto preinačiti, uz naknadu troška sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je saslušao tužiteljicu i svjedoke. Sud je raspravu proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS).
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica kupila stan površine 118,23 m2 na adresi u [adresa], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] od prodavatelja HU, kupoprodajnim ugovorom od 15. travnja 2019., a prodala ga je kupoprodajnim ugovorom od 11. studenoga 2019. Imala je prijavljeno prebivalište na toj adresi od 5. studenoga 2019. do 20. ožujka 2020. Budući da je nekretninu otuđila u roku kraćem od dvije godine, prvostupanjskim rješenjem utvrđen joj je porez i prirez na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2019. godinu.
7. Prema članku 58. stavku 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 115/16, 106/18) dohodak od otuđenja nekretnina iz stavka 1. ovoga članka ne oporezuje se ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 14. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave.
8. Tužiteljica je tijekom upravnog postupka dostavila uvjerenje o prebivalištu, kojim potvrđuje stanovanje na adresi [adresa] u periodu od 05.11.2019. do 20.03.2020.; potvrde o provedenim nalozima tužiteljice za plaćanje režija kod Zagrebačke banke d.d., na kojima je kao stvarni dužnik upisan ŠU; pisanu izjavu susjeda JU, kao dokaz stanovanja na navedenoj adresi; presliku financijske kartice Stambeni zg d.o.o. kao dokaz plaćanja pričuve za navedenu nekretninu, gdje je navedeno ime prijašnjeg vlasnika ŠU.
9. Porezno tijelo je uvidom u informacijski sustav porezne uprave utvrdilo postojanje ugovora o zakupu poslovnih prostora za navedenu nekretninu, [adresa], za sljedeće pravne subjekte: Eurobit d.o.o. (OIB: 49673451477), Ri-ro naftni derivati d.o.o. (OIB: 73617551896) i Le-energija d.o.o. (OIB: 73779211983). Uvidom u porezne prijave utvrđeno je da je za navedeni zakup kao zakupodavac evidentiran ŠU, a prema podacima ISPU poslovni zakup je trajao od 01.01.2018. do 01.12. 2019.
9.1. Spisu prileži i izjava koju je ŠU dao pred javnim bilježnikom 27.12.2019., u kojoj navodi da su sklopljeni ugovori o najmu poslovnog prostora raskinuti zbog brisanja jednog društva iz sudskog registra, pripajanja drugog društva trećem društvu te odlaska trećeg društva u stečaj, a zaključno se navodi da ŠU od 01.05.2019. nije vlasnik nekretnine koja je predmet navedenih ugovora.
10. Kako je porezna obveznica imala prijavljeno prebivalište na navedenoj adresi od 05.11.2019., a ista je otuđena šest dana kasnije, odnosno 11.11.2019., porezno tijelo je zaključilo da joj navedena nekretnina nije služila za stanovanje.
11. Tuženik je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice, uz obrazloženje da je imala prijavljeno prebivalište na navedenoj nekretnini ukupno 6 dana, dok iz dostavljenih režijskih troškova nije vidljivo da isti glase na tužiteljicu, već na HU. U svojem očitovanju navela je da je u predmetnom stanu stanovala zajedno sa svojim zaručnikom (sadašnjim suprugom ) FU, međutim, isti nije imao prijavljen boravak ili prebivalište na navedenoj adresi. Zbog navedenog, tuženik smatra da je pravilno porezno tijelo utvrdilo kako tužiteljica nije dokazala da je predmetnu nekretninu koristila za stanovanje nje i njezine uže obitelji, kao što to u svojoj žalbi navodi.
12. Sud je na raspravi saslušao tužiteljicu, koja je izjavila da je predmetni stan na adresi [adresa], kupila u travnju 2019. Do tada je živjela u obiteljskoj kući svoga oca. Htjela se osamostaliti, tada je imala 31 godinu, a situacija u obiteljskoj kući nije bila najbolja zbog oca koji ima PTSP i probleme s alkoholom, pa je od prijatelja HU kupila stan u [adresa]. S njim se dogovorila da će mu stan otplatiti kada digne kredit, misli da su u kupoprodajnom ugovoru odredili i neki rok. Čim je sklopljen kupoprodajni ugovor uselila se u stan isti mjesec, stan je bio uglavnom prazan, ostalo je nešto malo namještaja, stan nije izgledao kao poslovni prostor, već kao stan za stanovanje. Misli da je prodavatelj ŠU u stanu živio povremeno, a o najmu ili zakupu toga stana prije nego što ga je kupila tužiteljica nema saznanja. Stan se nalazi u stambenoj zgradi koja ima šest ili sedam katova, taj stan je bio na drugom katu. Na svakom katu su po tri stana, ali se zbog proteka vremena ne može sjetiti imena susjeda ili predstavnika stanara. Budući da je po cijele dane radila, u stan bi dolazila tek navečer i sa susjedima se nije družila. Njen sadašnji suprug, s kojim je tada bila u vezi, ima kuću u [adresa] i u to vrijeme je radio u Karlovcu te bi povremeno dolazio k tužiteljici u taj stan. Prebivalište je prijavila na adresi u [adresa] tek kada je odlučila prodati stan kako bi svi papiri bili uredni. Stan je prodala jer je njen suprug bio protiv stanovanja u stanu, budući da u [adresa] ima kuću i htio je živjeti u kući. Na kraju su se preselili skupa u njegovu kuću u [adresa], a stan u [adresa] je tužiteljica prodala u studenome 2019. i od novaca dobivenih prodajom je podmirila dug za kupnju stana prijatelju ŠU, tako da kredit na kraju nije ni dizala. Nakon prodaje stana prebivalište je prijavila ponovo na adresu kod oca, gdje joj je i danas prijavljeno prebivalište, dok je u [adresa] bila prijavila samo boravište i to za vrijeme korone kako bi mogla putovati svaki dan na posao u Zagreb. Na pitanje zašto nakon prodaje stana i preseljenja u [adresa] nije odmah prijavila prebivalište u [adresa], tužiteljica odgovara da ona i suprug još nisu bili vjenčani i situacija nije bila konačna, zbog čega je prebivalište prijavila kod roditelja, gdje je povremeno znala prespavati kada bi dugo ostala na poslu da ne mora putovati do [adresa].
13. Sud je saslušao i svjedoka HU, koji je iskazao da tužiteljicu poznaje jer su prijatelji dugi niz godina, zapravo jako je dobar prijatelj sa suprugom tužiteljice, pa je preko njega upoznao i tužiteljicu. Stan u [adresa] je kupljen misli 2013. godine, tada je bio pri kraju srednje škole. Kupnju stana financirali su njegovi roditelji i djed. Stan je koristio povremeno tako da bi u njemu prespavao kad nije odlazio u Hrašće. Jednu prostoriju je iznajmio obiteljskim tvrtkama, to su Le-energija d.o.o., Eurobit d.o.o. i Ri-ro naftni derivati d.o.o., sve sa sjedištem na adresi [adresa]. To su sve tvrtke u vlasništvu njegove obitelji, bavile su se trgovinom bitumenom, imale su nekoliko zaposlenika, ali je na adresi [adresa] bilo samo sjedište tvrtki, a skladište, pogon i svi zaposlenici su bili u [adresa]. Cijela djelatnost se obavljala u [adresa], a u Zagrebu na adresi sjedišta je samo dolazila pošta. Stan je prodao tužiteljici 2019. godine. Kada joj je prodao stan, iz stana je u cijelosti izašao, ni obiteljske tvrtke ga više nisu koristile, a pošta za firme je dolazila na tu adresu još neko kratko vrijeme. Naime, u haustoru na adresi [adresa] su bila dva poštanska sandučića, jedan privatni i jedan za tvrtke, tako da je svjedok imao ključ od sandučića za tvrtke i mogao je podizati poštu. Budući da nakon kupoprodaje stana tužiteljica nije odmah prijavila prebivalište na toj adresi, režije za stan su ostale na ime svjedoka, ali ih je plaćala tužiteljica, dogovorili su se da će režije prebaciti na njeno ime kada ona prijavi prebivalište na toj adresi. Vezano za najam koji je prijavio Poreznoj upravi, može reći da su djelatnice u obiteljskim tvrtkama kojima je iznajmio jednu sobu tog stana, na njegov račun uplaćivale iznos najamnine, ne svaki mjesec, nego npr. za šest mjeseci odjednom, a svjedok je po toj osnovi plaćao porez putem mobilnog bankarstva, dolazile su uplatnice, svaki mjesec je bio isti iznos, ali se ne može sjetiti koliko i taj je porez plaćao nekoliko puta godišnje po više rata odjednom. Kad je prodao stan tužiteljici nije se odmah sjetio odjaviti najam kod Porezne uprave te je to učinio tek krajem 2019. godine, kada su stigle uplatnice Porezne uprave za iduću godinu, pa je shvatio da je zaboravio odjaviti najam kod Porezne uprave kada je prodao stan. Ugovor o najmu je prestao prodajom stana, ali nije to na vrijeme prijavio Poreznoj upravi, jer je zaboravio.
14. Svjedok PU je iskazao da tužiteljicu poznaje preko prijatelja FU koji je njezin suprug. Također je poznaje jer su živjeli u istoj zgradi na adresi [adresa]. Svjedok je na toj adresi živio otprilike 10 godina, sve do prekjučer kada se odselio. Tužiteljicu je prije otprilike 5, 6 godina susretao u zgradi te misli da je ona tamo živjela. U njezinom stanu nije bio, ali ju je redovito viđao u stubištu i s njom prigodno u prolazu popričao, jer je u dobrim odnosima sa svim stanarima. Tužiteljicu je u zgradi viđao u razdoblju koje je trajalo otprilike godinu dana, teško mu je reći kada je to točno bilo, jer su se u tom stanu stanari vrlo često izmjenjivali, ali misli da je to bilo prije 5 ili 6 godina. Na pitanje opunomoćenice tužiteljice, svjedok odgovara da je stan u kojem je živjela tužiteljica točno ispod stana svjedoka. Na pitanje suda koliko često je u zgradi sretao tužiteljicu, svjedok odgovara da svakodnevno ne sreće niti jednog stanara, jer se radi o zgradi od 35 stanova, ali sigurno je tužiteljicu sretao triput mjesečno.
15. Sud nalazi da su tužiteljica i saslušani svjedoci iskazivali uvjerljivo i životno logično, a iskazi su im u cijelosti suglasni. Budući da se činjenica stanovanja na određenoj adresi može dokazivati svim prikladnim dokaznim sredstvima, a ne samo uvjerenjem o prebivalištu, sud je na temelju suglasnih iskaza tužiteljice i dva svjedoka utvrdio da je tužiteljica predmetnu nekretninu koristila za stanovanje, bez obzira što je prebivalište na toj adresi prijavila tek 5. studenoga 2019. Navedene iskaze potvrđuju i spisu priložene potvrde o plaćanju režija i pričuve, iz kojih je razvidno da je iste plaćala tužiteljica, dok je kao stvarni dužnik naveden ŠU te sud ne nalazi drugo logično objašnjenje za takvu situaciju, osim onog koje su naveli tužiteljica i svjedok ŠU da su režije za stan ostale na ime prijašnjeg vlasnika HU, jer nakon kupoprodaje stana tužiteljica nije odmah prijavila prebivalište na toj adresi.
15.1. Argument poreznog tijela da su prijavljeni ugovori o zakupu poslovnog prostora za navedenu nekretninu za sljedeće pravne subjekte: Eurobit d.o.o. (OIB: 49673451477), Ri-ro naftni derivati d.o.o. (OIB: 73617551896) i Le-energija d.o.o. (OIB: 73779211983) te da je prema podacima ISPU poslovni zakup trajao od 01.01.2018. do 01.12.2019., otklonjen je izjavom svjedoka HU (zakupodavac), koji je naveo da je u vrijeme dok je bio vlasnik stana jednu prostoriju iznajmio navedenim tvrtkama u vlasništvu svoje obitelji, koje su na toj adresi samo imale prijavljeno sjedište i poštanski sandučić, a kada je prodao stan tužiteljici iz stana je u cijelosti izašao te ga ni obiteljske tvrtke više nisu koristile, ali se nije odmah sjetio odjaviti zakup kod Porezne uprave, nego je to učinio tek krajem 2019. godine kada su stigle uplatnice Porezne uprave za iduću godinu, pa je shvatio da je zaboravio odjaviti zakup kada je prodao stan. Svjedok je decidirano iskazao da je ugovor o zakupu prestao prodajom stana.
16. Stoga su prema mišljenju suda u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 58. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak, prema kojem se dohodak od otuđenja nekretnina ne oporezuje, ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku.
17. Budući da je sud na temelju dokaza izvedenih tijekom upravnog spora utvrdio da je tužiteljica predmetnu nekretninu koristila za stanovanje, sud je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje, jer u konkretnom slučaju nema osnove za oporezivanje dohotka od otuđenja nekretnine.
18. Sud je na temelju čl. 144. i čl. 147. st. 1. ZUS-a naložio tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR, i to za sastav tužbe i pristup na ročišta 09.01.2025., 08.05.2025. i 09.10.2025. po 500 eura koliko tužiteljica potražuje prema priloženom troškovniku, dakle, 2.000,00 eura, u skladu s Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife, s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost od 500,00 eura prema Tbr. 46. Tarife, koji trošak je sud ocijenio opravdanim i potrebnim za vođenje spora.
18.1. Sud nije priznao trošak za sastav podneska od 03.04.2023., jer se ne radi o obrazloženom podnesku s činjeničnim ili pravnim navodima u smislu Tbr. 27. t. 1. Tarife.
18.2. O zateznim kamatama na trošak spora, koje teku od dana donošenja odluke do isplate, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku, odlučeno je u skladu s člankom 144. stavkom 4. ZUS-a i člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).
U Zagrebu 7. studenoga 2025.
Sutkinja
Lidija Prica
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnica Iva Zlatić, Trg hrvatskih branitelja 4, [adresa] Karlovac
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Koturaška 43/IV, [adresa] Zagreb
3. U spis
