REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2435/2022-73

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice VPZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Kuprešaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćniku Željku Olujiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 23. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, a u izočnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 7. studeni 2025. temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, isplatiti tužiteljici VPZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 1.905,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, od 7. studeni 2025. do isplate, kao i da joj nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.810,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. studeni 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos 595,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 27. srpnja 2017. stradala u prometnoj nezgodi koju je skrivio VP upravljajući osobnim vozilom marke Toyota Yaris, reg. oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu RP, koje je osigurano kod tuženika. Ona se kretala ulicom Avenija Dubrovnik u smjeru zapada prema rotoru, srednjom prometnom trakom svojim motornim vozilom Opel Corsa reg. oznake [registarska oznaka]. Vozilo osiguranika tuženika prouzrokovao je lančani sudar na način da je udarilo drugo vozilo, Ford Fiestu, koje je iz krajnje desne strane udarilo vozilo tužiteljice tako da je ono udarilo vozilo ispred sebe marke Mitsubishi Lancer. Tužiteljici je nakon sudara pružena prva pomoć, te je odvezena hitnom medicinskom pomoći u KBC Rebro radi sanacije ozljeda. U štetnom događaju tužiteljica je pretrpjela ozljede zbog kojih se liječila i temeljem zbog kojih ustaje tužbom protiv tuženika radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti i tuđe pomoći i tužbenim zahtjevom konačno uređenim na glavnoj raspravi 7. listopada 2025. (stranica 283 spisa) potražuje 5.500,00 EUR sa zateznim kamatama od 10. rujna 2019. do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je tužiteljici na pregledu isključivo na temelju njezinog iskazivanja (bez objektivizacije) postavljena dijagnoza trzajne ozljede povodom koje nije provedeno nikakvo liječenje, ni fizikalna terapija iz razloga što su svi nalazi uredni (RTG). Napominje da je tužiteljica dostavila samo dva lista medicinske dokumentacije i to od dana prometne nezgode iz čega je posebno razvidno o kakvoj vrsti odnosno "težini" ozljede se radi, te nije otišla na kontrolni pregled što ukazuje da u predmetnoj nezgodi nije zadobila nikakvu ozljedu. Drži da je tužiteljica pretrpjela toliko neznatnu povredu prava osobnosti da ista ne opravdava pravo na dosuđenje novčane naknade Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troška postupka tuženiku.

3. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (stranica 4 spisa), polica osiguranja (stranica 5 spisa), medicinska dokumentacija za tužiteljicu (stranica 6-7, 37 spisa), Zapisnik o očevidu (stranica 8-12 spisa), medicinsko vještačenjem po prof.dr.sc.prim Viliju Berošu, spec. neurokirurgu (stranica 45-46 spisa), saslušao tužiteljicu (stranica 78-79 i 153 spisa), svjedokinju RP (stranica 82-83) i vještaka dr. Vilija Beroša (stranica 149-150 spisa)

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Među strankama nije prijeporan štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost.

6. Prijeporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je, vezano uz ozljede iz ove prometne nesreće, kod liječnika bila samo jednom. Bila joj je potrebna pomoć i suprug ju je dva tjedna dizao i spuštao u krevet, jer nije mogla čučnuti, te ju je vozio od kuće do ureda i dolazio po nju. Išla je privatno na terapije koje je platila i koje joj je propisao ĐP. Opisujući dinamiku nastanka štetnog događaja navodi da se jedno vozilo zaletjelo u vozilo koje se kretalo iza nje, potom se to vozilo zaletjelo u nju, a onda ona u ono vozilo ispred sebe, na Aveniji Dubrovnik. Promet je bio gust, bila je gužva jer je to bilo vrijeme odlaska na more. U retrovizoru je vidjela i jedno i drugo vozilo i vidjela je da će dobiti udarac, ali se nije imala gdje maknuti. Njezino vozilo je bilo oštećeno i odostraga jer je dobila udarac odostraga, a bilo je oštećeno i sprijeda, jer je potom udarila u vozilo ispred sebe.

8. Svjedokinja RP u svom iskazu navodi da joj je poznato da je njezin brat VP imao prometnu nezgodu 27. srpnja 2017. s automobilom marke Toyota Yaris koje je bilo u njezinom vlasništvu, a sada je odjavljeno. Ona tom prilikom nije bila s njim u automobilu. Na upit u kakvom je stanju bio automobil marke Toyota Yaris nakon prometne nesreće, navodi da isti nije bio uporabljiv i ne zna koje godište je bilo to vozilo. Ne zna u kojem je predjelu automobila isti bio udaren. Vidjela je vozilo nakon prometne nesreće, ali nakon dosta vremena, više od šest mjeseci nakon prometne nesreće, i više se ne sjeća koja su oštećenja bila na vozilu. Zna da je vozilo izgledalo kao da je totalno uništeno.

9. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po dr. Viliju Berošu, spec. neurokirurgu, stalnom sudskom vještaku, koji u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu muskulature vratne kralješnice koja ozljeda je uzrokovala povredu tjelesnog i duševnog zdravlja. Priložen je samo nalaz inicijalnog pregleda po ozljeđivanju. Ozljede su u jasnoj uzročnoposljedičnoj vezi sa štetnim događajem. U spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji nema elemenata koji bi ukazivali na postojanje trajnih posljedica gore navedenih ozljeda. To proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. S obzirom da je priložen samo inicijalni nalaz medicinske dokumentacije ocjena je donesena na osnovu iskustva u liječenju sličnih ozljeda i pod pretpostavkom da nije bilo detaljnih patofizioloških komplikacija predmetne ozljede. Tužiteljica je pretrpjela bol jakog intenziteta i remitentnog karaktera 2 dana - do smirenja akutne posttraumatske neurovegetativne simptomatologije, srednjeg intenziteta i intermitentnog karaktera 5 dana i manjeg intenziteta još tjedan dana. Primarni strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed okolnosti prometnog ozljeđivanja, tjelesnih ozljeda i njenih posljedica: jačeg intenziteta bio je u trajanju od 2,5 dana, srednjeg intenziteta 5 dana (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja), dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i straha koje je trajalo dva tjedna. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega u zbrinjavanju svakodnevnih fizioloških i higijenskih potreba 3 sata dnevno kroz tjedan dana. Naruženje nije nastupilo.

10. U svom usmenom očitovanju po prigovorima tuženika, vještak iste argumentirano otklanja i ostaje kod danog nalaza i mišljenja. Ističe da su u nalazu sačinjenom u KBC Zagreb na dan štetnog događaja jasno navedene i tjelesne ozljede koje je tužiteljica zadobila, a isto tako i subjektivne smetnje koje uključuju vrtoglavicu, bolnost u vratnoj regiji i trtici uz palpatornu bolnost vrata i bolne kretnje u vratu. Zbog navedenog učinjena je i radiološka obrada te je preporučeno mirovanje, analgetska terapija te nošenje okovratnika. Druga dokumentacija nije priložena spisu što je uzeto u obzir pri izradi nalaza i mišljenja. S obzirom da je riječ o navodima koji potvrđuju jasnu ozljedu vratne kralježnice i uzevši u obzir i simptomatologiju i ordiniranu terapiju potpuno je razvidno da sve tegobe niti mogu, niti jesu netragom nestale, te svi liječnici koji se bave navedenim ozljedama znaju prosječan vijek trajanja simptomatologije ozljede poput navedene. Potrebno je uzeti u obzir spol i dob oštećenika i onda se može procijeniti trajanje tegoba. Navedena ocjena bolova, straha i tuđe pomoći temeljena je na višegodišnjem iskustvu u liječenju sličnih ozljeda i ne odudara od očekivanog ili mogućeg. Dopušta mogućnost, budući da nema medicinske dokumentacije u spisu, da su kod tužiteljice tegobe mogle trajati par dana duže ili par dana kraće, no međutim, objasnio je na temelju čega je procijenio iste. Navodi da je tužiteljica mogla trpjeti strah u navedenom opsegu od ishoda liječenja koje iako nije odrađivano po kontrolama ipak je bilo jasno ordinirano.

11. Nalaz i mišljenje, kao i usmeno očitovanje vještaka, sud prihvaća kao jasan, stručan i obrazložen, vještak je odgovorio na zadatak suda i u njegovu nalazu i očitovanju nema proturječnosti.

12. Odredbom čl. 1100. st. 2. (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje ZOO, je propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećeni ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

13. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, utvrđeno je da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO). Pritom je uzet u obzir utvrđeni intenzitet pretrpljenih fizičkih i duševnih bolova, kao i pretrpljenog straha. Pored toga, sud je utvrdio da tužiteljici pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći u opsegu koji je prema ocjeni vještaka bio potreban obzirom na pretrpljeno ozljeđivanje u štetnom događaju, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

14. Temeljem odredbe čl. 19. ZOO, a u svezi čl. 1100. ZOO, tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

15. Odlučujući o visini pravične novčane naknade po kriterijima pretrpljenih bolova i straha kod tužiteljice, sud je uzeo u obzir intenzitet i trajanje tih bolova, te jačinu pretrpljenog straha kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka, kao i dob tužiteljice (u vrijeme štetnog događaja četrdesettri godine), tijek liječenja i neugodnosti koje je imala tijekom liječenja. Također je sud imao u vidu da su Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu VSRH, za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020-5) donijeti 2020. godine, te uzimajući u obzir promjenu važeće valute iz HRK u EUR, kao i visoku stopu inflacije kojoj su građani Republike Hrvatske izloženi.

16. Stoga tužiteljici, temeljem odredbe čl. 1100. ZOO i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, pripada s osnove povrede prava osobnosti 1.800,00EUR, i to po kriteriju pretrpljenih tjelesnih boli 1.000,00 EUR, po kriteriju pretrpljenog straha 800,00 EUR.

17. U pogledu nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sukladno provedenom vještačenju utvrđeno je da je tužiteljici ista bila potrebna ukupno 21 sat. Kako tužiteljica ima pravo na istu, kada joj je pružana i besplatno, sud je tužiteljici s te osnove dosudio 105,00 EUR, primjenom čl. 223. ZPP-a, što odgovora 5,00 EUR po jednom satu potrebe za tuđom pomoći i njegom, koji iznos smatra primjerenim cijeni koštanja sata tuđe pomoći i njege i postojećoj sudskoj praksi.

18. U preostalom dijelu za 550,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos (za neimovinsku štetu) i za iznos 45,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos (za tuđu pomoć i njegu), odnosno ukupno za 595,00 EUR je tužiteljica odbijena.

19. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamatu, dok je u pogledu visine kamatne stope sud primijenio čl. 29. st. 2. ZOO-a.

20. Odredbom čl. 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje u tekstu: ZOOP) određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako je ZOOP lex specialis u odnosu na ZOO, to je potrebno primijeniti navedenu odredbu o pravu na kamate, a kako je tužiteljica kamatu potraživala od dana donošenja presude u ovom predmetu (stanica 157 spisa), ista joj je tako i dosuđena. U pogledu visine kamatne stope sud primijenio čl. 29. st. 2. i 8. ZOO i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

21. Sud je dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva kako je to učinila tužiteljica u podnesku od 10. rujna 2023. (kada je uredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka), te na ročištu 23. listopada 2025. (kada je isti uredila u dijelu tražene zatezne kamate zbog promjene važeće valute iz HRK u EUR, te galopirajuće stope inflacije kojoj su građani Republike Hrvatske izloženi), sukladno odredbi čl. 191. st. 1. ZPP-a, jer je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke, što nije mogla učiniti prije provođenja tog dokaza, te jer je inflacija kojoj su građani Republike Hrvatske izloženi među najvišim u zemljama članicama Europske unije.

22. Prema shvaćanju ovog suda nije osnovan istaknuti prigovor zastare na preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva. Naime, tužiteljica ne postavlja novi, drugačiji tužbeni zahtjev, nego ga uređuje u njegovoj visini sukladno nalazu i mišljenju vještaka, kao i inflatornim kretanjima u Republici Hrvatskoj.

23. Sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu ESLJP), kao i praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske u pogledu tumačenja zastare i prava na pristup sudu, zastara u svojoj biti predstavlja ograničenje prava na pristup sudu, te zakonski zastarni rokovi imaju svrhu pravne izvjesnosti, zaštitu potencijalnih tuženika od zastarjelih zahtjeva, te sprječavanje nepravde koja bi mogla nastati ako se od sudaca traži odlučivanje o događajima koji su se dogodili u dalekoj prošlosti i temeljem dokaza koji bi mogli biti nepouzdani ili nepotpuni zbog proteka vremena. Kada se zastarom ograničava pristup sudu ograničenje mora biti razmjerno odnosno mora postojati pravedna ravnoteža između nametnutog ograničenja i cilja koji se želi ograničenjem postići. Dakle, nerazmjerno je ono ograničenje prava na pristup sudu kada se zbog pravnih shvaćanja nacionalnih sudova osoba nađe u situaciji da njen zahtjev neće uopće biti razmatran u meritumu, iako su okolnosti zbog kojih ona nije mogla pravodobno, tj. unutar zastarnog roka, podnijeti tužbu za naknadu štete objektivne prirode pa ona za njih nikako nije mogla saznati unutar tog roka. Pri ocjeni povrede prava na pristup sudu posebno je važno i to da je primjena zakonskih rokova predvidiva za stranke s obzirom na zakonodavstvo i konkretne okolnosti predmeta.

24. Naime, visina naknade neimovinske štete nije propisana zakonom. Nju je (orijentacijski) odredio VSRH. Kada bi se zastara u odnosu na povišeni tužbeni zahtjev procjenjivala prema danu predaje tužbe u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva (10. rujna 2025.) zastara bi vrlo vjerojatno nastupila u odnosu na povišeni dio. Po stavu ovog suda, bi to predstavljalo ograničavanje pristupa sudu, te je potrebno procijeniti bi li to ograničenje bilo dopušteno.

25. Za tu ocjenu potrebno je utvrditi slijedi li ograničenje legitimni cilj i postoji li razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja kojem se teži. Legitiman cilj je u ovom slučaju pravna sigurnost i može se reći da ograničenje koje nameće zastara slijedi taj legitiman cilj, a nastavno je neophodno ocijeniti postojanje razumnog odnosa proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja kojem se teži, jer je visinu njezinog zahtjeva odredilo provedeno medicinsko vještačenje, Orijentacijski kriteriji VSRH, te stopa inflacije u Republici Hrvatskoj. Tužiteljica je podnijela tužbu i brinula o svom pravu sukladno važećem zakonu i praksi, pa je kao vjerovnika ne bi trebalo „kažnjavati“, a tuženika kao dužnika „nagrađivati“ zastarom, koja je zapravo prekinuta tužbom, a tužiteljica tužbenim zahtjevom samo uređuje tužbeni zahtjev u njegovoj visini, sukladno navedenim kriterijima, dok su s druge strane svi događaji koji su relevantni za odluku suda jednako „osporivi“ i „dokazivi“ i u odnosu na viši i u odnosu na niži novčani iznos. Visina se po istoj kvalifikatornoj okolnosti relevantnoj za naknadu neimovinske štete određuje temeljem istih dokaza i nema nikakvog pravnog opravdanja različitog tretmana spram povišenog iznosa naknade neimovinske štete gledajući iz pozicije svrhe postojanja odnosno uvođenja zastare.

26. Dakle, kada bi se zastara procjenjivala prema danu povišenja tužbenog zahtjeva tužiteljica bi se našla u situaciji da njezin (povišeni) zahtjev neće uopće biti razmatran u meritumu, iako su okolnosti zbog kojih ona nije mogla pravodobno, tj. unutar zastarnog roka, podnijeti tužbu za naknadu štete objektivne prirode pa ona za njih nikako nije mogla saznati unutar tog roka. Zauzimanjem takvog pravnog shvaćanja ne bi se uspostavila pravedna ravnoteža između nametnutog ograničenja i cilja koji se želi ograničenjem postići - ograničenje pristupa sudu ne bi bila kompatibilna s čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) jer ne bi postojao razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja kojem se teži jer tužiteljica nije mogla znati za nešto što će se naknadno dogoditi. Visina naknade štete u ovim situacijama se mogla stvarno utvrditi tek nakon nalaza i mišljenja liječnika.

27. Sud je raspravnim rješenjem od 12. rujna 2022. dopustio prijedlog za povrat u prijašnje stanje i ukinuo rješenje o presumiranom povlačenju tužbe posl. br. Pn- 3081/2017-43 od 3. svibnja 2022. budući je punomoćnik tužitelja dostavio liječniku potvrdu o spriječenosti pristupa na ročište 3. svibnja 2025., a u svom iskazu na ročištu održanom 12. rujna 2022. u bitnom je iskazivao o lošem zdravstvenom stanju na dan održavanja ročišta zbog zaraze korona virusom. Budući je punomoćnik tužitelja bio spriječen pristupiti na ročište zbog bolesti, što podudarno proizlazi iz medicinske dokumentacije i njegova iskaza, to sud na temelju čl. 117. st. st. 1. ZPP- a prihvatiti prijedlog punomoćnika tužitelja i dopustio povrat u prijašnje stanje.

28. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (2.350,00 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23 u daljnjem tekstu: OT).

29. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na trošak sastava tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 100 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 13.4. 2018., 18.3.2025., 3.9.2024., 8.10.2024., 20.2.2025., 11.9.2025. i 23.10.2025. (Tbr 9. toč. 1. OT 550 bodova), sastava podneska od 30.1.2018. i 10.9.2025. (Tbr 8. toč. 1. i 3. OT 200 bodova), odnosno 850 bodova ili 1.600,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 400,00 EUR, što ukupno iznosi 2.000,00 EUR, koji iznos je umanjen za 23%, odnosno za 460,00 EUR za koliko tužiteljica nije uspjela u parnici, slijedom čega priznati trošak zastupanja tužiteljice iznosi 1.540,00 EUR. Tom iznosu je pribrojen trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu 146,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu 53,00 EUR i presudu 71,45 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 1.810,45 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

30. Budući da je tužiteljica tražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 22. srpnja 2025. do isplate.

31. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a

U Zagrebu, 7. studeni 2025.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- pun. tužiteljice uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

- pun. tuženika