Poslovni broj: Us I-3008/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ŽV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćeniku MV (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi starosne mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 9. listopada 2025. u pristunosti opunomoćenika tuženika i u odsutnosti tužitelja, 7. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/24- 01/03413974123, Urbroj: 341-99-05/3-24-4129 od 7. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 140-02/24-01/03413974123, Urbroj: 341-99-05/3-24-4129 od 7. studenoga 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, Klasa: UP/I 140-02/24-01/03413974123, Urbroj: 341-05-05/3-24-3579 od 12. lipnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja da mu se odredi starosna mirovina prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23; dalje: ZHBDR).

3. U tužbi i tijekom ovog spora tužitelj pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika prije svega ističući prekoračenje roka za donošenje istog propisanog odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da obzirom na rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 16. studenog 2003. kojim mu prestaje djelatna vojna služba s danom 31. prosinca 2003. uz častan otpust sa pravom na starosnu mirovinu, nije mogao s danom 1.1.2004. biti umirovljen kao djelatna vojna osoba, već po Zakonu o mirovinskom osiguranju. Smatra da je ovakvim postupanjem tuženika povrijeđen zakon na njegovu štetu osobio imajući u vidu da njegovo učešće u Domovinskom ratu od 1732 dana borbenog sektora. Navodi da je netočno da je podnio zahtjev za novi izračun – određivanje starosne mirovine, već da je podnio zahtjev za određivanje povoljnijeg iznosa mirovine, a to je braniteljski dodatak na postojeću mirovinu. Nadalje, moli da se uzme u obzir činjenica da je u vrijeme stupanja na snagu novog Zakona o hrvatskim branitelja imao status umirovljenika, dakle, da nije bio djelatna vojna osoba, pa se stoga isti ne može odnositi na njega. Traži da mu se obračuna i isplati braniteljski dodatak propisan Zakona od dana izlaska tog Zakona, a što je obveza tuženika. Iz sadržaja navoda tužbe proizlazi da tužitelj traži poništenje osporenog rješenja tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj u tužbi u bitnom ponavlja navode iz žalbe uložene na prvostupanjsko rješenje, te da tužba nije osnovana. Osporavano rješenje da je doneseno na temelju potpuno i nedvojbeno utvrđenog činjeničnog stanja i na temelju mjerodavnih zakonskih odredbi navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, a što je u skladu s odredbom članka 5. 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/2009 i 110/2021; dalje: ZUP), a osporavano rješenje da je obrazloženo i sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane člankom 98. ZUP-a. Budući da tužitelju mirovina nije određena prema Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22; dalje: ZOMO) već mu je određena na povoljniji način primjenom posebnog propisa tj. priznato mu je pravo na starosnu mirovinu počevši od 1. siječnja 2004. prema članku 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (Narodne novine broj 128/99, 129/00, 16/01, 22/02, 41/08, 118/12), tužitelju kao korisniku navedene mirovine nije predviđena mogućnost ponovnog određivanja mirovine prema odredbama ZHBDR-a jer tužitelj nije osoba na koju bi se isti mogao primijeniti. Navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom će Sud odbiti tužbeni zahtjev.

5. U sporu je održavanjem rasprave 9. listopada 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS), a na koju nije pristupio uredno pozvani tužitelj, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, a na kojoj je opunomoćenik tuženika naveo da ostaje pri odgovoru na tužbu, obrazloženju osporavanog rješenja te ističe da je tužitelju rješenjem tuženika od 6. listopada 2004. priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 1. siječnja 2004. i to prema posebnom propisu odnosno Zakonu o djelatnim vojnim osobama. Da činjenice koje se tužitelj poziva u tužbi tako i netom primljenom podnesku o nekakvom braniteljskom dodatku nisu utemeljene ni na jednom zakonskom propisu Isto tako čl. 52. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata a na koji se tužitelj poziva, govori da se može ponovno odrediti već ranije priznata mirovina, ali koja je priznata po tzv. općem propisu, odnosno Zakonu o mirovinskom osiguranju ukoliko je to korisniku mirovine povoljnije. Kako tužitelju mirovina nije priznata prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, već prema posebnom propisu, to se isto kod njega ne može ni primijeniti. Predlaže zaključenje rasprave i odbiti tužbeni zahtjev.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 15. veljače 2024. za utvrđivanje povoljnijeg iznosa miroivne sukladno članku 52. ZHBDR-a u kojem je istaknuo da nema priznat status HRVI, te je uz zahtjev priložena Potvrda Ministarstva Ministarstva hrvatskih branitelja od 7. veljače 2024. prema kojem je sudjelovao u Domovinskom ratu ukupno 1732 dana u borbenom sektoru.

11. Nadalje, razvidno je da je tužitelju rješenjem Područne službe u Zagrebu, broj 453442 od 6. listopada 2004. priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 1. siječnja 2004. prema članku 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (Narodne novine, broj 128/1999, 16/2001, 22/2002, 41/2008, 97/2012, 118/2012).

12. Odredbom članka 52. stavka 1. ZHBDR-a propisano je da korisnici najniže starosne mirovine, starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika, prijevremene starosne mirovine ili obiteljske mirovine na temelju ovoga Zakona ili Zakona o mirovinskom osiguranju imaju pravo na najnižu mirovinu i u slučaju zaposlenja do polovice punog radnog vremena.

13. Odredbom članka 52. a stavka 1. ZHBDR-a propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata ili dragovoljci iz Domovinskog rata kojima je taj status ili dodatni dani sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru priznati nakon što su već ostvarili mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ili ovome Zakonu odnosno prijašnjem općem propisu o mirovinskom osiguranju ili prijašnjem propisu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, imaju pravo da im se ta mirovina ponovno odredi prema ovome Zakonu, odnosno uz primjenu ovoga Zakona, ako im je to povoljnije i ako ispunjavaju uvjete određene ovim Zakonom.

14. Odredbom članka 52. b stavka 1. ZHBDR-a propsiano je da hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata korisnicima mirovine ostvarene i određene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju koji do 1. ožujka 2018. nisu podnijeli zahtjev za određivanje mirovine prema člancima 14., 21. i 30. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13., 33/13., 148/13. i 92/14.), jer im je mirovina određena isključivo prema članku 79. stavcima 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ili prijašnjim općim propisima bila povoljnija, a ispunjavali su uvjete za određivanje prijašnje najniže braniteljske mirovine na dan 13. prosinca 2017. prema članku 31. stavcima 1. do 8. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13., 33/13., 148/13. i 92/14.), umjesto mirovine iz članaka 14., 21. i 30. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13., 33/13., 148/13. i 92/14.), imaju pravo podnijeti zahtjev za prevođenje na najnižu braniteljsku mirovinu odgovarajućom primjenom članka 49. ovoga Zakona.

15. Prema odredbi članka 52. c stavka 1. ZHBDR-a propisnao je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, pripadnici borbenog sektora, i članovi obitelji hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, pripadnika borbenog sektora, koji su korisnici mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ili općim propisima iz mirovinskog osiguranja koji prethode tom propisu, imaju pravo podnijeti zahtjev za određivanje novog iznosa mirovine uz primjenu članaka 27., 35. ili 48. ovoga Zakona.

16. Prema ocjeni ovog suda, polazeći od podatka spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, pravilno i zakonito je osporeno rješenje tuženika, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

17. Naime, budući da tužitelju mirovina nije određena prema odredbama ZOMO-a, već mu je određena na povoljniji način primjenom posebnog propisa tj. priznato mu je pravo na starosnu mirovinu počevši od 1. siječnja 2004. prema članku 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (Narodne novine broj 128/99, 129/00, 16/01, 22/02, 41/08, 118/12), tužitelju kao korisniku navedene mirovine nije predviđena mogućnost ponovnog određivanja mirovine prema odredbama ZHBDR-a jer tužitelj obzirom na navedeno nije osoba na koju bi se isti mogao primijeniti.

17. Stoga, navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

18. Naposljetku, glede prigovora tužitelja da osporeno rješenje tuženika u povodu žalbe tužitelja nije doseno u roku propisanom odredbama ZUP-a za navesti je da rok propisan odredbom članka 121. ZUP-a predstavlja instrukitvan rok, te ne donošenje rješenja u propisanom roku ne utječe na zakonitost osporenog rješenja.

19. U izloženom, po ocjeni ovog suda, tuženik je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, te pri tome u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, dok tužbeni prigovori, imajući u vidu prethodno navedeno, nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

20. Stoga, a budući je osporeno rješenje zakonito, te nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

U Splitu 7. studenog 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u sporu, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis