REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P Ob-82/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Sanji Vrabec-Vrančić, u građanskopravnoj stvari tužiteljice CT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Marko Cvrković odvjetnik u Odvjetničkom društvu Cvrković i partneri d.o.o. iz Vukovara protiv tuženika JT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sada nepoznatog boravišta kojega zastupa poseban skrbnik ĐT, dipl. pravnica, stručna radnica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, radi razvoda braka, roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta i roditelja i uzdržavanja djeteta maloljetne HT, koju zastupa posebna skrbnica BT, dipl. pravnica s položenim pravosudnim ispitom, stručna radnica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, nakon zaključene nejavne glavne rasprave održane 2. listopada 2025. u nazočnosti ZT odvjetničkog vježbenika kod punomoćnika tužiteljice, te u nenazočnosti uredno pozvanog tuženika i uredno pozvanog djeteta zastupanog po posebnom skrbniku, na temelju čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 7. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Razvodi se brak koji su dana 3. prosinca 2021. u Vukovaru sklopili tužiteljica CT, rođena **.**.2001. u Vukovaru, OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženik ŽT, rođen **.**.1995. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], činjenica sklapanja kojeg braka je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja Vukovar za godinu 2021. pod red. br. 00246.

II. Dijete maloljetna DT, rođena **.**.2023. u Vukovaru, OIB [osobni identifikacijski broj], zajednička kćer tužiteljice i tuženika, stanovat će s majkom tužiteljicom CT koja će samostalno djelomice ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na navedeno maloljetno dijete vezano za sadržaje roditeljske skrbi koji obuhvaćaju zastupanje djeteta prigodom podnošenja zahtjeva i preuzimanja osobnih isprava djeteta kod nadležnog upravnog tijela, obrazovanje djeteta i zdravlje djeteta, te će sama zastupati dijete u njegovom bitnom osobnom pravu promjene prebivališta odnosno boravišta uz istovremeno ograničavanje tuženika ŠT, OIB [osobni identifikacijski broj] na ostvarivanje roditeljske skrbi u tome dijelu.

III. Osobni odnos djeteta maloljetne DT, OIB [osobni identifikacijski broj], s njezinim ocem, tuženikom ŽT, OIB [osobni identifikacijski broj], ostvarivat će se putem video poziva u trajanju od trideset minuta uz uspostavu poziva petkom u vremenu od 17,00-18,00 sati u nazočnosti djetetove majke tužiteljice CT.

IV. Nalaže se tuženiku ŽT, OIB [osobni identifikacijski broj], za uzdržavanje djeteta maloljetne HT, OIB [osobni identifikacijski broj], plaćati uzdržavanje u novcu i platiti za razdoblje od 29. ožujka 2024. do 26. travnja 2024. iznos od 172,67 eura (slovima: jednastotinasedamdeseetdvaeurašezdesetsedamcenta), za razdoblje od 27. travnja 2024. do 2. svibnja 2025. mjesečno platiti uzdržavanje u iznosu od 195,16 eura (slovima: jednastotinadevedesetpeteurašesnaestcenta), te od 3. svibnja 2025. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati uzdržavanje za dijete u mjesečnom iznosu od 224,00 eura (slovima: dvijestotinedvadesetčetirieura), koju mjesečnu obvezu ima ispuniti do petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec i kako budu dospijevale ima ih platiti tužiteljici CT, majci i zakonskoj zastupnici navedenog maloljetnog djeteta, s tim da iznose mjesečnih uzdržavanja koji su dospjeli od 29. ožujka 2024. do dana zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari 2. listopada 2025., s danom dospijeća petnaestog dana u mjesecu na koji se obveza odnosi, ima platiti odjednom u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude.

V. Nalaže se tuženiku ŽT, OIB [osobni identifikacijski broj] platiti tužiteljici CT, OIB [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura (slovima: petstotinaeura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je kod ovoga suda 29. ožujka 2024. podnijela tužbu protiv tuženika radi razvoda braka u kojoj navodi da su oni brak sklopili 3. prosinca 2021. u [adresa], da je u tom braku rođeno jedno zajedničko dijete, kći DT rođena **.**.2023. koja živi s tužiteljicom u kućanstvu, da su bračni odnosi tužiteljice i tuženika teško i trajno poremećeni i nema izgleda da se poprave, da je prije podnošenja tužbe sudu proveden postupak obveznog savjetovanja kod zavoda za socijalni rad, da tužiteljica ne zna gdje se nalazi tuženik, da postoji mogućnost da je tuženik u istražnom zatvoru, te je predložila da sud presudom razvede njihov brak, odredi da će njihovo zajedničko maloljetno dijete nakon razvoda braka stanovati s tužiteljicom koja će samostalno u potpunosti u odnosu na dijete ostvarivati roditeljsku skrb, da se odredi da će se osobni odnosi djeteta i tuženika ostvarivati svaki petak putem video poziva od 17,00-18,00 sati, da se naloži tuženiku plaćati uzdržavanje za dijete u mjesečnom iznosu u visini minimalnog novčanog iznosa potrebnog za uzdržavanje djeteta te dobi te da se tuženiku naloži naknaditi tužiteljici parnične troškove.

2. Budući da tuženik na adresu navedenu u tužbi nije primao sudska pismena, Hrvatski zavod za socijali rad Područni ured Vukovar (u nastavku teksta: Zavod), na traženje ovoga suda, Rješenjem od 11. lipnja 2024. KLASA UP/I-552-02/24-09/13 URBROJ: 139-09-05/8-24-5 imenovao je tuženiku posebnog skrbnika u osobi ĐT dipl. pravnice s položenim pravosudnim ispitom iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb Podružnica Osijek (stranica spisa 26-27), koja je podneskom od 6. studenog 2024. obavijestila sud da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i postavljenoj visini uzdržavanja te je predložila da sud službenim putem zatraži od porezne uprave podatke o prihodima tuženika s obzirom da postoji velika vjerojatnost da je prije bio u radnom odnosu na području Republike Hrvatske i koja na zaprimljeno stručno mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Vukovar nije imala primjedbi.

3. U smislu odredbe čl. 358. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23- Odluka Ustavnog suda i 156/23, u daljem tekstu ObZ) dijete je stranka u svim postupcima pred sudom u kojima se odlučuje o njegovim pravima i interesima, tako da je primjenom odredbe čl. 240. ObZ-a, Zavod radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa djeteta u ovom bračnom sporu, zajedničkoj maloljetnoj kćeri tužiteljice i tuženika ČT, Rješenjem od 18. travnja 2024.

KLASA UP/I-552-02/24-07/36 URBROJ: 139-096-04/33-24-3, imenovao posebnog skrbnika u osobi BT dipl. pravnice s položenim pravosudnim ispitom iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb Podružnica Osijek (stranica spisa 15-16) koja je posebna skrbnica tijekom provedbe ovoga postupka štitila prava i interese navedenog zajedničkog maloljetnog djeteta tužiteljice i tuženika.

4. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom dijelu postupka izvršen je uvid u i pregledano je izvješće o obveznom savjetovanju prije razvoda braka (stranica spisa 6-8), izvadak iz matice vjenčanih (stranica spisa 9-10), rodni list na ime DT (stranica spisa 11), nalaz i mišljenje psihologa Zavoda od 23. kolovoza 2023. (stranica spisa 33-34), socijalna anamneza Zavoda od 8. srpnja 2024. (stranica spisa 35-37), izvješće Ministarstva unutarnjih poslova od 23. listopada 2024. za tuženika (stranica spisa 40), potvrda o visini dohotka i primitaka na ime ŽT (stranica spisa 51-52), socijalna anamneza od 27. kolovoza 2025. sastavljena po stručnoj osobi Zavoda (stranica spisa 60-63) i timska sinteza stručnog tima Zavoda od 11. rujna 2025. (stranica spisa 64) te je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke (stranica spisa 54-55).

4.1. Iz izvješća o obveznom savjetovanju prije razvoda braka, izvatka iz matice vjenčanih i rodnog lista na ime DT utvrđeno je da je tužiteljica kod Zavoda pokrenula postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka da je u tom postupku izvješće doneseno 8. ožujka 2024. te je utvrđeno da tužiteljica i tuženik nisu sklopili plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u odnosu na zajedničko maloljetno dijete, da su tužiteljica i tuženik brak sklopili 3. prosinca 2021. i da su oni roditelji jednog djeteta HT koja je u tome braku rođena **.**.2023.

4.2. Iz nalaza i mišljenja psihologa Zavoda od 23. kolovoza 2023. utvrđeno je da je tužiteljica prigodom ispitivanja bila primjerena u kontaktu, bez znakova anksioznosti i otpora, da je opušteno i iskreno sudjelovala aktivno u razgovoru, da se u mentalnom statusu tužiteljice ne nalaze znaci narušenih psihičkih funkcija, u stavu i ponašanju da nema znakova odstupanja na planu ličnosti i ponašanja, da je usmjerena na dijete, reagirala je na traženje djeteta smireno, stabilno, strpljivo i toplo, da u potrebama djeteta osim osnovnih, prepoznaje i potrebu za igrom, primijeti kada je djetetu dosadilo, da djetetu omogućava pravovremenu potrebnu zdravstvenu zaštitu, slijedi upute liječnika, da u kući nemaju televizor, da dijete govori zvukove životinja, mama, baba, da je tužiteljica u interakciji s djetetom bila usmjerena na njegove potrebe koje prepoznaje, da ima razvijene ispravne stavove i angažman u svojoj ulozi roditelja u razvoju i odgoju djeteta, te da je preporuka da dijete i nadalje živi s majkom koja je sposobna samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na dijete s obzirom da to njezino traženje nije rezultat reaktivnih emocija prema ocu djeteta i neriješenih emocionalnih odnosa posebno što majka ima pozitivan stav prema tome da dijete viđa oca.

4.3. Iz socijalne anamneze Zavoda od 8. srpnja 2024. utvrđeno je da tužiteljica završila jezičnu gimnaziju u [adresa], da nema evidentiranog radnog staža, da se prijavljuje na Hrvatski zavod za zapošljavanje, da je podnijela zahtjev za ostvarivanjem prava na zajamčenu minimalnu naknadu, da je korisnica doplatka za dijete u iznosu od 61,80 eura mjesečno, da stanuje s bakom, da je baka korisnica mirovine u iznosu od 200,00 eura mjesečno, da je financijski pomaže majka koja je redovni profesor na poljoprivrednom fakultetu i baka s kojom stanuje, da tužiteljica nije vlasnica nekretnina niti pokretnina, da je do promjena u bračnom životu s tuženikom došlo rođenja djeteta kada je tuženik prestao bio zaposlen, živjeli su od porodiljne naknade, tužiteljica je bila izložena verbalnom i fizičkom nasilju od strane tuženika, direktno nasilan prema djetetu tuženik da nije bio, da je 8. prosinca 2023. prijavila tuženika zbog straha od prijetnje smrću te je on bio u pritvoru, da je ona s djetetom kao žrtva nasilja 10. prosinca 2023. otišla na smještaj u sklonište za žrtve obiteljskog nasilja, da je tuženik državljanin [adresa], da ne zna gdje se nalazi, te da ni na koji način ne sudjeluje u životu djeteta niti ostvaruje s njom neposredne osobne odnose iako ona nastoji da se ti osobni odnosi ostvare osim povremenih video poziva.

4.4. Iz izvješća Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 23. listopada 2024. utvrđeno da je tuženik bio stranac na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj od 14. veljače 2022. do 14. veljače 2024. kad je imao privremeni boravak prijavljen na adresi [adresa] te da drugih podataka o boravištu ili prebivalištu tuženika to ministarstvo nema.

4.5. Iz potvrde o visini dohotka i primitaka na ime ŽT utvrđeno je da u razdoblju od ožujka do rujna 2024. tuženik u Republici Hrvatskoj nije ostvario dohotke niti neoporezive primitke.

4.6. Iz socijalne anamneze Zavoda od 27. kolovoza 2025. i timske sinteze stručnog tima Zavoda od 11. rujna 2025. s mišljenjem koje je dano zbog prijedloga za određivanje privremene mjere koji je istaknula tužiteljica na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 3. srpnja 2025., utvrđeno je da tuženik ne sudjeluje u životu djeteta čiji je otac, a tužiteljica majka, da se majka djeteta ne protivi ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s ocem no da otac za to ne pokazuje interes tako da se kontakt ostvaruje isključivo video poziva povremeno, da tuženik dijete nije vidio gotovo dvije godine, ne doprinosi uzdržavanju, da tužiteljica planira izgraditi dokumente za dijete i posjetiti tuženikovu obitelj jer još nisu vidjeli dijete, te da je opravdano omogućiti tužiteljici kao majci samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi kako bi kod nadležnog tijela mogla podnijela zahtjev za izdavanje osobnih ispava za dijete i prijaviti boravište djeteta na adresi na kojoj s njom stanuje te samostalno zastupati dijete u pogledu upisa u vrtić i liječenja.

4.7. Saslušana kod ovoga suda kao parnična stranka, tužiteljica je u svom iskazu ponovila navode iznesene u postupku prikupljanja podataka kod Zavoda, te je dodala da s tuženikom i njihovim zajedničkim djetetom ne živi u zajednici od 9. prosinca 2023., da je nakon odlaska tuženika iz Republike Hrvatske kontakt s tuženikom ostvarivala zbog dobrobiti djeteta jer želi da dijete bude u kontaktu s ocem i da se njihovi osobni odnosi sada ostvaruju putem video poziva, da tuženik nema dokumente i ne može putovati, da odmah po rođenju djetetu nisu napravili osobnu iskaznicu tako da dijete nema osobnu ispravu, da je prema njezinim saznanjima tuženik u [adresa] u rodnoj kući no ona ne zna adresu, da je dijete sada dvije godine, ide u vrtić i zdravo je dijete, da s njom živi na adresi njezinog prijavljenog boravišta, ali da dijete ne može bez pristanka oca prijaviti na tu adresu, da se dijete i ona uzdržavaju od dječjeg doplatka koji joj se isplaćuje u mjesečnom iznosu 68,00 eura i zajamčene minimalne naknade koju dobiva u mjesečnom iznosu od 360,00 eura, da joj financijski pomažu mama i baka, da koliko ona zna tuženik sada nije zaposlen i tuženik nema druge djece, da između nje i tuženika bio jedan slučaj obiteljskog nasilja i poslije toga nije bilo nade da će se pomiriti pa je zato podnijela tužbu za razvod braka jer se njihova bračna zajednica ne može obnoviti kao i da joj u ostvarivanju roditeljske skrbi u odnosu na dijete najveći problem stvara što dijete nema osobnu iskaznicu niti putovnicu, a ona sama ne može podnijeti zahtjev za njihovu izradu.

5. Člankom 12. ObZ-a određeno je da je brak uređena životna zajednica žene i muškarca, da se sklapa suglasnom izjavom žene i muškarca u građanskom ili vjerskom obliku (čl. 13. st. 1. ObZa), dok je člankom 31. ObZa- određeni da su bračni drugovi u braku ravnopravni (st.1), da su bračni drugovi dužni jedan drugom biti vjerni, uzajamno se pomagati i uzdržavati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose (st. 2.) te da bračni drugovi sporazumno odlučuju o rađanju i podizanju djece te o obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici (st. 3). Člankom 51. ObZ-a, određeno je da će sud razvesti brak 1. ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma, 2. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, ili 3. ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana, dok je člankom 50. ObZ-a određeno da razvod braka može tužbom zahtijevati jedan bračni drug, a oba bračna druga prijedlogom za sporazumnim razvodom braka, kao i da muž nema pravo na razvod braka za vrijeme trudnoće žene za sve dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života.

5.1. Budući da je sud iz izvedenih dokaza utvrdio da je u braku tužiteljice i tuženika došlo do teškog poremećaja bračnih odnosa, da je bilo i obiteljsko nasilje tako da je ova zajednica faktično prekinuta 8. prosinca 2023. od kada se nije obnavljala i nema izgleda da će se obnoviti budući da tužiteljica ustraje na zahtjevu za razvodom braka, a tuženik se po posebnom skrbniku protivi ovome zahtjevu, valjalo je brak tužiteljice i tuženika razvesti, na temelju odredbe čl. 50. u sv. s odredbom čl. 51. ObZ-a, te odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

6. Člankom 5. ObZ-a određeno je da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno i neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štiti prava djeteta i njegovu dobrobiti (st. 1.), te da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s djetetovom dobrobiti (st. 2).

Člankom 6. ObZa- određeno je da roditelji prije svih imaju pravo, dužnost i odgovornost živjeti sa svojim djetetom i skrbiti se o djetetu, a pomoć im se pruža i intervenira smo u slučaju potrebe.

Člankom 56. ObZ-a određeno je da bračni drugovi koji imaju zajedničko maloljetno dijete mogu predložiti, povodom tužbe radi razvoda braka, s kojim će roditeljem dijete stanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i visinu uzdržavanja djeteta te da sud nije vezan prijedlogom bračnih drugova.

Člankom 413. Obz-a određeno je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta i:

1. odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili se razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja ili;

2. odlukom o utvrđuju ili osporavanju majčinstva ili očinstva, kada je donošenje ove odluke, s obzirom na ishod parnice i okolnosti slučaja, moguće i potrebno. U smislu čl. 91. ObZ-a roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima, roditelj se roditeljske skrbi ne može odreći, a roditelji su dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobnom zrelošću, a u sadržaj roditeljske skrbi, kako je to određeno čl. 92. ObZ-a, ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa, određivanje mjesta stanovanja, upravljanje djetetovom imovinom kao i prava i dužnost zastupanja djetetovih osobnim i imovinskih prava i interesa.

Člankom 104. ObZ-a određeno je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, te da su roditelji, kada trajno ne žive zajedno, dužni ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te da zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

Člankom 105. ObZ-a određeno je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tome dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti (st.1.), ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o roditeljskoj skrbi sukladno članku 416. st. 2. i 3. ObZ-a (st.3.), te da je roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi dužan dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta (st. 4.) te da će sud kada donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi odrediti hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno čl. 100. ObZ-a (st. 5. ).

Člankom 9. st. 1., 2. i 3. Konvencije o pravima djeteta, čije je odredbe sud primijenio prilikom donošenja odluka vezano za dobrobit zajedničkog maloljetnog djeteta tužiteljice i tuženika, propisano je da je nužno poštivati pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja da redovito održava osobne i neposredne odnose s oba roditelja ako se time ne ugrožava njegova dobrobit te da će se dijete protiv svoje volje odvojiti od svojih roditelja samo ako je to potrebno radi dobrobiti djeteta, kako je to i u čl. 119. ObZ-a.

Člankom 18. iste Konvencije određeno da se u najvećoj mogućoj mjeri ima primijeniti načelo zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta, jer roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta te dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga, naročito što roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, kako je to u čl. 104. ObZ-a, kao i da roditelji ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za razvoj djeteta, kako je to u čl. 27. iste Konvencije.

7. Stoga je sud, u smislu čl. 413. ObZ-a ovom odlukom kojom razvodi brak tužiteljice i tuženika, odlučio i da će njihova zajednička maloljetna kći, nakon razvoda njihovog braka, nastaviti stanovati s tužiteljicom kao majkom, što je sukladno dobrobiti djeteta i u zaštiti njezinog najboljeg interesa, kao i da će tužiteljica kao njezina majka samostalno djelomice ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na to dijete i u pogledu sadržaja roditeljske skrbi, u smislu čl. 105. ObZ-a, vezano za samostalno zastupanje djeteta prigodom podnošenja zahtjeva i preuzimanja osobnih isprava djeteta kod nadležnog upravnog tijela, vezano za obrazovanje djeteta i zaštitu djetetovog zdravlja, te da će sam zastupati dijete u njegovom bitnom osobnom pravu promjene prebivališta odnosno boravišta iz čl. 100. ObZ-a.

7.1. Sud je utvrdio da je tužiteljica odgovorni roditelj koji o djetetu na odgovarajući način skrbi od djetetovog rođenja, da je osjetljiva na dječje potrebe koje na odgovarajući način i u potrebnom trenu zadovoljava stavljajući ih ispred vlastitih, da dijete pravilno odgaja, da podržava potrebu ostvarivanja osobnih odnose djeteta s ocem te izražava žaljenje nezainteresiranošću oca za sudjelovanje u djetetom životu, do te mjere da tužiteljici nije poznato gdje se on nalazi, u kojim okolnostima živi i je li zaposlen, tako da ne postoji mogućosti da pravovremeno i na odgovarajući način u slučaju potrebe zaštite nekog djetetovom prava stupi s njim u kontakt i stvori mogućnost za poduzimanju potrebnih postupaka u zaštiti najboljeg interesa njihovog zajedničkog djeteta.

Istovremeno, tuženik kao otac ne plaća uzdržavanje za dijete, nije se odazvao pozivu nadležnog Zavoda kako bi se utvrdili podaci o njegovim obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama, kao što nije pristupio niti u ovaj sud radi davanja iskaza u svrhu prikupljanja bitnih podataka budući da nije uredno zaprimio sudska pismena na sudu poznatoj adresi, a adresa boravišta je sudu nepoznata, tako da je bio u ovom postupku zastupan po posebnom skrbniku, a osobne odnose s djetetom ostvaruje povremeno, petkom, putem video poziva.

7.2. Budući da je sud utvrdio da je sukladno dobrobiti djeteta pokušati uspostaviti i dalje razvijati emocionalni odnos djeteta s ocem, radi pravilnog i emocionalnog razvoja djeteta nužno je potrebno da dijete ostvaruju osobne odnose s ocem, tako da je sud je odredio da će se osobni odnosi zajedničkog djeteta tužiteljice i tuženika, s tuženikom kao ocem ostvarivati putem video poziva petkom u trajanju od trideset minuta, s uspostavom veze u vremenu od 17,00-18,00 sati i u nazočnosti majke djeteta.

7.3. Sud nije odredio ostvarivanje osobnih odnosa neposredno budući da adresa tuženika sudu nije poznata i da tuženik ne dolazi u Republiku Hrvatsku, a tužiteljica i tuženik kao roditelji navedenog djeteta u zaštiti njezine dobrobiti mogu se dogovoriti o načinu ostvarivanja ovih osobnih odnosa kada se stvore mogućnosti za ostvarivanje ovoga oblika osobnih odnosa.

8. Odluka suda o uzdržavanju koje je dužan maloljetnom djetetu plaćati njezin otac, ovdje tuženik, kao roditelj s kojim dijete neće stanovati, donesena je primjenom čl. 317. ObZ-a, kojom je određeno da sud odluku o uzdržavanju u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja, te je sud, u smislu čl. 307. ObZ-a, uzeo u obzir potrebe maloljetnog djeteta i ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje svakog djeteta (čl. 311. ObZ-a), te imovinsko stanje tuženika, sva njegova primanja, stvarnu mogućnost stjecanja povećane zarade i tuženikove vlastite potrebe (čl. 313. ObZ-a), cijeneći da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu (čl. 309. ObZ-a), da je tuženik obveznik plaćanja uzdržavanja za jedno maloljetno dijete, te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi obveze uzdržavanja svoga maloljetnog djeteta (čl. 288. ObZ-a) u visini zakonom određenog minimalnog novčanog iznosa iz čl. 314. ObZ-a, kao i da, u smislu 426. ObZ-a, sud u parnicama o uzdržavanju maloljetnog djeteta nije vezan zahtjevima stranaka.

9. Sud je cijenio tijekom postupka utvrđene činjenice da je zajedničko maloljetno dijete tužiteljice i tuženika dijete u dobi od dvije godine, zdravo dijete koje nema povećanih potreba vezano za zdravlje, da pohađa dječji vrtić, da sve potrebe djeteta zadovoljava majka iz iznosa dječjeg doplatka koji prima kao pomoć u uzdržavanju toga djeteta i minimalne novčane naknade, te financijske pomoći tužiteljičine majke i bake s kojom stanuju, da se mjesečne potrebe djeteta mogu zadovoljiti iznosom zakonom propisanog minimalnog novčanog iznosa koji je za uzdržavanje djeteta dužan plaćati roditelj s kojim dijete ne stanuje te da otac uzdržavanje za dijete ne plaća od dana prekida bračne zajednice.

Sud je cijenio da obiteljske, imovinske i socijalne prilike tuženika nisu bile utvrđene budući da se nije odazvao pozivu nadležnog Zavoda radi prikupljanja opisanih podataka, niti pozivu suda radi saslušanja, te da u spisu nema dokaza da bi tuženik bio radno nesposobna osoba, dok je sud pribavio dokaz da tuženik nije ostvario prihode tijekom 2024., tako da je sud utvrdio da je tuženik radno sposobna osoba tako da se kao roditelj ne može osloboditi obveze plaćanja uzdržavanja za dijete koje maloljetno, te da je tuženik obveznik plaćanja uzdržavanja za jedno dijete koja to uzdržavanje ne plaća.

9.1. Zakonom propisani minimum kao novčani iznos uzdržavanja koje ima platiti roditelj koji ne stanuje sa svojim maloljetnim djetetom u dobi zajedničke kćeri tužiteljice i tuženika, za dijete u dobi do šest godina (Narodne novine br. 48/2023, 49/2024 i 75/2025) u vrijeme podnošenja tužbe sudu iznosio je 172,67 eura, od 27. travnja 2024. iznosi 195,16 eura mjesečno, a od 3. svibnja 2025. ovaj iznos je određen sa 224,00 eura mjesečno i to je iznos koji je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom.

9.2. Sukladno tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine br. 48/2023, 49/2024 i 75/2025) koje su bile u primjeni u razdobljima nakon podnošenja tužbe sudu i kojima su određeni prosječni mjesečni iznosi uzdržavanja djeteta u skladu s dobi djeteta i primitcima roditelja obveznika uzdržavanja, tuženik bio u obvezi plaćati naprijed navedeni minimalni novčani iznos uzdržavanja za roditelja s primitkom do 1.016,00, do 1.148,00 odnosno sada do 1.318,00 eura.

10. Stoga je sud cijeneći naprijed utvrđene bitne činjenice, u toč. IV. izreke ove presude, naložio tuženiku plaćati uzdržavanje za maloljetnu kćer u novcu i počevši od dana podnošenja tužbe sudu do 26. travnja 2024. platiti 172,67 eura, za razdoblje od 27. travnja 2024. do 2. svibnja 2025. mjesečno platiti uzdržavanje u iznosu od 195,16 eura, a od 3. svibnja 2025. plaćati uzdržavanje za dijete u mjesečnom iznosu od 224,00 eura pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i koju mjesečnu obvezu ima ispuniti do petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec i kako bude dospijevala ima ju platiti tužiteljici, kao majci i zakonskoj zastupnici navedenog maloljetnog djeteta koje će s tužiteljicom stanovati sukladno odluci suda iz točke II. izreke ove presude, s tim da iznose mjesečnih uzdržavanja koji su dospjeli od 29. ožujka 2024. kao dana podnošenja tužbe sudu do dana zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari koje je bilo 2. listopada 2025., s danom dospijeća petnaestog dana u mjesecu na koji se obveza odnosi, ima platiti odjednom u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude.

10.1. Ukupne materijalne potrebe djeteta koje će se zadovoljiti plaćanjem opisanog uzdržavanja određenog u novcu odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i određeni su, u smislu čl. 311. ObZ-a, prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja i koji je sukladno odredbi čl. 310. ObZ-a na ovaj način ispunio svoju obvezu uzdržavanja djeteta u zadovoljavanju djetetovih materijalnih potreba, nasuprot tužiteljici koja je roditelj s kojim dijete stanuje i koji svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o tome djetetu, te je sukladna odredbi čl. 314. ObZ-a i tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta uz uvažavanje cijena robe i usluga u Republici Hrvatskoj koje su nužne za zadovoljenje materijalnih potreba navedenog djeteta.

11. Odluka suda o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na čl. 366. ObZ-a te je sud odluku donio slobodno vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka koji je pokrenula tužiteljica zastupana po punomoćniku – odvjetniku, dok je tuženik bio zastupan po posebnom skrbniku, te je sud tužiteljici opravdanim troškovima potrebnim za vođenjem ovog parničnog postupak priznao trošak u visini jednokratne nagrade iz čl. 7. st. 2. važeće Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je iskazana iznosom od 200 bodova, te uz primjenu Tbr. 42. i Tbr. 50. iste Tarife iznosi ukupno 500,00 eura, koje je troškove sud tuženiku naložio platiti tužiteljici u roku od petnaest dana.

U Vukovaru 7. studenog 2025.

Sudac:

Sanja Vrabec-Vrančić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi županijskom sudu kao drugostupanjskom, putem ovoga suda, u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a).

Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a).

Dostavna naredba:

1. Tužiteljici putem punomoćnika.

2. Tuženiku putem posebne skrbnice.

3. Posebnom skrbniku maloljetnog djeteta.

- po pravomoćnosti:

4. Matični ured Vukovar, Vukovar.

5. Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Vukovar.