- 1 -              Poslovni broj: Usž-4273/2022-3

Poslovni broj: Usž-4273/2022-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A              

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Jelene Rajić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada U., U., protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjek za drugostupanjski upravni postupak, P., uz sudjelovanje zainteresirane osobe M. t. d.o.o., U., zastupane po opunomoćeniku B. Š., odvjetniku u U., U., radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi tuženika i zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: UsI-845/2022-12 od 10. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2023.,

p r e s u d i o   j e

Odbijaju se žalbe tuženika i zainteresirane osobe te potvrđuje presuda

Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: UsI-845/2022-12 od 10. listopada 2022.

Obrazloženje

1.               Osporenom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-363-03/21-01/113, URBROJ: 2163-18-09/1-22-02 od 20. lipnja 2022. (točka I. izreke) te je odbijena žalba zainteresirane osobe, izjavljena protiv rješenja Grada U.-U., Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje KLASA:UP/I-363-03/21-01/974, URBROJ: 2105/05-06/04-21-02 od 11. listopada 2021. (točka II. izreke) i odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova spora (točka III. izreke).

1.1.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelja od 11. listopada 2021. odbijen je zahtjev zainteresirane osobe za oglašivanje ništavim, a podredno za poništavanje ili ukidanje rješenja istoga tijela o utvrđenju komunalne naknade KLASA: UP/I-363-03/20-01/427, URBROJ: 2105/05-06/06-20-1 od 13. svibnja 2020., kojim je zainteresiranoj osobi utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor u naselju U.-U., na kč.br. 2623/9 k.o. U.. Osporenim rješenjem tuženika od 20. lipnja 2022. poništeno je navedeno prvostupanjsko rješenje od                        11. listopada 2021. te je predmet vraćen na ponovni postupak. 

2.               Tuženik je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Spornom smatra primjenu odredbe članka 129. i 130. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe da se za razliku od članka 130., članak 129. odnosi na poništavanje i ukidanje nezakonitih rješenja, na što upućuje sam naziv tog pravnog lijeka, bez obzira radi li se o rješenjima kojima je stranka stekla neko pravo ili kojima je stranci utvrđena obveza, dok stavci 2. i 3. propisuju teže strože uvjete poništavanja i ukidanja rješenja zbog zaštite stranke, budući se radi o rješenjima kojima je stranka stekla neko pravo, s naglaskom da se vodi računa o posljedicama koje bi mogle nastati poništenjem ili ukidanjem rješenja. Ukoliko bi se odredba članka 129. stavka 1. odnosila samo na nezakonita rješenja kojima je stranka stekla neko pravo, a ne i kojima je stranci utvrđena obveza, isto ne bi bilo u skladu s načelima Zakona o općem upravnom postupku. Smisao navedene odredbe je da se tim izvanrednim pravnim lijekom u propisanom, ograničenom dodatnom roku i nakon isteka roka za žalbu, onemogući ostavljanje na snazi pravomoćnog nezakonitog rješenja, a tuženik je u konkretnom predmetu ocijenio da postoji opravdana sumnja o povredi materijalnog propisa koja upravni akt od 13. svibnja 2020. čini nezakonitim.

2.1.              U odnosu na točku 14. presude, iznosi da čak i da je stranci umjesto rješenja dostavljena samo obavijest, stranka bi imala pravo na pravni lijek-prigovor koji bi bio riješen rješenjem čelnika tijela  na koje bi postojalo pravo na žalbu. Predlaže da se o svemu navedenom izjasni ovaj Sud.

3.               Zainteresirana osoba je podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom, smatra da je u postupku valjalo utvrditi postoje li zakonske pretpostavke za naplatu komunalne naknade, odnosno utvrditi postoji li nezakonitost rješenja o utvrđenju obveze plaćanja komunalne naknade. Pogrešnim smatra zaključak suda da su odredbom članka 129. Zakona o općem upravnom postupku obuhvaćena isključivo rješenja kojima je stranka stekla neko pravo. Predlaže ovom Sudu poništiti prvostupanjsku presudu i otkloniti nedostatke sadržane u istoj.

4.               Tužitelj, u odgovoru na žalbe, navodi da je suglasan s razlozima iznijetima u obrazloženju prvostupanjske presude te se poziva na presudu poslovni broj: UsI-1537/2020.

5.               Žalbe nisu osnovane.

6.               Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud pobijanom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tuženika i zainteresirane osobe te da je za svoju odluku naveo valjane, argumentirano obrazložene razloge, utemeljene na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni mjerodavnog prava.

7.               Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je zainteresirana osoba dana 27. rujna 2021. podnijela zahtjev za utvrđenjem ništetnosti rješenja, podredno za ukidanjem pravomoćnog rješenja o utvrđenju komunalne naknade od 13. svibnja 2020., temeljeći istog na navodu da Grad U.-U. ne izvršava ni onaj minimum komunalnih djelatnosti na području na kojem se predmetna nekretnina nalazi, odnosno da nekretnina nije opremljena odgovarajućom komunalnom infrastrukturom koja bi opravdavala obračun i naplatu komunalne naknade.

8.               Presudom prvostupanjskog suda pravilno je potvrđeno utvrđenje prvostupanjskog tijela da ti navodi ne mogu biti razlogom za oglašivanje rješenja ništavim, temeljem odredbe članka 128. stavka 1. (Zakona o općem upravnom postupku "Narodne novine" broj: 47/09., dalje: ZUP), budući da ne postoji ni jedan od taksativno navedenih razloga propisanih tom odredbom Zakona. Također, prijedlog zainteresirane osobe se ne može podvesti ni pod odredbu članka 129. stavka 2. ZUP-a, jer se ne radi o rješenju kojim je stranka stekla neko pravo.

9.              Međutim, budući da je rješenjem od 13. svibnja 2020. zainteresiranoj osobi određena obveza, konkretni zahtjev treba razmatrati u kontekstu odredbe članka 129. stavka 1. ZUP-a kojom je propisano da se nezakonito rješenje može poništiti ili ukinuti u cijelosti ili djelomično i nakon isteka roka za žalbu. Primjena navedene odredbe ne zahtjeva ispunjenje nikakvih daljnjih procesnih pretpostavki.

10.               U suštini zainteresirana osoba smatra da je u konkretnom slučaju prilikom utvrđivanja obveze komunalne naknade došlo do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega joj ta obveza nije mogla biti određena. Prilikom ocjene može li se rješenje kojim je stranci određena obveza poništiti/ukinuti u smislu naprijed navedene odredbe ZUP-a ne ulazi se u preispitivanje činjeničnog stanja na koje je primijenjen materijalni propis, jer ono ostaje onakvo kakvo je u postupku utvrđeno bez obzira što je možda netočno ili nepotpuno utvrđeno. Stoga ovdje nema mjesta primjeni odredbe članak 129. stavka 1. ZUP-a budući zainteresirana osoba svoj zahtjev temelji na tvrdnji o pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

11.               U odnosu na podredno podneseni prijedlog za ukidanje rješenja primjenom odredbe članka 130. stavka 1. ZUP-a, valja istaknuti da se navedena odredba odnosi na zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo, a budući je u konkretnom predmetu zainteresiranoj osobi određena obveza, navedeni prijedlog, nije mogao biti razmatran u kontekstu navedene odredbe.

12.              Iz navedenih razloga, temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 4. listopada 2023.

Predsjednica vijeća

mr.sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.