Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: Pr-47/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužiteljice KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Branku Nenadiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Kod Sanje j.d.o.o., OIB: 10209263749, Josipovac, Osječka 174, zastupanog po punomoćniku Arturu Fišbahu, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 15. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, po objavi 7. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu od 10. siječnja 2022. tuženika Kod Sanje j.d.o.o, OIB 10209263749, Osječka 174, Josipovac prema tužiteljici KN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa].

II. Raskida se s danom donošenja prvostupanjske presude Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 3. siječnje 2022. između Kod Sanje j.d.o.o. kao poslodavca i KN kao radnice.

III. Nalaže se tuženiku Kod Sanje j.d.o.o. iz Josipovca, Osječka 174, OIB: 10209263749 isplatiti tužiteljici KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadu plaće za siječanj 2022. godine u iznosu od 486,76 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023. godine, a od 30. prosinca 2023. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, pa sve do konačne i potpune isplate, a sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Kod Sanje j.d.o.o. iz Josipovca, Osječka 174, OIB: 10209263749 isplatiti tužiteljici KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete tri ugovorene plaće ukupan iznos od 1.866,42 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 22. veljače 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, pa sve do konačne i potpune isplate, a sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici parnične troškove sa zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB uvećane za 3% poena od donošenja presude do isplate."

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nadoknaditi tuženiku Kod Sanje j.d.o.o., OIB: 10209263749, Josipovac, Osječka 174, prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.125,00 eura, u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 22. veljače 2022. navodi da je u zakonskom roku tuženiku preporučeno poštom poslala zahtjev za ostvarenje prava iz radnog odnosa, a na koji se tuženik nije očitovao u zakonskom roku. Nadalje navodi da su tužiteljica i tuženik sklopili 3. siječnja 2022. ugovor o radu na određeno vrijeme sa probnim rokom od mjesec dana, kojim se tužiteljica obvezala obavljati poslove konobara u Caffe baru ‘’Kod Sanje’’, u Josipovcu, Osječka 174, a tuženik joj se obvezao za taj rad isplaćivati minimalnu plaću koja sukladno Uredbi o visini minimalne plaće za 2022. godinu iznosi 4.687,50 kn ("Narodne novine" 117/21.). Tužiteljica je radila na radnom mjestu konobarica od 4. siječnja 2022., sveukupno je radila 6 dana, nakon čega je telefonskim pozivom 10. siječnja 2022. prestao radni odnos na način da je dobila usmeni otkaz ugovora o radu i to tako da je tužiteljica nazvala PN (koja je svojoj djelatnici organizirala prijevoz na posao), osobu ovlaštenu za zastupanje tuženika i pitala kada će doći po nju i odvesti ju na posao, kakav je i bio dogovor, na što je PN rekla ‘’odjava’’, te potom sklopila slušalicu. Tužiteljica se prema potvrdi HZMO vodi kao nezaposlena od 12. siječnja 2022., a tuženik joj je na zaštićeni račun platio 1.020,00 kn. Odluka o otkazu ugovora o radu koje je dobila tužiteljica je nezakonita, i to:

- nedopuštena, iz razloga što se otkaz ugovora o radu radniku mora dati u pisanom obliku, članak 120. stavak 1. ZR

- nedopuštena jer nije obrazložena, članak 120. stavak 2. ZR

- nedopuštena jer nije dostavljena tužiteljici, članak 120. stavak 3. ZR

- nedopuštena jer nisu ispunjeni zakonski uvjeti, odnosno nema razloga za otkaz (ne postoje niti razlozi za redovan niti izvanredan otkaz).

- nedopuštena jer nije ispoštovan otkazni rok sukladno članku 53. stavku 5. ZR od 7 dana (za slučaj da se radi o redovnom otkazu)

- nedopuštena jer dan dobivanja usmenog otkaza i odjave sa HZMO nisu isti (za slučaj da se radi o izvanrednom otkazu). Teret dokaza je na tuženiku!

Tuženik je s osnova neisplaćene plaće za siječanj 2020. dužan isplatiti tužiteljici 3.667,50 kn (ugovorena plaća 4.687,50 kn - plaćenih 1.020,00 kn = 3.667,50 kn). Budući tuženik nije stavio izvan snage odluku o otkazu ugovora o radu, a tužiteljici nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, tužiteljica temeljem odredbi članka 125. i članka 133. Zakona o radu predlaže sudu nakon izvođenja dokaza i raspravljanja donijeti presudu:

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu od 10. siječnja 2022. tuženika Kod Sanje j.d.o.o, OIB 10209263749, Osječka 174, Josipovac prema tužiteljici KN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa].

II. Raskida se s danom donošenja prvostupanjske presude Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 3. siječnje 2022. između Kod Sanje j.d.o.o. kao poslodavca i KN kao radnice.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici naknadu plaće:

- za siječanj 2022. godine u iznosu 3.667,50 kn sa zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB uvećane za 3% poena od 16. veljače 2022. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici na ime naknade štete 3 ugovorene plaće sa zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB uvećane za 3% poena od podnošenja tužbe do isplate.

V. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici parnične troškove sa zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB uvećane za 3% poena od donošenja presude do isplate."

1.1. U podnesku od 10. veljače 2023. tužiteljica navodi da je već u tužbi podnijela kao dokaz Ugovor o radu koji je sklopljen na određeno vrijeme s probnim rokom od mjesec dana (članak 1. Ugovora) i da se samo taj ugovor primjenjuje na nju. Naknadno, godinu dana nakon podnošenja tužbe, tuženica dostavlja Ugovor o radu kojim je člankom 1. ugovoreno trajanje Ugovora od 04.01.2022. do 12.01.2022. Za tužiteljicu učinke proizvodi samo onaj Ugovor koji je predala uz tužbu. Sukladno načelu radnog prava (članak 9.), na radnika se primjenjuje ono pravo koje je za njega najpovoljnije, a u ovom slučaju na njega se primjenjuje Ugovor koji prileži tužbi. Predmet spora je nezakonitost otkaza ugovora o radu, stoga su nevažne okolnosti potpisivanja ugovora, suprotno stajalištu tuženika. U konkretnom slučaju tuženik nije donio pisanu odluku o otkazu ugovora o radu, već je tužiteljici jednostavno upisao dan prestanka radnog odnosa u radnu knjižicu i tužiteljicu nazvao telefonskim putem te joj samo poručio: ‘’odjava’’, čime su za tužiteljicu prestali učinci ugovora o radu. Ovakvu odluku tuženika smatra nezakonitom iz razloga što se na tužiteljicu primjenjivao onaj Ugovor o radu koji je podnijela uz tužbu koji je za nju najpovoljniji obzirom da je sukladno tom Ugovoru tužiteljica i dalje trebala biti u radnom odnosu.

1.2. U podnesku od 5. srpnja 2024. tužiteljica, s obzirom da je nakon podnošenja tužbe, u Republici Hrvatskoj u platni promet uvedena valuta EUR, uređuje tužbeni zahtjev te predlaže sudu donijeti presudu:

"III. Nalaže se tuženiku Kod Sanje j.d.o.o. iz Josipovca, Osječka 174, OIB: 10209263749 isplatiti tužiteljici JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadu plaće za siječanj 2022. godine u iznosu od 486,76 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2022. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Kod Sanje j.d.o.o. iz Josipovca, Osječka 174, OIB: 10209263749 isplatiti tužiteljici JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete tri ugovorene plaće ukupan iznos od 1.866,42 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 22. veljače 2022. pa do isplate, sve u roku 15 dana."

Točke 1., 2. i 5. postavljenog tužbenog zahtjeva ostaju nepromijenjene.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da mu je tužiteljica u zakonskom roku preporučeno poštom poslala zahtjev za ostvarenje prava iz radnog odnosa i da se na isti nije očitovao u zakonskom roku. Priznaje sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, ali poriče sve druge navode, jer je temeljem odredbe članka 1. Ugovora o radu od 3. siječnja 2022. isteklo vrijeme na koje je ugovor sklopljen 12. siječnja 2022. Poriče u cijelosti da bi tužba bila nezakonita odnosno nedopuštena iz razloga koje navodi tužiteljica. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom i traži trošak.

2.1. Tuženik na ročištu 11. srpnja 2024. navodi da je među strankama sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme kojega je dostavio uz podnesak od 8. veljače 2023., a ne ugovor o radu kojega je uz tužbu dostavila tužiteljica. Kako je prema ugovoru o radu tužiteljica trebala raditi kod tužene točno određeno vrijeme od 4. siječnja do 12. siječnja 2022., to nije ni bilo mjesta otkazivanju predmetnog ugovora. Što se tiče SMS poruka ostaje kod izlista istih koje je priložio uz podnesak od 8. veljače 2023., druge korespodencije nije bilo.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 26. siječnja 2022. uz potvrdu o primitku i povratnicu (stranica 6-8 spisa), Ugovor o radu od 3. siječnja 2022. (stranica 9-10 spisa), izvadak iz sudskog registra (stranica 11-12 spisa), potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 10. ožujka 2022. (stranica 23-24 spisa), Ugovor o radu od 3. siječnja 2022. (stranica 27-28 spisa), evidenciju o radnom vremenu radnika (stranica 29 spisa), SMS korespondenciju (stranica 30 spisa), iskaz svjedokinje TN (stranica 50-51 spisa), iskaz zakonske zastupnice tuženika PN (stranica 51-52 spisa), iskaz tužiteljice (stranica 52-53 spisa), očitovanje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 30. listopada 2024. (stranica 60 spisa) i drugu spisu priležeću dokumentaciju.

3.1. Ovaj sud je odbio prijedlog tuženika da se pribavi podatak od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o prijavama tužiteljice na mirovinsko počev od 12. siječnja pa do kraja 2022. godine, budući se radi o dokaznom prijedlogu koji nije predložen na utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom postupku.

4. Predmet spora u ovom postupku jest:

- zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom tuženikove Odluke o otkazu ugovora o radu od 10. siječnja 2022.,

- zahtjev tužiteljice za sudskim raskidom Ugovora o radu od 3. siječnja 2022. s danom donošenja prvostupanjske presude,

- zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za siječanj 2022. godine u iznosu od 486,76 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od

16. veljače 2022. do isplate,

- zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog nezakonitog otkaza u iznosu od 1.866,42 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate.

5. Prije svega, među strankama je sporno koji Ugovor o radu je među istima egzistirao u trenutku prestanka radnog odnosa, te posljedično tome na koji način je taj Ugovor o radu prestao.

5.1. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 26. siječnja 2022., ovaj sud je utvrdio da je naslovljen na poslodavca Kod Sanje j.d.o.o., Josipovac, Osječka 174, vlasnice PN, da ga je podnijela tužiteljica radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa, jer da joj je poslodavac 13. siječnja 2022. dao usmeni otkaz, bez da je dobila otkaz u pismenom obliku i bez da joj je išta objasnio koji je razlog otkaza, te da je kasnije zvala HZMO i saznala da je odjavljena sa mirovinskog, odnosno da je otkaz dobila dan ranije, 12. siječnja 2022. Odluku o otkazu smatra u potpunosti nezakonitom i predlaže da ju poslodavac vrati na radno mjesto.

5.2. Uvidom u Potvrdu o primitku pošiljke i u povratnicu, ovaj sud je utvrdio da je **.**.2022. JN iz [adresa], primatelju Kod Sanje j.d.o.o., Josipovac, Osječka 174, preporučeno poštom poslala pošiljku koju je primatelj zaprimio 28. siječnja 2022.

5.3. Uvidom u Ugovor o radu od 3. siječnja 2022. (stranica 9-10 spisa - dalje u tekstu prvi Ugovor) ovaj sud je utvrdio da je zaključen između ovdje tuženika zastupanog po vlasnici PN kao poslodavca i tužiteljice kao radnika, da tim ugovorom radnik zasniva radni odnos kod poslodavca na određeno vrijeme novootvoreni poslovi uz probni rok od mjesec dana (članak 1.), da radnik zasniva radni odnos na poslovima konobar, da će poslove obavljati u Josipovcu, Osječka 174, Caffe bar "Kod Sanje" (članak 2.), da radnik s radom počinje 4. siječnja 2022. (članak 3.), da je ugovorena bruto plaća koja ne može biti niža od minimalne plaće sukladno odredbama Zakona o minimalnoj plaći, a koju je poslodavac dužan isplatiti do kraja mjeseca za rad izvršen u prethodnom mjesecu (članak 8.). Ugovor je potpisan po radnici KN i poslodavcu.

5.4. Uvidom u Ugovor o radu od 3. siječnja 2022. (stranica 27-28 spisa – dalje u tekstu: drugi Ugovor) ovaj sud je utvrdio da je zaključen između ovdje tuženika zastupanog po vlasnici PN kao poslodavca i tužiteljice kao radnika, da tim ugovorom radnik zasniva radni odnos kod poslodavca na određeno vrijeme od 4. siječnja 2022. - 12. siječnja 2022. zbog povećanog opsega poslova (članak 1.), da radnik zasniva radni odnos na poslovima konobar, da će poslove obavljati u Josipovcu, Osječka 174, Caffe bar "Kod Sanje" (članak 2.), da radnik s radom počinje 4. siječnja 2022. (članak 3.), da je ugovorena bruto plaća koja ne može biti niža od minimalne plaće sukladno odredbama Zakona o minimalnoj plaći, a koju je poslodavac dužan isplatiti do kraja mjeseca za rad izvršen u prethodnom mjesecu (članak 8.). Ugovor je potpisan po radnici KN i poslodavcu.

5.5. Iz izvatka iz sudskog registra proizlazi da je PN upisana kao osoba ovlaštena za zastupanje tvrtke kod Sanje j.d.o.o. iz Josipovca, Osječka 174.

5.6. Uvidom u potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 10. ožujka 2022., utvrđeno je da je tuženik prijavio tužiteljicu kao osiguranika s danom 4. siječnja 2022., a odjavio s 12. siječnja 2022. Također iz potvrde proizlazi da tužiteljica nije bila prijavljena kao osiguranik u razdoblju od 13. siječnja 2022. do 10. ožujka 2022.

5.7. Iz evidencije o radnom vremenu za radnika JN za siječanj 2022. godine proizlazi da je ista radila 4. siječnja 2022. od 15-22 sata, 5. siječnja 2022. od 15-20 sati, 6. siječnja 2022. od 15-22 sata, 8. siječnja 2022. od 14-22 sata, 9. siječnja 2022. od 15-20 sati, 10. siječnja 2022. od 15-22 sata i 11. siječnja 2022. od 15-22 sata.

5.8. Iz SMS korespondencije proizlazi da je tužiteljica 13. siječnja 2022. u 17:20 sati proslijedila poruku sadržaja: „Pripremi novac i odjavu odmah!!!!“

5.9. Iz iskaza svjedokinje TN proizlazi da je PN, vlasnici tuženika rješavala papire, znala ju je zvati kada je zapošljavala nove radnike. Sjeća se da ju je zvala u svezi zapošljavanja ovdje prisutne tužiteljice, ona tada nije bila u uredu već je bila njezina djelatnica koja je sačinila ugovor, međutim taj ugovor nije bio dobro sačinjen jer nije bio definiran datum od kada do kada se sklapa. Nije moglo stajati samo "na određeno" već je trebalo točno definirati od kada do kada, u protivnom bi poslodavac snosio kaznu od strane inspektorata. Nazvala je PN i rekla da ugovor nije dobar i sačinila je novi u koji je unijeto da se sklapa na vrijeme od 4. siječnja 2022. do 12. siječnja 2022. Nakon što joj je od strane suda dan na uvid ugovor o radu sa stranice 9-10 spisa odgovorila je da se radi o tzv. prvom ugovoru u kojem je samo navedeno da se radni odnos zasniva na "određeno vrijeme" a koji nije bio ispravno sačinjen. Nakon što joj je od strane suda dan na uvid ugovor o radu sa stranice 27-28 odgovorila je da se radi o ugovoru u kojem je definirano određeno trajanje radnog odnosa. U ugovor o radu stranica 27-28 unijet je dan završetka radnog odnosa 12. siječnja 2022. što joj je rekla PN, naime, ovdje tužiteljica je prema njezinim saznanjima radila negdje vani i bila je samo privremeno u RH, a PN je hitno trebala radnica jer nije mogla sama raditi budući je u tom trenutku ostala bez djelatnice. Stoga se išlo na to da se ugovor sklopi na tako kratko vrijeme. Tužiteljica živi blizu nje i imala je saznanja da ista radi vani, čuva starije osobe, da radi sezonu na moru, a onda dođe kojih desetak, dvadeset dana i bude kod kuće. Na te okolnosti je upozorila PN, sugerirajući joj da ne sklapa s tužiteljicom ugovor na duže vrijeme. Nije prisustvovala potpisivanju ugovora o radu stranica 9-10, odnosno 27-28 od strane tužiteljice. Nema nikakvih saznanja o otkazivanju ugovora o radu a kako to tvrdi tužiteljica. Ugovor o radu stranica 27-28 potpisala je PN u ime poslodavca, te je vidljiv i pečat, ona nije osobno vidjela potpisivanje tog ugovora niti od jedne strane, budući je primjerak ugovora proslijedila e-mailom, a ona joj je osobno u izvorniku donijela. Vratila joj je ovaj drugi ispravljeni ugovor gdje je točno definirano vrijeme rada. Nakon što joj je predočen izvornik zahtjeva za zaštitu prava od 26. siječnja 2022., kojega je tužena dostavila na ročištu 15. listopada 2024., iskazala je da je taj zahtjev vidjela, dostavila joj je PN odmah po primitku i da je komentirala kako se ne radi o rukopisu ovdje tužiteljice jer da je na ugovoru o radu jedan potpis a ovdje drugi.

5.10. Iz iskaza zakonske zastupnice tuženika PN proizlazi da je tužiteljicu zaposlila na određeno vrijeme od 4. do 12. siječnja 2022., naime, tužiteljica joj je rekla da ne zna da li će moći raditi posao konobarice, da li će se snaći, pa su se dogovorile da radi na određeno kako bi vidjele da li će se snaći. Tužiteljica nije imala prijevoz pa joj ga je morala organizirati kako na dolazak tako i odlazak s time da je ista živjela u [adresa] koji je bio udaljen 12 km od radnog mjesta. Pozvala je svoju knjigovotkinju da joj napiše ugovor, poslan joj je ugovor na određeno vrijeme, stranica 9-10 spisa, tužiteljica i ona su ga potpisale taj dan kada je sačinjen. Nakon kojih pola sata nazvala ju je knjigovotkinja i rekla da taj ugovor nije dobar jer nije navedeno točno trajanje radnog odnosa, pa joj je poslala drugi primjerak u kojem je navedeno trajanje radnog odnosa od 4. do 12. siječnja 2022., koji su tužiteljica i ona također potpisale. Ona više ni nema onaj prvi ugovor jer su ga odmah potrgale. Ugovor je sklopljen na određeno iz razloga jer je tužiteljica rekla da će se pokušati snaći za prijevoz. Tužiteljica se nije baš snašla na poslu, imala je manjka, viška u kasi. Izrijekom navodi kako nije usmeno otkazala ugovor o radu, radni odnos je prestao istekom ugovora o radu. 13. siječnja 2022. dobila je SMS poruku od tužiteljice u kojoj joj je ista rekla da pripremi novac i odjavu uz tri uskličnika. Nakon što joj je od strane suda dan na uvid ispis SMS poruka stranica 30 odgovorila je da je u dnu vidljiva SMS poruka koju joj je uputila tužiteljica. Tužiteljica dok je radila, radila je u popodnevnoj smjeni, od 14 do 22 sata , tog 13. siječnja 2022. nije više radila jer je ugovor prestao 12. siječnja 2022. Do ovog postupka niti s jednim radnikom nije vodila spor. Kafić je otvorila 14. prosinca 2021., tog 3. siječnja 2021. bila je sklopila s tužiteljicom ugovor o radu na određeno vrijeme od 4. do 12. siječnja 2022. Ugovor je sklopljen na 8 dana jer je takav bio dogovor. U prvom ugovoru bio je probni rok ali taj ugovor ne vrijedi, jer je svojoj knjigovođi dostavila samo ovaj drugi ugovor sa točno definiranim trajanjem.

5.11. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da ju je PN molila da dođe raditi kod nje, da radi sama da više ne može, da je umorna. Pristala je s time da joj je rekla da nema osiguran prijevoz, pa se ona ponudila da će joj isti osigurati kako na dolazak na posao tako i kod odlaska s posla. Dogovorile su se da će sklopiti ugovor na neodređeno i mislila sam da je to to. PN je došla kod nje autom i otišle su u Valpovo da se prijavi i da otvori račun u banci. Nakon što joj je od strane suda dan na uvid ugovor o radu sa stranice 9-10 spisa, odgovorila je da je potpisala taj ugovor, potpis je njezin, ali ne s datumom 3. siječnja 2022., već nekoliko dana prije nego joj je dan otkaz. Nakon što joj je od strane suda dan na uvid ugovor o radu sa stranice 27-28 spisa, također potvrđuje da je potpis na tom ugovoru njezin, ali ni taj ugovor nije potpisala s 3. siječnja 2022., već nakon što je počela raditi kod tužene. Sjeća se da je kod tužene u kafiću potpisivala više stvari, među njima i ugovore ali ih nije čitala jer nije imala vremena, bio je kraj radnog vremena i čekala je da ju voze kući. U tih osam radnih dana koliko je radila kod tužene, dolazila je na posao u 12 sati, odnosno tužena ju je vozila i ostajala na poslu do 22 sata. U tom vremenu tužena joj nije dala da se ulogira pod svojim imenom, već je rekla da će to ona. Za to vrijeme dok je radila, tuženoj su na razgovor dolazile druge djelatnice. Sjeća se da je bila kod kćerke i čekala da PN dođe po nju, ne zna točno koji je to bio dan, kako nitko nije dolazio, nazvala je PN i pitala gdje je prijevoz na što joj je ona samo rekla "odjava", nasmijala se i spustila slušalicu. Nije točno znala što znači "odjava" ali joj je u tom trenutku prošlo kroz glavu da to znači otkaz, jer joj osim te riječi PN nije rekla ništa drugo. Taj dan nije pokušavala doći na posao, jer nije ni imala s čim, nije mogla ni stopirati jer nema ljudi. Nije tuženu niti zvala da joj pojasni što znači "odjava" već je kontaktirala s novom radnicom tužene koja je došla umjesto nje i ona joj je rekla da je primljena kod tužene u radni odnos. Nakon što joj je od strane suda dana na uvid SMS poruka od 13. siječnja 2022. stranica 30 spisa, odgovorila je da je ona napisala "Pripremi novac i odjavu odmah!" i uputila ju PN, time da taj odgovor nije uslijedio istog onog dana kada joj je PN na telefon rekla "odjava", već nakon tog dana, ustvari to je bio njezin odgovor na njezinu odjavu. Nakon što joj je od strane suda dana na uvid SMS komunikacija sa stranice 30. spisa odgovorila je da se radi o komunikaciji između PN i nje i da je s utorkom 11. siječnja 2022. i dalje radila kod tužene, i s 11. siječnjem 2022. tužena joj nije rekla "odjava", već kasnije, a prije 13. siječnja 2022., proizlazi da joj je ustvari rekla "odjava" 12. siječnja 2022. i da joj je tada ustvari dan otkaz. Trenutno ne radi, u obvezi je uzdržavati kćer koja studira, kod tužene je radila samo tih 8 dana. Na upit punom. tužitelja: „Zašto u ugovoru o radu u kojem stoji da se sklapa na određeno uz uvjet probnog rada, nije određeno trajanje?“, odgovorila je da zato što su se PN i ona drugačije dogovorile, dogovorile su se da radi koliko hoće. Nakon što joj je PN rekla telefonski "odjava", putem SMS poruke obratila se istoj i rekla joj da ju odjavi. Ne sjeća se da bi se na drugi način pismeno obratila tuženoj, s time da napominje da je u to vrijeme imala odvjetnika pa ne zna da li je on nešto pismeno proslijedio. Nakon što joj je predočen zahtjev za zaštitu prava sa lista 6 spisa, odgovorila je da ona nije pisala taj zahtjev, vjerojatno ga je sačinio njezin tadašnji odvjetnik i proslijedio tuženoj. Uvidom u rukom pisani zahtjev za zaštitu prava od 26. siječnja 2022., potvrdila je da je isti sačinila i da je na istom njezin potpis.

5.12. Iz očitovanja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 30. listopada 2024. proizlazi da ne može odgovoriti temeljem kojeg ugovora o radu je tužiteljica prijavljena u radni odnos počev od 4. siječnja 2022., budući ugovor o radu nije obvezan dokument za priznanje svojstva osiguranika.

5.13. Odredbom članka 11. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19. – dalje tekstu: ZR), važećem kako u vrijeme sklapanja prvog i drugog Ugovora, tako i u vrijeme prestanka radnog odnosa tužiteljice, propisano je da se ugovor o radu sklapa na neodređeno vrijeme, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno (stavak 1.), da ako ugovorom o radu nije određeno vrijeme na koje je sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme (stavak 3.).

5.13.1. Odredbom članka 12. ZR-a je propisano da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, da ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme (stavak 7.). Dakle, sukladno sadržaju citirane odredbe Ugovor o radu na određeno vrijeme može se zaključiti onda kada je unaprijed vremenski određeno trajanje radnog odnosa, ili dok se određeni posao ne dovrši ili do trenutka dok ne nastupi određeni (ugovorom definirani) događaj.

15.13.2. Odredbom članka 15. stavka 1. ZR-a je propisano da ugovor o radu sklopljen u pisanom obliku, odnosno potvrda o sklopljenom ugovoru o radu iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona, mora sadržavati podatke o:

1) strankama te njihovu prebivalištu, odnosno sjedištu

2) mjestu rada, a ako ne postoji stalno ili glavno mjesto rada, napomenu da se rad obavlja na različitim mjestima

3) nazivu posla, odnosno naravi ili vrsti rada, na koje se radnik zapošljava ili kratak popis ili opis poslova

4) danu početka rada

5) očekivanom trajanju ugovora, u slučaju ugovora o radu na određeno vrijeme

6) trajanju plaćenoga godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo, a u slučaju kada se takav podatak ne može dati u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno izdavanja potvrde, načinu određivanja trajanja toga odmora

7) otkaznim rokovima kojih se mora pridržavati radnik, odnosno poslodavac, a u slučaju kada se takav podatak ne može dati u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno izdavanja potvrde, načinu određivanja otkaznih rokova

8) osnovnoj plaći, dodacima na plaću te razdobljima isplate primanja na koja radnik ima pravo

9) trajanju redovitog radnog dana ili tjedna.

(2) Umjesto podataka iz stavka 1. točaka 6., 7., 8. i 9. ovoga članka, može se u ugovoru, odnosno potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu, uputiti na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuje ta pitanja.

15.4. Iz prvog Ugovora proizlazi da je tim ugovorom zasnovan radni odnos na određeno vrijeme zbog novootvorenih poslova, uz probni rok od mjesec dana. Pošto u konkretnom slučaju nije određeno navedeno vrijeme na koje je taj ugovor sklopljen to je sklopljen tzv. drugi Ugovor, u kojem je određeno navedeno da je tim ugovorom zasnovan radni odnos na određeno vrijeme od 4. siječnja 2022. - 12. siječnja 2022. zbog povećanog opsega poslova, te je tužiteljica izrijekom iznijela da je taj ugovor potpisala.

15.4.1. Obzirom na činjenicu da je u trenutku sklapanja drugog Ugovora o radu, da bi se radilo o ugovoru sklopljenom na određeno vrijeme, bilo dovoljno da je unaprijed vremenski određeno trajanje radnog odnosa, to je drugi Ugovor, koji je sklopljen između stranaka, sklopljen u skladu s važećim zakonskim propisima i obvezujući za stranke.

15.5.

Međutim, tužiteljica tijekom postupka navodi da ju drugi Ugovor ne obvezuje, jer da je bio drugačiji dogovor između stranaka, odnosno da ju je tuženik zaposlio na neodređeno vrijeme, i da, iako je potpisala drugi Ugovor na određeno vrijeme, da ju taj ugovor ne obvezuje kao i da ga prilikom potpisivanja nije čitala jer nije imala vremena, bio je kraj radnog vremena i čekala je da ju voze kući. Ovakvim navodima tužiteljica ustvari ukazuje na postojanje zablude kao mane volje, odnosno da je imala pogrešnu predodžbu o bitnom sastojku drugog Ugovora, odnosno da je dogovor između stranaka bio sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme i da ju ne može obvezivati ugovor o radu na određeno vrijeme.

15.5.1. Odredbom članka 8. stavak 4. ZR-a je propisano da se na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.

15.5.2. Odredbom članka 280. Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 121/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. - dalje u tekstu: ZOO), propisano je da je zabluda bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor (stavak 1.), da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude (stavak 2.). Dakle, ukoliko je tužiteljica smatrala da ju je tuženik prilikom sklapanja drugog Ugovora doveo u zabludu u odnosu na trajanje istog, tada je bila ovlaštena zahtijevati poništenje drugog Ugovora zbog bitne zablude. Zbog postojanja bitne zablude prilikom sklapanja ugovora o radu takav ugovor nije ništetan, te stoga proizvodi pravne učinke sve do eventualnog poništaja.

15.6.

Dakle, drugi Ugovor proizvodi pravne učinke, dakle vrijedio je do 12. siječnja 2022., i samim time prestao je s tim danom, i s tim danom je tuženik odjavio tužiteljicu s mirovinskog osiguranja.

15.7.

Tužiteljica smatra da se na nju ima primijeniti prvi Ugovor jer da se radi o za nju povoljnijem pravu.

15.7.1. Odredbom članka 9. ZR-a je propisano da poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih ovim ili drugim zakonom (stavak 1.), da poslodavac, udruge poslodavaca i sindikati mogu kolektivnim ugovorom ugovoriti uvjete rada nepovoljnije od uvjeta određenih ovim Zakonom, samo ako je ovim ili drugim zakonom to izričito propisano (stavak 2.) te da se, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno (stavak 3.). Prema stavu ovoga suda ta odredba se ne može primijeniti na konkretni slučaj, jer u konkretnom slučaju nije riječ o uvjetima rada koji su različito uređeni dvama ugovorima, budući je u trenutku prestanka drugog Ugovora između stranaka postojao i bio važeći samo taj drugi Ugovor, a ne i prvi Ugovor.

16. Obzirom na sve naprijed iznijeto ovaj sud nalazi da je između stranaka bio važeći drugi Ugovor i da je isti prestao istekom roka na koji je sklopljen, pa da se ne može raditi o otkazivanju ugovora o radu, kako to tužiteljica navodi, slijedom čega je neosnovan zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom tuženikove Odluke o otkazu ugovora o radu od 10. siječnja 2022., a samim time otpala je i osnova za dio tužbenog zahtjeva za sudskim raskidom Ugovora o radu od 3. siječnja 2022. s danom donošenja prvostupanjske presude, za isplatu razlike plaće za siječanj 2022. godine u iznosu od 486,76 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2022. do isplate, te za naknadu štete zbog nezakonitog otkaza u iznosu od 1.866,42 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate.

17. Stoga je valjalo tužiteljicu u cijelosti odbiti s postavljenim tužbenim zahtjevom i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

18. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 82/22., 114/22. i 155/23.), te su tuženiku priznati i dosuđeni troškovi zastupanja prema Tbr. 7. točka 1. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "(Narodne novine" broj: 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa). Naime, odredbom Tbr. 7. točka 2. Tarife propisano je da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, i to u sljedećim postupcima: radi smetanja posjeda, radi služnosti, iz stambenih odnosa (otkazi, iseljenja, utvrđenja), iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl.), osim u procjenjivim predmetima na koje se primjenjuje Tbr. 7. toč. 1. Tuženiku je priznat trošak:

- sastav odgovora na tužbu u iznosu 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 19. siječnja 2023. u iznosu 50,00 eura (Tbr. 9. točka 5. Tarife),

- zastupanje na ročištu 10. veljače 2023. u iznosu 50,00 eura (Tbr. 9. točka 5. Tarife),

- zastupanje na ročištu 11. srpnja 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 15. listopada 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 15. listopada 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

ukupno 900,00 eura, što uvećano za pripadajući iznos PDV-a daje 1.125,00 eura na koji iznos mu je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počev od presuđenja pa do isplate.

18.1. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 8. veljače 2023., budući isti prema stavu ovog suda nije bio potreban za vođenje ovog postupka, naime, istim tuženik dostavlja u spis dokumentaciju koju je morao dostaviti već uz odgovor na tužbu. Nije mu priznat niti trošak izvješća stranke po presudi, budući taj trošak niti je nastao niti je nužan za vođenje ovog postupka.

19. Slijedom svega naprijed iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Osijeku 7. studenoga 2025.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Branko Nenadić, odvjetnik u Osijeku

2. Artur Fišbah, odvjetnik u Osijeku