REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
STALNA SLUŽBA U KRIŽEVCIMA
48260 KRIŽEVCI
Ivana Zakmardija Dijankovečkog 14
Poslovni broj: P-625/2019-49
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima po sucu Miroslavu Lovrekoviću rješavajući u pravnoj stvari tužitelja IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić odvjetnicima iz Ludbrega, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnici Maji Čuljak odvjetnici u Zagrebu, radi ništetnosti, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj dana 7. listopada 2025. godine u prisutnosti tužitelja IJ osobno i po punomoćniku Dejanu Kuharić odvjetniku u Koprivnici, te zamjenice punomoćnika tuženika, a koja presuda je objavljena dana 7. studeni 2025. godine
p r e s u d i o j e
I./Utvrđuju se ništetnima dio odredbe članka 1., 4. i 7. Ugovora o kreditu broj: 9010740045, sklopljenog 23. rujna 2005., a potvrđenog po javnom bilježniku Višnji Tušek, I. Z. Dijankovečkog 9, 26. rujna 2005. pod poslovnim brojem OU-523/05. između tužitelja IJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 i to članak 4.1. u dijelu koji glasi „ koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana „ članak 4.2. u dijelu koji glasi „Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01.(slovima: prvisiječnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (slovima: prvisiječnja ) do 30.6 (slovima: tridesetoglipnja ) tekuće godine, i na dan 01.07. (slovima: prvog srpnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. (slovima: prvogsrpnja ) do 31.12. (slovima tridesetprvogprosinca) tekuće godine , s time da kamatna stopa iz točke 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupe proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene. „ te u dijelu koji glasi „ u CHF “, a članak 7.2. u dijelu koji glasi „Kredit u iznosu od 54.141,52 CHF (slovima: pedesetčetiritisuće stočetrdesetjedan CHF i pedesetdva C) i kamata iz točke 4. ovoga Ugovora otplaćuju se u 360 (slovima: tristošezdeset) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovoga Ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovoga Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovoga Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio Ugovora.“ te je ništetna i ugovorena valuta u CHF iz čl. 1. Ugovora o kreditu prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, te navedene ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.
II./ Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, da plati tužitelju IJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.603,43 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 01. listopada 2015. pa do plaćanja, po stopi do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
III./ Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, da tužitelju IJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovoga parničnoga postupka u iznosu od 2.691,97 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. studenog 2025., kao dana donošenja ove presude po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio ovom sudu tužbu radi utvrđenja ništetnosti 5. lipnja 2019. godine u kojoj u bitnom navodi Tužitelj i tuženik sklopili su Ugovor o kreditu, broj: 9010740045, 23. rujna 2005., a isti je potvrđen po javnom bilježniku Višnji Tušek, I. Z. Dijankovečkog 9, 26. rujna 2005. pod poslovnim brojem OU-523/05. Navedenim Ugovorom, podignut je kredit u iznosu od 54.141,52 CHF po srednjem tečaju Banke za CHF, na dan korištenja kredita. Ugovorena je kamata od 4,25 % godišnje, promjenjiva sukladno odluci Banke, a kredit je podignut na rok od 30 godina. Tečaj na dan isplate kredita bio je 4,777193 kn Za 1 CHF. Nakon sklapanja gore navedenog Ugovora, banke kreće sa jednostranim podizanjem kamatne stope, sa početno ugovorenih 4,25 % godišnje, na 5,20 % godišnje, pa zatim na 5,95 % godišnje, pa na 6,00 % godišnje, zatim ju neznatno smanjuje na 5,65 % godišnje, te 5,40 % i 5,25 % godišnje, da bi tek da bi tek uslijed zakonske intervencije istu smanjila na 3,23 % godišnje. Ujedno dolazi i do snažnog rasta tečaja CHF, a što u kombinaciji sa tuženikovim povećanjem kamatnih stopa bitno povećava iznose koje tužitelj podmiruje tuženiku. Uslijed navedenoga, tužitelj nema izbora nego da potpiše Dodatak Ugovora o kreditu broj: 9010740045, takozvanu konverziju. U postupku konverzije tužitelju je priznata pretplata od mizernih 8.112,93 kuna, iako je ukupno mimo početno ugovorenoga, a uslijed ništetnih ugovornih odredbi platio tuženiku puno više od 8.112,93 kuna. Dokaz: preslika Ugovora o kreditu broj: 9010740045, preslika Dodatka Ugovora o kreditu broj: 9010740045, preslika preslika izračuna konverzije na dan 30. rujna 2015 sa prilozima, preslika izvatka otvorenih stavaka na dan 30. rujna 2015., preslika plana otplate 2X, preslušanje tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja. Nadalje, tuženik mora istaknuti kako ne posjeduje sve odluke o promjenama kamatne stope, pa gore navedeni podaci o povećanju početne kamatne stope ne moraju biti nužno u potpunosti točna, pa se predlaže da sud naloži tuženiku da dostavi u dovoljnom broju primjeraka za sud i tužitelja slijedeću dokumentaciju:
-prvi otplatni plan,
-odluke o promjenama kamatne stope,
-nove otplatne planove nakon povećanja kamatnih stopa.
Tužitelj drži kako su ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ( CHF ) nepoštene, a samim time i ništetne. Naime, u kolektivnom sporu, tužitelja POTROŠAČ – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv ukupno 8 banaka, između ostalog i tužitelja, Trgovački sud u Zagrebu, Presudom poslovni broj: P-1401-2012. od 04. srpnja 2013. presudio je kako su banke, između ostalog i tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica – švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora , što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine broj: 96/03,, nastavno ZZP/03 ) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., nastavno ZOO ), sve to u razdoblju od 01. lipnja 2004. pa do 31. prosinca 2008. Nadalje, je istom Presudom utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i tuženik kao korisnik kredita – potrošač, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03-a u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 06. kolovoza 2007. te suprotno odredbama ZOO-a. Gore navedena Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401- 2012. od 04. srpnja 2013. postala je pravomoćna nakon Presude i Rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/13. od 04. srpnja 2013. i Presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u Rješenju poslovni broj: Rev-2868/2018. od 12. veljače 2019. utvrdio je kako: „Prema ocjeni ovog suda, sama činjenica da su stranke sklopile 19. siječnja 2016. dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu ("Narodne novine", broj 102/15 - u daljnjem tekstu: ZIDZOPK) – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR – kojim su odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu od 21. lipnja 2007. izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne.„ U istome Rješenju, Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu navodi slijedeće: „Osim toga, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Tužiteljica stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju.„ Nadalje, iz Presude Suda europske unije, poslovni broj: C-118/18 ( predmet I ), a koja pravna shvaćanja su obvezujuća za nacionalne sudove, u točki 42. navodi: Iako članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 ne sprečava države članice da zakonom prekinu korištenje nepoštenih odredbi u ugovorima koje trgovci sklapaju s potrošačima, ipak zakonodavac mora u tom kontekstu poštovati zahtjeve koji proizlaze iz članka 6. stavka 1. iste direktive. dok u točki 43. navodi: Naime, činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenima i ništavima te zamijenjene novim odredbama, kako bi se održao predmetni ugovor, ne može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima, kako je navedeno u točki 40. ove presude. Tužitelj ističe da sklopljenim Aneksom nije nestao uzrok ništetnosti, budući da učinkom konverzije tužitelju nije naknađen iznos oštećenja zbog ništetnosti temeljem nepoštenih ugovornih odredaba za valutnu klauzulu u CHF i zbog jednostrano promjenjive kamatne stope, već je i u konverziji tuženik koristio nepoštene i jednostrano promjenjive kamatne stope iz usporedivih EUR kredita, nije obračunao zakonsku zateznu kamatu, te nije izvršio isplatu tužitelju na koju isti ima pravo zbog više plaćenog tuženiku. Konverzijom se a ni Zakonom o potrošačkom kreditiranju ne propisuje uklanjanje ništetnih ugovornih odredaba iz osnovnog ugovora, a navedeno je potvrđeno i naprijed citiranim Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, poslovni broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. godine. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, obrazložio je kako činjenica sklopljenog Aneksa na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu ne znači da bi korisnik kredita izgubio pravo na utvrđenje pojedinih odredaba ugovora o kreditu ništetnima. Tužitelj se stoga poziva na pravno utvrđenje iz Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, poslovni broj Rev-2868/2018-2 od 12. rujna 2019. godine, te ovu tužbu unatoč sklopljenom Aneksu temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju podnosi radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba kojima je bila ugovorena promjena kamatne stope sukladno odluci tuženika i ugovorne odredbe kojom je bila ugovorena valuta u CHF, a uslijed utvrđenja ništetnosti traži i ostvarivanje prava na isplatu za koju smatra da mu pripada zbog više plaćenog tuženiku, a koji iznos je tuženik stekao bez osnove. Dokaz: preslika Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, poslovni broj Rev-2868/2018-2 od 12. rujna 2019., preslika Presude Suda europske unije, poslovni broj: C-118/17. od 14. ožujka 2019. Koliko su nepoštene i ništetne bile tuženikove odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, najbolje ilustrira činjenica da je istome isplaćen novčani iznos od 258.644,49 kuna dok mu je glavnica nakon sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu broj: 9010740045, na dan 30. rujna 2015. iznosila 215.371,85 kuna, odnosno nakon skoro 10 godina otplate kredita tužitelj je otplatio cca 20% glavnice, a da ironija bude veća, po tuženiku je na dan izračuna konverzije, pretplata tužitelja iznosila 8.112,93 kuna. Odredba čl. 4. Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odlukama Banke o kreditiranju građana, kao i vezanost uz valutnu klauzulu u čl. 1., 4. i 6. Ugovora, su temeljem odredbe čl. 322. ZOO-a ništetne. Navedena ugovorna odredba kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope i vezano samo uz određenu valutnu klauzulu bez da se istovremeno precizno odrede uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se promjena veže, dakle sve ovisi samo o odluci jednog ugovaratelja, i to tuženika, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Ništetnost ugovornih odredaba proizlazi zbog protivnosti prisilnim propisima i to odredbi čl. 84. i 81. ZZP/03. Odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu o savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se da se u pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 84. ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Međutim, ugovorne odredbe i o predmetu ugovora i o cijeni nisu bile ni lako uočljive ni lako razumljive, a ni na koji način jasno određene u odnosu na potrošača. Nadalje, činjenica promjenljivosti obveze tužitelja kao potrošača u odnosu na kamatu, a koju banka kao tuženik određuje jednostrano, protivna je načelu savjesnosti i poštenja, na način kako je to propisano odredbom čl. 4. ZOO-a, dakle da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Povreda načela savjesnosti i poštenja postoji zbog povreda odredbe čl. 247. ZOO-a kojim je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Bitni sastojci ugovora o kreditu su predmet i cijena, a cijena podrazumijeva kamatu. S obzirom da je ugovor tuženika standardni ugovor banke na koji tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati, a u ugovoru tuženik nije izričito utvrdio parametre za promjenu kamatne stope niti metodu izračuna tih parametara, protivno prisilnim propisima, takvim ugovornim odredbama tuženik je prouzročio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a slijedom čega su takve odredbe ništetne. Budući da kamata spada u cijenu, a cijena podrazumijeva činidbu koju je tužitelj u obvezi plaćati tuženiku, promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika protivno je odredbi čl. 269. ZOO-a, kojom je propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Odredbom čl. 270. ZOO-a propisano je kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Tuženik je mijenjao visinu kamatne stope sukladno svojoj odluci, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a tužitelju je o promjeni samo dostavio pisanu obavijest, bez da je za takvu promjenu tražio bilo kakvu suglasnost tužitelja. Stoga tužitelj potražuje od tuženika iznos od 38.000,00 kuna, sve sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a, dok zatezne kamate potražuje sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a, a visinu zatezne kamate potražuje sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a. Slijedom svega navedenog, a uzimajući u obzir odluke sudova u Republici Hrvatskog, te činjenicu da je tuženik ugovaranjem ništetnih odredaba prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama između tuženika i tužitelja kao potrošača, predlaže se naslovnom sudu da primjenom odredaba čl. 84. i čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača te odredbi čl. 322. ZOO-a Stoga tužitelj podnosi ovu tužbu te predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu radi utvrđenja ništetnosti dijela odredbi navedenog Ugovora o kreditu, kojim je određeno da se isplata glavnice i otplata anuiteta veže uz CHF, ugovorena promjenjiva kamatna stopa te naloži isplata pretplaćenog iznosa s osnove tečajnih razlika i razlika s osnove promjenjive kamatne stope, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana uplate svakog pojedinog iznosa. Potražuje trošak.
2. U odgovoru na tužbu od 25. srpnja 2019. godine tuženik se očitovao te naveo da se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti kako u osnovu tako i u visini. Postavljeni tužbeni zahtjev je neodređen, te se po istome ne može postupati. Nadalje navodi da donošenjem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju došlo je do uspostavljanja ravnoteže interesa između ugovorenih strana te je zakonskom intervencijom zakonodavac potpuno otklonio potrebu da se osobama koje su bile ovlaštene tužiti s osnove odredaba članka 138a ZPP-a pruži sudska zaštita i u pogledu njihove restitucije. Položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednačuje sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF se izjednačava s položajem potrošača u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Temeljno načelo primjene i provedbe Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju je bio da se izjednače korisnici kredita u CHF sa korisnicima kredita u EUR, što je u potpunosti i postignuto u ovoj konkretnoj pravnoj stvari kada je među strankama sklopljen Dodatak ugovora o kreditu broj 9010740045 od 18.12.2015 godine provedbe postupka konverzije. U odnosu između stranaka intervenirao je zakonodavac upravo u svrhu restitucije tužitelja i potrošača. Intervencija zakonodavca odnosila se i na valutu i na visinu kamatne stope i to za period od samog zaključenja ugovora, a ista je regulirana odredbama članka 19b i 19c Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Navodi da su postupkom konverzije i sklapanjem Dodatka ugovoru, koji tužitelj nije bio dužan sklopiti obuhvaćene sve otplate učinjene do sklapanja Dodatka ugovoru i na taj način je došlo do potpuno restitucije potrošača. Navodi da citiranim zakonskim propisima nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope, a konverzijom kredita je položaj potrošača s kreditom u CHF izjednačen sa položajem potrošača koji je koristio kredit u EUR. Nadalje, tuženik se poziva na postojeću sudsku praksu, prema kojoj potrošači koji su konvertirali kredit nemaju pravo na obeštećenje. Obzirom da iz ugovora kao pisane isprave jasno proizlazi volja ugovornih strana, neosnovan je navod tužitelja da nije znao o mogućnosti promjene tečaja valute CHF u odnosu na kunu, što je bilo objavljeno u javnim glasilima a bio je informiran od strane zaposlenika tuženika. Iz Ugovora proizlazi da je u konkretnom slučaju volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu i nije ostavljen prostor za primjenu drugačije-fiksne kamatne stope, a na koju klauzulu je tužitelj izričito, svojevoljno i bez prisile pristao, a jasnom ugovornom odredbom je tuženik ovlašten da mijenja kamatnu stopu, a koja odredba nije sama po sebi nepoštena niti je valjan temelj za isticanje ništetnosti iste kao što je to navedeno u tužbenom zahtjevu. Tuženik također ističe i prigovor zastare u cijelosti u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, a sve kako se radi o zahtjevu za isplatu sa dospijećem od 23.9.2005. godine, odnosno zahtjevu od čijeg je dospijeća do utuženja protekao dulji vremenski period no zakonom određen za pravo na ostvarivanje isplata iz tih vrsta potraživanja, a zastara nije prekinuta niti jednom radnjom tužitelja protiv tuženika. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev. Potražuje trošak.
3. Podneskom od 20. studenog 2023. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev, odnosno isti uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, pa u kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva potražuje isplatu s osnove preplate zbog promjene tečaja CHF-a kroz razdoblje otplate kredita ukupan iznos od 6.603,43 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 1. 10. 2015., pa do isplate.
4. Tijekom dokaznog postupka, a radi razjašnjenja spornih i odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, Dodatak ugovoru, otplatni plan, specifikacije otplate /list 9-48/, priloženu sudsku prasku, stručne članke /list 163-164/, plan otplate /list 192-199/, pregled uplata, knjigovodstvenu karticu /list 223-280/, saslušan je tužitelj /486/ te je provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku za ekonomiju, računovodstvo i financije HJ iz [adresa] nalaz /311- 319/, iskaz /217/ i dopuna nalaza /396-400 i 427-445/.
5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13,, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP) sud je utvrdio da je specificirani tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa s osnove preplate zbog promjene tečaja CHF-a i ugovorene promjenjive kamatne stope, te utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj: 9010740045 od 23. 09. 2005. sklopljenog između tužitelja i tuženika koje se odnose na valutnu klauzulu i ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu te Dodataka ugovoru o kreditu broj 9010740045 zaključen u Ivanič-Gradu. 18. 12. 2015.
7. Među strankama je sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva, jer je tuženik istaknuo prigovor zastare, te činjenicu da je kredit konvertiran, kao i prigovor da tužitelj nije potrošač. Sporno je među parničnim strankama da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač" iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. oznake P- 1401/12, Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., presuda Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015., kao i presuda i rješenje Vrhovnog suda RH Rev-2221/18-11 od 03. rujna 2019., da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe i da li tužitelj ima pravo na obeštećenje obzirom da je sklopljen Dodatak Ugovoru odnosno izvršena je konverzija tog kredita u valutu EUR.
8. Iz Ugovora o kreditu broj: broj: 9010740045 od 23. 09. 2005. (list 9-15 spisa) proizlazi da su isti sklopili ovdje tužitelj i tuženik te je istim kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 54.141,52 CHF, da se kredit odobrava za dogradnju stambenog objekta, da je rok otplate kredita 360 mjeseci, odnosno da se kredit otplaćuje u 360 mjesečnih anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju tuženika, na dan plaćanja iznosa navedenog u otplatnoj tablici, koja je sastavni dio ugovora, dok konkretna visina rate kredita, nije naznačena u ugovoru, zatim da se na iznos kredita obračunavaju kamate od 4,25% godišnje. Člankom 4. navedenog Ugovora propisano je da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke kreditora.
9. Iz Dodataka ugovoru o kreditu broj 9010740045 od 18. 12. 2015. /16-22/ proizlazi da sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama, a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita se tim Dodatkom regulira konverzija kredita denominiranog u kunama, s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, te da sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30.09.2015. iznosi 28.947,83 eura, a prema izračunu konverzije, zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju HNB na dan uplate na dan uplata, viši je od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR, računajući do dana 30. 09. 2015. za iznos od 1.116,59 eura/8.527,96 kuna, te će se navedeni iznos koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će dospijevati nakon sklapanja ovog Dodatka, na način da će se sukcesivno kod plaćanja budućeg anuiteta iznos 50 % dospjeloga anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenog u novom otplatnom planu namirivati preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, s tim da za to razdoblje preostalih 50 % iznosa dospjelog kredita plaća korisnik kredita. Nadalje, istim dodatkom je utvrđeno da kamatna stopa predstavlja zbroj promjenjivog dijela kamatne stope i fiksnog dijela kamatne stope koja na dan 30. 09. 2015 iznosi 5,36 % preostali iznos neotplaćene glavnice iznosi 28.815,55 eura, koji iznos se korisnik obvezuje otplatiti u preostalih 238 mjesečnih anuiteta, a iznos nove redovne obveze sa valutnom klauzulom u EUR na dan 30.09.2015. iznosi 200,11 EUR.
10. Sadržaj ostalih isprava u spisu među strankama nije bio sporan te se posebno ne izlaže.
11. Iz nalaza i mišljenja vještaka HJ, dipl. oec. od 23. rujna 2020. /311-319/ proizlazi da vještačenjem utvrđeni preplaćeni iznosi s osnova povrata kredita temeljem Ugovora o kreditu broj:9010740045 od 18. 12. 2015. zbog promjene kamatne stope iznosi 18.206,27 kuna, a s osnova promjene tečaja CHF u odnosu na HRK iznosi 22.016,75 kuna, tako da ukupna pretplata tužitelja iznosi 5338,51 euro/40.223,02 kuna.
12. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka HJ, dipl. oec. od 16. 01. 2023.,/396-400/ uzimajući u obzir promjenu valute RH iz kune u euro, proizlazi da vještačenjem utvrđeni preplaćeni iznosi s osnova povrata kredita temeljem Ugovora o kreditu broj:9010740045 od 18. 12. 2015. zbog promjene kamatne stope iznosi 2.416,39 eura/18.206,27 kuna, a s osnova promjene tečaja CHF u odnosu na HRK iznosi 2.922,12 eura/22.016,75 kuna, tako da ukupna pretplata tužitelja iznosi 5338,51 euro/40.223,02 kuna.
13. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka HJ, dipl. oec. od 11. 02. 2025.,/396-400/ proizlazi da je dopunskim vještačenjem je utvrđeno kako tužitelj (Korisnik kredita) UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije u cijelosti obeštećen zaključenjem i provedbom Dodatka ugovoru o kreditu broj 9010740045 od 18. prosinca 2015. godine sklopljenim sa tuženikom (Kreditorom) Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 te nakon uračunavanja preplate priznate u konverziji u iznosu 8.527,96 kn / 1.131,85 €, postoji:
- potraživanje na ime preplaćenih anuiteta uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 01.10.2015. godine pa do isplate tužitelju (korisniku kredita) UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 40.223,02 kn / 5.338,51 €,
- potraživanje na ime zakonske zatezne kamate nakon izvršenog prijeboja preplate iz konverzije i zakonske zatezne kamate na preplaćene anuitete u iznosu: 9.530,54 kn / 1.264,92 €. S obzirom da tuženik prema tužitelju duguje glavnicu (preplatu po valutnoj klauzuli i po osnovi promjenjive kamatne stope) uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, tekuću od dana svake uplate tužitelja prema tuženiku, uračunavanje i prijeboj preplate priznate u konverziji sa potraživanjem tužitelja izvršeno je sukladno odredbama čl. 172. Zakona o obveznim odnosima kojim je definirano uračunavanje kamata i troškova (ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica).
14. Iz iskaza vještaka HJ, dipl. oec na ročištu od 4. veljače 2025. proizlazi da vještak predlaže da sud sukladno podnesku tužitelja od 18. prosinca 2024. godine naloži vještaku dopunu nalaza i mišljenja. Po nalogu suda vještak je sačinio dopunu nalaza i mišljenja te dao očitovanje, nakon čega je tuženik naveo da ne traži da se ponovo sasluša knjigovodstveni vještak budući su prigovori na nalaz i mišljenje vještaka iz podneska od 30. rujna 2025. uglavnom pravne prirode, a stranke su suglasno izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, zbog čega vještak nije dopunski saslušan.
15. Iz očitovanja na prigovore tuženika vještaka od 18. ožujka 2025. proizlazi slijedeće:
- da je u Nalazu i mišljenju od 23. rujna 2020. godine vještak je, sukladno Rješenju suda, utvrdio da li je tužitelj UJ platio veći iznos dugovanja tuženiku nego što bi platio da Ugovorom o kreditu broj 9010740045 od 23. rujna 2009. godine zaključenim sa tuženikom Privrednom bankom Zagreb d.d. Zagreb nije bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF. U Dopuni na nalaz i mišljenje od 10. veljače 2025. godine, uzet je u obzir i Dodatak ugovora o kreditu broj 9010740045 od 18. prosinca 2015. godine (Sporazum temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR) što je razvidno iz Tabele br. 1. - Uračunavanje priznate preplate iz Dodatka ugovora o kreditu., str. 7.
Dopune na nalaz i mišljenje.
1) Dodatkom ugovoru o kreditu broj 9010740045 od 18. prosinca 2015. godine utvrđena je preplata utvrđena konverzijom kredita u valutu EUR u iznosu 8.527,96 kn što preračunato uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK iznosi 1.131,85 eura.
2) Zakonska zatezna kamata za preplaćene anuitete, izračunata na svaki pojedinačni iznos preplate do dana 30.09.2015. godine (Obračun zakonske zatezne kamate za preplatu za valutnu klauzulu zaključno do 30. rujna 2015. godine kao dana kada je izvršena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju čini prilog Dopuni ma nalaz i mišljenje) iznosi 2.396,77 eura. 3) Nakon izvršenog uračunavanja preplate priznate u konverziji ukupno potraživanje tužitelja za preplaćene anuitete po osnovi kamatne stope i valutne klauzule u CHF iznosi 5.338,51 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 01.10.2015.g. do isplate, kao i iznos od 1.264,92 eura na ime zakonske zatezne kamate nakon izvršenog prijeboja preplate iz konverzije i zakonske zatezne kamate na preplaćene anuitete. Uračunavanje preplate priznate u konverziji izvršeno je uz primjenu čl. 172. Zakona o obveznim odnosima koji definira uračunavanje kamata i troškova - ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica čime je izračunato kako sklapanjem Dodatka ugovoru tužitelj nije u cijelosti obeštećen; preplatom priznatom u konverziji prebija se tek djelomično zakonska zatezna kamata izračunata na preplaćene anuitete po osnovi valutne klauzule u CHF i kamatne stope, sve zaključno do 30. rujna 2015. godine kao dana kada je izvršena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te da i nadalje, nakon uračunavanje predmetne preplate, potraživanje tužitelja postoji. Vještak navodi da navedeno nije subjektivno utanačenje vještaka, koje bi proizašlo izvan financijske struke, već isto proizlazi iz izračuna, koji je izrađen sukladno svim pravilima struke i kreditnoj dokumentaciji koja je sastavni dio sudskog spisa poslovni broj: P-625/2019 i koja se smatra točnom, istinitom, vjerodostojnom i dostatnom za izradu Nalaza i mišljenja i određivanje preplate tužitelja. S obzirom da tuženik prema tužitelju duguje glavnicu (preplatu po valutnoj klauzuli) uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, tekuću od dana svake uplate tužitelja prema tuženiku, uračunavanje i prijeboj preplate priznate u konverziji sa potraživanjem tužitelja izvršeno je sukladno odredbama čl. 172. Zakona o obveznim odnosima kojim je definirano uračunavanje kamata i troškova (ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica). Prema istom, iskazan je izračun u Dopuni nalazu i mišljenju od 10. veljače 2025. godine. Konverzija je provedena sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju (Zakon o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju), ali kao što je prikazano u izračunu, tužitelju nije vraćena i u konverziji priznata cjelokupna preplata temeljena na ništetnim odredbama.
- da je vještak je u Nalazu i mišljenju uzeo u obzir i odredbe Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, što je razvidno iz samog Nalaza. Prilikom izračuna je korištena cjelokupna kreditna dokumentacija koja je dostavljena u sudski spis, a koja je bila dostatna za izradu Nalaza i mišljenja i određivanje preplate tužitelja. Preplata tužitelja nastala zbog promjenjive kamatne stope utvrđena je primjenom početno ugovorene kamatne stope i to za cijelo razdoblje otplate kredita zaključno do dana 30. rujna 2015. godine kao dana kada je izvršena konverzija sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Preplata tužitelja nastala po valutnoj klauzuli izračunata je kao razlika između iznosa anuiteta koji bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj u CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita (na dan isplate kredita 25.11.2005. godine tečaj za CHF iznosio je 1 CHF = 4,760369 kn) i iznosa anuiteta koji je tužitelj stvarno i plaćao po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja pojedinog anuiteta i ne uključuje u svom zbroju razdoblja primjene nižeg tečaja CHF spram HRK od onog koji je vrijedio na dan isplate kredita. Izračunata je za cijelo razdoblje otplate kredita zaključno do dana 30. rujna 2015. godine kao dana kada je izvršena konverzija sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Metoda izračuna preplate po osnovi valutne klauzule je općeprihvaćena te se istom utvrđuje razlika između iznosa koje je tužitelj uplatio na ime anuiteta i iznosa koji bi bio plaćen da je taj isti anuitet obračunavan prema početnom tečaju važećem na dan isplate kredita. Zbog promjene kamatne stope, a tijekom otplate kredita, došlo je i do promjena visine anuiteta pa se preplata po valutnoj klauzuli može točno prikazati isključivo uzimanjem u obzir stvarno plaćenih anuiteta.
- da se nalaz i mišljenje se temelji na dokumentaciji koja je sastavni dio sudskog spisa poslovni broj: P-625/2019 (dalje u tekstu: spis) koja se kao takva smatra točnom, istinitom, vjerodostojnom i potpunom za izračun:
1. UGOVOR O KREDITU broj 9010740045 od 23. rujna 2009. godine
2. DODATAK UGOVORA O KREDITU broj 9010740045 od 18.12.2015. godine
3. PLAN OTPLATE po broju kredita 9010740045
4. NAKNADNI PLAN OTPLATE po kreditu broj 9010740045
5. IZVADAK PROMETA PO KREDITU s pregledom dospijeća anuiteta/rata i pregledom uplata za podmirene anuitete/rate (specifikacija uplata)
6. TEČAJNA LISTA BANKE – srednji tečaj za CHF na dan plaćanja
Vještak sa smatra da je isto izrađeno isključivo prema pravilima struke. U Nalazu i mišljenju su jasno vidljivi svi potrebni parametri temeljem kojih je utvrđeno potraživanje tužitelja. Vještak je, od strane suda, imao jasan zadatak utvrditi preplatu tužitelja i to na način da se ista iskaže u odnosu na iznose koje bi platio da nije bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF čime je jasno da su upiti i tvrdnje „o stvaranju kreiranog neugovorenog kreditnog odnosa, koji ne proizlazi iz materijalnih dokaza u spisu i koji nikada nije bio dogovoren među strankama tuženika“ neprimjereni, nebitni i neupotrebljivi u postupku utvrđivanja preplate tužitelja nastale po Ugovoru o kreditu broj 9010740045 . Vještak prvenstveno primjećuje kako tuženik prigovara nalogu Suda kako ga je Sud u svojem Rješenju zadao sudskom vještaku. Nejasna je i nepoznata činjenica zašto tuženik sve gore navedeno zanemaruje te proziva vještaka za neobjektivno postupanje, nestručno i neodgovarajuće, protivno pravilima knjigovodstveno-financijske znanosti i vještina, a čime prvenstveno dovodi u pitanje stručnost vještaka, njegovo znanje i kvalitetu rada, a bez ikakvih dokaza o tome da bi isti bili upitni.
16. Sud prihvaća kao istinit nalaz i mišljenje vještaka te dopunu nalaza, jer je vještak pregledno prikazao sve korištene podatke i svoje izračune, precizno uputio na isprave koje je pri vještačenju koristio i analizirao, te jasno i nedvosmisleno, u skladu sa pravilima struke. Obzirom da sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva prihvaćen je nalaz i mišljenje vještaka i dopuna izračuna vještaka i ondje utvrđene iznose preplata po osnovi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, sve imajući u vidu da je sud stajališta kako učinak konverzije počinje danom 30.09.2015. i tada priznatom preplatom – onom koja je naznačena u Dodatku Ugovora o kreditu. Naime, sud je stajališta kako učinak konverzije počinje danom 30.09.2015. i tada priznatom preplatom – onom koja je naznačena u Dodatku Ugovora o kreditu od 9. 12. 2015., jer je to važeći akt između tužitelja i tuženika i istu treba uzeti kao relevantnu u ovom postupku jer je dan provedbe obračuna konverzije 30.09.2015.
17. Tužitelj UJ saslušan kao stranka iskazivao je:
"Ja sam 2005. godine kao zaposleni vozač sa suprugom domaćicom i četvero djece želio proširiti i adaptirati obiteljsku kuću u [adresa] u kojoj i sada živim, te sam da bi to učinio trebao kredit. Trebao mi je iznos od oko 30.000,00 eura. Zbog toga sam ja kao dugogodišnji klijent banke tuženika u svojoj matičnoj banci zatražio kredit, te mi je rečeno da ne mogu dobiti kredit vezan za valutu euro, niti u kunama, pa mi je ponuđen kredit vezan za valutu CHF koji kredit mi je prezentiran kao najpovoljniji bez rizika sa najpovoljnijom kamatnom stopom, ja se kao vozač nisam u to puno razumio, znao samo otprilike što je to valutna klauzula, ali mi nije bilo napomenuto da bi tečaj CHF mogao rasti, nije mi rečeno da taj tečaj ne štiti HNB, a nije niti bilo poznato što je to točno promjenjiva kamatna stopa. Ja sam pročitao Ugovor, a o ugovoru nisam mogao pregovarati, ponuđena rata kredita mi je bila prihvatljiva u tom trenutku koja je u početku otplate bila oko 1.000,00 kuna mislim 1.080,00 kuna, a kasnije ne narasla skoro duplo. Meni je banka sama ponudila konverziju, a ja sam to prihvatio da se spasim. Nakon što je izvršena konverzija ja sam bio u nekoj pozitivi i nisam jedno 3 ili 4 rate trebao platiti, a rata nakon konverzije mi je bila oko 180,00 eura. Ja taj kredit sam otplaćujem, još uvijek ga otplaćujem i moram ga vraćati 10 godina, iako sam ga već skoro duplo preplatio. Na posebno pitanje pun. tužitelja odgovaram da nikada nisam bio vlasnik obrta ili trgovačkog društva, a u vrijeme podizanja kredita sam bio zaposlenik firme Čazmatrans gdje radim i danas. Predmetnu nekretninu nisam iznajmljivao niti je u istoj bio registriran obrt ili trgovačko društvo. Ponavljam da u slučaju da sam bio upozoren na rizike vezane za CHF i valutnu kamatnu stopu sigurno ne bi podigao taj kredit."
18. Sud je prihvatio iskaz tužitelja jer je isti životan, logičan i uvjerljiv, i u skladu s materijalnim dokazima koji su izvedeni tijekom postupka.
19. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je Privredna banka d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine je odbio revizije I-VII-tuženika kao neosnovane.
20. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13 – dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
21. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u odnosu na tuženika je utvrđeno između ostalog da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Taj dio odluke je Visoki trgovački sud potvrdio svojom odlukom br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.
22. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
23. Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270. st. 1. ZOO propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
24. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF i ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do rasta valute i kamate ništetne.
25. Iz odredaba predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i promjenjive kamatne stope u pravnom poslu između tužitelja i tuženika tuženik propustio informirati tužitelja u cijelosti o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti tijekom pregovora a i kasnije u svezi sa zaključenjem samog Ugovora o kreditu, te su i odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi korištene protivno svrsi zbog koje je zakonom valutna klauzula, odnosno promjenjiva kamatna stopa predviđena, pa je samim time izazvala neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sud nalazi i da sporne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.
26. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. g. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.
27. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
28. Navedene odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi koje čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odrede uvjete promjenjivosti za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelju nisu objašnjeni rizici ugovaranja takve valutne klauzule, odnosno promjenjive kamatne stope, o tome se nije pojedinačno pregovaralo, te tužitelju kao potrošaču nije omogućeno da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija odnosno prigovori povećanju stope redovne kamate i valutne klauzule ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj: 9010674726 od 11. 08. 2005., u dijelu u kojemu je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak CHF i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, sve kako je odlučeno u toč. I. izreke ove presude.
29. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit po osnovi povećanja valute i po osnovi povišenja ugovorene kamatne stope. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa s osnove valutne klauzule vezane za CHF i ugovorene promjenjive kamatne stope kredita zbog ništetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.
30. Ocjenu dopuštenosti tužbe, odnosno pravnog interesa zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran, svoje mišljenje je dao Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita. Ovo iz razloga što sklapanjem Dodatka nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj102/15.) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima. Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka, a sve navedeno proizlazi i iz nalaza i mišljenja, odnosno dopune vještačenja vještaka HJ, dipl. oec. 31. Sud ovdje ukazuje i na presudu Europskog suda u predmetu broj: C- 452/18 (Iberacija Banco SA od 09.07.2020.), a u kojoj se ističe kako članak 6. Stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05.04.1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti tako da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelja usluga i tog potrošača kojim se potonji odriče učinaka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da je to odricanje rezultat slobodnog i informiranog pristanka potrošača što je na nacionalnom sudu da provjeri – dakle činjenica da je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu – konverzija ne znači da su se istim potrošači odrekli sudske zaštite ili prava kojih imaju po prvotno sklopljenom ugovoru o kreditu u CHF.
32. Stoga sud smatra kako je tuženik temeljem članaka 29. st. 2. i čl. 323. st. 1. te čl. 1111. i 1115. ZOO-a, dužan tužitelju vratiti preplaćeni iznos s osnove tečajnih razlika i s osnove povećanja ugovorene promjenjive kamatne stope, umanjen za iznos od preplate priznate u konverziji, u iznosu od 6.603,43 eura s pripadajućom zateznom kamatom na taj iznos od 01.10.2015. do isplate.
33. Tuženik je istakao i prigovor zastare, a sud je stajališta kako taj prigovor nije osnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u odluci Rev-2245/17-2 od 20.03.2018. godine, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a što je bilo 13.06.2014. godine. Tužba u ovom predmetu je podnesena 6. lipnja 2019. godine pa nije protekao rok zastare od pet godina.
34. Tijekom postupka sud je utvrdio da je tuženik, predmetnim Ugovorom o kreditu, povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, dalje : ZZP). Pregovori stranaka, prije sklapanja Ugovora, sveli su se samo na podatak o visini rate kredita i trajanju otplate kredita. Tuženik nije na valjan i razumljiv način objasnio tečaj valute, odnosno mijenjanje istog u kojoj je kredit odobren – švicarski franak-CHF, tijekom trajanja otplate kredita. Tužitelj, kao građanin sa prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja nije mogao predvidjeti da će rata, koja joj je predočena prije sklapanja ugovora, porasti više od ugovorenog, i to u nekoliko navrata. S druge strane, tuženik kao bankar, je trebao upozoriti tužitelja i na te okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati. Kako je utvrđeno da je tuženik, temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, dužan ju je vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (članak 1111. ZOO-a). Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (članak 1115. ZOO-a). Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom od 01.10.2015. pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamatama, Uredbom o visini stope zatezne kamate i člankom 29. ZOO-a.
35. Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da su ugovorne odredbe iz predmetnog Ugovora o kreditu broj: 9010740045 od 23. 09. 2005. koje govore o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi zaključenog između stranaka na način na koje su koncipirane u istom suprotne načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe, te su ništetne u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva slijedom čega u smislu članka 323. stavak 1. istog zakona je tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi.
36. Presudom suda EU C118/17 (slučaj I) utvrđeno je da nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom izvršena potpuna restitucija, a nakon provedenog vještačenja sud je utvrdio da nije, te je očigledan pravni interes tužitelja za podnošenje predmetne tužbe.
37. Konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Dodatka ugovora između tužitelja i tuženika je izvršena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, međutim isto ne znači da je tužitelj potpuno obeštećen, jer naime, ta konverzija nije od značaja za ovdje postavljeni predmetni tužbeni zahtjev jer niti odredbama navedenog zakona, a niti Aneksom Ugovora koji su potpisali tužitelj i tuženik izrijekom nije naveden način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je u istima regulirano kako bi se trebala riješiti tada eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a niti ništetnost valutne klauzule vezane za CHF. Kako je i vidljivo iz samog Dodatka ugovora o kreditu istima nije ugovarano ništa vezano uz eventualni povrat preplaćenih novčanih iznosa na temelju ništetne valutne klauzule vezane uz CHF i promjenjive kamatne stope. Nadalje, sud je stajališta da sukladno nalazu i mišljenju vještaka HJ, dipl. oec., tužitelj ima pravo na novčano potraživanje izvršene preplate nastale temeljem ništetnih odredbi ugovora.
38. Ovaj sud smatra, a uvažavajući iznesene stavove Suda Europske unije da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom Ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Osnovom nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli tužitelj je preplatio iznos od sveukupno 6.603,43, a što nije otklonjeno predmetnim Dodatkom, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos. Dakle, sklapanjem Dodatka nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama iz Ugovora o kreditu, odnosno nadoknađena šteta koja je nastala tužitelju u vidu preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule.
39. Ovakav stav zauzela je i novija praksa županijskih sudova u odlukama Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-2011/2019-2 od 04. siječnja 2021., Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-1338/2020-4 od 27. siječnja 2021., Županijskog suda u Rijeci broj:Gž-2614/2019-2 od 23. veljače 2021., Županijskog suda u Splitu broj:Gž- 400/2021-2 od 24. ožujka 2021., te Županijskog suda u Velikoj Gorici broj:Gž- 906/2021 od 13.09.2021.).
40. Tuženik je tijekom postupka isticao prigovor kako tužitelj nije potrošač prema Zakonu o zaštiti potrošača. Takav prigovor tuženika nije osnovan obzirom da se sukladno čl. 4 Zakona o zaštiti potrošača potrošačem smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a kako je tijekom postupka utvrđeno da je predmetni Ugovor o kreditu, namjene dogradnje stambenog objekta, obiteljske kuće u [adresa], u kojoj još uvijek živi, zajedno sa svojom obitelji, dok tužitelj nije bio vlasnik obrta, niti trgovačkog društva, a predmetnu nekretninu nije iznajmljivao.
41. Zbog navedenoga sud je udovoljio specificiranom tužbenom zahtjevu i presudio je kao u toč. II. izreke ove presude.
42. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155. ZPP-a. Pri izračunu parničnog troška sud smatra da pri izračunu nagrade odvjetniku treba primijeniti odredbu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o odvjetničkom trošku, a ne odredbu koja je bila na snazi u vrijeme kada su odvjetničke radnje poduzete, pa tužitelj koji je u ovoj parnici uspio u cijelosti, osnovano od tuženika potražuje trošak parničnog postupka koji se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) i Zakonu o sudskim pristojbama (NN br. 26/03 (pročišćeni tekst), 125/11, 112/12 i 157/13, dalje ZSP) odnosi na trošak sastava tužbe u vrijednosti 100 bodova (Tbr.7. t.1. i 54 OT), trošak sastava podneska od 17. 10. 2019. u vrijednosti 100 bodova (Tbr.8. t.1. i 54 OT), trošak sastava podneska od 18. 12. 2024. u vrijednosti 100 bodova (Tbr.8. t.1. i 54 OT), trošak sastava podneska od 12. 03. 2025. u vrijednosti 100 bodova (Tbr.8. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu 3. listopada 2019. (Tbr.9. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 22. 10. 2019. godine u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.9. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 22. 01. 2020. godine u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.9. t.2. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 04. 02. 2025. godine u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.9. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 12. 03. 2025. godine u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.9. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 7. 10. 2025. godine u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.9. t.1. i 54 OT), što iznosi 900 bodova x 2,00 EUR/bod, odnosno 1.800,00 eura, trošak PDV 25% u vrijednosti od 450 eura, trošak knjigovodstvo-financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 331,81 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 110,16 eura, tako da ukupan trošak tužiteljice iznosi 2.691,97 eura. Ovaj trošak tužitelju je dužan naknaditi tuženik u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja odnosno od 7. studenog 2025. godine pa do plateža.
43. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Križevcima, 7. studenog 2025.
Sudac
Miroslav Lovreković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
