Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-2370/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa opunomoćenica CPU, dipl.iur., prema generalnoj punomoći, broj: Su-38/20, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, dana 7. studenog 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/616, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 14. ožujka 2023. godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu (prigovor) dana 11. travnja 2023. godine protiv rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/616, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 14. ožujka 2023. godine, kojim se poništava rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1308, URBROJ: 251-09-22-1/001-22-02 od 30. studenog 2022. godine i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje. Potonjim rješenjem zamjenjuje se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/1440, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 28. studenog 2017. godine, u dijelu koji glasi:
„Novčana pomoć će se isplaćivati mjesečno u visini prosječnog iznosa neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj prema zadnjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku prije isplate novčane pomoći, umanjenog za pripadajuće doprinose, porez i prirez, počev od 27. studenog 2017. godine. Pravo na novčanu pomoć prestaje sukladno odredbama članka 6. Odluke", s novim dijelom rješenja, koji glasi:
II. CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za dijete EP, novčana pomoć će se isplaćivati mjesečno, i to:
- do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine;
- od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj;
- od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. Odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj.
III. Novčana pomoć prestaje:
- 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.
2. Tužitelj u tužbi navodi da pogrešno utvrđeno činjenično stanje, u vezi s pogrešnom primjenom materijalnog prava, vidi ostvarenim, jer tuženik prilikom donošenja pobijanog rješenja nije uzeo u obzir relevantne činjenice, odnosno pogrešno je ocjenjivao relevantne činjenice. Samim time, obrazloženje pobijanog rješenja je manjkavo, a izreka nerazumljiva. Slijedom navedenog, naslovno tijelo počinilo je i bitnu povredu odredaba upravnog postupka prilikom donošenja rješenja. Prvenstveno, naslovno tijelo je pogrešno primijenilo, odnosno nije primijenilo pravilno odredbe Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP). Podnositelj posebno ističe kako je zaključak postao pravomoćan te da naslovno tijelo takav zaključak koji je stekao pravomoćnost ne može niti poništiti niti ukinuti niti izmijeniti novom odlukom. Naime, u konkretnom slučaju, podnositelju je njegovo pitanje u upravnom postupku u potpunosti riješeno, te naslovno tijelo ne može ponovno rješavati o istoj upravnoj stvari. Pojedinačni akt donesen temeljem Odluke/18, zaključak, kojim je podnositelju priznato pravo na novčanu pomoć te utvrđena visina novčane pomoći, uvjeti, kao i prestanak prava na novčanu pomoć, nesporno je upravni akt. On je u konačnici postao pravomoćan i izvršan te proizvodi određene pravne posljedice i u budućnosti i nesporno utječe na imovinska prava podnositelja. Donošenjem rješenja mijenja se postojeća pravna situacija, a suprotno legitimnim očekivanjima podnositelja kao adresata. Kada i dođe do takve promjene, ona ne smije biti nerazmjerno restriktivna i opterećujuća. Međutim, rješenjem je podnositelju nametnut prekomjeran teret suprotno naprijed navedenom. Također, podnositelj ističe kako je donositelj zaključka bio Ured za demografiju. Slijedom navedenog, i više je nego jasno kako naslovno tijelo nije imalo niti pravo niti ovlasti zadirati u stečena prava podnositelja, a još manje izmijeniti zaključak na ovaj način. Stoga, a obzirom na sadržaj izreke te na nespornu činjenicu kako je pobijano rješenje donijelo neovlašteno tijelo, jasno je kako je rješenje nezakonito. Tužitelj dalje navodi da tuženik nije postupio čak ni u skladu s osnovnim načelima ZUP-a, prije svega načelom materijalne istine, načelom razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa te načela pomoći stranci u postupku i načela učinkovitosti i ekonomičnosti. Prvenstveno, naslovno tijelo bilo je dužno prema članku 51. ZUP-a, a radi nužnosti utvrđivanja svih činjenica i okolnosti bitnih za razrješavanje pravog stanja stvari te radi omogućavanja podnositelju ostvarenje i zaštitu njegovih prava i pravnih interesa, provesti ispitni postupak, a nipošto ne ovu stvar neposredno rješavati bez davanja stranci mogućnosti da se izjasni. Dakle, podnositelju je kao stranci bilo uskraćeno pravo sudjelovati u ispitnom postupku, davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice, okolnosti i dokaze koji su bitni za rješavanje upravne stvari te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njegovim navodima. Podnositelj nije sudjelovao u ispitnom postupku, iako je mogao i na to je imao pravo.
3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/616, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 14. ožujka 2023. godine.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, pobijanim rješenjem poništeno je prvostupanjsko rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1308, URBROJ: 251-09-22-1/001-22-02 od 30. studenoga 2022. samo iz razloga jer rješenje nije potpisala ovlaštena osoba i zbog toga je predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Razlozi zbog kojih tužitelj smatra da je prvostupanjsko rješenje nezakonito uopće nisu navedeni niti je na iste odgovoreno u pobijanom rješenju. Naime, s obzirom na to da je prvostupanjsko rješenje sadržavalo nedostatak (potpis neovlaštene osobe) koji je sprječavao ocjenu zakonitosti, tuženik u pobijanom rješenju nije posebno iznosio navode prigovora tužiteljice, niti je o istima odlučivao. Međutim, kako tužitelj tužbenim navodima osporava i prvostupanjsko rješenje odnosno iznosi razloge zbog kojih smatra da je pobijanim rješenjem trebalo poništiti prvostupanjsko rješenje i samostalno odlučiti o stvari, u nastavku se tuženik očituje na navedene prigovore. Tako je prvostupanjsko rješenje donijeto na temelju odredbe članka 6. Odluke/22 kojom je propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj Odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove Odluke, do 31. prosinca 2022. Navedena Odluka/22 je bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VUSRH), te je VUSRH dana 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom. U navedenoj presudi VUSRH je, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16. i Odluke/17. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također, VUSRH je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi, odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Dakle, VUSRH je ocijenio legitimnim pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći te je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć. Nadalje, VUSRH je u točci 123. pravomoćne presude broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. naveo da pravomoćni pojedinačni akti kojima je roditeljima odgojiteljima priznata novčana pomoć proizvode pravne posljedice za njihove adresate i u budućnosti. Naime, ti pojedinačni akti priznaju pravo na novčanu pomoć u duljem vremenskom razdoblju (u pravilu do navršene petnaeste godine života djeteta), a koje razdoblje, u vrijeme stupanja na snagu osporavane Odluke (Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 29/21.), u pravilu, nije završilo. Dakle, pojedinačnim aktima njihovi su adresati stekli pravo na novčanu pomoć, kako za razdoblje prije stupanja na snagu osporavane Odluke (Odluke 29/21.), tako i za razdoblje nakon toga, što znači da pravo koje im prema tim pojedinačnim odlukama pripada, još nije u cijelosti realizirano (ostvareno/konzumirano). U točki 124. navedene presude, VUSRH ističe da Odluka 29/21. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. Neosnovan je i navod da je prvostupanjsko upravno tijelo postupilo protivno odredbi članka 51. ZUP-a, jer nije proveo prethodni postupak, niti je tužitelja na bilo koji način upoznao s time da vodi ikakav upravni postupak koji je od utjecaja na njega. Naime, prema odredbi članka 49. stavka 1. ZUP-a službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. U konkretnom slučaju, pobijano rješenje doneseno je po službenoj dužnosti, na temelju članka 6. Odluke radi usklađenja iznosa novčane pomoći i razloga prestanka novčane pomoći, dok se samo pravo na novčanu pomoć nije utvrđivalo jer je isto već utvrđeno naprijed navedenim zaključkom. Kako je prvostupanjsko upravno tijelo iznose novčane pomoći i razloge prestanka moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolaže te nije bilo potrebno posebno izjašnjenje podnositelja niti izvođenje dokaza, službena osoba mogla je neposredno riješiti predmetnu upravnu stvar. Tužitelj niti ne navodi odnosno konkretizira koje su to činjenice i okolnosti koje su bile bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, a da je u konkretnom slučaju trebalo provesti ispitni postupak. Ujedno, prema pravnom shvaćanju Visokog upravnog suda RH pravo stranke da sudjeluje u ispitnom postupku odnosi se na redovan upravni postupak (presuda VUSRH broj: Usž-318/2022). U konkretnom se slučaju ne radi o toj vrsti postupka, stoga prigovori podnositelja istaknuti u tom smislu nisu osnovani. Smatramo kako je pobijano rješenje, kao i rješenje prvog stupnja u cijelosti zakonito iz razloga navedenih u obrazloženjima istih.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23- 014/616, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 14. ožujka 2023. godine (stranica 8-10 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/1440, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 28. studenog 2017. godine (stranica 11-12 spisa), te rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1308, URBROJ: 251-09-22-1/001-22-02 od 30. studenog 2022. godine.
7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 14. ožujka 2023. godine, kojim se poništava rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1308, URBROJ: 251-09-22-1/001-22-02 od 30. studenog 2022. godine i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje. Potonjim rješenjem zamjenjuje se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/1440, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 28. studenog 2017. godine, u dijelu koji glasi:
„Novčana pomoć će se isplaćivati mjesečno u visini prosječnog iznosa neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj prema zadnjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku prije isplate novčane pomoći, umanjenog za pripadajuće doprinose, porez i prirez, počev od 27. studenog 2017. godine. Pravo na novčanu pomoć prestaje sukladno odredbama članka 6. Odluke", novim rješenjem pobliže opisanim u točki II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja. Navedenom točkom II. izreke određeno je da će se podnositelj novčana pomoć isplaćivati mjesečno i to: do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine; od 1. travnja 2023. do 3 0. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj; od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Točkom III. izreke određeno je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika; posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije; posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć. Kako pobijano rješenje sadržava nedostatak koji sprječava ocjenu njegove zakonitosti, navodi prigovora se posebno ne iznose.. Prigovor je osnovan iz razloga što rješenje nije potpisala ovlaštena službena osoba, dok se o ostalim navodima prigovora nije odlučivalo. Odredbom članka 23. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21. -dalje: ZUP) propisano je da u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela. Ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari rješenje donosi čelnik tijela (stavak 2). Dakle, iz naprijed navedene odredbe ZUP-a proizlazi da ovlast za rješavanje određene upravne stvari ima osoba koja je raspoređena na radno mjesto u opsegu kojeg je propisana ova ovlast, i to sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnog tijela, o opisu poslova svakog radnom mjesta i pravilnika o unutarnjem redu javnopravnog tijela. Kod lokalnih službenika riječ je o objedinjenom sagledavanju sadržaja pravilnika o unutarnjem redu i rješenja o rasporedu na radno mjesto. Čelnik javnopravnog tijela ovlašten je odlučivati u upravnoj stvari, ali samo ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari na koju se predmet odnosi. Stoga, ako u javnopravnom tijelu nema službene osobe ovlaštene za rješavanje određene upravne stvari, službenici tog tijela mogu poduzimati radnje u tom postupku, ali rješenje treba donijeti čelnik tog tijela sukladno naprijed citiranoj odredbi članica 23. ZUP-a. Uvidom u prvostupanjsko rješenje razvidno je da je kao službena osoba koja je isto donijela pročelnica dr. sc. TP, ali da navedena pročelnica nije i potpisala to rješenje. Rješenje je potpisano od strane osobe C. bez navođenja svojstva i ovlasti na temelju koje potpisuje pobijano rješenje. Shodno tome, u ponovnom postupku prvostupanjsko će tijelo na nesporan način temeljem pravilnika o unutarnjem redu prvostupanjskog upravnog tijela i rješenja o rasporedu na radno mjesto utvrditi da li u istom postoji službena osoba u opisu poslova koje je vođenje upravnog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, te ukoliko takva osoba postoji ista je ovlaštena donijeti rješenje. U suprotnom rješenje donosi i potpisuje čelnik prvostupanjskog upravnog tijela. Navedeno pravno shvaćanje zauzeo je i Upravni sud u Zagrebu u presudi, Poslovni broj: UsI-3845/21 od 4. listopada 2022. Uzimajući u obzir razloge nezakonitosti pobijanog rješenja, tuženik se nije upuštao u ocjenu merituma stvari.
8. Sud smatra da je pobijana odluka zakonita, budući da je ista donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava i pravila postupka. Naime, rješenjem tuženika poništeno je rješenje tijela prvog stupnja od 30. studenoga 2022. i predmet je vraćen tom tijelu na ponovni postupak zbog nepravilne primjene odredbe članka 23. ZUP-a. Naprijed navedenom odredbom ZUP-a propisano je da u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela (stavak 1.), a ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje upravne stvari, rješenje donosi čelnik tijela (stavak 3.). Dakle, ovlast za rješavanje određene upravne stvari, ima osoba koja je raspoređena na radno mjesto u opsegu kojeg je propisana ova ovlast i to sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnog tijela, opisu poslova svakog radnog mjesta i pravilnika o unutarnjem redu javnopravnog tijela. Čelnik javnopravnog tijela ovlašten je odlučivati u upravnoj stvari, ali samo ukoliko u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari na koju se predmet odnosi. Stoga, ukoliko u javnopravnom tijelu nije bilo službene osobe ovlaštene za rješavanje određene upravne stvari, službenici tog tijela mogli su poduzimati radnje u tom postupku, ali rješenje je trebao donijeti čelnik tog tijela, a sve sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 23. ZUP-a. Budući da je u konkretnom slučaju kao službena osoba koja je donijela prvostupanjsko rješenje naznačena pročelnica, a potpisala ga je druga osoba, pravilno zaključuje tuženik da je, imajući na umu naprijed navedenu odredbu članka 23. ZUP-a, povrijeđen zakon na štetu tužitelja zbog čega je pravilno prvostupanjsko rješenje poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak, uz pravilnu uputu u kojem pogledu postupak treba upotpuniti.
8.1. U konkretnom slučaju je prvostupanjsko rješenje donijeto na temelju Odluke kojom se uređuje, odnosno modificira predmetna novčana pomoć, iako je rješenje za ostvarivanje prava na novčanu pomoć doneseno na temelju članka 5. Odluke/16. Naime, članak 11. Odluke propisuje da će se roditeljima odgojiteljima koji su novčanu pomoć ostvarili do stupanja na snagu ove odluke, uskladiti mjesečni novčani iznosi s iznosima iz članka 5. ove odluke, dok članak 5. stavak 2. podstavak 3. Odluke propisuje da se novčana pomoć isplaćuje mjesečno od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove Odluke, u iznosu od 50% neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Stoga treba uputiti na stajalište Visokog upravnog suda RH iz presude, Poslovni broj: Usoz-254/2023: "Budući da se ovdje radi o pravu utvrđenom gradskom odlukom, a ne zakonom, za prava roditelja odgojitelja se u smislu ZUP-a predmetnu gradsku odluku treba vrednovati (svrhovito analogno primjenjivati) kao zakon (lokalni zakon). Ne prihvati li se takvo percipiranje Odluke, koncept hijerarhije pravnih akata koji se iskazuje kroz načelo zakonitosti bio bi doveden do apsurda, jer kad se gradska odluka u ovom slučaju ne bi vrednovala (svrhovito analogno primjenjivala) kao zakon (lokalni zakon), pojedinačni akti doneseni na temelju iste se niti u jednom slučaju ne bi mogli izmijeniti. Slijedom navedenog, pravo utvrđeno gradskom odlukom mora se moći gradskom odlukom (aktom iste pravne snage donesenim od istog tijela – Gradske skupštine Grada Zagreba) izmijeniti, kako to u točki 141. presude Poslovni broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. potvrđuje i Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Iz tog razloga zakoniti pojedinačni akti doneseni na temelju gradske odluke mogu i moraju moći izmijeniti u cijelosti ili djelomično kako je to dopušteno člancima 3, 4. i 6. Odluke o izmjenama/22."
8.2. Glede činjenice da tužitelj rješenja upravnih tijela smatra nezakonitim, jer nije uzeto u obzir da nisu postojali uvjeti za pokretanje upravnog postupka radi proteka roka propisanog članka 6. Odluke/22, treba istaknuti da je u nizu presuda VUS RH izraženo shvaćanje da rok propisan navedenom odredbom nije prekluzivni, već procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22 u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti. Naime, naprijed navedena Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupanja i tuženika, bila je predmetom ocjene zakonitosti, te su presudom VUS RH, Poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.). Stoga su neosnovani prigovori tužitelja kojima osporava primjenu Odluke/22 smatrajući da je neusklađena sa zakonom.
8.3. Neodlučan je i prigovor tužitelja o pokretanju upravnog postupka po službenoj dužnosti u kojem je odluka donesena neposrednim rješavanjem bez provođenja ispitnog postupka. Naime, ovlast za donošenje pojedinačnih akata iz članka 6. Odluke/22 nesumnjivo obuhvaća i ovlast za pokretanje upravnog postupka, jer se upravni akt (pojedinačna odluka kojom javnopravno tijelo odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari, članak 3. stavak 1. točka 1. ZUS- a) ne može donijeti bez prethodnog pokretanja upravnog postupka. Stoga odredbu članka 42. stavka 1. ZUP-a treba promatrati vezano za članka 6. Odluke/22, iz čega proizlazi zaključak da je prvostupanjsko tijelo imalo pravnu osnovu za pokretanje predmetnog postupka po službenoj dužnosti. Osim toga, prvostupanjsko tijelo bilo je ovlašteno riješiti upravnu stvar neposredno u skladu s člankom 49. točkom 1. ZUP-a, jer se pravo stanje stvari moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, te nije bilo potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa.
8.4. Sud ocjenjuje neosnovanim prigovore povrede prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju obzirom da je već u presudi VUS RH, Poslovni broj: Usoz – 8/2022-68 od 5. srpnja 2022. utvrđeno da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke isti smatra legitimnima pri čemu valjati imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.). U presudi istog Suda, Poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51. do 56.).
8.5. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Sud smatra izvođenje dokaza koje tužitelj predlaže nepotrebnim, budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega, izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, imajući u vidu podatke spisa predmeta.
Stoga navodi tužbe nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika. Tužitelj će imati pravo i mogućnost sudjelovati u ponovnom postupku te iznositi sve činjenice, okolnosti, odnosno prigovore koje smatra odlučnim za rješavanje predmetne upravne stvari
9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 7. studenog 2025. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
Dna:
1. CP, [adresa]
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1
3. U spis