Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-96/2025-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dragi Parag kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bruni Petrovčiću, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćniku Đini Lukac Novaković, odvjetnici iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane dana 10. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i po zamjeniku punomoćniku tuženika, na ročištu radi objave i uručenja odluke dana 07. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, temeljem Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu br. 9012371374 od 28. ožujka 2007.g. sklopljenog između tužitelja ZA OIB [osobni identifikacijski broj] 646 05 iz [adresa] i tuženika Privredne banke Zagreb d.d,, Zagreb, radnička cesta 50 OIB 025 356 977 32, u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi "IZNOS ODOBRENOG KREDITA, kunska protuvrijednost od 65.550,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita".

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 4. Ugovora o kreditu br. 9012371374 od 28. ožujka 2007.g. sklopljenog između tužitelja ZA OIB [osobni identifikacijski broj] 646 05 iz [adresa] i tuženika Privredne banke Zagreb d.d,, Zagreb, Radnička cesta 50 OIB 025 356 977 32 vezano uz kamatnu stopu koja iznosi 4,75 % godišnje, promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora obračunata po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja.

III. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 820,65 EUR.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan dodatak ugovora o kreditu (konverzija) sklopljen između parničnih stranaka dana 25. prosinca 2015.g. u odnosu na sklopljeni osnovni ugovor o kreditu br. 9012371374 od 28. ožujka 2007.g. "

V. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d,, Zagreb, Radnička cesta 50 OIB 025 356 977 32 da tužitelju ZA OIB [osobni identifikacijski broj] 646 05 iz [adresa] isplati na ime pretplate po jednostranoj odluci banke o promjeni kamatne stope iznos od 822,21 EUR / 6.194,95 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od pretplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do 31. srpnja 2015. po stopi i visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01. siječnja 2023. pa do plaćanja po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to kako slijedi:

iznos 35,04 EUR 264,04 kuna od 31. listopad 2010.

iznos 27,74 EUR 208,98 kuna od 30. studeni 2010.

iznos 27,74 EUR 208,98 kuna od 31. prosinac 2010.

iznos 27,74 EUR 208,98 kuna od 31. siječanj 2011.

iznos 27,74 EUR 208,98 kuna od 28. veljača 2011.

iznos 27,74 EUR 208,98 kuna od 31. ožujak 2011.

iznos 27,74 EUR 208,98 kuna od 30. travanj 2011.

iznos 22,69 EUR 170,93 kuna od 31. svibanj 2011.

iznos 22,69 EUR 170,93 kuna od 30. lipanj 2011.

iznos 22,69 EUR 170,93 kuna od 31. srpanj 2011.

iznos 17,74 EUR 133,69 kuna od 31. kolovoz 2011.

iznos 17,74 EUR 133,69 kuna od 30. rujan 2011.

iznos 17,74 EUR 133,69 kuna od 31. listopad 2011.

iznos 17,74 EUR 133,69 kuna od 30. studeni 2011.

iznos 17,74 EUR 133,69 kuna od 31. prosinac 2011.

iznos 21,63 EUR 162,94 kuna od 31. siječanj 2012.

iznos 21,63 EUR 162,94 kuna od 29. veljača 2012.

iznos 21,63 EUR 162,94 kuna od 31. ožujak 2012.

iznos 21,63 EUR 162,94 kuna od 30. travanj 2012.

iznos 21,63 EUR 162,94 kuna od 31. svibanj 2012.

iznos 21,63 EUR 162,94 kuna od 30. lipanj 2012.

iznos 21,63 EUR 162,94 kuna od 31. srpanj 2012.

iznos 21,63 EUR 162,94 kuna od 31. kolovoz 2012.

iznos 21,63 EUR 162,94 kuna od 30. rujan 2012.

iznos 21,63 EUR 162,94 kuna od 31. listopad 2012.

iznos 21,63 EUR 162,94 kuna od 30. studeni 2012.

iznos 21,63 EUR 162,94 kuna od 31. prosinac 2012.

iznos 17,91 EUR 134,96 kuna od 31. siječanj 2013.

iznos 17,91 EUR 134,96 kuna od 28. veljača 2013.

iznos 17,91 EUR 134,96 kuna od 31. ožujak 2013.

iznos 17,91 EUR 134,96 kuna od 30. travanj 2013.

iznos 17,91 EUR 134,96 kuna od 31. svibanj 2013.

iznos 17,91 EUR 134,96 kuna od 30. lipanj 2013.

iznos 17,91 EUR 134,96 kuna od 31. srpanj 2013.

iznos 17,91 EUR 134,96 kuna od 31. kolovoz 2013.

iznos 17,91 EUR 134,96 kuna od 30. rujan 2013.

iznos 17,91 EUR 134,96 kuna od 31. listopad 2013.

iznos 17,91 EUR 134,96 kuna od 30. studeni 2013.

iznos 7,39 EUR 55,95 kuna od 31. prosinac 2013.

pa sve do isplate, sve to u roku 15 dana

VI. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d,, Zagreb, Radnička cesta 50 OIB 025 356 977 32 da tužitelju ZA OIB [osobni identifikacijski broj] 646 05 iz [adresa] isplati na ime pretplate radi promjene tečaja CHF iznos od 3.307,30 EUR (24.918,82 kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od pretplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do 31. srpnja 2015. po stopi i visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01. siječnja 2023. pa do plaćanja po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to kako slijedi:

iznos 4,86 EUR 36,58 kuna od 31. siječanj 2012.

iznos 122,18 EUR 920,60 kuna od 29. veljača 2012.

iznos 219,14 EUR 1.651,08 kuna od 31. ožujak 2012.

iznos 120,47 EUR 907,68 kuna od 30. travanj 2012.

iznos 122,06 EUR 919,64 kuna od 31. svibanj 2012.

iznos 119,55 EUR 900,76 kuna od 30. lipanj 2012.

iznos 120,39 EUR 907,11 kuna od 31. srpanj 2012.

iznos 118,98 EUR 896,46 kuna od 31. kolovoz 2012.

iznos 115,39 EUR 869,43 kuna od 30. rujan 2012.

iznos 119,18 EUR 897,99 kuna od 31. listopad 2012.

iznos 69,56 EUR 524,11 kuna od 30. studeni 2012.

iznos 46,91 EUR 353,48 kuna od 31. prosinac 2012.

iznos 232,32 EUR 1.750,38 kuna od 31. siječanj 2013.

iznos 114,25 EUR 860,81 kuna od 28. veljača 2013.

iznos 216,20 EUR 1.628,99 kuna od 31. ožujak 2013.

iznos 111,67 EUR 841,39 kuna od 30. travanj 2013.

iznos 104,04 EUR 783,92 kuna od 31. svibanj 2013.

iznos 103,84 EUR 782,39 kuna od 30. lipanj 2013.

iznos 95,95 EUR 722,91 kuna od 31. srpanj 2013.

iznos 118,08 EUR 889,71 kuna od 31. kolovoz 2013.

iznos 100,26 EUR 755,42 kuna od 30. rujan 2013.

iznos 123,88 EUR 933,35 kuna od 31. listopad 2013.

iznos 112,26 EUR 845,84 kuna od 30. studeni 2013.

iznos 112,88 EUR 850,31 kuna od 31. prosinac 2013.

iznos 63,80 EUR 480,73 kuna od 31. siječanj 2014.

iznos 65,90 EUR 496,49 kuna od 28. veljača 2014.

iznos 165,82 EUR 1.249,36 kuna od 31. ožujak 2014.

iznos 62,69 EUR 472,34 kuna od 30. travanj 2014.

iznos 104,79 EUR 789,56 kuna od 31. svibanj 2014.

pa sve do isplate, sve to u roku 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 2.677,20 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, Uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to počevši od dana donošenja odluke suda prvog stupnja tj. od 07. studenog 2025. pa do isplate, sve to u roku 15 dana.

VIII. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 600,00 EUR uvećano za PDV, sa zakonskom zateznom kamatom iz točke VI. izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj RA (dalje: tužitelj) podnio je tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti čl. 1. i 4.Ugovora o kreditu broj 9012371374, solejmiziran 30.04.2007. kod javnoga bilježnika Nikole Bakrča, pod brojem OV-3824/07, a temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 65.550,37 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja. Tužitelj navodi da predmetnim ugovorom u čl. 4. određena kamatna stopa u visini od 4,75% godišnje promjenjivo u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Navodi da je kredit u otplati. Predmetnu tužbu podnosi jer smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njezina prava kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu pa smatra da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo nepoštenu poslovnu praksu. U tužbi se navodi da se je o tim povredama ugovornih odredbi razmatralo u kolektivnom sporu radi zaštite potrošača pokrenutom od strane Udruge Potrošač protiv osam banaka koje posluju u Republici Hrvatskoj.

1.1. U odnosu na ništetnu odredbu ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelj navodi da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu pa se temeljem zakonske presumcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojim stranke nisu pregovarale, a tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. Navodi da je na taj način ugovorena u čl. 4. kamatna stopa na način da glasi „redovna kamata od 4,75% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora“.

1.2. Tužitelj se poziva na Zakon o zaštiti potrošača koji propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepošteno ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te je takva nepoštena ugovorna odredba ništetna. Također, smatra da u spornoj ugovornoj odredbi visina kamatne stope nije određena niti odrediva, jer je ugovorene kao promjenjiva na temelju odluke tuženika tj. jedne od ugovornih strana. Poziva se na odredbu čl. 270. i 272. prema kojoj je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva te na Zakon o potrošačkom kreditiranju i to čl. 11. i 11a. Navodi da je za vrijeme trajanja ugovornog odnosa tužitelju kamatna stopa povećavana nekoliko puta u vrijeme kad je vrijednost švicarskog franka rasla što je rezultiralo značajnim porastom rate kredita.

1.3. U odnosu na nedopuštenu i nepoštenu primjenu valutne klauzule izražene u CHF, tužiteljica navodi da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno čl. 22. Zakona o obveznim odnosima u dijelu zakona koji razrađuje načelo monetarnog nominalizma izraženo u čl. 21a., koji određuje da je dužnik dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi. Navodi da se na sporni pravni posao primjenjuje i Zakon o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora te se poziva na odredbe koje određuju pojmove nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima.

1.4. U tužbi se navodi da je odredba čl. 1. predmetnog Ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba jer je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u pravnom poslu između tužitelja i tuženika, tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno zakonom predviđenoj svrsi.

1.5. Tužitelj navodi da postoji nekoliko presuda suda Europske unije koje utvrđuju da je ugovorena valutna klauzula kao i kamatna stopa u švicarskim francima nepoštena i ništetna odredba, a te presude su obvezujuće i za sudove u Republici Hrvatskoj s tim da je sud Europske unije zauzeo stav ako je ništetna valuta kredita u tom slučaju je ništetan i sam ugovor o kreditu, a o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima postoji i Direktiva EU 93/13 od 5. travnja 1993.

1.6. U tužbi se navodi da Hrvatska narodna banka monetarnom politikom štiti tečaj kune u odnosu na euro tako da kuna u odnosu na euro u zadnjih 10 godina nije pretrpjela značajniji pad, a inflacija je neznatna (uzevši u obzir rast tečaja CHF u odnosu na euro). Navodi da je tijekom otplatnog perioda spornog ugovora došlo do aprecijacije švicarskog franka koji je porastao u odnosu na euro, a to se je odrazilo na tečaj kune u odnosu na franak iako je kuna u odnosu na euro ostala u istom odnosu. Navodi da banka kao trgovac u konkretnom pravnom poslu raspolaže informacija o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF, no tužiteljica kao potrošač nije imala mogućnosti ni kapaciteta uvidjeti sve moguće rizike niti posljedice koje bi iz istog proistekle. U tužbi se navodi da je prilikom ugovaranja predmetnog pravnog posla tuženik nije transparentno prikazao niti izračune kamatnih stopa u kreditima vezanim za valutu EUR, tako da tužitelj nije imao na raspolaganju sve informacije na temelju kojih bi mogla procijeniti koji je i zašto kredit uistinu povoljniji te je i na taj način uvjerena da pristane na valutnu klauzulu u valuti koja se je kasnije, suprotno uvjeravanjima tuženika, pokazala kao rizičnija. Tužitelj navodi da je tuženik svoje "kreditne proizvode" prikazao kao gotove, unaprijed pripremljene proizvode i nije ostavio mogućnost da se pregovara o pojedinačnim ugovornim odredbama.

1.7. Navodi se da je tuženik bio dužan tužitelju kao potrošaču u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupni iznos kredita, valutu u kojoj je normirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica, vrstu tečaja, kao i sve druge podatke koji su potrebni da bi potrošač donio informiranu odluku. Također, tuženik je bio dužan prije sklapanja ugovora tužiteljici pružiti odgovarajuća objašnjenja koja bi joj omogućila da procjeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njezinim potrebama i njezinoj financijskoj situaciji te joj pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužiteljicu. Navodi da bi svi ovi bitni podaci trebali biti sadržani u ugovoru o kreditu, a ta obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama, a danas je regulirana odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je zamijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača. Navodi da je na takvo ponašanje u poslovnoj praksi tuženik obvezan i samim načelima obveznog prava, a to su načela savjesnosti i poštenja, dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti sa zabranom zloupotrebe prava i zabrana prouzročenja štete drugoj strani. U tužbi se navodi da tužiteljica u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa svojim zakonskim obvezama nije raspolagala sa svim informacijama koje su bile potrebe kako bi donio informiranu odluku. Tužitelj smatra da je primjena valutne klauzule u švicarskom franku u trenutku u kojem nije bilo značajnijeg pada platežne moći kune nepoštena i nedopuštena, jer je tuženiku omogućila stjecanje nepripadajuće dobiti korištenjem aprecijacije franka u odnosu na euro, protivno svrsi zbog koje je valutna klauzula zakonom predviđena te o kojoj mogućnosti tužiteljica nije bila unaprijed upozorena, a što joj direktno uzrokuje štetu.

1.8. Navodi da su 22. prosinca 2015. stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu odnosno ugovor o konverziji kojim su promijenile pojedine odredbe iz osnovnog ugovora i to valutu kredita, kamatnu stopu i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita a prema izračunu konverzije proizlazi da obračunata preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 30.487,78 kn i da će se preplata koristiti za otplatu 50% budućih anuiteta, a također je izračunato da nedospjela buduća glavnica iznosi 31.115,36 EUR-a, a novi mjesečni anuitet utvrđen je u visini 269,31 EUR-a.

1.9. Tužitelj navodi da se konverzija zapravo odnosi na pretvaranje jednog pravnog stanja u drugo u potpunosti ili djelomice i moguća je u situacijama u kojima ništetni pravni posao udovoljava uvjetima nekog valjanog pravnog posla te će tada među strankama vrijediti drugi, konvertirani, pravni posao ako je to u skladu s ciljem stranaka, no sklapanjem dodatka ugovora tužiteljica nije dovedena u svoju početnu poziciju te ona i nadalje, unatoč izračunu konverzije, podmiruje mjesečni anuitet koji je viši od anuiteta koji je egzistirao u vrijeme sklapanja osnovnog ugovora. Navodi da u konkretnom slučaju nije riječ o sklapanju novog ugovora, već se radi o aneksu koji prati sudbinu osnovnog ugovora, koji unatoč aneksa i dalje postoji, a pod uvjetom da je ništetni osnovi ugovor odnosno njegove pojedine odredbe tada su ništetni i svi njegovi dodaci s obzirom da se ništetnost utvrđuje ex tunc. Tužiteljica navodi da se sklapanjem aneksa ugovora nije odrekla svojeg prava na utvrđenje ništetnosti osnovnog ugovora o kreditu. Navodi da odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te na valutu CHF u kojoj je izražena visina kredita, čine odredbu o predmetu i cijenu, a budući su te odredbe ništetne, ništetan je i aneks ugovora. Navodi da ništetnost nastupa po samom zakonu i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla, što za sobom povlači primjenu restitucije da je svaka od ugovornih strana dužna vratiti drugoj sve što je primila po osnovi takvog ugovora. Navodi da prema izračunu, tužitelj je po ništetnim odredbama Ugovora otplatio ukupan iznos od 209.203,44 kn, a trebao je platiti 256.906,46 kn. dakle uplatio je višak od 37.296,98 kn. Tuženik je taj iznos stekao neosnovano.

1.10. Konačni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio nakon provedenog knjigovodstveno- financijskog vještačenja podneskom od 27.09.2023. (list 130-132) te istim traži platež iznosa od 4.129,51 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu broj 9012371374 od 22.12.2015. kreditni odnos između stranaka izmijenjen. Navodi da je konverzija izvršena sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to preračunata kao da je kredit početno bio u EUR, što uključuje i kamate. Navodi da je početni kredit u CHF prestao postojati u potpunosti nakon što je konvertiran u EUR pa po tom kreditu u CHF ne može više biti potraživanja niti zahtjeva, a tuženik je preobračunavao kredite od početka njihovog trajanja kao da se je radilo o kreditima u EUR te uračunao sve uplate korisnika kredita u kunama. Smatra da tužitelj više ne može imati bilo kakvih potraživanja jer je prihvatom konverzije i potpisom dodatka ugovoru na strani tužitelja prestalo bilo kakvo potraživanje tužitelja po ugovoru u CHF.

2.1. Tuženik navodi da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i navodi da tužitelj ne može postavljati bilo kakav zahtjev u odnosu na ugovorni odnos koji je prestao postojati, a iz Dodatka ugovoru proizlazi da je tužitelju ukupni iznos pretplate utvrđen s osnove preračunatog tečaja, pridruženog preplati s osnova iznosa preplaćenih kamata. U odnosu na samu preplatu navodi da se priznaje potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati, a ne tretiraju se kao umanjenje glavnice. Tuženik navodi da je tužbeni zahtjev kojim se tražila isplata preplaćenih kamata po kreditu CHF neosnovan u cijelosti jer nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope. Smatra da interes za podizanje tužbe iz odredbi čl. 131. ZZP-a postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti i smatra da je pozivanje tužitelja na utvrđenje iz presude Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 promašeno jer se predmetna presuda ne može odnositi na predmetni ugovor koji je istekao.

2.2. Tuženik navodi se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete, već radi utvrđenja pa pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz presude Visokog trgovačkog suda Pž- 7129/13 je pravno irelevantno u smislu odredbi čl. 138a. i 502c. ZPP-a i tužba je u cijelosti neosnovana. Navodi se da je tuženik tijekom ugovornog odnosa ugovornu kamatu mijenjao ali isključivo zbog promjene tržišnih uvjeta a tužitelj nije prigovorio povećanju stope redovne kamate koja nije uvjetovana jednostranom odlukom banke. U odnosu na valutnu klauzulu navodi da je ista izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima koji dopušta valutnu klauzulu i promjenjivu kamatu stopu a sadržaj ugovora i postupanje tuženika u cijelosti su usuglašeni sa zakonima koji reguliraju predmetni poslovno pravni odnos banke i korisnika.

2.3. Navodi da je ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju jer valutna klauzula djeluje prema svim sudionicima.

2.4. S obzirom na činjenicu da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, a sklapanje ugovora odraz je stvarne volje ugovornih strana, te je neosnovan zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti bilo koje odredbe ugovora. Navodi da je tužitelj poslovno sposobna osoba i prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio ni jedno pitanje kao sporno i tražio bilo kakav razjašnjenja svojih ugovornih obveza te se je svjesno odlučio za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama. Tuženik navodi da je iluzorno očekivati da banka pregovora o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem. Navodi da postoji neoboriva pretpostavaka da je tužiteljica bila upoznata sa svakom točkom ugovora.

2.5. U odnosu na kamatu tuženik navodi da je volja ugovorih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, a ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje mijenjati kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti je obveza temeljem takve kamate neodrediva a ugovorena kamata nije viša od zakonom dozvoljena. Navodi da sama činjenica da ugovor sadrži odredbu kojom je utvrđena kamatna stopa u vrijeme zaključenja ugovora te da je ugovorena ovlast banke da prati kriterije promjenjivosti i sukladno njima po potrebi korigira kamatnu stopu čini činidbu određenom odnosno odredivom. Također iz odredbe 12.10 Ugovora o kreditu proizlazi da je tuženik upoznat s mogućim promjenama iznosima anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja u CHF te da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF. Navodi da je tužitelj izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope te da je tuženik sukladno čl. 306. st. 4. ZOKI učinio potrošačima dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi "Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građama promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela banke".

2.6. Tuženik navodi da je tužitelja informirao o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene stope i uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan, a prije stupanja na snagu ZOKI obveza dostave osobnih obavijesti nije bila izričito propisana. Tuženik navodi da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu te nema protupravnosti u postupanju tuženika, a tužitelj svoju tužbu temelji na pogrešnom tumačenju presude VTS Pž-7129/13.

2.7. Zaključno, tuženik ističe prigovor zastare. Navodi da pokretanje i vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprečava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava te podnositelj kolektivne tužbe ne ostvaruje subjektivno pravo potrošača i ne može izazvati i prekid zastare tog prava. S obzirom da zahtjev koji ističe podnositelj kolektivne tužbe nije identičan tužbenom zahtjevu vjerovnika iz konkretnog ugovora o kreditu podnošenjem tužbe nije moglo doći do prekida zastare u ovom postupku. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. Nakon provedenog postupka Općinski sud u Koprivnici donio je presudu koja glasi: "I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu br. 9012371374 od 28. ožujka 2007.g. sklopljenog između tužitelja ZA OIB [osobni identifikacijski broj] 646 05 iz [adresa] i tuženika Privredne banke Zagreb d.d, Zagreb, radnička cesta 50 OIB 025 356 977 32, u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi "IZNOS ODOBRENOG KREDITA, kunska protuvrijednost od 65.550,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita".

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 4. Ugovora o kreditu br. 9012371374 od 28. ožujka 2007.g. sklopljenog između tužitelja ZA OIB [osobni identifikacijski broj] 646 05 iz [adresa] i tuženika Privredne banke Zagreb dd.d,, Zagreb, Radnička cesta 50 OIB 025 356 977 32 vezano uz kamatnu stopu koja iznosi 4,75 % godišnje, promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora obračunata po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja.

III. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 820,65 EUR.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan dodatak ugovora o kreditu (konverzija) sklopljen između parničnih stranaka dana 25. prosinca 2015.g. u odnosu na sklopljeni osnovni ugovor o kreditu br. 9012371374 od 28. ožujka 2007.g. "

V. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d,, Zagreb, Radnička cesta 50 OIB 025 356 977 32 da tužitelju ZA OIB [osobni identifikacijski broj] 646 05 iz [adresa] isplati na ime pretplate po jednostranoj odluci banke o promjeni kamatne stope iznos od 822,21 EUR / 6.194,95 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od pretplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do 31. srpnja 2015. po stopi i visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01. siječnja 2023. pa do plaćanja po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to kako slijedi:

iznos 35,04 EUR 264,04 kuna od 31. listopad 2010.

iznos 27,74 EUR 208,98 kuna od 30. studeni 2010.

iznos 27,74 EUR 208,98 kuna od 31. prosinac 2010.

iznos 27,74 EUR 208,98 kuna od 31. siječanj 2011.

iznos 27,74 EUR 208,98 kuna od 28. veljača 2011.

iznos 27,74 EUR 208,98 kuna od 31. ožujak 2011.

iznos 27,74 EUR 208,98 kuna od 30. travanj 2011.

iznos 22,69 EUR 170,93 kuna od 31. svibanj 2011.

iznos 22,69 EUR 170,93 kuna od 30. lipanj 2011.

iznos 22,69 EUR 170,93 kuna od 31. srpanj 2011.

iznos 17,74 EUR 133,69 kuna od 31. kolovoz 2011.

iznos 17,74 EUR 133,69 kuna od 30. rujan 2011.

iznos 17,74 EUR 133,69 kuna od 31. listopad 2011.

iznos 17,74 EUR 133,69 kuna od 30. studeni 2011.

iznos 17,74 EUR 133,69 kuna od 31. prosinac 2011.

iznos 21,63 EUR 162,94 kuna od 31. siječanj 2012.

iznos 21,63 EUR 162,94 kuna od 29. veljača 2012.

iznos 21,63 EUR 162,94 kuna od 31. ožujak 2012.

iznos 21,63 EUR 162,94 kuna od 30. travanj 2012.

iznos 21,63 EUR 162,94 kuna od 31. svibanj 2012.

iznos 21,63 EUR 162,94 kuna od 30. lipanj 2012.

iznos 21,63 EUR 162,94 kuna od 31. srpanj 2012.

iznos 21,63 EUR 162,94 kuna od 31. kolovoz 2012.

iznos 21,63 EUR 162,94 kuna od 30. rujan 2012.

iznos 21,63 EUR 162,94 kuna od 31. listopad 2012.

iznos 21,63 EUR 162,94 kuna od 30. studeni 2012.

iznos 21,63 EUR 162,94 kuna od 31. prosinac 2012.

iznos 17,91 EUR 134,96 kuna od 31. siječanj 2013.

iznos 17,91 EUR 134,96 kuna od 28. veljača 2013.

iznos 17,91 EUR 134,96 kuna od 31. ožujak 2013.

iznos 17,91 EUR 134,96 kuna od 30. travanj 2013.

iznos 17,91 EUR 134,96 kuna od 31. svibanj 2013.

iznos 17,91 EUR 134,96 kuna od 30. lipanj 2013.

iznos 17,91 EUR 134,96 kuna od 31. srpanj 2013.

iznos 17,91 EUR 134,96 kuna od 31. kolovoz 2013.

iznos 17,91 EUR 134,96 kuna od 30. rujan 2013.

iznos 17,91 EUR 134,96 kuna od 31. listopad 2013.

iznos 17,91 EUR 134,96 kuna od 30. studeni 2013.

iznos 7,39 EUR 55,95 kuna od 31. prosinac 2013.

pa sve do isplate, sve to u roku 15 dana

V. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d,, Zagreb, Radnička cesta 50 OIB 025 356 977 32 da tužitelju ZA OIB [osobni identifikacijski broj] 646 05 iz [adresa] isplati na ime pretplate radi promjene tečaja CHF iznos od 3.307,30 EUR (24.918,82 kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od pretplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do 31. srpnja 2015. po stopi i visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01. siječnja 2023. pa do plaćanja po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to kako slijedi:

iznos 4,86 EUR 36,58 kuna od 31. siječanj 2012.

iznos 122,18 EUR 920,60 kuna od 29. veljača 2012.

iznos 219,14 EUR 1.651,08 kuna od 31. ožujak 2012.

iznos 120,47 EUR 907,68 kuna od 30. travanj 2012.

iznos 122,06 EUR 919,64 kuna od 31. svibanj 2012.

iznos 119,55 EUR 900,76 kuna od 30. lipanj 2012.

iznos 120,39 EUR 907,11 kuna od 31. srpanj 2012.

iznos 118,98 EUR 896,46 kuna od 31. kolovoz 2012.

iznos 115,39 EUR 869,43 kuna od 30. rujan 2012.

iznos 119,18 EUR 897,99 kuna od 31. listopad 2012.

iznos 69,56 EUR 524,11 kuna od 30. studeni 2012.

iznos 46,91 EUR 353,48 kuna od 31. prosinac 2012.

iznos 232,32 EUR 1.750,38 kuna od 31. siječanj 2013.

iznos 114,25 EUR 860,81 kuna od 28. veljača 2013.

iznos 216,20 EUR 1.628,99 kuna od 31. ožujak 2013.

iznos 111,67 EUR 841,39 kuna od 30. travanj 2013.

iznos 104,04 EUR 783,92 kuna od 31. svibanj 2013.

iznos 103,84 EUR 782,39 kuna od 30. lipanj 2013.

iznos 95,95 EUR 722,91 kuna od 31. srpanj 2013.

iznos 118,08 EUR 889,71 kuna od 31. kolovoz 2013.

iznos 100,26 EUR 755,42 kuna od 30. rujan 2013.

iznos 123,88 EUR 933,35 kuna od 31. listopad 2013.

iznos 112,26 EUR 845,84 kuna od 30. studeni 2013.

iznos 112,88 EUR 850,31 kuna od 31. prosinac 2013.

iznos 63,80 EUR 480,73 kuna od 31. siječanj 2014.

iznos 65,90 EUR 496,49 kuna od 28. veljača 2014.

iznos 165,82 EUR 1.249,36 kuna od 31. ožujak 2014.

iznos 62,69 EUR 472,34 kuna od 30. travanj 2014.

iznos 104,79 EUR 789,56 kuna od 31. svibanj 2014.

pa sve do isplate, sve to u roku 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, Uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to počevši od dana donošenja odluke suda prvog stupnja pa do isplate, sve to u roku 15 dana.

VII. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 600,00 EUR uvećano za PDV, sa zakonskom zateznom kamatom iz točke VI. izreke presude."

4. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-174/2019-36 od 18. listopada 2024. godine ispravljen je zapisnik o objavi i uručenja presude posl. br. P-174/2019-33 od 11. listopada 2024. i presuda Općinskog suda u Koprivnici posl. br. P-174/2019-34 od 11. listopada 2024. (list 191-193).

5. Protiv navedene odluke podnijete su žalbe.

6. Županijski sud u Splitu rješenjem posl. br. Gž-268/2025-3 od 06. ožujka 2025. godine ukinuo je presudu Općinskog suda u Koprivnici posl. br. P-174/2019-34 od 11. listopada 2024., koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Koprivnici poslovnog broja P-174/19-36 od 18. listopada 2024., te ispravljena rješenjem Općinskog suda u Koprivnici poslovnog broja P-174/19-41 od 25. studenoga 2024., u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i V. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, te je ukinuta u dijelu VI. i VII. izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka, pa je predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

7. U ponovnom postupku sud je proveo dokaze čitanjem tužbe, izvršen je uvid u Ugovor o krediti broj 9012371374 od 28.03.2007., presliku kartice prometa o otplati kredita, sudska praksa, odgovor na tužbu, provedeno je financijsko vještačenje po Centru poslovnih analiza d.o.o. Čakovec, podnesci stranaka, dodatak Ugovora o kreditu br. 9012371374, saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015., presuda P-174/2019-34 od 11. listopada 2024., rješenje Županijskog suda u Splitu Gž-268/2025-3 od 06. ožujka 2025., Presuda Općinskog suda u Koprivnici posl. br. P-174/2019-34 od 11. listopada 2024., rješenje Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-268/2025-3 od 06. ožujka 2025. godine, provedeno je dopunsko vještačenje.

8. Na temelju analize izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 7. i čl. 8. ZPP-a, sud je presudio kao u izreci presude.

9. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor kreditu (dalje: Ugovor) broj 9012371374 od 28.03.2007. godine (list 6-11) kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje novčani iznos od 65.550,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Te Ugovorena kamata po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke koja na dan sklapanja tog kredita iznosi 4,75% godišnje, kamata se obračunava u CHF (mjesečno dekurzivnom proporcijalnom metodom), a naplaćuje se u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate sadržana u anuitetima i dospijeva zajedno na naplatu s njima (čl. 4. Ugovora).

10. Nesporno je da je kredit otplaćivan u mjesečnim anuitetima sa rokom otplate na 276 mjeseci. Prvi anuitet dospio je na naplatu istekom mjeseca od dana prijenosa kredita otplatu. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počev od dana dospijeća prvog anuiteta (čl. 6 Ugovora).

11. Prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO) Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

12. Ugovor o kreditu br. 9012371374 koji je sklopljen 28. ožujka 2007. pa se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03 – dalje ZZP/03) kojim je u čl. 81. propisano da se nepoštenom ugovornom odredbom smatra ona o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. Odredbom čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 96/03 dalje ZZP.) određuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju ili njegovoj poslovnoj aktivnosti.

14. Odredbom č. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 97/07) uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim Ugovorima.

15. U čl. 97. ZPP-a (NN 79/07) određuje pojedine Ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenim.

16. Ugovore odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u ovom konkretnom slučaju.

17. Uvidom u priloženi Ugovor o kreditu od 9012371374 od 28.03.2007. godine utvrđeno je da u čl. 2. Ugovora upisana namjena kredita koja se odobrava za kupnju stambenog objekta. Svojim iskazom tužitelj je potvrdio činjenicu da je kredit realiziran za kupnju stambenog objekta. Utvrđeno je da je za stambenog objekta i osiguranje vraćanja kredita u točki 8.

18. Sud je zaključio da je tužitelj, kao fizička osoba i tuženik, zaključili potrošački Ugovor, a koji je tužitelj realizirao u svrhu kupnje stambenog objekta, dok tuženik nije dokazao niti priložio dokaze koji bi govorili suprotno da u kupljenom stanu nije obavljana nikakva poslovna djelatnost te da u njemu još i danas živi njegova bivša supruga.

19. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit realizirao nakon razvoda braka, a radi rješenja stambenog pitanja bivše supruge. Taj kredit je bio osiguran zalogom i to na zajedničkoj kući njega i supruge. Kod tuženika dali su mu do znanja da može realizirati kredit u valutnoj klauzuli CHF, a nije mogao predvidjeti što će se dalje događati. Da mu je od strane djelatnika banke rečeno da je to najstabilnija valuta. Što se tiče visine kamatnih stopa da nije mogao utjecati na sam sadržaj Ugovora. U svom iskazu navodi da nije bio jedina osoba u toj nezgodnoj situaciji već i njegovi drugi poznanici, a možda i pola srednje Europe. Izvršio je konverziju kredita i o tome je doznao iz medija, a ne od svoje banke. Taj kredit još uvijek nije otplaćen.

20. Tuženik je odustao od saslušanja svjedokinje GA, zaposlenice banke na održanom ročištu dana 21.03.2024.

21. Ovaj su prihvaća iskaz tužitelj da nije primio odgovarajuće obavijesti o naravi i rizicima kao i o posljedicama osporenih Ugovornih odredbi, te da takve odredbe o Ugovoru su u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja.

21.1. Nesporno je da je predmetni Ugovor o kreditu tipski ugovor univerzalne šprance, te je postojao rizik promjenjive kamatne stope koja je ugovorena predmetnim Ugovorom o kreditu, a koja se mijenjala jednostranom odlukom banke, te se o istoj nije pojedinačno pregovaralo jer se radilo o odredbama koje je unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njegov sadržaj, pogotovo jer se radi o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 4. Ugovora, koji je tužitelj potpisao na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, pri čemu nije imala mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu ugovora.

21.2. Slijedom navedenog, zaključak je suda da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u članku 4. Ugovora o kreditu, neodređena, a samim time i nepoštena jer se o istoj nije pregovaralo niti se moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru. Položaj tužiteljice prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji' s obzirom da je tuženik raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu nije bilo prezentirano i u odnosu na isto nije imala stručno znanje, slijedom čega je tuženik u Ugovor stavio navedenu odredbu, na koju tužiteljica nije mogla utjecati.

21.3. U odnosu na navode tužitelja o ništetnoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula izražena u CHF, zaključak je suda kako je i valutna klauzula CHF nepoštena i kao takva ništetna, pa je stoga osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se u dijelu odredbe čl. 1. Ugovora koji glasi: "IZNOS ODOBRENOG KREDITA, kunska protuvrijednost od 65.550,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita" utvrdi kao ništetna jer je nesporno tuženik raspolagao informacijama i mogućim rizicima o kojima je trebao informirati tužitelja sve kako bi tužitelju bilo omogućeno da procjeni je li predloženi Ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji, što je tuženik u obvezi prema Zakonu o kreditnim institucijama.

21.4. Međutim, sud smatra da tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije raspolagao sa svim informacijama koje su bile potrebne kako bi donio informiranu odluku, a kao i prethodne odredbe, ove odredbe Ugovora su također pisane na obrascu koji je unaprijed pripremljen i na koje tužitelj nije mogao imati utjecaja, pa su ništetne.

25. Ovaj sud utvrđuje da su sporne odredbe Ugovor o kreditu broj: 9012371374, koji je sklopljen dana 28. ožujka 2007. godine., čl. 1. i čl. 4., u odnosu na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu ništetni u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i st. 2., čl. 84. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03 i dr. dalje ZZP) te čl. 322. st. u vezi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/25 i dr. dalje ZOO) s toga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

26. Tuženik je stavio prigovor da je u odnosu na sve iznose koje su predmet tužbenog zahtjeva nastupila zastara.

27. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. ,Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015., pravomoćno je utvrđeno da je tuženik zaključujući ugovore o kreditima koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, te da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o promjeni o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13. lipnja 2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 03. svibnja 2019. godine, nije nastupio zastarni rok od pet godina (čl. 225 ZOO-a).

17. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u Odluci broj: Rev- 2245/17-2 od 20. ožujka 2018., u smislu odredbe čl. 241. ZOO/2005 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 12. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila). Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/2005). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007 – dalje: ZZP/07) propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/2005 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Sud uzimajući u obzir ovakvo stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije prihvatio prigovor zastare tuženika. U odnosu na valutnu klauzulu dana 17. rujna 2019. objavljena je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom revizije banaka u predmetu povodom kolektivne tužbe udruge Potrošač i konačno je utvrđeno da je i valutna klauzula CHF nepoštena i kao takva ništetna, pa stoga niti u ovom slučaju nije nastupila zastara potraživanja za iznose tražbine u dijelu do podnošenja tužbe.

28. Odredba čl. 502.c ZPP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a.

29. Cijeneći navedeno, u odnosu na prigovor tuženika glede činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita, na koju je tužiteljica pristala, pa tuženik nalazi da je takvim postupanjem nastao novi ugovorni odnos koji isključuje mogućnost provođenja kontrole nepoštenosti prvotnih ugovornih odredbi, sud smatra kako takvo stajalište tuženika nije pravilno. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio je na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a isto tako takav stav tuženika suprotan je standardima zaštite potrošača ustanovljenim u okviru jurisprudencije Europskog suda jer iz navedenog postupka proizlazi kako je sud u predmetu C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207, raspravljao ne istovjetnu, ali činjenično sličnu situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te je jasno i nedvosmisleno ukazao kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može imati učinak na smanjenje zaštite zajamčene potrošačima (par. 43. predmetne odluke).

30. S obzirom na navedeno sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu sa ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim predlaže utvrđenje da je ništetan Dodatak Ugovora o kreditu Konverzija sklopljen između parničnih stranaka dana 25 prosinca 2015. u odnosu na sklopljeni osnovni Ugovor o kreditu br. 9012371374 od 28. ožujka 2007. točka IV. izreke presude.

31.1. Iz navedenog se zaključuje da je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i da činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama.

31.2. Ukoliko to nije slučaj, tada tužitelj mora imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji joj pripada. Prema stavu ovog suda potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19. c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 (Aneks), nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u slučaju da se utvrdi da postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19. c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom.

32. Između stranaka nije sporno da su stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu br. 9012371374 od 22. prosinca 2015. godine (list 9-11) kojim Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je dana 28. ožujka 2007. godine između banke i korisnika kredita sklopljen Ugovor o kreditu br. : 9012371374 na iznos od 65.000,00 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kredita uvećano za pripadajuće kamate, naknade i troškove čl. 1. Ugovora.

33. U ovome postupku potrebno je utvrditi da li tuženik ima pravo na bilo kakvo potraživanje s obzirom na provedenu konverziju.

34. Iz čl. 2. dodatka Ugovora o kreditu iz istog proizlazi da su ugovorne strane suglasno utvrđuju da je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF iz članka 1. st. 1. ovoga Dodatka u Kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015. izračunatim sukladno članku 19. c. Zakona o potrošačkom kreditiranju.

35. Člankom 3. dodatka Ugovora o kreditu od 22.12.2015. ugovorne strane su suglasno utvrdile da nakon konverzije kredita iz čl. 1 ovoga dodatka denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. iznosi 31.340,62 EUR, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste banke. Stranke su utvrdile da iznos pretplate iznos 4.167,69 EUR, a koji iznos se sukladno čl. 19.c. stavka 1. t. 5. Zakona preračunava u kune po srednjem tečaju za EUR iz tečajne liste banke važeće na dan 30. rujna 2015. i iznosi 31.830,73 kn. Također su suglasno utvrdili da prema utvrđenim novim otplatnim planom iz čl. 6. ovog dodatka iznosi 176,23 EUR te se smatra manje uplaćenim iznosom.

36. Člankom 5. Dodatka stranke su se sporazumjele da se manje plaćeni iznos iz čl. 4 ovoga Dodatka namiri jednokratno te potpisom dodatka daju suglasnost i nalog banci da iz sredstava pretplate iz čl. 3. Dodatka prijebojem namiri manje plaćeni iznos. Nadalje da preostali iznos pretplate nakon namirenja manje plaćenog iznosi 3.991,46 EUR što preračunato u kune sukladno Zakonu po srednjem tečaju za EUR iz tečajne liste Banke važeće na dan 30. rujna 2015. iznosi 30.484,78 kn te će se preostali iznos pretplate koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR, a koji će dospijevati nakon sklapanja ovoga Dodatka…

37. Iskazom tužitelja utvrđeno je da tužitelj još uvijek otplaćuje mjesečni anuitet, a prema čl. 6. Dodatka ugovora on iznosi 269,1 EUR.

38. Radi utvrđenja visine tražbine tužitelja, tijekom postupka je provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo NA iz Centra poslovnih analiza d.o.o. Čakovec koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje od 19. lipnja 2023. (list 106- 119 i list 296).

38.1. Vještakinja navodi da je Ugovorom o kreditu broj 9012371374 (u daljnjem tekstu Ugovor) je Privredna banka Zagreb d.d. odobrila korisniku kredita UA kredit po slijedećim uvjetima: Iznos kredita: 65.550,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, Redovna kamatna stopa:

4,75% godišnje, promjenjiva sukladno Odluci kreditora, Način otplate: 276 mjesečnih anuiteta u iznosu od 390,83 CHF

38.2. Otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima. Anuitet je periodički iznos koji plaća korisnik kredita, a sastoji se od dva dijela: otplatne kvote (dio kojim se otplaćuje glavnica kredita) i redovnih kamata za izračun anuiteta nužni su slijedeći parametri iznos glavnice koji se mora vratiti, vremensko razdoblje ukamaćivanja (jednako vremenskom razdoblju dospijeća anuiteta), broj dospijeća, kamatna stopa.

38.3. Vezano za iznos koji je ispaćen vještakinja navodi da uvidom u Otplatni plan Nalazom je utvrđeno da je kredit isplaćen dana 12.04.2007. godine, po tečaju koji je iznosio 4,513528 kuna za 1 CHF. Isplaćeni iznos kredita u kunama iznosio je 295.861,76 kuna.

38.4. Prvi anuitet dospio je na naplatu 31.05.2007. godine, a svaki idući u razmaku od mjesec dana, s dospijećem zadnjeg dana u mjesecu. Kredit je konvertiran u valutu EUR i po konverziji je utvrđen višak uplata u iznosu od 31.830,73 kuna. Obračun je izrađen do 30.09.2015. godine.

38.5. Vještakinja je provela vještačenje kolike iznose je tužitelj preplatio na ime dužnih kunskih iznosa anuiteta do 30.09.2015. godine u odnosu na kunske iznose koje bi bio dužan platiti pod pretpostavkom da se za cijelo vrijeme otplate koristi početno ugovorena kamatna stopa i tečaj CHF na dan isplate kredita.

38.6. Zaključak je vještaka da je tužitelj po tuženoj zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita do 30.09.2015. godine (umanjeno za iznos priznat u konverziji) više platio 4.129,51 EUR (31.113,77 kuna).

38.7. Po osnovi promjene kamatne stope više je plaćeno 822,21 EUR (6.194,95 kuna), dok po osnovi promjene tečaja CHF više je plaćeno 3.307,30 EUR (24.918,82 kn).

38.8. Zaključno iz nalaza vještaka proizlazi da sklapanjem dodatka Ugovoru o kreditu tužitelj je izjednačen s korisnikom kredita koji ima kredit odobren u valuti EUR uz primjenu promjenjive kamatne stope. Sklapanjem dodatka Ugovoru o kreditu tužitelj nije stavljen u poziciju u kojoj ima kredit odobren u kunama (bez valutne klauzule) i uz kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora (bez promjene kamatne stope).

38.9. Vještakinja u nalazu navodi da tuženik je konverziju (CHF-EUR) s financijsko- računovodstvenog gledišta, izvršio u skladu sa odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) Glavnica kredita je pretvorena u valutu EUR po tečaju na dan isplate kredita, utvrđen je novi otplatni plan (od početka otplate) u valuti EUR uz primjenu promjenjivih kamatnih stopa, sve uplate tužitelja su preračunate u valutu EUR po tečaju na dan uplate, izvršena je usporedba uplata tužitelja u valuti EUR s novoutvrđenim otplatnim planom u valuti EUR, izračunate su razlike više/manje plaćeno u valuti EUR, u poslovnim knjigama banka je provela odgovarajuća knjiženja i od dana sklapanja dodatka ugovoru kredit u svojim poslovnim knjigama vodi kao kredit odobren u valuti EUR

38.10. Prilikom konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR utvrđene su preplate u odnosu na promjenu kamatne stope i promjenu tečaja, pri čemu ističem da je provedenom konverzijom kredita tužitelj stavljen u položaj dužnika u valuti EUR s promjenjivom kamatnom stopom (ne dužnika u valuti HRK s nepromjenjivom kamatnom stopom).

39. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je izrađen u skladu sa pravilima struke (čl. 258. ZPP-a), kojemu tužitelj nije prigovorio dok tuženik nije imao prigovor na matematički izračun već se protivio pravnoj osnovanosti vještačenja.

40. Utvrđeno je da se tužitelj nije odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

41. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR.

42. Ovaj sud utvrđuje da je konverzija napravljena zakonito i računski točno prema odredbama čl. 19.c, ZID ZPK i da ne postoje razlozi eventualne nevaljanosti Ugovora koji izviru iz Općeg obveznog uređenja.

43. U konkretnom slučaju je temeljem provedenog vještačenja jasno utvrđeno da konverzijom utvrđeni iznos pretplate ne predstavlja izravno obeštećenje tužitelja niti po jednoj utuženoj osnovi, već predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR. Iz toga razloga, kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj jer je vještačenjem upravo utvrđeno da konverzijom taj učinak nije postignut, tj. da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja i tuženika, odnosno nije nadoknađena šteta koju je tužitelj pretrpio primjenom nepoštenih ugovornih odredaba.

44. Sklapanjem sporazuma o konverziji tužitelj nije izgubio pravni interes jer ništetnost nastupa po samom Zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan Ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, a o čemu je dosada zauzeo stajalište i VSRH odlukama Rev-3868/2018-2 od 12. veljače 2019. i odlukom Rev-8/2018 od dana 26. svibnja 2020. godine.

49. Tužitelj od tuženika potražuje novčani iznos od 4.129,51 EUR, a koji iznos je tuženik primio na temelju ništetnih Ugovornih odredbi, a koji iznos nije uvršten u izračun konverzije sukladno odredbama zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju NN 102/15, ovaj sud smatra da će tek isplatom navedenog iznosa tužitelj u potpunosti biti namiren u cijelosti, a koji novčani iznos je tuženik primio zbog promjeni kamatnih stopa po odlukama tuženika te zbog izmjene tečaja valute CHF u odnosu na kunu.

45. S obzirom na sve navedeno, sud je tuženom naložio da tužitelju vrati novčane pretplaćene iznose isplaćene temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u iznosu od 3.307,30 EUR i promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 822,21 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana pretplate svakog pojedinog iznosa do dana plaćanja (čl. 323., čl. 1111., čl. 1115, čl. 29. ZOO-a).

46. Imajući u vidu odredbu čl. 87. ZZP/03 tuženik je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što bude primio temeljem tako ugovorenih odredbi ne pripada.

47. Budući da je tužitelj djelomično smanjio tužbeni zahtjev u iznosu od 820,65 EUR, a na koje povlačenje se tuženik nije očitovao, ovaj sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 820,65 EUR, s toga je valjalo presuditi kao u izreci presude.

48. Vrhovni sud Republike Hrvatske do pisanja ove odluke nije donio službeno pravno shvaćanje u vezi pravnih učinaka dodatka Ugovora o kreditu zaključenog na temelju čl. 19. C st. 1. točka 6. ZIDZKP/19, te je na službenoj mrežnoj stranici nakon sjednice odjela održane 13. i 20. prosinca 2022. objavio tri različita shvaćanja.

49. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne odredbe je zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

50. Stranke zatražile su naknadu parničnih troškova.

50.1. Sud je dosudio troškove tužitelju (VPS 4.915,16 EUR) u smislu odredbe čl. 154. st.2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23, dalje Tbr.), i to tužba (Tbr. 7. t.1.) u iznosu od 200,00 EUR, podnesak (Tbr. 8. t. 1.) od 15. srpnja 2019. u iznosu od 200,00 EUR, podnesak (Tbr. 8. t. 1.) od 28. siječnja 2020. u iznosu od 200,00 EUR, podnesak (Tbr. 8. t. 1.) od 19. listopada 2020. u iznosu od 200,00 EUR, podnesak (Tbr. 8. t. 1.) od 29.rujna 2023. u iznosu od 200,00 EUR, ročište (Tbr. 9. t. 1.) od 17. rujna 2019. u iznosu od 200,00 EUR, ročište (Tbr. 9. t. 1.) od 21. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 EUR, ročište (Tbr. 9. t. 1.) od 18. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR, ročište za objavu (Tbr. 9. t. 3.) od 11. listopada 2024. u iznosu od 100,00 EUR, ročište (Tbr. 9. t. 1.) od 9. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, žalba (Tbr. 10. t. 1.) od 28. listopada 2024. u iznosu od 250,00 EUR, podnesak (Tbr. 8. t. 1.) od 1.kolovoza 2025. u iznosu od 200,00 EUR, ročište (Tbr. 9. t. 1.) od 10. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR, ročište za objavu (Tbr. 9. t. 3.) u iznosu od 100,00 EUR, ukupno 2.650,00 EUR, PDV od 25% u iznosu od 662,50 EUR, sveukupno 3.312,50 EUR, pristojba na tužbu 95,96 EUR, sveukupno 3.408,46 EUR

51. O troškovima stranaka sud je odlučio temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužitelj u ovom postupku uspio je sa 83,42 %, dok je tuženik uspio u sporu sa 16,58 % ( 83,42 -16,58 = 66,84%).

52. S obzirom na razmjerni uspjeh tužitelja od 2.278,21 EUR tužitelju pripadaju i troškovi za vještačenje u iznosu od 399,08 EUR, sveukupno 2.677,20 EUR.

53. Sud nije dosudio troškove tužitelju za sastav podneska od 15.7.2019. u iznosu od 200,00 EUR, podneska 28.1.2020. u iznosu od 200,00 EUR, te podneska 19.10.2020. u iznosu od 200,00 EUR, sveukupno 600,00 EUR, iz razloga što navedeni podnesci nisu bili nužni za vođenje ovoga postupka (kojim se očitovao na odgovor na tužbu, a očitovanje nije zatraženo te podnesak kojim požuruje rad na predmetu).

54. Na dosuđeni iznos parničnog troška u iznosu od 2.677,20 EUR tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude tj. od 07. studenog 2025. pa do isplate, primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24), po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

55. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

Koprivnica, 07. studenog 2025.

Sutkinja

Draga Parag

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Bruno Petrovčić iz Koprivnice,

2. Odvjetnica Đina Lukac Novaković iz Zagreba