REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-665/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivani Čuk Prpić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976 (ranije JADRANSKO OSIGURANJE d.d.), Zagreb, Listopadska 2, kojega zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 7. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976 platiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB 02958272670, 27.591,10 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznose od:

-17.243,10 EUR od 30. lipnja 2009.,

-145,10 EUR od 16. srpnja 2009.,

-333,80 EUR od 15. kolovoza 2009.,

-1.398,09 EUR od 11. srpnja 2009.,

-1,45 EUR od 18. studenog 2009.,

-1,31 EUR od 22. prosinca 2009.,

-1,45 EUR od 18. studenog 2009.,

-1,31 EUR od 22. prosinca 2009.,

-2.002,79 EUR od 11. rujna 2009.,

-79,63 EUR od 26. ožujka 2010.,

-1,15 EUR od 29. prosinca 2009.,

-22,78 EUR od 24. veljače 2010.,

-6,18 EUR od 14. kolovoza 2009.,

-4,93 EUR od 29. kolovoza 2009.,

-8,61 EUR od 29. kolovoza 2009.,

-8,24 EUR od 23. rujna 2009.,

-252,17 EUR od 23. listopada 2009.,

-457,58 EUR od 12. studenog 2009.,

-13,49 EUR od 29. kolovoza 2009.,

-8,24 EUR od 23. rujna 2009.,

-7,03 EUR od 18. studenog 2009.,

-1,15 EUR od 27. siječnja 2010.,

-9,68 EUR od 23. ožujka 2010.,

-397,43 EUR od 11. prosinca 2009.,

-8,24 EUR od 23. listopada 2009.,

-6,18 EUR od 10. studenog 2009.,

- 0,77 EUR od 27. siječnja 2010.,

-0,79 EUR od 24. ožujka 2010.,

-1,15 EUR od 27. siječnja 2010.,

-22,78 EUR od 24. ožujka 2010.,

-55,19 EUR od 11. prosinca 2009.,

-325,17 EUR od 10. listopada 2009.,

-6,18 EUR od 10. listopada 2009.,

-5,54 EUR od 24. listopada 2009.,

-5,93 EUR od 10. listopada 2009.,

-9,94 EUR od 13. listopada 2009.,

-1.735,75 EUR od 13. listopada 2009.,

-35,28 EUR od 11. prosinca 2009.,

-102,53 EUR od 11. prosinca 2009.,

-188,73 EUR od 27. listopada 2009.,

-14,29 EUR od 15. siječnja 2010.,

-29,34 EUR od 15. siječnja 2010.,

-1,15 EUR od 01. travnja 2010.,

-22,78 EUR od 25. lipnja 2010.,

-88,11 EUR od 23. veljače 2010.,

-8,24 EUR od 20. ožujka 2010.,

-6,18 EUR od 02. ožujka 2010.,

-6,18 EUR od 24. ožujka 2010.,

-12,18 EUR od 24. travnja 2010.,

- 14,29 EUR od 08. svibnja 2010.,

-12,35 EUR od 02. travnja 2010.,

-9,32 EUR od 22. svibnja 2010.,

-57,76 EUR od 04. svibnja 2010.,

-9,32 EUR od 22. svibnja 2010.,

-79,63 EUR od 10. srpnja 2010.,

-5,92 EUR od 11. kolovoza 2010.,

-12,61 EUR od 22. srpnja 2010.,

-17,17 EUR od 11. kolovoza 2010.,

-207,13 EUR od 24. kolovoza 2010.,

-61,32 EUR od 10. rujna 2010.,

-12,61 EUR od 24. kolovoza 2010.,

-14,29 EUR od 10. rujna 2010.,

-121,84 EUR od 23. rujna 2010.,

-52,22 EUR od 12. listopada 2010.,

-15,33 EUR od 12. listopada 2010.,

-9,04 EUR od 10. studenog 2010.,

-8,66 EUR od 10. studenog 2010.,

-8,24 EUR od 23. studenog 2010.,

-5,92 EUR od 26. studenog 2010.,

-11,84 EUR od 26. studenog 2010.,

-8,24 EUR od 23. prosinca 2010.,

-20,07 EUR od 08. veljače 2011.,

-68,01 EUR od 28. prosinca2010.,

-11,95 EUR od 11. siječnja 2011.,

-8,24 EUR od 21. siječnja 2011.,

-10,03 EUR od 08. veljače 2011.,

-8,24 EUR od 21. siječnja 2011.,

-10,03 EUR od 01. ožujka 2011.,

-10,03 EUR od 01. veljače 2011.,

-8,24 EUR od 21. siječnja 2011.,

-10,03 EUR od 01. veljače 2011.,

-8,24 EUR od 26. veljače 2011.,

-10,03 EUR od 10. ožujka 2011.,

-6,69 EUR od 10. ožujka 2011.,

-41,21 EUR od 25. svibnja 2011.,

-5,92 EUR od 11. veljače 2011.,

-12,18 EUR od 24. ožujka 2011.,

-19,95 EUR od 12. travnja 2011.,

-10,03 EUR od 07. svibnja 2011.,

-10,03 EUR od 07. svibnja 2011.,

-11,44 EUR od 07. svibnja 2011.,

-10,03 EUR od 28. svibnja 2011.,

-11,44 EUR od 08. lipnja 2011.,

-10,03 EUR od 08. lipnja 2011.,

-54,48 EUR od 23. srpnja 2011.,

-20,07 EUR od 09. kolovoza 2011.,

-10,03 EUR od 09. kolovoza 2011.,

-9,04 EUR od 08. srpnja 2011.,

-8,66 EUR od 08. srpnja 2011.,

-8,24 EUR od 23. srpnja 2011.,

-5,92 EUR od 28. lipnja 2011.,

-10,03 EUR od 09. kolovoza 2011.,

-20,07 EUR od 09. kolovoza 2011.,

-65,78 EUR od 09. kolovoza 2011.,

-1,56 EUR od 31. kolovoza 2011.,

-1,56 EUR od 10. rujna 2011.,

-183,58 EUR od 26. kolovoza 2011.,

-226,43 EUR od 10. rujna 2011.,

-101,17 EUR od 10. rujna 2011.,

-15,33 EUR od 10. rujna 2011.,

-32,97 EUR od 24. studenog 2011.,

-10,03 EUR od 08. prosinca 2011.,

-10,03 EUR od 08. prosinca 2011.,

-20,07 EUR od 08. prosinca 2011.,

-24,73 EUR od 23. prosinca 2011.,

-20,07 EUR od 10. siječnja 2012.,

-10,03 EUR od 10. siječnja 2012.,

-10,03 EUR od 07. veljače 2012.,

-20,07 EUR od 07. veljače 2012.,

-10,03 EUR od 07. veljače 2012.,

-20,07 EUR od 07. veljače 2012.,

-14,29 EUR od 12. studenog 2009.,

-20,07 EUR od 07. veljače 2012.,

-10,03 EUR od 10. siječnja 2012.,

-20,07 EUR od 10. siječnja 2012.,

-394,08 EUR od 10. rujna 2010.,

-10,03 EUR od 10. ožujka 2011. po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.582,80 EUR, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 207,38 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 9.460,74 EUR.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 21,17 EUR sa zateznim kamatama od 7. veljače 2012. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. lipnja 2012. podnio tužbu protiv tuženika u bitnom navodeći da je tužiteljev osiguranik LČ zadobio tjelesne ozljede u prometnoj nesreći 7. svibnja 2009., koja je dogodila u mjestu Štrucljevo na kolniku županijske ceste broj 2160, a koju prometnu nesreću je prouzročio EČ upravljajući teretnim automobilom registarskih [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika po polici broj [broj police] za razdoblje od 12. svibnja 2008. do 12. svibnja 2009. Za liječenje svog osiguranika tužitelj ističe da je platio zdravstvenim ustanovama iznos od 208.044,61 kn/ 27.612,26 EUR stoga potražuje isplatu tog iznosa od tuženika na temelju odredbe čl. 123. i 124. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10, 49/11, dalje: ZOZO).

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava nastanak štetnog događaja, ni pasivnu legitimaciju, već ističe prigovor doprinosa osiguranika tužitelja nastanku i visini štete u omjeru od 50%, osporava uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastalih ozljeda te liječenja, ističe da je nastala šteta pokrivena plaćenom funkcionalnom premijom sukladno odredbi čl. 53. st. 1. t. 10. ZOZO -a, osporava da je tužitelj zdravstvenim ustanovama platio utuženi iznos jer smatra da dostavljena dokumentacija nije dokaz plaćanja, dakle osporava visinu tužbenog zahtjeva, kao i tijek zateznih kamata jer smatra da tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati kamate prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09; dalje: ZOOP) tek od 12. ožujka 2012. kada je podnio odštetni zahtjev prema tuženiku, prigovara i zastari računa koji glasi na iznos od 129.918,10 kn/ 17.243,10 EUR.

3. U podnesku od 9. listopada 2013. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu navodeći da je polica osiguranja sklopljena u 2008. godini, dakle prije stupanja na snagu izmjena ZOZO-a od 1. siječnja 2009. te da za tu policu tuženik nije uplatio funkcionalnu premiju, da tužitelj ima pravo potraživati zatezne kamate od dana nastale štete, a to je dan plaćanja troškova liječenja, da u odnosu na prigovor doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja je iz pravomoćne presude Općinskog suda u Zaboku poslovni broj K-261/09 vidljivo da je upravo osiguranik tuženika EČ proglašen krivim za kazneno djelo izazivanja prometne nezgode u kojoj je ozlijeđen osiguranik tužitelja LČ pa smatra da je isključiva odgovornost osiguranika tuženika time dokazana. U odnosu na prigovor da iz tužbe nije vidljivo koje ozljede je zadobio osiguranik tužitelja predložio je priklop spisa Općinskog suda u Zaboku poslovni broj K-261/09 te izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem. U pogledu plaćanja računa istaknuo je da ispostavljeni računi predstavljaju stvarnu štetu jer je osiguranik tužitelj liječen u zdravstvenim ustanovama upravo zbog ozljeda dobivenih u prometnoj nesreći, a da je iz računa vidljivo kada je tužitelj platio troškove liječenja, da su računi ovjereni žigom i potpisom tužitelja te predstavljaju dokaz o plaćanju, kao i da su to javne isprave, a osim tih računa dostavio je i potvrde o transferaciji sredstava zdravstvenim ustanovama te predložio izvođenje financijskog vještačenja.

4. Valjda navesti da je Trgovački sud u Zagrebu je 20. siječnja 2015. presudom poslovni broj P-3503/12 odbio tužbeni zahtjev jer je utvrdio osnovanim tuženikov prigovor podmirenja nastale štete funkcionalnom premijom. Odlučujući o tužiteljevoj žalbi Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž- 2444/2015-2 od 9. veljače 2018. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje zbog pogrešnog pravnog pristupa da je utuženo potraživanje namireno tužiteljevim prihodom iz čl. 53. st. 1. t. 10. ZOZO-a (dakle plaćanjem funkcionalne premije) pa da sud nije cijenio predložene dokaze radi utvrđenja drugih spornih činjenica između stranaka.

5. Podneskom od 28. ožujka 2018. tužitelj je dostavio medicinsku dokumentaciju o liječenju svog osiguranika LČ po ozljedama koje je zadobio u prometnoj nesreći od 7. svibnja 2009. na okolnost postojanja uzročno - posljedične veze između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda te troškova liječenja tih ozljeda.

6. Podneskom od 25. studenog 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, tako da potražuje isplatu iznosa od 27.591,10 EUR/ 207. 885,14 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačno naznačene iznose.

7. U ponovnom postupku sud je pročitao presudu Općinskog suda u Zaboku poslovni broj K-261/09-11 od 8. prosinca 2009. (str. 9. do 12. spisa), račune (str. 13. do 133. spisa), potvrdu (str.145. do 147. spisa), potvrde o transferaciji sredstava zdravstvenim ustanovama i izvatke HNB o promjenama i stanju računa (str. 164. do 248. spisa), medicinsku dokumentaciju za LČ (str. 324. do 411. spisa), presudu Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj Pn-125/2015- 78 od 11. travnja 2016. (str. 412. do 417. spisa), nalaz i mišljenje vještaka Ljerke Živković (str. 430. do 439. te 656. do 669. spisa), nalaz i mišljenje vještaka Ivana Bedenikovića (str. 452. do 455. te 567. do 570. spisa), nalaz i mišljenje vještaka Žarka Rašića (str. 466. do 480. spisa), službene bilješke (str. 523. do 525. spisa), a tijekom postupka saslušani su i vještaci Žarko Rašić, Ljerka Živković te Ivan Bedeniković.

8. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja za naknadu troškova liječenja osiguranika tužitelja LČ zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći od 7. svibnja 2009., a koju je prouzročio osiguranik tuženika EČ upravljajući teretnim vozilom registarskih oznaka VŽ VŽ560 HS osiguranim policom osiguranja kod tuženika.

10. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja ni pasivna legitimacija.

11. Sporna je uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i nastalih ozljeda te troškova liječenja, odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj, visina tužbenog zahtjeva, je li potraživanje podmireno uplatom funkcionalne premije, kao i je li nastupila zastara računa u iznosu od 129.918,10 kn/ 17.243,10 EUR, a sporan je i tijek zateznih kamata na utužene račune.

12. Odredbom čl. 113. st. 1. ZOZO-a propisano je da je Zavod obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe, a odredbom čl. 117. ZOZO-a propisano je da je Zavod obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete u slučajevima iz članka 113. tog Zakona i neposredno od osiguravatelja kod koje su ove osobe osigurane od odgovornosti za štetu uzrokovanu trećim osobama, prema propisima o obveznom osiguranju ovog rizika.

13. Naknada štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz članka 112., 113., 115. do 119., tog Zakona obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća Zavod (čl. 120. ZOZO-a).

14. U odnosu na prigovor da je potraživanje podmireno plaćanjem funkcionalne premije sukladno čl. 53. st. 1. t. 10. i 53. st. 2. ZOZO-a ističe se da je neosnovan, budući da nastala šteta nije pokrivena funkcionalnom premijom u postotku od plaćene premije osiguranja te da tužitelj ima pravo i obvezu tražiti njenu naknadu. Naime, odredbe čl. 53. st. 1. t. 10. i čl. 53. st. 2. ZOZO-a određuju da je jedan od prihoda obveznog zdravstvenog osiguranja i prihod od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, koji izdvajaju društva za osiguranje, u visini od 7% naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a taj iznos predstavlja naknadu prouzročene štete Zavodu u slučajevima iz čl. 113. ZOZO-a koju su prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranoga motornog vozila.

15. Odredbom čl. 134. ZOZO-a propisano je da su sve pravne i fizičke u ostvarivanju prava i obveza iz obveznoga zdravstvenog osiguranja dužne svoje poslovanje uskladiti s odredbama tog Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Prihode iz čl. 53. st. 2. tog Zakona društva za osiguranje obračunavaju i izdvajaju na ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljene od dana stupanja na snagu tog Zakona (st. 2.).

16. Uzimajući u obzir činjenicu da se prometna nezgoda dogodila 7. svibnja 2009., te da je polica sklopljena u 2008. godini, na nju se ne primjenjuju odredbe čl. 53. st. 1. t. 10. ZOZO-a i čl. 53. st. 3. ZOZO-a (koje su u primjeni od 1. siječnja 2009., dakle primjenjuju se samo na ugovore sklopljene nakon tog dana). Stoga za ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti koji je tuženik sklopio sa svojim osiguranikom tijekom 2008. (12. svibnja 2008.) tuženik nije imao zakonsku obvezu platiti tužitelju postotak od naplaćene funkcionalne premije od osiguranja automobilske odgovornosti u smislu odredbe čl. 53. st. 2. ZOZO-a. Stoga je taj tuženikov prigovor neosnovan.

17. U odnosu na spornu uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastalih ozljeda te troškova liječenja izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku Žarku Rašiću. Iz nalaza i mišljenja vještaka Žarka Rašića proizlazi da je osiguranik tužitelja u prometnoj nesreći zadobio udarac u područje mekog oglavka, nagnječenje mozgovine, prijelom lijeve sljepoočne i čeone kosti, epiduralno hematom sljepoočne regije, prijelom lijeve nadlaktične kosti, paralizu očnih živaca i paralicu lijevog očnog živca abducensa, kao i da postoji uzročno-posljedična veza između navedenih ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći 7. svibnja 2009. i troškova liječenja. Sve tuženikove i tužiteljeve primjedbe na nalaz i mišljenje vještak je otklonio usmenim saslušanjem na raspravi 13. listopada 2021., stoga je ovaj sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Žarka Rašić jer je izrađen jasno i sukladno pravilima struke. Stoga je ovaj sud ocijenio tuženikov prigovor nepostojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i u njemu zadobivenih ozljeda osiguranika tužitelja te nastalih troškova liječenja neosnovan.

18. Vezano za spornu odgovornost za nastanak štetnog događaja stranke su se suglasile da se u ovom postupku koristi nalaz i mišljenje prometnog vještaka Ivana Bedenikovića izrađen u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Zaboku poslovni broj K-261/2009 od 27. rujna 2009.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ivana Bedenikovića (str. 452. do 455. spisa) ovaj sud je utvrdio da do štetnog događaja došlo naletom vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] na osiguranika tužitelja LČ (koji je bio dijete starosti 9 godina), na kolniku ceste na kojoj je ograničenje brzine iznosilo 50 km/h, a da je brzina vozila osiguranika tuženika u trenutku reagiranja kočenjem iznosila 76 km/h, a da je osiguranik tuženika reagirao kočenjem kada je osiguranik tužitelja krenuo po nogostupu prema kolniku, da je nalet na osiguranika tužitelja bio izbježiv pri svim brzinama do 40 km/h. Vještak Ivan Bedeniković je saslušan na ročištu 24. listopada 2024. pri čemu je u cijelosti ostao kod navedenog pisanog nalaza i mišljenja te je na upit tuženika bi li došlo do prometne nezgode da je osiguranik tužitelja, prije stupanja na kolnik, zastao i pogledao u smjeru kretanja osiguranika tuženika bi li ga vidio pa da je tada odustao od radnje daljnjeg prelaska kolnika i propustio vozilo osiguranika tuženika, odgovorio da ne bi došlo do štetnog događaja.

20. Sud je odbio tuženikov dokazni prijedlog za izvođenje novog prometnog vještačenje, budući da je vještak odgovorio na sva pitanja i primjedbe tuženika pa za novim prometnim vještačenjem nije bilo potrebe.

21. Iz zapisnika o očevidu je razvidno da je u vrijeme prometne nezgode bio je dan, vrijeme sunčano, kolnik gladak i suh, da je na 150 metara prije mjesta prometne nesreće postavljen prometni znak "Djeca na cesti", a brzina kretanja vozila ograničena je na 50 km/h.

22. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Zaboku poslovni broj K -261/09 razvidno je da je osiguranik tuženika EČ proglašen krivim jer 7. svibnja 2009. upravljajući teretnim motornim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], kolnikom Županijske ceste broj 2160 iz pravca Sv. Križ Začretje u pravcu Zaboka, protivno odredbi čl. 38. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, tako da unatoč postavljenom prometnom znaku „Djeca na cesti“, nije smanjio brzinu kretanja teretnog automobila kojim je upravljao, a kako bi mogao u slučaju potrebe isto pravodobno zaustaviti lakomisleno držeći da do štetnih posljedica neće doći, pa je prednjim desnim dijelom teretnom automobila udario u lijevu stranu tijela djeteta LČ koji je istrčao na kolnik iz dvorišta trgovine, uslijed čega je zadobio tešku tjelesnu ozljedu, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće, iz nehaja, te mu je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca neće izvršiti ukoliko EČ u roku od dvije godine ne počini novo kazano djelo.

23. uzimajući u obzir navedene dokaze u odnosu spornu odgovornost za nastanak štetnog događaja, odnosno tuženikov prigovor da je osiguranik tužitelja odgovoran u omjeru od 50% za nastanak štetnog događaja, zaključak je ovog suda da je osiguranik tuženika EČ isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja te da ne postoji doprinos osiguranika tužitelja nastanku štete.

24. To iz razloga jer je do prometne nesreće došlo upravo iz razloga što je osiguranik tuženika EČ upravljao vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] protivno odredbi čl. 38. st. 3. ZSPC-a kojom je propisano da na dijelu ceste po kojem se kreću djeca, osobe s invaliditetom, starije i nemoćne osobe ili su postavljeni prometni znakovi o sudjelovanju tih osoba u prometu, vozač je dužan voziti s osobitim oprezom, takvom brzinom da vozilo može pravodobno zaustaviti u slučaju potrebe.

25. Dakle, ovaj sud je utvrdio da osiguranik tuženika nije postupio po prometnom znaku "Djeca na cesti" i smanjio brzinu kretanja vozila kojim je upravljao, odnosno nije upravljao vozilo s osobitim oprezom, i to brzinom da može vozilo pravodobno zaustaviti u slučaju potrebe, iako je bio upozoren prometnim znakom na dionicu ceste kojom se djeca često kreću. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Ivana Bedenikovića proizlazi da je brzina vozila u trenutku reagiranja osiguranika tuženika iznosila 76 km/h, a propisano ograničenje brzine bilo je 50 km/h, te da je osiguranik tuženika započeo radnju kočenja kada je osiguranik tužitelja krenuo po nogostupu po kolniku, a da bi nalet na tužitelja bio izbježiv pri svim brzinama do 40 km/h.

26. S obzirom na stanje preglednosti kolnika koji je u vrijeme štetnog događaja bio suh, i pri dnevnoj svjetlosti, osiguranik tuženika bi u situaciji kako to nalaže odredba čl. 38. st. 3. ZSPC-a mogao pravodobno zaustaviti svoje vozilo prije naleta na osiguranika tužitelja da je postupao sukladno navedenoj odredbi, neovisno o činjenici da je i osiguranik tužitelja mogao vidjeti osiguranika tuženika te da do nesreće ne bi došlo da sa nogostupa nije stupio na kolnik, ali koja po ocijeni ovog suda nije odlučna za utvrđivanje suoodgovornosti osiguranika tužitelja za nastali štetni događaj.

27. U odnosu na prigovor da tužitelj nije na valjan način dokazao da je platio troškove liječenja, ovaj sud je zaključio da su dostavljene isprave, točnije računi (str. 13. do 133. spisa), kao i potvrde o transferaciji sredstava zdravstvenim ustanovama i izvatci HNB o promjenama i stanju računa (str. 164. do 248. spisa), valjan dokaz plaćanja troškova liječenja, kao i njihove visine. Tuženik je u konkretnom slučaju osporavao da bi te isprave bile valjan dokaz o plaćanju, a nije osporavao da nisu istinite činjenice navedene u tim ispravama. Također, na tu spornu okolnost izveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Ljerki Živković. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ljerke Živković, proizlazi da je tužitelj platio zdravstvenim ustanovama za troškove liječenja LČ ukupan iznos od 207.885,14 kn/ 27.591,10 EUR. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje Ljerka Živković jer je izrađen prema pravilima struke, jasno i detaljno obrazložen.

28. U svom iskazu na ročištu 24. listopada 2024. vještak Ljerka Živković se očitovao da razlika između tužbenog zahtjeva i specifikacija koje je tužitelj dostavio u spis iznosi 159,47 kn/21,17 EUR.

29. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje, dok je u odnosu na tuženikove primjedbe vezano za specifikaciju pojedinih računa koji glase na iznose od 13.078,00 kn/ 1.735,75 EUR, 15.090,00 kn/ 2.002,79 EUR, 10.533,90 kn/ 1.398,09 EUR, 2.515,00 kn/ 333,80 EUR i 129.918,10 kn/ 17.243,10 EUR, za koje je istaknuo da ne proizlazi da je specifikacija po tim računima jedna zbroju računa, da u tim računima nedostaje jasna specifikacija usluga po vrstama uslugama i vrijednostima usluga, odnosno iznosima, izvedeno dodatno vještačenje.

30. Iz dodatnog nalaza i mišljenja vještaka Ljerke Živković proizlazi da je postoje računi u kojim je specificiran iznos usluga iskazan s 0,00 kn, dok je ukupan iznos računa određen načinom razvrstavanja bolesnika prema dijagnostičko terapijskim skupinama- DTS ili danima liječenja u bolnici DBL, kao i da je tužitelj ispravno obračunao tih pet spornih, utuženih računa, da na svakom stoji opis dijagnoze i dijagnostičko terapijski postupak, a da su cijene troška liječenja određene Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o osnovama za sklapanje ugovora o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 2/09), a u okviru te Odluke tablicama i to tablicom 3a- Koeficijenti za dijagnostičko terapijske skupine- DTS- bolnička zdravstvena zaštita bolesnika od akutnih bolesti i tablicom 3B- Cijene po danu bolničkog liječenja bolesnika oboljelih od subakutnih i kroničnih bolesti u bolničkom zdravstvenim ustanovama i cijena po danu liječenja u općem stacionaru doma zdravlja, kao i da se osnovna vrijednost kojom se množi koeficijent iz tablice 3a utvrđuje Odlukom upravnog vijeća Zavoda, odnosno da su svi sporni računi ispravno obračunati.

31. Tužitelj nije imao primjedbe na dodatan nalaz i mišljenje, a tuženik je ostao kod svojih prigovora da specifikacija učinjenih usluga prema dostavljenim računima ne odgovara zbroju troškova liječenja.

32. Budući da je vještak jasno i detaljno obrazložio na koji način je tužitelj obračunao iznose tih spornih pet računa i da je taj obračun izrađen ispravno, sukladno načinom razvrstavanja bolesnika prema dijagnostičko terapijskim skupinama- DTS ili danima liječenja u bolnici DBL, kao i da su cijene troška liječenja određene Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o osnovama za sklapanje ugovora o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja i tablicama 3a i 3b, ovaj sud je prihvatio dodatni nalaz i mišljenje vještaka budući da je njime vještak na detaljan, jasan i razumljiv način otklonio primjedbe tuženika.

33. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare računa koji glasi na iznos od 129.918,10 kn/ 17.243,10 EUR jer je tužiteljevo potraživanje regresno potraživanje, a ne radi se o zahtjevu za naknadu štete, stoga se primjenjuje zastarni rok iz odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, dalje: ZOO) kojom je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Napominje se da bi se ovdje radilo o institutu naknade štete, a time i primjeni trogodišnjeg zastarnog roka kada bi tužitelj direktno od pravne ili fizičke osobe pretrpio štetu (pogrešna isplata rodiljne naknade i sl.). S obzirom na to da je tužitelj drugoj osobi već isplatio određeni iznos i sada od tuženika kao treće osobe potražuje taj iznos, radi se o regresnom potraživanju. Budući da je taj račun tužitelj platio 30. lipnja 2009., a tužbu je podnio 29. lipnja 2012., dakle prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka, suprotno tuženikovom prigovoru nije nastupila zastara.

34. Slijedom navedenog, pravilnom je primjenom materijalnog prava čl. 113., 117., 123. i 124. ZOZO-a valjalo naložiti tuženiku platiti tužitelju 27.519,10 EUR sa zateznim kamatama po stopi propisanoj odredbom čl.29. st. 2. ZOO -a za ostale odnose (točka I. izreke ove presude).

35. U odnosu na tijek zateznih kamata na glavnicu tužitelj ima pravo potraživati zateznu kamatu od dana nastale štete prema odredbi čl. 124. ZOZO-a. Tužitelju je šteta u vidu umanjenja njegove imovine nastala onog trenutka kada je izvršio svoju obvezu plaćanja troškova liječenja. Zbog navedenog neosnovano se tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka poziva na odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a, a prema kojima bi tužitelj imao pravo na zateznu kamatu tek od podnošenja zahtjeva.

36. Zatezne kamate prema odredbi čl. 124. st. 3. ZOZO-a teku od dana nastale štete. Neovisno o tome kada je tužitelj pozvao tuženika na plaćanje, tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana nastale štete. Tako i prema praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revt 190/2017-3 od 4. siječnja 2022.

37. Kako je tužitelju šteta nastala danom plaćanja troškova liječenja valjalo je dosuditi zatezne kamate od prvog sljedećeg dana nakon uplate troškova pa je i odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

38. Budući da je tužitelj (nakon djelomičnog povlačenja tužbe za iznos od 21,17 EUR/159,47) u cijelosti uspio u sporu u odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev pripada mu pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

39. Tužitelj ima pravo na trošak i to:

- sastava podneska od 7. listopada 2013. prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarife) u zatraženom iznosu od 414,76 EUR

- zastupanja na ročištu 17. prosinca 2014. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife u zatraženom iznosu od 414,76 EUR,

- zastupanja na ročištu za objavu presude prema Tbr. 9. t. 3. Tarife u zatraženom iznosu od 82,95 EUR,

-sastava žalbe prema Tbr. 10. t. 1. Tarife u zatraženom iznosu od 518,45 EUR,

-vještačenja u iznosu od 829,52 EUR,

-sudske pristojbe za presudu u iznosu od 322,36 EUR, sveukupno 2.582,80 EUR (točka II. izreke ove presude).

40. Tužitelju ne pripada pravo na trošak zastupanja na ročištu 30. kolovoza 2012. u iznosu od 207,38 EUR jer u ovom predmetu to ročište nije ni bilo zakazano ni održano, već i sam tužitelj ističe da se radilo o drugom predmetu koji se pred Općinskim sudom u Zaboku vodio pod poslovnim broj P-420/2012. Stoga je valjalo odbiti tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 207,38 EUR kao neosnovan (točka III. izreke ove presude).

41. Tuženik nije uspio u sporu stoga nema pravo ni naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

42. Budući da je tužitelj podneskom od 25. studenog 2024. uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu 27.591,10 EUR/ 207.885,14 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dakle povukao je tužbeni zahtjev za isplatu 21,17 EUR/159,47 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a tuženik se u roku od 15 dana od obavijesti o tome nije protivio pa se smatra da je pristao na povlačenje, valjalo je sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. studenog 2025.

Sudac

Ivana Čuk Prpić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest (15) dana od dostave presude, a izjavljuje se putem ovog suda u dva (2) primjerka.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku

- kal. 30 dana