Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3685/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužiteljice HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu, Nova Ves 50, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojega zastupa opunomoćenica HĐL, dipl.iur., prema generalnoj punomoći Su-38/20, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 10. listopada 2025., u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 7. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1212, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 5. svibnja 2023. godine i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551- 06/22-013/3774, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-2 od 17. ožujka 2023. godine.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 31. srpnja 2023. godine protiv rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1212, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 5. svibnja 2023. godine, kojim se odbija prigovor HĐ podnijet protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551- 06/22-013/3774, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-2 od 17. ožujka 2023. godine, kao neosnovan. Potonjim rješenjem točka II. i III. izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/20-013/511, URBROJ: 251-21-21-1/003-20-02 od 24. kolovoza 2020. godine zamjenjuju se novim točkama II. i III. izreke zaključka, koje glase:

II. HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za dijete PĐ novčana pomoć će se isplaćivati mjesečno, i to:

- do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine;

- od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj;

- od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. Odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj.

III. Novčana pomoć prestaje:

- 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 31. ožujka 2023. protiv rješenja od dana 17. ožujka 2023. podnijela prigovor iz razloga pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava kao i bitne povrede odredaba postupka ističući da je zaključak pravomoćan, te se kao takav ne može poništiti niti ukinuti, niti izmijeniti, te da tijelo koje je donijelo pobijano rješenje nije imalo niti pravo niti ovlasti zadirati u stečena prava tužiteljice. No, tuženik je dana 5. svibnja 2023. donio rješenje kojim odbija prigovor tužiteljice i potvrđuje prvostupanjsko rješenje od dana 17. ožujka 2023., kojom se tužiteljici mijenja iznos i trajanje novčane pomoći. Tužiteljica ovim putem ističe kako je pravilnom primjenom zakonskih odredbi drugostupanjsko tijelo trebalo usvojiti prigovor tužiteljice i poništiti rješenje od dana 17. ožujka 2023., obzirom da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, te da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari, kao i to da je izreka pobijanog rješenja nejasna ili je u proturječnosti s obrazloženjem i da je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojega se rješava stvar. Prije svega, tužiteljica želi istaknuti kako je pobijano rješenje nezakonito, odnosno doneseno u suprotnosti sa odredbama Zakona o općem upravnom postupku, Zakona o upravnim sporovima, Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Ustava RH-a, Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava kao i ostalih zakonskih i podzakonskih propisa kojima se uređuje konkretna pravna stvar, ali i praksi Europskog suda za ljudska prava i praksi Ustavnog suda. Naime, tužiteljica je u svome prigovoru od dana 31. ožujka 2023. skrenula pozornost na činjenicu kako je ona stekla svoj status roditelja odgojitelja i uz to pripadajuću novčanu pomoć na temelju pravomoćnog i zakonitog pojedinačnog upravnog akta i to onog dana kada se protiv tog pojedinačnog upravnog akta više nije mogla izjaviti žalba, niti pokrenuti upravni spor. Tužiteljica upućuje na načelo zaštite stečenih prava stranke uređeno člankom 13. istog Zakona i to na način da odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo, odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom. Drugim riječima, pravomoćne odluke se mogu ukinuti isključivo u zakonom propisanim slučajevima, a nipošto odlukom o izmjenama kao i općim aktom. Nadalje, prema članku 51. Zakona o općem upravnom postupku, ispitni postupak provodi se kad je to nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima te radi omogućivanja strankama ostvarenja i zaštite njihovih prava i pravnih interesa. Člankom 73. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi propisano je da opći akt ne može imati povratno djelovanje. Također, ističe se članak 48. Ustava Republike Hrvatske i članak 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kojima je određeno da svatko uživa zaštitu svog prava vlasništva. Nadalje, člankom 90. Ustava RH uređeno je da zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje i da iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje. Tužiteljica ističe da je svoj status roditelja odgojitelja i novčanu pomoć koja joj na osnovu tog statusa pripada stekla na temelju pravomoćnog i zakonitog pojedinačnog upravnog akata čime je taj status i pripadajuća novčana pomoć postala subjektivno i imovinsko pravo tužiteljice odnosno njeno pravo vlasništva. Dakle, ta novčana sredstva predstavljaju novčanu pomoć koja je tužiteljici isplaćivana duži vremenski period i kao takva predstavlja njenu postojeću imovinu odnosno vlasništvo te se na nju primjenjuju odredbe Ovršnog zakona, koje se odnose na zaštitu plaće od ovrhe, dakle ta primanja imaju karakter stalnih novčanih primanja. Ista napominje kako je tužiteljici prestalo mirovinsko osiguranje s danom 7. kolovoza 2014., a ista nije korisnica prava iz mirovinskog osiguranja. Nadalje, tužiteljica nije primala novčanu naknadu za nezaposlene osobe niti je ista obveznik – platitelj doprinosa iz mirovinskog osiguranja. S tim u vezi, razvidno je kako je sporna novčana pomoć jedini osobni dohodak tužiteljice i izvor materijalnih sredstava za uzdržavanje tužiteljice i njene djece. Tužiteljica ukazuje na načelo pravne sigurnosti i s njim povezano načelo zaštite legitimnih očekivanja stranaka u postupcima u kojima se odlučuje o pravima i obvezama, bitne sastavnice vladavine prava i poštivanja prava čovjeka, kao temeljnih ustavnih vrednota. Nepotrebno je isticati kako je tužiteljica imala legitimna očekivanja da će pravo koje je stekla na temelju pojedinačnog akta nadležnog tijela, a protiv kojeg se više ne može podnijeti pravni lijek moći koristiti sve do redovitog prestanka važenja takve odluke. Tužiteljica napominje kako je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć rođeno 2017. što znači da bi redovnim tijekom stvari tužiteljica mogla osnovano očekivati prestanak novčane pomoći 2032.,a ne 2024., kako je to sukladno pobijanom rješenju određeno. Takvim postupanjem javnopravnih tijela se čini izravna šteta tužiteljici i njenoj djeci čime se grubo ugrožava njihova egzistencija, a svakako obrazovanje djece, briga o zdravlju djece i dostojanstven život cijele obitelji. Također, tužiteljica podsjeća na opće pravno načelo da u građanskom i upravnom pravu retroaktivnost nije poželjna ako negativno utječe na prava i pravne interese pojedinaca. Nesumnjivo je kako je takva odluka objektivno neopravdana u financijskom, društvenom, socijalnom i svakom drugom smislu, te da se ovakvom odlukom značajno smanjuje naknada tužiteljici, a koja je svakako nedostatna za zadovoljavanje socijalnih potreba, čime se grubo krše stečena prava roditelja odgojitelja, što navedenu odredbu čini protuustavnom, a samim tim po naravi stvari i protuzakonitom. Tuženik je dužan poštivati najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, a to su vladavina prava i poštivanje prava čovjeka, koje su temelj za tumačenje Ustava.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1212, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 5. svibnja 2023. godine i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551- 06/22-013/3774, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-2 od 17. ožujka 2023. godine, te naloži tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja ove presude, pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Zakonske zatezne kamate obračunavaju se sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Jer, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Naime, pobijano rješenje donijeto je na temelju odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18, 20/21. i 25/22. – dalje: Odluka), kojom je propisano da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnog tijela. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da je gradonačelnikova odluka o prigovoru konačna. Prvostupanjsko rješenje donijeto je na temelju odredbe članka 6. Odluke/22, kojom je propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj Odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove Odluke, do 31. prosinca 2022. Navedena Odluka/22 je bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VUSRH), te je VUSRH dana 27. veljače 2023. donio presudu Poslovni broj: Usoz-143/22, kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom. U navedenoj presudi VUSRH je, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16. i Odluke/17. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također, VUSRH je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi, odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim, odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Dakle, VUSRH je ocijenio legitimnim pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje, odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći, te je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje, odnosno modificira predmetna novčana pomoć. Nadalje, VUSRH je u točci 123. pravomoćne presude Poslovni broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. naveo da pravomoćni pojedinačni akti kojima je roditeljima odgojiteljima priznata novčana pomoć proizvode pravne posljedice za njihove adresate i u budućnosti. Naime, ti pojedinačni akti priznaju pravo na novčanu pomoć u duljem vremenskom razdoblju (u pravilu do navršene petnaeste godine života djeteta), a koje razdoblje, u vrijeme stupanja na snagu osporavane Odluke (Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 29/21.), u pravilu, nije završilo. Dakle, pojedinačnim aktima njihovi su adresati stekli pravo na novčanu pomoć, kako za razdoblje prije stupanja na snagu osporavane Odluke (Odluke 29/21.), tako i za razdoblje nakon toga, što znači da pravo koje im prema tim pojedinačnim odlukama pripada, još nije u cijelosti realizirano (ostvareno/konzumirano). U točki 124. navedene presude VUSRH ističe da Odluka 29/21. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti, te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. Nadalje, tužiteljica je zaključkom Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/20-013/511, URBROJ: 251-21-21-1/003-20-02 od 24. kolovoza 2020. godine, stekla pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Stoga je vidljivo kako su u cijelosti neutemeljeni navodi o stečenim pravima, te o tome kako predmetna novčana pomoć predstavlja imovinsko pravo, odnosno pravo vlasništva tužiteljice. Tužiteljica potpuno neosnovano navodi u odnosu na pojam retroaktivnosti. Naime, VUSRH se u spomenutoj presudi, broj: Usoz-143/22, pozvao na raniju, također spomenutu, presudu, broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., te je u istoj jasno zaključio da predmetna Odluka nema povratno djelovanje koje je za opće akte beziznimno zabranjeno, već je riječ o kvaziretroaktivnosti, tj. pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten, a koje stajalište Suda da je u potpunosti primjenjivo na osporenu Odluku u sporu, broj: Usoz-143/22. Naime, VUSRH naglašava kako se ne radi o „pravoj“ nego o „prividnoj“ odnosno „nepravoj“ ili „kvazi retroaktivnosti“ kod koje se novo pravno pravilo primjenjuje na odnose kreirane pravnim aktima ili poslovima nastalima prije njegova stupanja na snagu, ali ti su odnosi još uvijek pravno egzistentni, odnosno u tijeku svoje realizacije. Za razliku od prave retroaktivnosti koje je beziznimno zabranjena, VUSRH navodi kako interpretativni pristup Suda EU-a na bazi teleološkog tumačenja iznimno dopušta kvazi-povratni učinak novoga pravnog pravila na zatečene pravne odnose pod uvjetom da se cilj mjere – zbog čije realizacije je „novo“ pravo i usvojeno ne bi mogao postići na drugi način. Tužiteljica se ponovno osvrće na pitanje provođenja ispitnog postupka, a kojem u predmetnoj stvari uopće nije bilo mjesta, budući se radi samo i isključivo o pravnom pitanju. Osim toga, tužiteljica niti u tužbi ne navodi povodom kojih konkretnih činjenica i okolnosti bi valjalo provesti ispitni postupak, kao što nije učinila niti u prigovoru. Razvidno je kako se ispitni postupak provodi onda kad je to zaista potrebno, a što u predmetnome nikako nije slučaj. Ostali tužbeni navodi u cijelosti su irelevantni za predmetnu pravnu stvar, te se stoga tuženik na iste ne očituje.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u zaključak Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/20- 013/511, URBROJ: 251-21-21-1/003-20-02 od 24. kolovoza 2020. godine (stranica 10-11 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/3774, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-2 od 17. ožujka 2023. godine (stranica 12-14 spisa), te rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/23-014/1212, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 5. svibnja 2023. godine (stranica 19-21 spisa).

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 5. svibnja 2023. godine, kojim se odbija prigovor HĐ podnijet protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/3774, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-2 od 17. ožujka 2023. godine, kao neosnovan. Potonjim rješenjem zamijenjene su točke II. i III. izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/20-013/511, URBROJ: 251-21-21-1/003-20-02 od 24. kolovoza 2020. godine, na način da je točkom II. izreke određeno da će se novčana pomoć podnositeljici isplaćivati mjesečno, i to: do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine; od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj; od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50% neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Točkom III. izreke određeno je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika; posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije; posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje donijeto na temelju odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. - dalje: Odluka), kojom je propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj Odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove Odluke, do 31. prosinca 2022. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske ( dalje u tekstu: VUSRH) je u presudi broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. koja je donesena u postupku ocjene zakonitosti Odluke, ponovno, kao i u ranijoj presudi broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16. i Odluke/17. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj, te je navedenu Odluku ocijenio zakonitom. Također, VUSRH je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Dakle, VUSRH je ocijenio legitimnim pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći te je pobijano rješenje donijete upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć. Naime, podnositeljica je zaključkom Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/20-013/511, URBROJ: 251-21-21- 1/003-20-02 od 24. kolovoza 2020. godine stekla pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Pobijanim rješenjem zamijenjen je navedeni zaključak samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći sukladno naprijed navedenom zaključku VUSRH-a. Dakle, zaključak kojim je podnositeljica stekla pravo na novčanu pomoć i dalje je na snazi i pravomoćan u dijelu koji se odnosi na njezino pravo. Nadalje, navodi podnositeljice prigovora da joj nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku, da prvostupanjsko tijelo nije provelo ispitni postupak iz kojeg razloga nije utvrdilo činjenice i okolnosti bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari te je strankama onemogućilo ostvarenje i zaštitu njihovih prava i pravnih interesa, su neosnovani. Naime, prema odredbi članka 49. stavka 1. ZUP-a službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti, ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. U konkretnom slučaju, pobijano rješenje doneseno je po službenoj dužnosti, na temelju članka 6. Odluke kao što je gore navedeno. Kako je prvostupanjsko upravno tijelo iznose novčane pomoći i razloge prestanka moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolaže to nije bilo potrebno posebno izjašnjenje podnositelja prigovora niti izvođenje dokaza, te je službena osoba mogla neposredno riješiti predmetnu upravnu stvar. Ujedno, prema pravnom shvaćanju Visokog upravnog suda RH pravo stranke da sudjeluje u ispitnom postupku odnosi se na redovan upravni postupak (presuda VUSRH broj: Usž-318/2022). U konkretnom se slučaju ne radi o toj vrsti postupka, stoga prigovori podnositelja istaknuti u tom smislu nisu osnovani. Ostali navodi podnositeljice nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari.

8. Sud smatra da su pobijane odluke zakonite, budući da su iste donesene na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava i pravila postupka. Naime, pobijani pojedinačni akti nadležnog gradskog upravnog tijela doneseni su na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18, 20/21. i 25/22. – dalje: Odluka), s time da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske svojom presudom Poslovni broj: Usos-143/22-91 od 27. veljače 2023. godine ocijenio zakonitom Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, koju je donijela Gradska skupština Grada Zagreba 8. rujna 2022. godine ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. – dalje: Odluka/22). Time je ocijenio zakonitim i članak 6. Odluke/22, koji propisuje da o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj odluci nadležno gradsko upravno tijelo će po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove odluke, do 31. prosinca 2022. Pri tome je potrebito naznačiti da sud smatra da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice nepostupanja u navedenom roku, a Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dozvolio izmjene vremenskih rokova trajanja novčane pomoći i izmjene visine novčane pomoći, ali uz preporuku da modifikacije postojeće mjere traju dulje, tijekom kojih će se postupnije smanjivati prava u visini i trajanju novčane pomoći. Tako prema Odluci/22 prvih šest mjeseci nakon donošenja odluke iznos novčane pomoći ostaje isti i svi korisnici ostaju u mjeri. Nakon šest mjeseci iznos novčane pomoći se postupno smanjuje, a prvi korisnici izlaze iz mjere godinu dana nakon donošenja odluke. Na taj je način ostavljeno značajno vrijeme prilagodbe korisnika na novonastale okolnosti, kako korisnicima ne bio nametnut prekomjerni teret. Osim toga, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022. godine obustavio od izvršenja Odluku/22 do donošenja odluke tog suda u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27. veljače 2023. godine. Za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istom, odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte, s time da su gradska upravna tijela dužna osigurati učinkovito obavljanje poslova iz svog djelokruga shodno članku 119. stavku 5. Statuta Grada Zagreba.

8.1. Nadalje, prema članku 4. Statuta Grad Zagreb u okviru svog samoupravnog djelokruga obavlja poslove iz djelokruga grada i djelokruga županije, te druge poslove u skladu sa zakonom. Povjerene poslove državne uprave utvrđene posebnim zakonom obavljaju nadležna upravna tijela Grada Zagreba. U obavljanju poslova iz stavka 2. ovoga članka upravna tijela Grada Zagreba imaju ovlasti i obveze tijela državne uprave sukladno zakonu kojim se uređuje sustav državne uprave. Grad Zagreb samostalan je u odlučivanju u poslovima iz svojega samoupravnog djelokruga u skladu s Ustavom, zakonom i ovim Statutom. Grad Zagreb ima prava i obveze grada i županije. Nadalje, prema članku 5. stavku 1. Grad Zagreb izvršava ovlasti i obveze koje proizlaze iz njegova samoupravnog djelokruga preko tijela Grada Zagreba, tijela mjesne samouprave, gradskih upravnih tijela i javnih službi, što čini gradsku upravu u cjelini. Grad Zagreb u svom samoupravnom djelokrugu obavlja poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, te poslove područnog (regionalnog) značaja, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim tijelima, i to osobito one koji se odnose: 1. gospodarski razvoj, 2. komunalno gospodarstvo, 3. prostorno i urbanističko planiranje, 4. uređenja naselja i stanovanja, 5. odgoj i obrazovanje, 6. zdravstvo, 7. socijalnu skrb, 8. brigu o djeci, shodno članku 36. stavku 1. Statuta. Prema članku 37. stavku 1. Statuta poslove iz samoupravnog djelokruga Grada Zagreba obavljaju tijela Grada Zagreba i gradska upravna tijela, a prema članku 38. Statuta tijela Grada Zagreba jesu: Gradska skupština, 2. Gradonačelnik, dok prema članku 41. Gradska skupština: 1. donosi Statut Grada Zagreba, 2. donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje pitanja iz samoupravnog djelokruga Grada Zagreba … Prema članku 119. stavku 1. Statuta gradska upravna tijela osnovana za obavljanja poslova iz samoupravnog djelokruga Grada Zagreba pripremaju i izvršavaju opće i druge akte koje donose tijela Grada Zagreba, prate stanja u upravnim područjima za koju su osnovana, poduzimaju mjere za koju su zakonom i drugim propisom ovlaštena, te obavljaju i druge poslove u skladu sa zakonom, statutom i gradskim odlukama. Prema stavku 2. istog članka gradska upravna tijela iz stavka 1. ovoga članka neposredno izvršavaju provođenje općih akata koje donosi Gradska skupština, dok prema stavku 3. u izvršavanju općih akata Gradske skupštine, gradska upravna tijela donose pojedinačne akte kojima rješavaju o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba (upravne stvari) osim ako je zakonom određeno da te akte donose prvostupanjska tijela državne uprave. U obavljanju poslova iz stavka 1. ovoga članka gradska upravna tijela dužna su raditi po uputama, smjernicama i preporukama tijela Grada Zagreba (stavak 4.). Prema članku 120. stavku 1. Statuta nadležna gradska upravna tijela obavljaju povjerene poslove državne uprave utvrđene posebnim zakonom, dok prema stavku 2. istog članka u obavljanju povjerenih poslova državne uprave gradska upravna tijela imaju ovlasti i obveze tijela državne uprave sukladno zakonu kojim se uređuje sustav državne uprave.

8.2. Treba naglasiti da iz obrazloženja Prijedloga odluke o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu iz kolovoza 2016. godine proizlazi da se tom odlukom promiče obiteljska, pronatalitetna politika na području Grada Zagreba, te se osigurava bolja ekonomska situacija u obiteljima s troje ili više djece u kojima je zaposlen samo jedan roditelj. U skladu s pronatalitetnom politikom Grada Zagreba, koja se provodi u kontinuitetu od 2000. ovom odlukom želi se pojačati cjelovita skrb i poboljšati uvjeti života obitelji s djecom. U prvom redu nastoji se pomoći obiteljima s većim brojem djece, kako bi im se olakšalo zadovoljavanje svakodnevnih potreba. Mjerama pronatalitetne politike indirektno bi se utjecalo bolje demografske slike Grada Zagreba. U obrazloženju Prijedloga odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2018. godine, između ostaloga, navodi se da se Odluka/16 primjenjuje od 2016., a tijekom primjene iste uočeno je kako je potrebno istu izmijeniti i dati pravo roditeljima koji u svom kućanstvu imaju punoljetnu djecu s težim ili teškim invaliditetom. Naime, tijekom primjene Odluke/16 uočilo se kako je potrebno istu izmijeniti i prilagoditi je različitim životnim situacijama. Nadalje, neke od promjena Odluke/16 su usklađene sa zakonodavnim normama Republike Hrvatske. Iz obrazloženja prijedloga Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2022. godine proizlazi da korisnici mjere roditelj odgojitelj ostvaruju novčanu pomoć u skladu s Odlukom o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18. i 20/21.), te da je ta mjera na snazi od rujna 2016. godine, a do danas je na nju utrošeno 2.141.468.247,30 kn. Istovremeno, ovaj Prijedlog izmjena i dopunama štiti javni interes, definiran kao pravednija raspodjela (ograničenih) financijskih sredstava gradskog proračuna radi ostvarivanja prava na priuštiv i kvalitetan institucionalni odgoj i obrazovanje za svu djecu rane dobi, s posljedicom smanjivanja društvenih nejednakosti i kasnijeg rizika od siromaštva i socijalne isključenosti, budući da u 2023. godini predviđa uštedu u proračunu u visini 207.000.000,00 kn, čime će se otvoriti mogućnost značajnih proračunskih investicija u nove vrtiće. U svezi gore navedenog potrebito je uputiti na Gradsku demografsku politiku "Od prvog osmjeha do punoljetnosti", nakladnika Grada Zagreba, Ureda za demografiju iz prosinca 2019. godine, kao i na završni rad DĐ, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet Hrvatskih studija, Odsjek za sociologiju: Populacijska i obiteljska politika u Republici Hrvatskoj – razvoj, značaj i demografski učinak, Zagreb, 2023. Nadalje, treba uputiti i na Nacionalnu populacijsku politiku, koju je donio Hrvatski Sabor na sjednici 24. studenog 2006. godine, a koja se odnosi i na sustav obiteljskih potpora. Tako obiteljske potpore imaju kao prioritetan cilj osnaživanje obitelji u podizanju djece, počevši od rodiljnog dopusta do prava na rad sa skraćenim radnim vremenom radi skrbi o djetetu, mjesečnih novčanih naknada, jednokratnih pomoći i poreznih olakšica. Posredstvom Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti obiteljima se osiguravaju naknade u obliku: jednokratne novčane pomoći za opremu novorođenog djeteta; naknade zaposlenom roditelju za vrijeme korištenja dodatnoga rodiljnog dopusta; naknade nezaposlenoj rodilji-majci do prve, odnosno treće godine života djeteta i doplatak za djecu. Treba za korisnike doplatka za djecu uvesti pronatalitetni dodatak za treće i četvrto dijete u jedinstveni propis/zakon o sustavu obiteljskih potpora; utvrditi visinu iznosa pronatalitetnog dodatka za treće i četvrto dijete, te provesti uvodne analize učinkovitosti mjere svake dvije godine, a cjelovitu analizu za pet godina od početka provedbe mjere. Stoga treba naglasiti da je populacijska politika koju provodi neka država, s ciljem usklađivanja demografske slike (broj, strukturu i razmještaj stanovništva). Populacijsku politiku podrazumijeva skup akcija i mjera. Ekspanzivne (pronatalitetne) populacijske politike predstavljaju skup mjera koje države poduzimaju kako bi povećale stopu nataliteta. Ove politike su često odgovor na demografske izazove kao što su starenje stanovništva, smanjenje radno sposobne populacije i ekonomski pritisci povezani s niskom stopom rađanja. lako ove politike mogu donijeti značajne pozitivne promjene, njihov uspjeh ovisi o pažljivoj implementaciji i osiguravanju da mjere budu sveobuhvatne, pravedne i dugoročno održive. Francuska populacijska politika predstavlja uspješan primjer kako sveobuhvatan i dobro osmišljen set mjera može pozitivno utjecati na demografske trendove i kvalitetu života. Pružanje financijske potpore, poreznih olakšica, subvencioniranih usluga skrbi o djeci, roditeljskih dopusta i fleksibilnih radnih aranžmana stvorilo je povoljno okruženje za obitelji s djecom. Dugoročni učinci ove politike uključuju održavanje visoke stope nataliteta, visoku stopu sudjelovanja žena na tržištu rada i jačanje socijalne kohezije. Za razliku od najrazvijenijih europskih zemalja koje imaju i najviši fertilitet, poput Francuske, Švedske, Irske, Danske i Norveške, Njemačka je donedavno ulazila u skupinu zemalja s niskim fertilitetom - kaže H. Tome je glavni razlog povijesno opterećenje zbog kojeg Njemačka desetljećima nije mogla svojim javnim politikama provoditi mjere koje bi pomagale obiteljima u usklađivanju obiteljskog života i plaćenog rada. Posljednjih godina Njemačka pripada skupini zemalja koje izdvajaju najviše novca za obiteljske i dječje naknade. Njemački analitičari veliku važnost pridaju ulaganjima u dječje vrtiće i jaslice te u povećanje rodiljskog, odnosno roditeljskog dohotka i njegovo omogućavanje za oba roditelja. Deutsche Welle tako navodi da je u posljednjih deset godina njemačka vlada donijela mjere s ciljem poticanja povećanja nataliteta. U njih spada i isplata dvije trećine mjesečnog osobnog dohotka za roditelja koji u prvoj godini djetetova života odluči ostati kod kuće. Zapravo, oba roditelja imaju pravo na 14 mjeseci rodiljskog, odnosno roditeljskog dopusta ukupno, ali jedan smije izbivati najviše 12 mjeseci. Moguće je, recimo, da oba roditelja imaju plaćen dopust po sedam mjeseci. Roditelji imaju i pravo da s djetetom budu prve tri godine njegova života, s tim da druge dvije godine odsutnosti nisu plaćene. Osim toga, zakonom se jamči mjesto u jaslicama za dijete kada napuni godinu dana. Broj mjesta povećao se u nekim regijama, ali to je još uvijek problem u gusto naseljenim područjima. Drugi pak kao ključnu stvar koja koči rast nataliteta ističu tržište rada.

8.3. Razvidno je da se izravna pronatalitetna mjera o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja odnosi na roditelja odgojitelja s najmanje troje djece, pa Grad Zagreb pozitivno diskriminira iste, odnosno obitelji koje imaju troje i više djece, kako bi se uklonile potencijalne nejednakosti u društvu na način da im se olakša zadovoljavanje svakodnevnih potreba i osigura bolja ekonomska situacija istih. To daje ovlaštenje Gradskoj skupštini Grada Zagreba da naknadno uredi isto pitanje na drugačiji način, i to svojom odlukom s povratnim djelovanjem, a koja ne vrijeđa opća pravna načela, odnosno ne vrijeđa načelo legitimnih očekivanja, niti načelo stečenih prava. Tako je npr. ESLJP zaključio „da članak 1. Protokola br. 1 ne stvara pravo na stjecanje vlasništva. On ne ograničava slobodu država ugovornica na odlučivanje hoće li imati neki oblik sustava socijalne sigurnosti ili mirovinski sustav, ili na izbor vrste ili iznosa novčanih naknada ili mirovina u okviru takvog sustava. Međutim, ako država ugovornica ima na snazi zakonodavstvo koje predviđa pravo na isplatu neke naknade socijalne skrbi ili mirovine, bilo da je to pravo uvjetovano prethodnim plaćanjem doprinosa ili nije, mora se smatrati da takvo zakonodavstvo za osobe koje ispunjavaju njegove uvjete stvara vlasnički interes koji spada u doseg članka 1. Protokola br. 1. Stoga, ako se iznos novčane naknade ili mirovine umanji ili ukine, to može predstavljati miješanje u vlasništvo koje mora biti opravdano općim interesom.

8.4. U konkretnom slučaju je tužiteljica zaključkom od 24. kolovoza 2020. godine ostvarila novčanu pomoć za roditelja odgojitelja temeljem članka 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja Gradske skupštine Grada Zagreba ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18.), a temeljem podnesenog zahtjeva za ostvarivanje novčane pomoći gradskom upravnom tijelu nadležnom za provedbu mjera populacijske politike. Dakle, tu se ne radi o populacijskoj politici kao skupu mjera i akcija, najčešće ugrađenih u pozitivna zakonska rješenja i provedbene akte, kojima država usmjerava razvoj vlastita stanovništva, njegovo brojčano kretanje, prostorni razmještaj, brojnost živorođenih i umrlih. Također, ne radi se o naknadama u sustavu socijalne skrbi temeljem Zakona o socijalnoj skrbi. Nadalje, prvostupanjsko rješenje doneseno je temeljem članka 6. Odluke/22, a radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja s iznosima novčane pomoći iz te Odluke, kao i razlozima prestanka novčane pomoći. Pojedinačni akti doneseni su primjenom općeg akta iz samoupravnog djelokruga Grada Zagreba, a u skladu s pronatalitetnom politikom Gradske skupštine. Stoga treba uputiti na stajalište Visokog upravnog suda RH iz presude, Poslovni broj: Usoz-254/2023: "Budući da se ovdje radi o pravu utvrđenom gradskom odlukom, a ne zakonom, za prava roditelja odgojitelja se u smislu ZUP-a predmetnu gradsku odluku treba vrednovati (svrhovito analogno primjenjivati) kao zakon (lokalni zakon). Ne prihvati li se takvo percipiranje Odluke, koncept hijerarhije pravnih akata koji se iskazuje kroz načelo zakonitosti bio bi doveden do apsurda, jer kad se gradska odluka u ovom slučaju ne bi vrednovala (svrhovito analogno primjenjivala) kao zakon (lokalni zakon), pojedinačni akti doneseni na temelju iste se niti u jednom slučaju ne bi mogli izmijeniti. Slijedom navedenog, pravo utvrđeno gradskom odlukom mora se moći gradskom odlukom (aktom iste pravne snage donesenim od istog tijela – Gradske skupštine Grada Zagreba) izmijeniti, kako to u točki 141. presude Poslovni broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. potvrđuje i Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Iz tog razloga zakoniti pojedinačni akti doneseni na temelju gradske odluke mogu i moraju moći izmijeniti u cijelosti ili djelomično kako je to dopušteno člancima 3, 4. i 6. Odluke o izmjenama/22."

8.5. Treba napomenuti da su nastanak i normativni razvoj mjere roditelj odgojitelj, te ukidanje navedene mjere u Gradu Zagrebu detaljno razrađeni u obrazloženju odluke i rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III- 1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023., kojom su odbijene ustavne tužbe više podnositelja u povodu presude Visokog upravnog suda RH, Poslovni broj: Usoz- 143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja istog suda, Poslovni broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023., dok su ustavne tužbe više udruga građana odbačene kao nedopuštene. Nadalje, presudom VUS RH, Poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. ukinuta je Odluka/21. Naime, Sud je ocijenio najprije da osporavana Odluka/21 nema povratno djelovanje koje je za opće akte beziznimno zabranjeno, već da je riječ o kvaziretroaktivnosti, a potom je zaključio kako je razdoblje koje je adresatima osporavane Odluke/21 ostavljeno za prilagodbu novonastalim okolnostima prekratko, odnosno da je ukupnošću posljedica koje su nastale tom odlukom i trajanjem razdoblja prilagodbe novoj mjeri adresatima Odluke/21 nametnut prekomjeran teret. Prema mišljenju VUS RH navedeni teret bilo bi moguće svesti u prihvatljive okvire uvođenjem određenih kompenzacijskih mjera koje bi ublažile negativne posljedice osporavane Odluke/21 za njene adresate, a koje mjere su u konkretnom slučaju izostale. Pored toga, Gradska skupština Grada Zagreba je na sjednici 28. travnja 2022. donijela Zaključak o provedbi kompenzacijskih mjera i aktivnosti vezanih uz promjene uvjeta za novčanu pomoć roditelja odgojitelja, KLASA: 024-01/22-03/164, URBROJ: 251-16- 04-22-5, dok je na sjednici održanoj 8. rujna 2022. donijela Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, KLASA: 024-01/22- 03/320, URBROJ: 251-16-04-22-7, koja je objavljena 9. rujna 2022. u "Službenom glasniku Grada Zagreba", broj: 25/22, a stupila je na snagu 17. rujna 2022. godine. Za razliku od uređenja kakvo je bilo Odlukom/21, a koja je ukinuta presudom VUS RH od 5. srpnja 2022., Odlukom/22 prestanak mjere roditelj odgojitelj stupnjevito je određen s obzirom na nastupanje određene dobi djeteta. Ustavni sud RH je gore navedenom odlukom, također potvrdio stajalište VUS RH da je donošenje kompenzacijskih mjera Grad Zagreb postigao pravednu ravnotežu između zahtjeva općeg ili javnog interesa (izmjenu mjere roditelj odgojitelj) i zaštite pojedinačnih interesa roditelja odgojitelja.

8.6. Sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari (članak 49. stavak 1. ZUP-a), jer se činjenično stanje u konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke. Imajući u vidu citiranu odredbu kao i činjenice konkretnog predmeta iz kojega nedvojbeno proizlazi da se radi o usklađivanju novčane pomoći prethodno priznate korisnicima mjere roditelj odgojitelj na identičan način u dijelu koji se odnosi na visinu novčane pomoći i računanje trajanja, kako je propisano odredbama Odluke, te da nisu od utjecaja na opseg priznatog prava individualne okolnosti svakog korisnika osim podatka o djetetu/djeci korisnika. Sud prihvaća stajalište upravnih tijela da je prvostupanjsko rješenje moglo biti doneseno primjenom citirane odredbe, neposrednim rješavanjem, bez posebnog ispitnog postupka.

8.7. Ostali navodi tužbe ponovljeni su navodi prigovora, na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

10. Sud je odbio tužiteljicu sa zahtjevom za naknadom troškova upravnog spora, budući da članak 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Nadalje, članak 145. stavak 1. ZUS-a propisuje da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano.

U Zagrebu 7. studenog 2025. godine

Sudac:

Ivan Levak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dna:

1. Odvjetnica Zrinka Prlić, [adresa] Zagreb, Nova Ves 50

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. U spis