Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: P Ob-128/2024-31

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Dijani Selak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], prijavljenog prebivališta [adresa], zastupana po punomoćniku Branku Čuturi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], prijavljenog prebivališta [adresa], zastupan po punomoćnici Zvjezdani Barić, odvjetnici u Splitu, radi povišenja uzdržavanja, nakon održane glavne javne rasprave zaključene dana 18.rujna 2025.g u nazočnosti punomoćnika tužiteljice te u nazočnosti zamjenika punomoćnice tuženika, OD odvjetničke vježbenice kod punomoćnice tuženika, na ročištu od 07.studenog 2025.g održanog radi donošenja, objave i uručenja presude,

p r e s u d i o j e :

I. Mijenja se visina iznosa novčanog doprinosa tuženika za uzdržavanje tužiteljice određena točkom I.izreke presude Općinskog suda u Splitu broj Pob- 272/12 od 09.04.2015.g, a mijenja se na način da se ovom presudom nalaže tuženiku da na ime uzdržavanja tužiteljice doprinosi počevši od podnošenja tužbe 20.prosinca 2023.g sa iznosom od 400,00 Eur mjesečno , izuzev što je :

- za razdoblje od 20.prosinca 2023. do 31.prosinca 2023. dužan isplatiti iznos od 154,80 Eur

-za siječanj 2024, veljaču 2024.g, ožujak 2024.g, travanj 2024.g, svibanj 2024.g.,lipanj 2024.g, srpanj 2024.g, kolovoz 2024.g, rujan 2024g, listopad 2024g, studeni 2024g, prosinac 2024g., siječanj 2025.g, veljaču 2025.g, ožujak 2025g, travanj 2025.g., svibanj 2025.g, lipanj 2025.g, srpanj 2025.g., kolovoz 2025.g i rujan 2025.g. dužan isplatiti razliku za svaki od navedenih mjeseci u iznosima od po 147,83 Eur

a od 01.listopada 2025.g pa ubuduće novčano doprinositi za uzdržavanje tužiteljice sa iznosom od 400,00 Eur mjesečno , s dospijećem svakog prvog a najkasnije do desetog u mjesecu za tekući mjesec, time da je mjesečne iznose uzdržavanja dospjele do pravomoćnosti ove presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa uzdržavanja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2023. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.siječnja 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, sve uplatom na tekući račun tužiteljice.

II. Tužbeni zahtjev tužiteljice za više traženo od dosuđenog a do traženog iznosa od 500,00 Eur mjesečno odbija se kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je kao tada predlagateljica 20.prosinca 2023.g podnijela prijedlog radi povišenja uzdržavanja pozivom na čl.285. u vezi sa st.1.čl.308. i čl.476.Obiteljskog zakona, te navela da je točkom III. izreke pravomoćne i ovršne Presude ovog suda Pob-431/09 od 06.05.2010. naloženo tuženiku, kao ocu tužiteljice koji s tužiteljicom ne živi, da na ime tužiteljičinog uzdržavanja doprinosi mjesečno s iznosom od 2.500,00Kn/331,81EUR počev od 06.05.2010. pa ubuduće Dalje navela da je točkom I. izreke pravomoćne i ovršne Presude ovog suda Pob- 272/12 od 09.04.2015.izmijenjena točka III. navedene presude Pob-431/09 od 06.05.2010. na način da je predloženiku počev od 08.05.2012. pa ubuduće smanjen iznos mjesečne obveze na ime predlagateljičinog uzdržavanja sa iznosa od 2.500,00Kn/331,81EUR na iznos od 1.900,00Kn/252,17 EUR. Dalje navela da kako su se životni troškovi počev od 2012. do danas povećali za 100%, a predlagateljica u međuvremenu postala punoljetna upisala Medicinski fakultet, Sveučilišta u Splitu,dok su se okolnosti na strani predloženika od 2012. promijenile samo utoliko što da su mu redovna primanja povećana tako da njegova redovna mjesečna plaća za radno mjesto inženjera u Cemex Hrvatska d.d. u vrijeme podnošenja prijedloga nije manja od 2.000,00 EUR. Prijedlogom je zatražila povišenje uzdržavanja u iznosu od 500,00 eur mjesečno od 20.12.2023.g. pa ubuduće.

2. Tuženik je kao tada predloženik podnio prigovor protiv prijedloga za pojednostavljeni postupak od 20.prosinca 2023.g., te imajući u vidu da predlagateljica zahtjev za povišenjem na 500,00 eur mjesečno temelji na činjenjenici da su se predloženiku povećala redovna mjesečna plaća i da je ista postala studentica, predloženik naveo da se od donošenja sudske odluke doista povećala plaća predloženika, koji iznos se ne spori i u spis prilažu dokazi o tome, ali zatraženi iznos da je iznimno visoko postavljen jer je on otac još dvoje malodobne djece dobi od 12.g. i 14.g. pa naveo da su potrebe djece adolescentske dobi gotovo slične potrebama kćeri-tužiteljice, koja je sada studentica. Dalje je naveo da on osim navedenog ima mjesečne kreditne obveze po Ugovoru o kreditu br. 5118718223 kod Erste banke, koji mjesečni iznos rate je 161,00 eur, potom Ugovor o kreditu kod Raiffeisen banke u mjesečnom iznosu od 232,00 eur-a, kao i mjesečnu leasing ratu za osobna vozila kućanstva u iznosu od 263,90 eur-a. Isto tako, isti da ima najmanje 300,00 eur-a mjesečnih troškova s osnova režija za svoje troškove i troškove mal.djece te njihove izvanškolske aktivnosti.

3. Sud je rješenjem od 20.ožujka 2024.g. obustavio izvanparnični postupak temeljem čl.438.Obiteljskog zakona ("Narodne novine " broj 103/15, 98/19,47/20, 49/23, 156/23 - dalje Obz) te odlučio postupak nastaviti kao parnični postupak prema pravilima postupka u sporovima o uzdržavanju iz čl.423.do 432.Obz-a,to i prije pravomoćnosti rješenja o obustavi izvanparničnog postupka, te je naloženo predlagateljici da uskladi prijedlog s odredbama Zakona o parničnom postupku (NN RH 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) o sadržaju tužbe tj. čl.186.st.1. ZPP-a, a sve u svezi s odredbama čl.423.do 432.Obz-a, sve to u roku od 8 (osam) dana od dana primitka tog rješenja.

4. Potom je tužiteljica podneskom od 15.travnja 2024.g - tužbom (temeljem čl.285. u svezi s st.1.čl. 308. i čl.476. u svezi s čl.423-432. Obz-a) ponovila navode iz prijedloga od 20.12.2023. o ranijim presudama o uzdržavanju, kao i navode o tome da su se životni troškovi od 2013.g. povećali za 100% da je tužiteljica u međuvremenu postala punoljetna i da je kao odlična učenica V. gimnazije u Splitu i vrhunska sportašica plivačica upisala Medicinski fakultet u Splitu kao redovan student, navela i to da su se okolnosti na strani tuženika od 2012. promijenile samo utoliko što je su mu redovna primanja povećana tako da sada njegova sadašnja redovna osnovna mjesečna plaća za radno mjesto inženjera – koordinatora proizvodnje u Cemex Hrvatska d.d. iznosi min. 3.011,37EUR u brutu (2.900,00EUR osnovna plaća + neoporeziva naknada za troškove prehrane 66,37EUR i neoporeziva naknada za troškove prijevoza 45,00EUR) odnosno mjesečno minimalno 2.324,56EUR neto, a na koju plaću mu se u nekim mjesecima dodatno isplaćuju i dodatne naknade i to na ime smjenskog i noćnog rada kao i naknada za dežurstva i pripravnost koje nisu zanemarive, a tuženik odbija mirnim putem tužiteljici povisiti iznos uzdržavanja, štoviše odbija bilo kakav kontakt s tužiteljicom, to da je tužiteljica dana 20.12.2023. bila prisiljena ustati s Prijedlogom za izmjenu/povišenjem joj dosuđenog iznosa uzdržavanja sa 252,17EUR na 500,00EUR mjesečno. Dakle, tužiteljica kao punoljetno dijete tuženika i kao redovni student Medicinskog fakulteta,Sveučilišta u Splitu, obzirom na primanja tuženika, svoga oca, a koja da su se u proteklih 12 (dvanaest) godina povećala za minimalno 1.000,00EUR, traži povišenje iznosa uzdržavanja za 247,83EUR, a koje traženje da se obzirom na naprijed iznijete okolnosti slučaja ukazuje kao osnovano te tužiteljica smatra da je jasno da su se okolnosti na strani tužiteljice promijenile na način da su njene potrebe kao punoljetne osobe i redovnog studenta Medicinskog fakulteta povećane, pa da je potrebno iznos tužiteljici dosuđenog joj uzdržavanja od strane tuženika iz presude Pob-272/12 od 09.04.2015. uskladiti sa današnjim potrebama tužiteljice kao punoljetne osobe i redovnog studenta, a sve sukladno Odluci o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta od 24.04.2023. (NN 48/23) kojom Odlukom je za obveznika uzdržavanja čija plaća se kreće u rasponu : -od 1.924,00EUR do 2.124,00EUR propisana obveza min. mjesečnog iznosa uzdržavanja za dijete u dobi od 13. do 18. godine života u iznosu od 423,00EUR mjesečno, od 2.124,00EUR do 2.389,00EUR propisana obveza min. mjesečnog iznosa uzdržavanja za dijete u dobi od 13. do 18. godine života u iznosu od 467,00EUR mjesečno, od 2.389,00EUR do 2.554,00EUR propisana obveza min. mjesečnog iznosa uzdržavanja za dijete u dobi od 13. do 18. godine života u iznosu od 526,00EUR mjesečno,od 2.654,00EUR do 2.919,00EUR propisana obveza min. mjesečnog iznosa uzdržavanja za dijete u dobi od 13. do 18. godine života u iznosu od 584,00EUR mjesečno. Dalje je navela da tuženik od 2011.g nema nikakav kontakt s tužiteljicom, tako da isti izvan obveznog iznosa uzdržavanja naloženog mu Presudom Pob-272/12 od 09.04.2015. u mjesečnom iznosu od 1.900,00Kn/252,17 EUR ničim izvan toga ne doprinosi za njeno uzdržavanje, a i to da ne bi redovno izvršavao da mu na plaći ne stoji administrativna zabrana odnosno ovrha, što da je i razvidno iz jedinog Obračuna isplaćene plaće/naknade plaće/IP1 Obrazac za mjesec prosinac 2023. koji je tuženik priložio uz svoj Prigovor iz st.6.čl.476. OBZ-a. Dalje je navela da razlozi koje tuženik navodi u svom Prigovoru iz st.6.čl.476. OBZ-a, a da bi zahtjev tužiteljice za izmjenom odnosno povišenjem joj dosuđenog iznosa uzdržavanja bio neosnovan, tužiteljica drži da su irelevantni za ovu pravnu stvar jer troškovi kredita u ukupnom mjesečnom iznosu od 656,90EUR, a koje tuženik u svom Prigovoru navodi kao opravdane razloge zašto se protivi zahtjevu tužiteljice, su isključivo luksuzne prirode i tužiteljica smatra da ih sud sukladno odredbama OBZ-a ne smije uzimati u obzir dok da su troškovi režija i tuženikove mal. djece u iznosu od 300,00EUR mjesečno obzirom na primanja tuženika zanemarivi. Cijeneći protek vremena, životnu dob i potrebe tužiteljice te notoran porast troškova života od 2012. pa do sada, tužiteljica smatra da su se znatno promijenile okolnosti u njenom životu, a čime da su ispunjeni zakonski razlozi za donošenje Odluke o izmjeni ranije odluke o uzdržavanju, odnosno radi povećanja uzdržavanja iz članka 285. Obiteljskog zakona.Sukladno objavljenim kriterijima, dobi i potrebama tužiteljice, činjenici da stanuje s majkom koja o njoj brine i skrbi počev od 2010. (od razvoda tužiteljičinih roditelja) i materijalnim prilikama tuženika, oca tužiteljice, tužiteljica smatra da joj pripada pravo na povećanje mjesečnog uzdržavanja za najmanje 252,17EUR te je tužbenim zahtjevom zatražila donošenje presude kojom bi se izmijenila visina iznosa doprinosa tuženika za uzdržavanje tužiteljice određena točkom I.izreke presude ovog suda Pob-272/12 od 09.04.2015. na način da se naloži tuženiku da na ime uzdržavanja tužiteljice doprinosi mjesečno 500,00EUR počev od 20. prosinca 2023.g. pa ubuduće.

5. Tuženik se odgovorom na tužbu od 11. lipnja 2024.g izjasnio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu iz istih razloga navedenih u prigovoru od 13.ožujka 2024.g.

6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom elektroničkog zapisa iz Matice rođenih za tužiteljicu, elektroničkom zapisu o statusu tužiteljice kao studenta od 10.8.2023. izdano od Ministarstva znanosti i obrazovanja, pregledom tuženikovih priloženih računa, priloženih uz podnesak od 13.3.2024. (računi VIK-u, HEP-u i dr.), pregledom otplatne tablice tuženiku uz Ugovor o financijskom leasingu br. 135534 i br. 135531, pregledom priloženog obračuna isplaćene plaće tuženiku za prosinac 2023., pregledom priloženog Ugovora o kreditu između Erste banke i FD od 17.3.2021. sa otplatnim planom za kredit, pregledom elektroničkog zapisa iz Matice rođenih za PD i UD, pregledom od tuženika dostavljenih uplate na kredit (str. 50 spisa), pregledom obrasca IP za tuženika izdanog od Dalmacija Cement d.d. (str. 69 spisa), pregledom predmeta ovog suda P Ob-431/09 i Presude u istom od 6. svibnja 2010. i predmeta ovog suda P Ob-272/12 od 9. travnja 2015 i Presude Županijskog suda u Splitu Gž Ob-64/15 od 2. prosinca 2015., pregledom dokumentacije – podataka o plaći tuženika dostavljenih od Cemex Hrvatska d.d. (str. 84-85 spisa), pregledom elektroničkog zapisa o statusu tužiteljice kao studenta izdanog od Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih 2.2.2025., pregledom elektroničkog zapisa iz Matice rođenih za ADT i za FDT, pregledom prijave poreza na dohodak za majku tužiteljice, ODT za 2024., pregledom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2.5.2024. sklopljenog između ordinacije dentalne medicine ODT kao poslodavca i ID kao radnika, pregledom potvrde HZMO PU Split od 25.6.2024. za ID, pregledom elektroničkog zapisa HZMO-a od 7.2.2025. za MD i pregledom prijavnice MD HZZ-u, datuma prijave 13.9.2024., pregledom odluke tvrtke Diagonal d.o.o. Split o isplati otpremnine MD od 12.9.2024., pregledom potvrdi Porezne uprave za ID, ODT i MD za 2023., 2024. i siječanj 2025., pregledom potvrde HZZ-a [adresa] od 7.3.2025. za MD, pregledom podataka o bruto i neto plaći te regresu/božićnici te godišnjem bonusu FD kod Cemex Hrvatska d.d. (str. 149-150 spisa), pregledom prijavnice ID HZZ-u, saslušanjem tužiteljice i tuženika na ročištu od 12. svibnja 2025., pregledom izvoda sa facebook stranice ID (str. 167-168 spisa), pregledom izvoda sa internetske stranice Teniskog kluba Neo za ID, pregledom Ugovora o kreditu od 22.2.2010. sklopljenog između Erste banke i PDT kao korisnika kredita, sa otplatnim planom, pregledom izvatka iz obrtnog registra od 27.8.2025. za obrt za usluge O, my dog!, vlasnika MD, pregledom Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog između zakupodavca GD i zakupnika MD (str. 192-193 spisa), pregledom podataka za uplatu, naslovljenih na MD i na primatelja Ministarstva financija, Porezna uprava, od 15.9.2025., pregledom računa br. 240/1/1 izdanog od obrt O, my dog! 15.9.2025.

7. Sud je po ocjeni i analizi izvedenih dokaza na način kako propisuje čl.8.Zakona o parničnom postupku (NN RH 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) donio presudu kao u izreci iz slijedećih razloga.

8. Tužbeni zahtjev tužiteljice radi povišenja uzdržavanja je djelomično osnovan.

9. Nesporno je da je tuženik otac tužiteljice koja je rođena **.**.2005. kako je to i razvidno iz priloženog elektroničkog zapisa iz matice rođenih za istu.

10. Nesporno je i da je točkom III. izreke pravomoćne i ovršne Presude ovog suda Pob-431/09 od 06.05.2010. naloženo tuženiku, kao ocu tužiteljice odnosno roditelju tužiteljice koji s tužiteljicom ne živi, da na ime tužiteljičinog uzdržavanja doprinosi mjesečno s iznosom od tadašnjih 2.500,00 kn (što je sada 331,81 Eur) počev od 06.05.2010. pa ubuduće .Nesporno je i da je potom točkom I. izreke pravomoćne i ovršne Presude ovog suda Pob-272/12 od 09.04.2015.izmijenjena točka III. navedene presude Pob-431/09 od 06.05.2010. na način da je ovdje tuženiku počev od 08.05.2012. pa ubuduće smanjen iznos mjesečne obveze na ime tužiteljičinog uzdržavanja sa iznosa od 2.500,00 kn (što je sada 331,81 Eur) na iznos od 1.900,00 kn (što je sada 252,17 Eur).

11. Predmet ovog postupka je tužbeni zahtjev na povišenje uzdržavanja tužiteljice od strane tuženika, na iznos od 500,00 Eur mjesečno počev od podnošenja tužbe 20.prosinca 2023.g. Kako se tuženik tome protivi, po osnovu (jer smatra da nema osnova za povišenje )a posljedično i visini, valjalo je provesti dokazni postupak radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva. Sporno je dakle bilo jeli osnovano povišenje za 247,83 Eur mjesečno. To jer je ranijom presudom suđeno uzdržavanje u iznosu od 252,17 Eur mjesečno a tužiteljica traži povišenje na 500,00 Eur mjesečno

12. Mjerodavna za presuđenje spora je odredba čl.285.Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19,47/20, 49/23, 156/23 - dalje Obz) kojom je propisano da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile. U ovom postupku se temeljem ove zakonske odredbe tužiteljica traži povišenje iznosa uzdržavanja od tuženika kao njena oca, s kojim ona ne živi.

13. Sporovi radi povećanja uzdržavanja, regulirani su člankom 432 st. 1 Obiteljskog zakona kojim je propisano da je u presudi kojom se povećava iznos uzdržavanja potrebno utvrditi povećan iznos uzdržavanja i odrediti dan od kojega treba plaćati. Pravo na plaćanje pojedinih obroka uzdržavanja stečeno prije vremena na koji se odnosi odluka o povećanju uzdržavanja ostvaruje se na temelju ovršne isprave kojom je utvrđena.

14. U postupcima o uzdržavanju sud je dužan primijeniti odredbe čl. 307, 310, 311, 313 ObZ-a, a sve imajući u vidu odredbu čl. 288 ObZ-a tj. sud je dužan utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje odnosno ukupne materijalne potrebe djeteta koji se odnose na troškove stanovanja, prehranu, odijevanje, higijenu, odgoj, obrazovanje, skrb o djetetovu zdravlju i dr. slične troškove djeteta, sud je dužan utvrditi ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja te pri tome uzeti u obzir sve njegove prihode i imovinske prilike te druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

15. Kako je tužiteljica postala punoljetna i prije podnošenja tužbe u ovom postupku, onda je mjerodavna odredba čl.290.st.1.Obz-a kojom je propisano da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najduže do navršene 26.godine života djeteta.

16. Trebalo je utvrditi jesu li se od donošenja ranije presude P Ob 272/2012 od 09.travnja 2015.g promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ta presuda na način da bi bilo potrebno od utuženja u ovom postupku povisiti iznos uzdržavanja za tužiteljicu dakle utvrditi jesu li se promijenile okolnosti na strani stranaka koje bi opravdavale izmjenu ranije odluke o uzdržavanju u smislu povišenja iznosa, te ako jest u kojem iznosu. Na tu okolnost sud je proveo dokaze saslušanjem stranaka na ročištu od 12.05.2025. te pregledom priložene dokazne dokumentacije i predmeta ovog suda P Ob 431/09 i P Ob 272/12.Tako provedenim dokaznim postupkom je utvrđeno slijedeće činjenično stanje i promijenjene okolnosti na osnovu kojeg je sud odlučio na način kao u izreci ove presude, a pri donošenju iste sud polazi od slijedećih utvrđenja.

17. Nesporno je među strankama a i razvidno sudu po pregledu predmeta ovog suda poslovni broj P Ob-431/09 da je presudom u tom predmetu od 6. svibnja 2010.g , osim o razvodu braka roditelja ovdje tužiteljice, te da će tada mal. tužiteljica živjeti s majkom , presuđeno i točkom III izreke te presude da će otac (ovdje tuženik) doprinositi za uzdržavanje tada mal. tužiteljice mjesečni iznos od 2.500,00 kuna.

18. Nesporno je među strankama a i razvidno sudu po pregledu predmeta ovog suda P Ob 272/2012 da je u istom presudom od 09.travnja 2015.g. izmijenjena točka III. izreke presude Općinskog suda u Splitu broj Pob-431/09 od 6. svibnja 2010. na način da je naloženo ovdje tuženiku da na ime uzdržavanja tada mal. kćeri AD doprinosi mjesečno iznos od 1.900,00 kuna, počev od 8. svibnja 2012. pa ubuduće, dok je zahtjev tužitelja-protutuženika za smanjenje visine obveze uzdržavanja tada mal. AD za plaćanje iznosa nižeg od 1.900,00 kuna mjesečno do zahtijevanog iznosa od 1.200,00 kuna mjesečno odbijen kao neosnovan (točka 1. izreke). Točkom 2. izreke te presude je odbijen protutužbeni zahtjev mldb. tužene-protutužiteljice iz tog postupka kojim je tražila da njen otac doprinosi za njeno uzdržavanje mjesečni iznos od tadašnjih 3.000,00 kuna. Dalje je utvrđeno da je presudom Županijskog suda u Splitu Gž Ob 64/15 od 2.prosinca 2015.g odbijena žalba mal. tužene iz tog postupka kao neosnovana te potvrđena pobijana presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-272/12 od 9. travnja 2015. u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, te u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen protutužbeni zahtjev mldb. tužene AD.

19. Sve to iz razloga, što je u postupku P Ob 272/12 presudom utvrđeno da je u vrijeme donošenja ranije presude, kao i tijekom tog postupka, otac FD bio zaposlen u istoj firmi Cemex, da su njegova mjesečna primanja u vrijeme donošenja ranije presude P Ob431/09 iznosila oko 10.000,00 kuna, a u vrijeme podnošenja tužbe u predmetu P Ob 272/12 u svibnju 2012.g. je imao primanja oko 9.700,00 kuna, da su se u razdoblju od lipnja 2012. do prosinca 2013. njegova primanja kretala oko 9.700,00 do 11.500,00 kuna, dok je u 12 mjesecu 2012. primio plaću oko 16.000,00 kuna, no u međuvremenu stupio u bračnu zajednicu s MD s kojom je dobio još jedno dijete i to mal. PD rođ. **.**.2012. a s istom dobio i mal. UD dana 29. siječnja 2010. U postupku P Ob 272/12 je bilo utvrđeno da je njegova supruga MD bila zaposlena u Guliver energiji sa primanjima oko 3.000,00 kn, a u vrijeme donošenja presude POb 272/12 bila nezaposlena te se prijavljivala Hrvatskom zavodu za zapošljavanje od 9. veljače 2011., dok u vlasništvu ista nema nekretnina ni pokretnina. U predmetu P Ob 272/12 je dalje bilo utvrđeno da je majka tada mal. AD, ODT u međuvremenu sklopila brak s ID dana 12. kolovoza 2011. u kojem braku je dobila dvije kćeri 24. siječnja 2012., da je ista zaposlena u Domu zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, kao i u vrijeme donošenja ranije odluke u predmetu P Ob 431/09 te da ista zajedno sa suprugom i djecom živi u stanu kojeg je ona vlasnica i za koji stan otplaćuje kredit u iznosu od 3.000,00 kuna, a koji je otplaćivala i u vrijeme ranije donesene odluke. U presudi P Ob 272/12 su navedeni iznosi njenih mjesečnih dohodaka iz isplatnih lista Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije Split, pa je tako zadnji podatak bio za siječanj 2014.g da je iznosio 9.119,34 kn. Utvrđeno je bilo u tom postupku da majka tada mal. AD od vrjednije imovine ima stan i automobil Fiat Sienta 2004, te da po potrebi plaća dadilju za čuvanje djece i to 30,00 kuna po satu te da je njen suprug ID u 2012.g bio ostvario ukupan dohodak u iznosu od 7.408,70 kn i da isti od vrjednije imovine ima automobil Chevrolet iz 2011. Utvrđeno je bilo dalje da je tada mal. AD pohađala 4.razred OŠ ,išla na engleski jezik i taekwondo, na plivanje koje se mjesečno plaćalo 200,00 kuna te da je u vezi treniranja plivanja postizala i rezultate, te sudjelovala na raznim natjecanjima u RH i utvrđeno je da to iziskuje troškove džeparca, prijevoza i trošak pratnje majke. Dalje je utvrđeno da je sud smatrao da su se na strani mal. AD i njenih roditelja nakon donošenja ranije presude POb 431/09 bile promijenile okolnosti, koje su dovele do toga da je sud ocijenio djelomično osnovanim zahtjev oca za sniženjem iznosa uzdržavanja dok nije osnovan zahtjev mal. djeteta za povišenjem uzdržavanja u postupku Po b 272/12 jer je sud cijenio da je otac u zakonskoj obvezi pored uzdržavanja tada mal. AD dužan uzdržavati i mal. djecu UD i PD dok mu je supruga nezaposlena, a primanja su mu ostala ista. Glede tada mal. AD sud je imao u vidu da je ona u međuvremenu krenula u školu i da su se njezine potrebe povećale te da se bavi plivanjem, te da je njena majka dobila blizance i da su se majčina primanja povećala za 2.000,00 kuna do 3.000,00 kuna mjesečno, te da njen suprug ID prima porodiljinu naknadu u iznosu od 1.600,00 kuna mjesečno te ostvaruje i dodatna primanja kao trener tenisa, što je potvrdila saslušana supruga i svjedok JD čiju kćerku je ID trenira, a za što mu je navedeni svjedok plaćao mjesečni iznos od 3.500,00 kuna u razdoblju od rujna 2012. do rujna 2013. Prosječne potrebe tad mal. AD je sud utvrdio da iznose 2.500,00 kuna od kojeg iznosa je tužitelj u mogućnosti doprinositi 1.900,00 kuna, dok će ostali iznos namiriti majka. Sud je utvrdio da otac nije u mogućnosti doprinositi veći iznos uzdržavanja, te mu je stoga valjalo smanjiti iznos uzdržavanja za tad mal. AD s iznosa od 2.500,00 kuna na 1.900,00 kuna, dok je protutužbeni zahtjev tada mal. AD za povećanjem uzdržavanja odbijen kao neosnovan. U žalbenom postupku, drugostupanjski sud je ocijenio nastavno na utvrđenja prvostupanjskog suda, da neosnovano mal.tužena- protutužiteljica iz tog postupka, tada mal.AD prigovara da prvostupanjski sud nije na zakonit način donio pobijanu odluku jer da nije imao u vidu činjenicu mjesečnih primanja njena oca koja da se kreću od 9.900,00 kuna do 16.130,00 kuna i da tijekom postupka nije dokazano da mu sadašnja supruga ne radi, te da nije realno cijenio materijalne mogućnosti majke s kojom dijete živi, pa da je doprinos oca trebao biti veći jer je zdrav i sposoban. Drugostupanjski sud je bio mišljenja da je prvostupanjski sud vodio računa o materijalno financijskim mogućnostima tužitelja- oca, te drugim obvezama uzdržavanja istog, cijeneći pritom skrb koju ulaže majka s kojom dijete žive kao i financijske mogućnosti njenog sadašnjeg supruga koji kao trener tenisa zarađuje određena primanja, pa prosudio da je u kontekstu svih odlučnih činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud, pravilnom primjenom mjerodavnih odredbi ObZ-a (na koje se pozvao), ranije određeni iznos uzdržavanja valjalo smanjiti i tužitelja obvezati da za uzdržavanje doprinosi mjesečno iznos od po 1.900,00 kuna, dok nema mjesta povećanju uzdržavanja jer je pravilno sud prvog stupnja utvrdio imovinske i osobne prilike oca, čija mjesečna primanja se ne kreću u rasponu kako je to navela žaliteljica, već da se njegova mjesečna primanja kreću u rasponu od 9.927,55 do 11.582,79 kuna, dok je samo u 12. mjesecu 2012. ostvario primanja u iznosu od 16.130,79 kuna što je proizlazilo iz obračuna plaće tužitelja- oca, kao što je iz uvjerenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje proizlazilo da mu se sadašnja supruga vodila kao nezaposlena osoba, a kod donošenja odluke da je prvostupanjski sud cijenio i materijalne prilike majke tada mal. AD i cijenio i činjenicu da dijete živi s majkom i da majka pored novčanog uzdržavanja doprinosi svakodnevno kao i roditelj kojoj je dijete povjereno na život i roditeljsku skrb.

20. Ranije navedene presude su donesene prema tadašnjem Obiteljskom zakonu (NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 dalje ObZ).

21. Da je tužiteljica kroz utuženo razdoblje u ovom postupku studentica, u statusu redovnog studenta razvidno je iz pregledanog elektroničkog zapisa o statusu studenta, od 10.8.2023., izdanog od Ministarstva znanosti i obrazovanja, u kojem stoji da tužiteljica već tada ima upis na Integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij na Medicinskom fakultetu, Sveučilište u Splitu, u akademsku godinu 2023/2024 u statusu redovitog studenta. I iz elektroničkog zapisa o statusu studenta izdanog od istog Ministarstva 2.2.2025. utvrđeno je da tužiteljica ima upis u statusu redovitog studenta na studij Sveučilišni Integrirani prijediplomski i diplomski studij, Sveučilište u Splitu, Medicinski fakultet. Tuženik u postupku ne osporava da tužiteljica uredno i redovito ispunjava svoje studentske obveze. Dakle, pravni okvir spora se veže uz odredbe čl.290.st.1. i 307.st.1. Obz-a u vezi sa čl.314.st.2 Obz-a jer je tužiteljica prije podnošenja tužbe postala punoljetna, kao redovna studentica pohađa Medicinski fakultet u Splitu i uredno i redovito ispunjava svoje obveze.

22. Iz iskaza tužiteljice proizlazi slijedeće. Ista živi na adresi prijavljenog prebivališta [adresa]. Do prosinca 2024. je živjela zajedno sa majkom, sa očuhom ID, polusestrama blizankama, te sa bakom po majci na adresi [adresa] (kao i u vrijeme ranijeg presuđenja) a u prosincu 2024. se preselila na adresu [adresa] u staru kamenu obiteljsku kuću. To je dakle promijenjena okolnost koja se tiče stanovanja tužiteljice. Vlasnica stana u kojem živi u toj kući je njena majka, koja je vlasništvo stekla nasljeđivanjem od tužiteljičine prabake. Tužiteljica sama živi u tom stanu za koji je opisala da je to bio jedan stan koji je podijeljen na dvije jedinice pa u jednom živi ona a u drugom njena baka po majci. Proizišlo je iz njena iskaza da ona sama nema u vlasništvu nekretnina, nije ni imala. Navedeno nije osporeno od tuženika. Tužiteljica je saslušana na ročištu od 12.5.2025. i iz njena iskaza je proizišlo da je tada druga godina Stomatološkog fakulteta u Splitu, a Opću gimnaziju Vladimir Nazor je završila u lipnju 2023. i odmah se upisala na fakultet, u statusu redovnog studenta i uredno ispunjava svoje fakultetske obveze. Sud ponovo ističe da tuženik ne osporava ni status tužiteljice kao redovnog studenta niti da ista uredno i redovito ispunjava svoje fakultetske obveze, pa navedeno nije bilo potrebno dalje dokazivati. Prema iskazu tužiteljice, ona je do kraja srednje škole bila profesionalna sportašica, trenirala plivanje, po završetku srednje škole više ne trenira jer nema vremena zbog fakultetskih obveza. To da više ne trenira plivanje je promijenjena okolnost jer je u vrijeme ranijeg presuđenja trenirala i za to je mjesečna članarina bila 200,00 kn. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da više ne prima stipendiju, te da je u 7. razredu OŠ kao sportašica primala stipendiju. Utvrđeno je dalje iz iskaza tužiteljice da tuženik, njen otac redovito mjesečno novčano doprinosi za njeno uzdržavanje presuđeni iznos od 1.900,00 kn, što je sada po konverziji 252,17 EUR, tj. upravo taj iznos u eurima od kada je valuta euro, sve uplatom na račun tužiteljičine majke. Tužiteljica ima dva bankovna računa, jedan u HPB banci,drugi kod PBZ. U periodu ljeta 2024.g je kratko uspjela raditi preko student servisa, pola srpnja i kolovoz jer zbog obveza na fakultetu više ne može raditi studentski posao i to joj je isplaćeno na njen bankovni račun kod HPB-a. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se njene mjesečne potrebe za uzdržavanjem kroz utuženo razdoblje u ovom postupku odnose na njene potrebe za prehranom, odjećom, obućom, higijenske potrepštine, trebaju joj potrepštine za fakultet, udžbenike za fakultet pokušava nabaviti u fakultetskoj knjižnici, a kad to ne uspije onda ih mora kopirati ili kupiti pa je tako, kako proizlazi iz njena iskaza, za prvu akademsku godinu cca potrošila na kupnju ili kopiranje udžbenika od 400-500 EUR, a isto se odnosi i na drugu akademsku godinu, drži da je moguće da je čak i više. Potrebno joj je plaćanje pretplate za mobitel koja joj je mjesečno 13,00 EUR, postoje joj režijski troškovi za stan u kojem živi sama od prosinca 2024., no te režijske troškove za račune za struju, vodu i čistoću plaća njena majka. Nadalje, za njene socijalne kontakte sukladno životnoj dobi također postoje troškovi a iz iskaza tužiteljice proizlazi da ista u tom pogledu nema enormne troškove jer je iskazala da joj je potrebno da si ima novca dnevno za popiti kavu u kafiću sa društvom. Ide u teretanu oko 1,5 godinu prije iskaza, znači od utuženja, što je nova okolnost. Dalje je utvrđeno iz njena iskaza, da dok je živjela sa majkom, očuhom, polusestrama i bakom ne zna koliki su im bili mjesečni režijski troškovi, plaćala ih je njena majka. Kreditnih obveza tužiteljica nema a potvrdila je iskazom da nema problema sa zdravljem. To sudu znači da nema povećanih potreba po tom osnovu. Kako živi u gradskom predjelu [adresa], a stomatološki fakultet je na drugom kraju grada, te nema baš adekvatne autobusne linije do tamo, to se onda tužiteljica od kuće do fakulteta vozi automobilom koji je bio u vlasništvu njene prabake a tužiteljičina majka plaća gorivo mjesečno oko 50-60 EUR. Prema iskazu tužiteljice, njene polusestre po majci su zdrava djeca a njihov otac je tužiteljičin očuh. Prema iskazu tužiteljice, njena majka ima u vlasništvu jedan mali stan od 30m2 u [adresa] na Čiovu koji je kupila prije 3-4 godine, nije ga kupila na kredit, a je li u gotovini to ne zna. Sud navodi da je ta kupnja stana u [adresa] nova okolnost na strani tužiteljičine majke. Drugih nekretnina u vlasništvu njena majka nema. Misli da gledano od vremena podnošenja tužbe u ovom predmetu njena majka nema kreditnih obveza. Njena majka je zaposlena u Domu zdravlja kao stomatolog u stomatološkoj ordinaciji i prema iskazu tužiteljice njena majka nema drugih primanja osim plaće, a onaj majčin stan od 30m2 na Čiovu njena majka ne iznajmljuje turistima nego se koristi privatno za boravak obitelji. Vezano za tužiteljičine izvan fakultetske aktivnosti, iskazala je o tome primjerice da je bila par dana u Umagu sa Medicinskim fakultetom, radi organiziranog putovanja sa fakultetom, zbog druženja i sportskog natjecanja studenata tog fakulteta, to je koštalo 220,00 EUR što je za nju platila njena majka, time da je potvrdila iskazom da nije bilo nužno da ide na to putovanje, već da je odlazak na isto bio po slobodnoj volji svakog studenta. Ne zna je li njena majka prima dječji doplatak za majčine mal. kćeri blizanke, no misli da ne prima. Iz njena iskaza proizlazi i da tuženik kao otac povrh novčane obveze po presudi, ne pomaže tužiteljicu na neki drugi način, primjerice darovima za rođendan, poklonima za pričest, krizmu i slično, naplatnim izvanstudentskim ativnostima, nije u kontaktu s tuženikom kao ocem, te je isti plaćao samo iznos po presudi, a taj iznos od kada je ona punoljetna ide direktno njoj i ona ga troši na svoje uzdržavanje.

23. Da majka tužiteljice, uz tužiteljicu ima još dvoje mal. djece razvidno je iz priloženih elektroničkih zapisa iz Matice rođenih za djevojčice ADT i FDT, blizanke rođene **.**.2012., a koje blizanke je majka tužiteljice ODT dobila u svom drugom braku sa tužiteljičinim očuhom ID. Tu nema promijenjene okolnosti jer je tužiteljičina majka te mal. blizanke već imala u vrijeme donošenja ranije presude od 9.4.2015.g.

24. Pregledom prijave poreza na dohodak za tužiteljičinu majku ODT razvidno je da je ista u 2024. na mjesečnoj razini ostvarivala primanja odnosno dohodak od svog samostalnog rada kao stomatolog u prosječnom iznosu od 1.800,00 do 1.900,00 EUR mjesečno, kao i da drugih primanja nema. Majka tužiteljice ODT u razdoblju 2023. ima evidentiran od Porezne uprave dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od 16.118,49 EUR,u razdoblju 2024. ima od Porezne uprave evidentiran ostvareni dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 924,11 EUR i dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od 22.661,89 EUR. U razdoblju siječanj 2025. nema evidentiranog dohotka ni po kojem osnovu. Pregledom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, od 2.5.2024. utvrđeno je da je sklopljen između ordinacije dentalne medicine ODT kao poslodavca i ID kao radnika za radno mjesto administrativnog radnika i da temeljem tog ugovora o radu, radnik započinje s radom upravo 2.5.2024. sa ugovorenim pravom na osnovnu mjesečnu plaću u bruto iznosu od 840,00 EUR.

25. Pregledom potvrde HZMO Split od 25.6.2024. za ID(suprug tužiteljičine majke) razvidne su njegove prijave na Mirovinsko osiguranje, kod više poslodavaca, kod više teniskih klubova, a od **.**.2024. kod ODT, očito nastavno na Ugovor od 2.5.2024.Pregledom potvrdi Porezne uprave o visini dohodaka i primitaka za navedenog tužiteljičinog očuha razvidno je da je isti u razdoblju 2023. nema evidentiranog dohotka ni po kojem osnovu, da u razdoblju 2024. ima evidentiran dohodak od nesamostalnog rada 5.136,24 EUR, a u razdoblju siječanj 2025. u iznosu 741,45 EUR. Pregledom prijavnice ID HZZ-u razvidno je da se prijavio HZZ-u PU Split jer mu je radni odnos koji mu je započeo 2.5.2024. kod poslodavca ordinacija dentalne medicine ODT prestao 28.2.2025. Međutim, da to ne znači da isti ne ostvaruje novčana primanja, tuženik je vezano za supruga tužiteljičine majke, na ročištu od 12.5.2025. priložio izvadak s internetske stranice za Teniski klub Neo od 19.2.2025. iz kojeg je razvidno da je glede popisa osoba ovlaštenih za zastupanje tog teniskog kluba naveden među ostalima i ID kao član upravnog odbora, a da se isti bavi tenisom tuženik je priložio izvadak sa Facebook stranice navedenog od 19.2.2025. iz kojeg je razvidan podatak da je head coach u Teniskom klubu Neo. Tuženik je ustvrdio da iz tih dokaza proizlazi da bez obzira na prihode istog koji su službeno prijavljeni, isti obavlja djelatnost teniskog trenera i ostvaruje zaradu s tog osnova. Sud ističe da tužiteljica nije osporila te dokaze ni navode tuženika pa iz svega proizlazi da su točni.

26. Iz iskaza tuženika proizlazi da živi na adresi prijavljenog prebivališta [adresa]. Sud ističe da je na toj adresi živio i u vrijeme donošenja ranije presude, pa tu nema promijenjene okolnosti. Ing. strojastva je,zaposlen u struci u istoj tvrtki kao i ranije, te i iz njegova iskaza proizlazi da redovito mjesečno novčano doprinosi za uzdržavanje tužiteljice upravo presuđeni iznos uplatom na račun majke tužiteljice i to dok je bila valuta kuna 1.900,00 kn, a sada u eurima plaća 252,17 EUR, na način da firma u kojoj je tuženik zaposlen tuženiku direktno od plaće skida taj iznos, jer tuženik odavno ima rješenje o ovrsi na plaću za uzdržavanje tužiteljice. Na adresi svog prijavljenog prebivališta tuženik živi u stanu u zgradi na toj adresi, te u tom stanu živi od 2010.g i taj stan je u njegovom vlasništvu a tuženik drugih nekretnina nema, nije ni imao. Taj stan u kojem živi sa obitelji je kupio 2010.g. Dakle, nema promijenjenih okolnosti u pogledu vlasništva tuženika nad nekretninama. U tom stanu živi sa suprugom MD i njenom punoljetnom kćeri iz prvog braka, te sa njihovo dvoje zajedničke mal. djece koje imaju u braku i to sina UD rođenog **.**.2010. i sina PD rođenog **.**.2012. Sud utvrđuje da su takve bile okolnosti i u vrijeme ranijeg presuđenja.

27. Utvrđeno je iz iskaza tuženika , koji je tako iskazao, da su njegovi navedeni mal. sinovi zdrava djeca. Prema iskazu tuženika, režijski troškovi tuženikova višečlanog domaćinstva su oko 200,00-300,00 EUR mjesečno pa nabrojio struju, vodu, čistoću, pričuvu, komunalije, paket interneta, telefona i TV-a. Priložio je 3 računa za vodu na iznose od 18,56 Eur,12,31 Eur i 20,24 Eur. Priložio je račune za pričuvu na iznose od 20,44 Eur, račune HEP-a na iznose od 112,68 Eur, 114,19 Eur i 94,92 Eur, račun Čistoće na iznos od 8,06 Eur. Priložio je dokaze uplata njegove supruge NK Solin u iznosima od 40,00 Eur članarine za sina UD, njenu uplatu u iznosu od 80,00 Eur članarine NK Solinu za sina UD, njene uplate primatelju A1 Hrvatska od 45,95 Eur i 46,18 Eur, njenu uplatu.

28. Utvrđeno je da tuženik ima kreditnih obveza. Iskazao je da Raiffaisen banci ima otplaćivati tri kredita još 3 godine, a za sva tri kredita da mu mjesečna rata dođe ukupno 406,00 EUR. Dalje iskazao da ima kredit na Erste banci za koji mu je mjesečna rata 156,00 EUR, misli da taj kredit ima otplaćivati još 2,5 godine. Kredit u Erste banci je iskazao da je podigao 2021. ili 2020. u iznosu od 8.000,00 EUR na čini mu se 6 ili 7 godina te iskazao da mu je to nenamjenski kredit koji je podigao u tom trenutku zato što mu je supruga bila ostala bez posla pa je tuženiku podizanje kredita bilo najjednostavnije rješenje ako im zagusti sa financijama, kako je to sve obrazložio. Tuženik je iskazao da mu je supruga ostala bez posla 2020. godine i bila nezaposlena 4-5 mjeseci, a nakon toga se zaposlila prvo u Optike Ande, a zatim u tvornici dioptrijskih stakala Diabonal. Tuženik je iskazao da su ona tri kredita koja je naveo da je podigao u Raiffaisen banci sljedeća: prvi od ta tri kredita da je podigao 2021.g u iznosu od 12.000,00 EUR na 84 mjeseca, da mu je to nenamjenski kredit koji je podigao kako je iskazao za "prvu pomoć u kućanstvu". To znači da kad su prijetile ovrhe njemu i supruzi, da imaju novac za podmiriti dugovanja. Iskazao je da je drugi kredit u Raiffaisen banci podigao 2023.g u iznosu od 8.000,00 EUR na 6 godina, te je to nenamjenski kredit za renoviranje stana u kojem žive. Iskazao je da je treći kredit u Raiffaisen banci podigao 2023. u iznosu od 2.000,00 EUR na 6 godina, također nenamjenski kredit za dovršenje renovacije stana. O njegovim kreditnim obvezama će dalje biti riječi.

29. Utvrđeno je iz iskaza tuženika i dokumentacije u spisu,da je tuženik zaposlen su Cemex Hrvatska d.d. Kod tog poslodavca je bio zaposlen i u vrijeme ranijeg presuđenja pa tu nema promijenjene okolnosti. Radi na radnom mjestu koordinatora proizvodnje. Iskazao je da mu je mjesečna neto plaća oko 2.400,00 EUR. Na tom radnom mjestu je zaposlen od početka 2023. godine. Prema iskazu, tuženik nema drugih primanja osim plaće. Protivnog dokaza tome nema.

30. Prema iskazu tuženika, ni on ni njegova supruga ne primaju dječji doplatak za njihove mal. sinove. Protivnog dokaza tome nema. Tuženikova supruga MD nema nekretnina u vlasništvu prema iskazu tuženika. Protivnog dokaza tome nema.

31. Na okolnost, kada bi svakom svom djetetu dao po 500,00 EUR, koliko bi tuženiku ostalo za tuženikovo mjesečno uzdržavanje, tuženik je iskazao da bi mu ostalo 600,00 EUR. Tuženik se slaže se time da potrebe mal. djeteta i potrebe studenta po visini nisu identične, no ukazao je da su i njegovi mal. sinovi vrhunski sportaši, pa tako da mal. sin UD trenira Jiu Jitsu i da je viceprvak države, a da mal. sin PD trenira boks i da je kadetski prvak države te da imaju svaki mjesec putovanja u Zagreb na pripreme reprezentacije, time da dio plaća roditelj, a dio reprezentacija. Najčešće mal. PD 2 puta mjesečno putuje na pripreme zadnje dvije godine. Tuženikovi mal. sinovi ne primaju stipendiju niti imaju kakva druga novčana primanja od bilo koga po osnovu sporta,kako to proizlazi iz iskaza tuženika. Protivnog dokaza tome nema.

32. Tuženik je iskazao da ima automobil kupljen na leasing za koji je mjesečna rata 265,00 EUR i da je Leasing ugovorio u listopadu 2022. godine. O obvezama vezano za leasing tuženik je dostavio određene dokaze, pa je tako pregledom otplatne tablice uz Ugovor o financijskom leasingu br. 135534 izdanog od Porche leasing d.o.o tuženiku, a datum izrade otplatne tablice je 17. siječnja 2024. je razvidno da je tuženiku za objekt leasinga Renault Scenic 1,5 DCI Dynamique mjesečna rata u razdoblju od podnošenja tužbe u ovom predmetu 149,24 EUR (iznos glavnice plus iznos kamate).Iz druge otplatne tablice uz Ugovor o financijskom leasingu br. 135531, datuma izrade otplatne tablice 17. siječnja 2024., a za objekt leasinga Volkswagen move up! 1.0, mjesečna rata 114,66 EUR (iznos glavnice plus iznos kamate). Dakle, tuženik plaća dva leasinga za dva automobila.

33. Pregledom obračuna isplaćene plaće tuženiku za prosinac 2023. razvidan je neto iznos plaće 2.102,39 EUR. Razvidno je da mu se od plaće odbija alimentacija u iznosu od 252,17 EUR, te da mu je naknada za troškove prehrane 66,37 Eur i naknada za prijevoz 45,00 Eur.

34. Pregledom podataka o bruto i neto plaći tuženika kod Cemex Hrvatska d.d., razvidno je, a gledano od utuženog razdoblja u ovom postupku od 20.12.2023., da mu je neto plaća za prosinac 2023. iznosila 2.102,39 EUR, za siječanj 2024. 2.214,38 EUR, za veljaču 2024. 2.249,54 EUR, za ožujak 2024. 2.214,40 EUR, za travanj 2024. neto 2.414,40 EUR, za svibanj 2024. 2.534,39 EUR, za lipanj 2024. 2.214,40 EUR, za srpanj 2024. 2.326,70 EUR, za kolovoz 2024. 2.594,88 EUR, za rujan 2024. 2.214,40 EUR. za listopad 2024. 2.214,40 EUR, za studeni 2024. 2.534,40 EUR, za prosinac 2024. 2.232,00 EUR, za siječanj 2025. 2.423,58 EUR, za veljaču 2025. 2.353,60 EUR.

35. Godišnji bonus za 2022. g u iznosu od 680,00 eur mu je isplaćen u siječnju 2023.g. Za 2023. je tuženiku isplaćen regres u svibnju 2023. u iznosu 331,81 EUR i u prosincu još 331,81 EUR. Godišnji bonus za 2023. mu je isplaćen u siječnju 2024. u iznosu od 910,00 EUR.

36. Prema podacima koje je Cemex Hrvatska d.d. dostavila sudu uz svoj podnesak datiran sa 17.3.2025., tuženiku je za 2024. isplaćen regres/božićnica od ukupno 700,00 EUR (350,00 EUR svibanj 2024., 350,00 EUR prosinac 2024.). Tuženiku je taj poslodavac godišnji bonus za 2024. isplatio u siječnju 2025. u iznosu od 1.194,72 EUR.

37. Pregledom elektroničkog zapisa HZMO-a od 7.2.2025. za tuženikovu suprugu MD, razvidne su njene prijave na Mirovinsko osiguranje kod različitih poslodavaca, u razdobljima koja nisu relevantna sudu za ovaj postupak, osim da je kroz utuženo razdoblje u ovom postupku bila zaposlena u Diagonal d.o.o. do 12.9.2024., a iz prijavnice HZZ-a je datuma prijave 13.9.2024. je razvidno da joj je početak radnog odnosa u toj tvrtki bio 1.6.2020., prestanak radnog odnosa 12.9.2024., da je dobila poslovno uvjetovani otkaz zbog gospodarskih razloga, a iz odluke tvrtke Diagonal d.o.o., od 12.9.2024., je razvidno da je utvrđen iznos otpremnine za isplatu. Prema potvrdi HZZ-a ispostava [adresa] od 7.3.2025. tuženikova supruga MD se vodila u evidenciji nezaposlenih osoba (promatrano u utuženom razdoblju) od 13.9.2024. do 2.3.2025., te joj je isplaćena novčana naknada za vrijeme nezaposlenosti i to 1.347,97 EUR za 2025. godinu i 2.089,36 EUR za 2024.Pregledom potvrdi Porezne uprave o visini dohodaka i primitaka za tuženikovu suprugu MD, razvidno je da je ista u razdoblju 2023. ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 12.990,16 EUR, da u razdoblju 2024. ima evidentiran dohodak od nesamostalnog rada 13.188,65 EUR, a u razdoblju siječanj 2025. nema evidentiranog dohotka. Pregledom izvatka iz obrtnog registra, a izvadak je od 27.8.2025., razvidno je da je tuženikova supruga MD, **.**.2025. otvorila obrt za usluge O, my dog!, a da je datum početka obavljanja obrta 10.3.2025.Pregledom Ugovora o zakupu poslovnog prostora, razvidno je da je tuženikova supruga MD kao zakupnik uzela u zakup poslovni prostor na adresi [adresa], ugovorena je zakupnina od 700,00 eur mjesečno te je ugovoreno da će u tom poslovnom prostoru obavljati djelatnosti usluge skrbi za kućne ljubimce.

38. U odnosu na navode tužiteljice po punomoćniku iz podneska od 28.08.2025. , uz koji je dostavila izvadak iz obrtnog registra za tuženikovu suprugu MD,te navela da tuženikova supruga pored toga što je zaposlena ima i taj obrt i da time proizlazi da kućanstvo tuženika time uz plaću tuženika i njegove supruge ostvaruje i dodatne prihode od obrta u vlasništvu tuženikove supruge, valja reći da je tuženik po punomoćniku osnovano ukazao da u vrijeme iskaza tuženika na ročištu od 12.5.2025.g. tuženikova supruga nije bila zaposlena, dobila je otkaz u rujnu 2024 bila nezaposlena a navedeni obrt je otvorila u ožujku 2025.g. Sud ističe da je to vrijeme otvaranja obrta razvidno iz izvatka iz obrtnog registra. Tuženik je po punomoćniku na ročištu od 18.9.2025.g dalje naveo da je taj obrt krenuo sa radom sredinom lipnja a da se prije toga uređivao prostor sredstvima koje je tuženikova supruga dobila od HZZ-a za samozapošljavanje. S radom taj obrt započeo tek sredinom lipnja 2025., a što se može utvrditi početkom izdavanja fiskalnih računa. Navedeno je da je trenutno prosječna zarada obrta tuženikove supruge manja od 1.000,00 EUR u ta 2,5 mjeseca koliko isti radi, te da se od toga plaća 700,00 EUR za najam prostora, 290,00 EUR doprinosa državi prema trenutnoj zaradi te vođenje knjigovodstva 100,00 EUR, a na koju okolnost je tuženik po punomoćniku priložio navedeni ugovor o zakupu poslovnog prostora tuženikove supruge kao zakupnika, dokaz o plaćanju 262,56 Eur doprinosa po rješenjima porezne uprave, te je priložen dokaz da tuženikova supruga plaća 100,00 eur mjesečno za knjigovodstvene usluge što je razvidno iz priloženog računa broj 240/11 od 15.9.2025. (str.195.spisa) Tuženik je po punomoćniku naveo da je stanje obrta tuženikove supruge takvo da se svaki mjesec završi na zaradi u iznosu od 0,00 EUR jer da su prihodi i rashodi gotovo pa jednaki pa je punomoćnica tuženika predložila da sud zatražiti od Porezne uprave potvrdu o visini dohotka obrta od ožujka 2025. pa dalje. S druge strane tužiteljica po punomoćniku je na istom ročištu navela da takvu potvrdu porezne uprave nije potrebno pribavljati jer ne osporava te navode tuženika po punomoćniku u dijelu u kojem su dostavljene isprave vezane za navedeni obrt. Punomoćnik tužiteljice se na ročištu od 18.9.2025. izjasnio da nema daljnjih dokaznih prijedloga i predložio zaključenje rasprave, dok je tuženik po punomoćniku ustrajao u prijedlogu da sud pribavi potvrde Porezne uprave „o visini dohotka obrta“ u vlasništvu tuženikove supruge za razdoblje od ožujka 2025. Sud je taj dokazni prijedlog odbio kao suvišan te zaključio glavnu raspravu.

39. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka i utvrđenja koja su proizišla iz istog i koja su naprijed navedena , navodi se slijedeće. U postupku je utvrđeno iz iskaza tužiteljice, da ona kao punoljetno dijete koje ima pravo na uzdržavanje od roditelja, ne živi više ni sa majkom ni sa ocem. Uzdržavanje od strane više obveznika uzdržavanja, u ovom slučaju majke i oca je propisano člankom 284.st.1.Obiteljskog zakona i to ako više osoba po odredbama ovoga Zakona ima istodobnu obvezu uzdržavanja, ta se obveza dijeli prema njihovim mogućnostima. Utoliko su u postupku utvrđivane mogućnosti oboje roditelja tužiteljice i naprijed su navedena utvrđenja o financijskom i imovinskom stanju i majke i oca tužiteljice i njihove zakonske obveze uzdržavanja.

40. Sud je kod odlučivanja imao na umu sadržaj i pravni domašaj odredbe članka 316. stavka 2. ObZ-a koja regulira pitanje uzdržavanja punoljetnog djeteta , a koja propisuje da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz članka 290. ovoga Zakona, s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja. To znači da se, kada je riječ o uzdržavanju punoljetnog djeteta kao što je tužiteljica ne primjenjuje odredba članka 310. stavaka 1. i 2. ObZ-a prema kojoj roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog novčanog uzdržavanja pri čemu se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

41. Odredom čl.316.Obiteljskog zakona je propisano o uzdržavanju djeteta koje ne stanuje s roditeljima (st.1.) , odnosno punoljetnog djeteta (st.2.) Tako je propisano je stavkom 2. toga članka da su oba roditelja svaki prema svojim mogućnostima dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz čl.290.toga zakona, s time da se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja.

42. Dakle, majka tužiteljice uz nju ima i još dvoje mal. djece koja s njom žive i koje također treba uzdržavati. I tuženik ima dvoje mal. djece koji s njim žive i koje također treba uzdržavati. I majka tužiteljice i otac tužiteljice su tu svoju djecu imali i u vrijeme donošenja ranije presude od 09.travnja 2015.g tako da tu nema promijenjenih okolnosti. Međutim jasno je da i toj djeci s vremenom rastu i narasle su potrebe za uzdržavanjem, kao i tužiteljici, što znači da su i majci i ocu tužiteljice veći novčani troškovi za uzdržavanje te svoje mal. djece što onda ima utjecaja i na visinu uzdržavanja za tužiteljicu.

43. Što se tiče supruga tužiteljičine majke ,te što se tiče supruge tuženika, stranke su u postupku znatno upirale na dokazivanje njihovog financijskog i imovnog stanja, kad je tko od njih zaposlen, kad nije i kolika su im primanja. Sudu je jasno da ako su bračni drugovi roditelja tužiteljice zaposleni , da onda kućanstvo svakog od njih ima viša mjesečna primanja. Međutim, sud ističe da suprug majke tužiteljice nije obveznik uzdržavanja tužiteljice kao i da supruga tuženika nije obveznica uzdržavanja tužiteljice. To su samo roditelji tužiteljice. To što bi suprug tužiteljičine majke bio bez zaposlenja i primanja u određenom razdoblju, to što bi tuženikova supruga bila bez zaposlenja i primanja u određenom razdoblju, po mišljenju ovog suda nema odlučnog utjecaja na iznos visine uzdržavanja tužiteljice od strane tuženika kao oca, jer je člankom 283.st.1. Obiteljskog zakona jasno propisano da uzdržavanje djece ima prednost pred uzdržavanjem bračnog ili izvanbračnog druga ili roditelja.

44. U ovom slučaju tužiteljica ne tuži majku jer ona doprinosi njenom uzdržavanju na način da joj je omogućila da bez novčane naknade stanuje sama od prosinca 2024.u stanu u vlasništvu tužiteljičine majke, a do tog vremena je živjela zajedno sa majkom, majčinom djecom i njenim suprugom, što je sve značajna okolnost jer tužiteljica time nema novčanih troškova stanovanja primjerice plaćanja podstanarskog stana . Osim toga njena majka je direktno financijski pomaže, plaća račune za struju, vodu, čistoću, pretplatu za mobitel,članarinu za teretanu koju pohađa tužiteljica, kao i kupnju ili kopiranje udžbenika za fakultet. Majka joj plaća i trošak goriva autom od kuće do fakulteta oko 50,00 do 60,00 Eur mjesečno. Prednje se odnosi na doprinos majke za tužiteljicu, dok se tuženikov kao oca tužiteljice očituje u iznosu alimentacije za tužiteljicu u ranije presuđenom iznosu od 1.900,00 kn što je sada 252,17 Eur mjesečno.

45. Što se tiče tužiteljičine majke, pregledom Ugovora o kreditu od 22.2.2010. razvidno je da je tužiteljičina majka isti sklopila kao korisnik kredita sa Erste banke, da je ugovoreni iznos kredita 60.000,00 EUR, da je namjena kredita stambeni kredit. Iz priloženog otplatnog plana za kredit je razvidno da je kroz utuženo razdoblje iznos obroka ili anuiteta 344,87 EUR (iznos glavnice i iznos kamate). U odnosu na to tužiteljica navodi da je time razvidno da su redovna primanja njene majke dodatno opterećena ratom kredita u navedenom iznosu mjesečno i predlaže da tu činjenicu sud uzme u obzir prilikom donošenja odluke o zahtjevu tužiteljice. Sud tu kreditnu obvezu majke tužiteljice ima u vidu ali ističe da ta kreditna obveza majke nije nova okolnost, već je postojala i u vrijeme ranijeg presuđenja jer je taj ugovor o kreditu sklopila još 2010.godine za rješavanje svog stambenog pitanja.

46. Tužbu je tužiteljica podnijela naspram oca radi povišenja uzdržavanja, a u postupku je utvrđeno osnovom provedenih dokaza da je doista došlo do tako bitno promijenjenih okolnosti da je osnovano povisiti iznos za njeno uzdržavanje koje treba doprinositi tuženik.

47. To iz razloga što je utvrđeno da je od donošenja ranije presude P Ob 272/15 od 09.travnja 2015 pa naovamo prošlo sad već 10 godina, tužiteljica je postala punoljetna, veće su njene potrebe za njenim uzdržavanjem već samim time što je znatno starija, redovan je student na fakultetu, životni troškovi svima u društvu pa tako i za tužiteljicu su se povećali u znatnoj mjeri od vremena ranijeg presuđenja 2015. pa naovamo, došlo je do inflacije i sve te okolnosti dovode do toga da treba povisiti iznos uzdržavanja za istu od strane tuženika.

48. Člankom 307. stavkom 1. Obiteljskog zakona propisano je da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Nastavno svemu sud utvrđuje da je to iznos od 800,00 Eur mjesečno za tužiteljicu jer se tužiteljici sredstva potrebna za uzdržavanje očituju u tome da je potrebno za istu osigurati novac za prehranu, odjeću, obuću, higijenske potrepštine, nabavkom udžbenika za studij bilo kupnjom bilo kopiranjem, za njene socijalne kontakte sukladno životnoj dobi, trošak goriva za auto, plaćanje pretplate za mobitel, podmirenje režijskih troškova odnosno računa za vodu, struju, čistoću, trening u teretani . Od navedenog iznosa od 800,00 eur mjesečno sud utvrđuje da tuženik može doprinosti polovicu, čime bi bile zadovoljene materijalne potrebe tužiteljice, dakle sa novčanim doprinosom oca –tuženika u iznosu od 400,00 eur mjesečno, a preostali iznos obveza majke tužiteljice koja to ionako u naravi već i čini. Svakako da je sud pri utvrđenju iznosa od 800,00 eur mjesečno kao iznosa potrebnog za uzdržavanje tužiteljice imao u vidu da je od vremena ranije presude prošao znatan vremenski period kroz koji je došlo do inflacije , znatnog porasta životnih troškova svima. Uzete su u obzir sve naprijed navedene i utvrđene promijenjene okolnosti kako na strani tužiteljice tako i njenih roditelja. Uzeta je u obzir životna dob tužiteljice, da je zdrava osoba, da nema u vlasništvu nekretnina i da studira.

49. Procjenjujući mogućnosti tuženika, što se tiče kreditnih obveza tuženika o kojima je iskazivao u iskazu, za navesti je da je dostavio samo jedan ugovor o kreditu i to onaj sa Erste bankom od 17.3.2021.g da je podignuo kredit u iznosu od tadašnjih 83.500,00 kn , da mu je anuitet 1.211,27 kn, da je ugovoreno 79 anuiteta, što znači na 6,5 godina. Iz tog ugovora je razvidno da se o gotovinskom kreditu. Tuženikov razlog za podizanje istog je taj što mu je supruga bila ostala bez posla pa mu je podizanje tog kredita bilo najjednostavnije rješenje ako im „zagusti“ sa financijama. Sud navodi da ta okolnost što otplaćuje taj gotovinski kredit nije odlučna za donošenje presude u ovoj pravnoj stvari, obzirom na iskaz o svrsi podizanja tog kredita,a isto se odnosi i na tri kredita za koja je iskazao da ih je podignuo u Raifeisen banci a nije dokumentirao te navode dostavom ta tri ugovora o kreditu za koja je iskazao mu za sva tri kredita mjesečna rata dođe ukupno 406,00 Eur. Vezano za Raifaisen banku dokumentirao je samo jednu uplatu (str.50 sudskog spisa) u iznosu od 232,38 Eur iz koje uplate je razvidno sudu da se radi o uplati na kredi i da je platitelj upravo tuženik. Međutim ne vidi se jeli se radi o gotovinskom, namjenskom ili nenamjenskom kreditu. Podizanje kredita, prvi za podmirenje dugovanja njega i supruge, drugi za renoviranje stana i treći za dovršenje renovacije stana, ne mogu uzeti u obzir pri presuđenju kao ni uzimanje dva automobila na leasing (Renault Scenic i Volkswagen) , jer to po redu životnih prioriteta ne može biti ispred obveze uzdržavanja svog djeteta, maloljetnog ili punoljetnog,niti na štetu djeteta. Tuženik nije ni dokazao da su mu te novčane obveze bile nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba. Naime, prema čl.313.st.5.Obz-a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba. Uzgred je za navesti da tuženiku sud ni u ranijem postupku P Ob 272/12 nije uvažio pri presuđenju njegove tadašnje kreditne obveze. I tada je istaknuto da je uzdržavanje djeteta primarna obveza dok su krediti namjenski ili nenamjenski dobrovoljno opterećenje, obvezi koju je sam svojom voljom preuzeo imajući u vidu svoje realne potrebe, mogućnosti i obveze zakonskog uzdržavanja .

50. Što se tiče tuženika, u odnosu na raniju presudu, nema promijenjenih okolnosti što se tiče broja djece koju je tuženik dužan uzdržavati, tj. uz tužiteljicu ima dva mal. sina, koja su bila rođena prije presuđenja ranijom presudom 2015.g, ali sud ima u vidu da kako i oni rastu kao i tužiteljica, to su i za njih veći troškovi za uzdržavanje, porast inflacije i životnih troškova se odnosi ne samo na tužiteljicu i članove njene obitelji , nego i na tuženika i članove njegove obitelji. Obzirom na uzrast mal. sinova tuženika od kojih je jedan rođen 2010. a drugi 2012.g., , da su zdrava djeca, da su vrsni sportaši, moglo bi se zaključiti da su njihove potrebe za uzdržavanjem, kao maloljetne djece otprilike približne mal. blizankama tužiteljičine majke koje blizanke su rođene 2012. ali se u postupku ne iznosi podatak da bi one nešto trenirale i da bi majci tužiteljice bilo novčanih troškova po tom osnovu.

51. Promijenjena okolnost na strani tuženika je ta što su mu u vrijeme donošenja ranije presude 2015.g njegova mjesečna primanja se kretala u rasponu od 9.927,55 kn (što je sada 1.317,61 Eur ) do 11.582,79 kuna ( 1.537,30 Eur ), kako se to primjerice navodi u presudi Gž Ob 64/15 od 2.12.2015.g , dok mu je sada neto mjesečna plaća kod istog poslodavca znatno viša pa je i sam iskazao da mu iznosi oko 2.400,00 Eur mjesečno na radnom mjestu koordinatora proizvodnje na kojem radnom mjestu je zaposlen od početka 2023.godine. Tuženik je iskazao dakle da mu neto plaća iznosi oko 2.400,00 eur, no točne iznose je sud utvrdio pribavom podataka od njegova poslodavca, te su iznosi naprijed navedeni pa očito variraju kako koji mjesec, pa mu je tako kroz utuženo razdoblje najniži iznos neto plaće bio za prosinac 2023.g u iznosu od 2.102,39 Eur a najviši iznos neto plaće mu je bio za kolovoz 2024. u iznosu od 2.594,88 Eur. Sud je imao u vidu iz obračunske liste plaće tuženika za prosinac 2023.g da uz plaću prima i naknadu za prehranu i naknadu za prijevoz, a i primi godišnje bonuse i regrese. Sud je procjenjujući mogućnosti tuženika imao u vidu i da isti nema drugih primanja po osnovu rada, da nema drugih nekretnina u vlasništvu osim stana u kojem živi i koji je kupio 2010.g., da ima režijskih troškova od cca 200,00 do 300,00 Eur mjesečno, da njegovi sinovi treniraju i da se moraju platiti članarine za trening, trošak putovanja na pripreme, natjecanja, da su mu mal. sinovi zdrava djeca.

52. Sud ističe da tuženiku plaća jest bitno promijenjena odnosno znatno viša, no i u pogledu njegove plaće, kao i plaća svih u društvu, porast životnih troškova i inflacija je učinila svoje. Tih 2.400,00 Eur nije isto danas kao što bi bilo 2015.godine. Međutim, sud je prosudio nastavno svemu navedenom da je tuženiku osnovano presuditi da od 20.prosinca 2023.g pa nadalje plaća viši iznos doprinosa za uzdržavanje tužiteljice u iznosu od 400,00 Eur mjesečno i da time neće biti ugrožena ni njegova egzistencija ni vlastite potrebe jer ih i on ima, te da neće biti ugroženo uzdržavanje ni egzistencija njegovo drugo dvoje mal. sinova koje je također dužan uzdržavati.Sud je pri presuđenju imao u vidu i da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja u skladu s čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona.

53. Nastavno svemu utvrđenom, obrazloženom, kao i pozivom na navedene zakonske odredbe, presuđeno je povišenje uzdržavanja na iznos od 400,00 Eur mjesečno, dok je tužbeni zahtjev na povišenje na iznos od 500,00 Eur mjesečno po prosudbi suda neosnovan obzirom na sve utvrđeno a i sud je tuženiku pri presuđenju primijenio i nešto niži iznos od onih navedenih u Odlukama o tablici o prosječnim potrebama djeteta (NN 48/234, 49/24 i 75/25) jer je sud tuženiku umanjio obvezu u smislu čl.313.st.3.Obz-a jer tuženik osim tužiteljice ima zakonsku obvezu uzdržavanja i svoja dva mal. sina. Osim toga i samom navedenom Odlukom o tablici o prosječnim potrebama mal. djeteta, koje su sudu orijentir i za punoljetno dijete, je određeno da se iznos uzdržavanja ipak određuje u svakom pojedinom slučaju sukladno odredbama Obiteljskog zakona koje uređuju uvjete i način određivanja uzdržavanja za dijete u odnosu na okolnosti roditelja obveznika uzdržavanja i okolnosti djeteta.

54. Tuženik je nesporno platio za prosinac 2023.g doprinos od 252,17 Eur kako je i presuđeno ranijom presudom. Tužba na povišenje je podnesena 20.12.2023. Povišenje je suđeno na iznos od 400,00 Eur mjesečno. To znači da je za 12 dana, od 20.12.2023. -31.12.2023. dužan isplatiti iznos od 154,80 Eur, do kojeg iznosa je sud došao tako da je navedenih 400,00 Eur podijelio na broj dana u prosincu i po danu dobio iznos od 12,90 Eur što pomnoženo sa 12 dana u navedenom periodu za kojeg ga sud obvezuje na povišeno uzdržavanje, daje iznos od 154,80 Eur.

55. Za ostale mjesece od siječnja 2024. do 01.listopada 2025.g. nesporno je osnovom očitovanja stranaka da je plaćao ranije presuđeni iznos od 252,17 Eur (platio i za rujan 2025.g.) pa je dužan za svaki mjesec počev od siječnja 2024.g do 01.listopada 2025.g platiti samo razliku u iznosu od 147,83 Eur za svaki od navedenih mjeseci.

56. Glavna rasprava je zaključena 18.rujna 2025.g (nesporno je osnovom očitovanja stranaka da je platio 252,17 Eur i za rujan 2025.g.) pa je za razdoblje od 01.listopada 2025.g pa ubuduće naloženo mu ovom presudom plaćanje doprinosa za uzdržavanje tužiteljice u presuđenom iznosu od 400,00 Eur mjesečno.

57. Za više traženo od dosuđenog tužbeni zahtjev tužiteljice je odbijen kao neosnovan.

58. Tuženik je svoju obvezu dužan podmirivati u vrijeme i na način kako je navedeno u izreci presude. Za zakašnjenja u plaćanju, presuđene su zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate. Odluka o kamatama na dosuđene iznose uzdržavanja temelji se na odredbi čl.29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/21, 156/22, 155/23- dalje ZOO).

59. Stranke su po punomoćnicima popisale parnične troškove tražeći time naknadu tih troškova jedna od druge. Sud je pak odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka , pozivom na odredbu čl.366.st.1.Obiteljskog zakona , vodeći računa o svim navedenim okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

U Splitu, 07. studenog 2025.g.

S U D A C

DIJANA SELAK

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude je dopuštena žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

DNA:

-punomoćniku tužiteljice

-punomoćniku tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte