REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-4737/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja RH, rođenog **.**.1998., bez državljanstva, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, 7. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-216-03/24-06/10167, URBROJ: 511-01-212-24-6 od 4. studenog 2024. te za rješavanje stvari.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-216-03/24-06/10167, URBROJ: 511-01-212-24-6 od 4. studenog 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je odlučeno da tužitelj mora u roku od 15 dana od dana izvršnosti tog rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da je pobijano rješenje nezakonito te na činjenicama u cijelosti neutemeljeno, uz pogrešnu primjenu međunarodnih priručnika. Dodaje da je on očito osoba pod nadzorom Palestinske uprave, a da tuženik proizvoljno navodi da bi on spadao u treću kategoriju R pod zaštitom UNRWA. Vezano uz navod da je dobio tri poziva u vojsku ističe da se tuženik nije raspitao oko načina dostave poziva za pristup vojsci u slučaju R koji su pod zaštitom u Siriji. Iznosi da je tamo doista običaj da starješina kampa pozove osobe i uruči im poziv za služenje vojske. Nastavlja da povratak u Siriju pod prijetnjom tri vojna poziva ne bi značio nikakvu sigurnost za njega. Ističe da su navodi da je njegova majka primila poziv u cijelosti vjerodostojni. Slijedom navedenog predlaže da se poništiti rješenje tuženika te riješi stvar na način da mu se odobri međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj. Također, predlaže da mu se odobri besplatna pravna pomoć te da se pružatelju pravne pomoći isplati zatraženi trošak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je tužba u cijelosti neosnovana. Dodaje da je sam tužitelj priložio iskaznicu UNRWA-E tako da je potpuno nesporno kojoj skupini pripada, kao i da osobe pod zaštitom UNEWA-E nisu dužne služiti Palestinsku oslobodilačku vojsku. Pojašnjava da je Palestinska oslobodilačka vojska palestinska jedinica unutar sirijske vojske. Iznosi da od kada je S svrgnut s vlasti da je prestao postojati i njegov vojni režim. Predlaže odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovora na tužbu.

4. Tijekom spora razgledan je spis, spis tuženika te je održano ročište na kojem je saslušan tužitelj.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužitelj osoba bez državljanstva s uobičajenim boravištem u [adresa] te da je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

7. Sporno je, je li tuženik pravilno i zakonito odbio navedeni zahtjev.

8. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 70/15., 127/17. i 33/23.) propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. toga Zakona.

9. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje, dok je člankom 21. istoga Zakona propisano da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. toga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (stavak 1.), s time da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba (stavak 2.).

10. Iz obrazloženja osporavanog rješenja utvrđeno je da je tuženik u bitnome naveo da je tužitelj predočio kopiju osobne iskaznice te iskaznicu UNRWA (Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku) te da je iz navedenih dokumenata vidljivo da je riječ o osobi palestinske nacionalnosti koja je pod zaštitom organizacije UNRWA živjela cijeli život u kampu [adresa] u [adresa], pa da će se s obzirom na utvrđeno zahtjev ocijeniti u odnosu na Siriju kao zemlju uobičajenog boravišta. Dodao je da je iz izvora EUAA razvidno da tužitelj spada u treću skupinu R pod zaštitom UN-ove agencije UNRWA (L pobjegli u Siriju nakon 1956. i njihovi potomci) za koje nije propisana obveza služenja u Palestinskoj oslobodilačkoj vojsci, a da iako postoje određena ograničenja njihovih prava, oni imaju pristup hrani, zaposlenju i obrazovanju što tužitelj niti ne poriče. Izneseno je da osim navedene vanjske nevjerodostojnosti vezano za tužiteljevo navodno služenje vojske, niti njegovi navodi vezani za postojanje i način regrutiranja nisu vjerodostojni. Pojašnjeno je da je tužitelj različito navodio na zahtjevu i saslušanju budući da je na zahtjevu izjavio da osobno nije dobio poziv za vojsku već da ga je dobila njegova majka i to tek po njegovom odlasku iz Sirije, dok je na saslušanju naveo da je dobio 3 poziva za vojsku, jedan 2019., a druga dva 2020. Nastavljeno je da je na upit zašto ih nije priložio naveo da nitko u kampu ne dobiva pozive u pisanom obliku već da starješina u kampu usmeno obavještava muškarce u kampu o tome. Istaknuto je da, osim što navedeno nije odviše uvjerljivo jer usmeno prenošenje preko posrednika ne može zamijeniti formalan poziv te nije praksa u niti jednoj zemlji koja ima obavezan vojni rok, sama činjenica da je tužitelj napustio Siriju u osmom mjesecu 2023. ukazuje na zaključak, da je isti zaista trebao služiti vojsku, da bi bio već odveden unutar perioda od 4 godine nakon zaprimanja prvog poziva. Zaključeno je da se iz navedenih razloga ova materijalna činjenica ne prihvaća kao vjerodostojna. Vezano uz procjenu budućeg rizika navedeno je da je u predmetu Bundesrepublik Deutschland protiv XT-a (C-507/19) Sud EU donio odluku o tumačenju preinačene Direktive o kvalifikaciji, članka 12. stavka l.a) u slučaju osobe bez državljanstva palestinskog podrijetla iz izbjegličkog kampa UNRWA-e u Yarmouku. Istaknuto je da je Sud EU odgovorio da bi se u pojedinačnoj procjeni trebala uzeti u obzir sva područja djelovanja UNRWA-e kojima osoba može pristupiti i sigurno ostati. Izneseno je da UNRWA ima kampove i u drugim dijelovima Sirije koji nisu zahvaćeni sukobom kao područje [adresa], odnosno gdje ne postoji ugroza za civilno stanovništvo. Nastavljeno je da izvor EUAA navodi upravo Damask kao područje gdje je moguće izvršiti unutarnje preseljenje unutar Sirije budući da se radi o relativno sigurnom području Sirije. Navedeno je da je analizom izjava tužitelja utvrđeno da je on pod zaštitom UN-ove agencije za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA) u Siriji. Dodano je da je sukladno tome utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za isključenje iz članka 30. stavka 1. točke 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, a da se na palestinske izbjeglice može primijeniti i članak 12. stavak 1. kvalifikacijske Direktive u kojem se navodi da državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nema pravo na stjecanje statusa izbjeglice ako su obuhvaćeni člankom 1.D Ženevske konvencije, koji se odnosi na zaštitu ili pomoć što je pružaju tijela ili agencije Ujedinjenih naroda, osim visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice. Izneseno je da jedino ukoliko je takva zaštita ili pomoć prestala zbog bilo kojeg razloga, a položaj takvih osoba nije konačno riješen u skladu s odgovarajućim rezolucijama koje je usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda, ove osobe imaju ipso facto pravo na povlastice iz Direktive. Nastavljeno je da tužitelj ne navodi da mu je zaštita UNRWA-e prestala niti ne navodi druge razloge zašto se ne bi mogao vratiti u Siriju osim služenja vojske iako je direktno upitan postoje li još neki razlozi radi kojih se ne bi mogao vratiti. Obrazloženo je da kod tražitelja nije ispunjen uvjet iz članka 29. Zakona o blagodati sumnje budući da dokaze za svoje tvrdnje da će navodno biti poslan u vojsku nije naveo, da je isti pod zaštitom UN-ove organizacije te sukladno izvješćima nije dužan služiti vojsku što je suprotno njegovim navodima, pridodajući tome činjenicu da je tek nakon što je vraćen iz Austrije zatražio međunarodnu zaštitu, a ne prvi puta kada je od strane policije bio zatečen u Hrvatskoj i kada mu je Postaja granične policije Imotski izdala rješenje o protjerivanju. Istaknuto je da takav postupak tražitelja ukazuje na sekundarnu migraciju i dovodi u pitanje stvarne razloge podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Naglašeno je da je tužitelju ograničeno kretanje na temelju članka 54. stavka 2. točke 3. radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske na najkraće moguće razdoblje, a najdulje do 3 mjeseca od dana uručenja rješenja, jer je u postupku utvrđeno da su za predmetnim raspisana dva upozorenja u SIS evidencijama s mjerom "državljanin treće zemlje kojem treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica - članci 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1861 koje je raspisala Hrvatska dok se odluke temelje na zaobilaženju zakona Europske unije ili nacionalnog zakona o ulasku i boravku i zabrani ulaska temeljem direktive 2008/155/EC, a radi počinjenja kaznenog djela nezakonitih migracija. Zaključeno je da je time pokazao da ne poštuje pravni poredak Republike Hrvatske u kojoj traži međunarodnu zaštitu.

11. Na ročištu 10. listopada 2025. tužitelj je iskazao da je napustio Siriju 22. kolovoza 2023. jer je smatrao da u Siriji nema nikakva prava, jer je Š. Obrazložio je da nije mogao imati nikakvu osobnu dokumentaciju (putovnicu), da je dobio i poziv za vojsku, a da nije želio ići u vojsku i ubijati ljude. Naveo je da je dobio poziv za vojsku od Oslobodilačke palestinske vojske, da mu je usmeno prenio poziv za vojsku poglavar kampa i da je to bilo 2020. Dodao je da se je od tada skrivao u kampu, da nije mogao ići nigdje izvan kampa i da zato nije mogao niti dobiti posao. Iznio je da nije bilo lako izaći iz Sirije, da je izašao kada je skupio neke novce, koje je posudio od šire obitelji. Nastavio je da je prodao stambeni prostor u kojem je živio. Pojasnio je da je u Siriji živio u [adresa], u kampu Neyrab za N, a da su mu tamo ostali brat, majka i žena. Opisao je da je iz Sirije otišao u Tursku te da je tamo boravio mjesec dana, a da je nakon toga otišao u Grčku, Albaniju, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu pa u Republiku Hrvatsku. Izjavio je da je granice prelazio nezakonito te da je u Hrvatskoj dobio rješenje od policije da mora napustiti državu u roku 30 dana, pa da je otišao u Austriju, gdje je ostao 5 mjeseci, a da je zatim vraćen u Hrvatsku. Iskazao je da je, kada je krenuo na putovanje, želio otići u bilo koju državu u kojoj može dobiti zaštitu, da se čuje sa svojima te da mu oni kažu da je u Siriji jako loše, da nema sigurnosti i da vojska ulazi svakodnevno u kamp i ubija i otima ljude. Na poseban upit suda koliko je puta dobio poziv za vojsku odgovorio je da se ne sjeća dobro, ali oko tri puta. Dodao je da mu je svaki puta poglavar kampa rekao da ga zovu u vojsku, a da je pisano dobio poziv dva puta, ali da nema poziv. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja je li i njegov brat dobio poziv na isti način odgovorio je da da, da je brat bio prisilno mobiliziran u vojsku, ali da je sada opet u kampu, jer više nema obveznog vojnog roka. Na daljnji upit ima li mobilizacije odgovorio je da točno ne zna, ali da zna da vojska dolazi u raciju u kamp i da imaju listu po kojima uhićuju ljude. Na upit ima li saznanja kada je njemu stigao posljednji vojni poziv odgovorio je da 2021. Na daljnji upit misli li da bi taj poziv još danas vrijedio tj. misli li da bi mu se nešto dogodilo da se vrati odgovorio je da taj poziv još vrijedi i da ne zna točno što bi mu se dogodilo, ali da ne očekuje ništa dobro. Na daljnji upit je li u vrijeme dobivanja poziva Slobodna vojska Palestine bila uključena u nekakve ratne operacije naveo je da je bivša Sirijska vojska prisilila Slobodnu vojsku Palestine da se bori na strani Ć. Na upit zašto nema papirnati poziv odgovorio je da je prije imao, ali da je mijenjao mjesto stanovanja, pa da se zagubio. Vezano uz dostavljenu dokumentaciju uz podnesak očitovao se da je to slika sigurnosne sirijske vojske kako je upala u kamp i uhitila nekog muškarca, da je sljedeća slika slika ubijenog muškarca kojeg su prije uhitili, da se radi o osobi od 20 godina i da se sumnja da se je borio na strani Asadove vojske, a da sljedeća slika pokazuje osobu koja je ubijena sa tekstom da će ga dočekati sud pravde. Na upit ima li saznanja da je netko iz kampa prisilno poslan u Gazu odgovara da ne. Na poseban upit tuženika zašto nije tražio azil u Grčkoj kada je rekao da mu je cilj bila bilo koja sigurna zemlja odgovorio je da nije imao namjeru ostati u Grčkoj, jer je tamo loša situacija te nema reda. Na daljnji upit da objasni razliku jer je sada rekao da je dobio pisani poziv za vojsku, a da je na saslušanju rekao da nitko ne dobiva pisani poziv odgovorio je da ponekad poglavar obavijesti usmeno, a nekada pisano. Dodao je da nikada nije dobio službeni poziv od vojske, ali da je dobio papir od poglavara kampa na kojem piše da se mora javiti u vojni odsjek. Na daljnji upit zašto je u upravnom postupku naveo drugačije godine dobivanja poziva odgovora da je to otprilike.

12. Cijeneći iskaz tužitelja dan na ročištu te iskaze tužitelja dane u upravnom postupku sud utvrđuje da je pravilno utvrđeno da njegovi navodi vezani za postojanje poziva za vojsku i način regrutiranja nisu vjerodostojni, budući da postoje odstupanja u iskazima. Nadalje, bitno je navesti da je iz iskaznice koju je tužitelj sam predločio utvrđeno da se radi o osobi palestinske nacionalnosti koja je pod zaštitom organizacije UNRWA, a za koje osobe prema izvoru EUAA nije propisana obveza služenja u Palestinskoj oslobodilačkoj vojsci. Također, bitno je da UNRWA ima kampove i u drugim dijelovima Sirije koji nisu zahvaćeni sukobom kao područje [adresa], odnosno gdje ne postoji ugroza za civilno stanovništvo. Slijedom navedenog nisu ispunjeni uvjeti iz članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, pri čemu se ističe da kod tužitelja ne postoji osnovani strah od proganjanja niti opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde.

13. Nadalje, pravilno je tuženik u točki II. izreke osporavane odluke odlučio o mjeri osiguranja povratka u skladu s člankom 37. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

14. Stoga je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odlučiti kao u točci I. izreke presude.

15. Nadalje, kako je pravnu pomoć pružio odvjetnik Zoran Bauer, u točci III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa). Naime, odvjetniku je u skladu s Tbr. 27 t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura umanjen za 50% prema navedenom Pravilniku te trošak zastupanja na raspravi 7. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 eura umanjen za 50% prema istom Pravilniku, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife).

U Zagrebu 7. studenog 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Zoran Bauer – e. komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335

3. U spis