Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21000 Split
Poslovni broj: P-1475/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Marini Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice PG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Josipu Krstuloviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, Split, Ulica Domovinskog rata 61, zastupana po punomoćniku OG i ostalim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o., Split, radi obvezno – isplata, nakon održane glavne rasprave zaključene 5. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 7. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u članku 5. Ugovora o kreditu broj 83760/04 od dana 18.10.2004. godine, a koja glasi:
„NAKNADA ZA OBRADU KREDITNOG ZAHTJEVA 3,00 % (slovima: triposto) od iznosa odobrenog kredita – minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu Ugovora".
II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužiteljici PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 405,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa važećom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 21.10.2004. godine, pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 300,00 EUR-a, sve u roku od 15 dana od dana presuđenja i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužbom od 13. travnja 2022. tužiteljica PG navodi da je sa prednikom tuženika HVB SPLITSKA BANKA dana 18. listopada 2004. sklopila Ugovor o kreditu broj 83760/04 temeljem kojeg je prednik tuženika tužiteljici kao korisnici kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 13.500,00 EUR- a.
1.1. U članku 5 predmetnog ugovora tužiteljici je nametnuta naknada u visini 3% od iznosa kredita, na nju je tužiteljica bila primorana pristati kako bi dobila zatraženi kredit pa joj je naplaćen iznos od 405,00 EUR-a.
1.2. Zatražila je donošenje presude kojom bi se tuženoj OTP banci d.d., naložilo da joj isplati iznos od 405,00 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom na ime isplate naknade za obradu kredita.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi, osporava osnov, ističe prigovor zastare, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.
3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (str. 4-9 spisa), Prometnu karticu po kreditu (str. 10-17 spisa), Otplatni plan ( str. 18-19 spisa), pregled promjene kamatne stope (str. 20 spisa) i Dopis tuženika tužiteljici od 28.6.2024. uz arhivsku dokumentaciju (str. 21-32 spisa).
4. Sud nije proveo dokaz financijskim vještačenjem budući je tuženik u odgovoru na tužbu učinio nespornim visinu predmetnog tužbenog zahtjeva pa izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno jer se istim ne bi utvrdile relevantne činjenice u ovom postupku.
6. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) te u skladu s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.
7. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu broj: 83760/04 od 18. listopada 2004. i to odredbe čl.5. "Naknade za obradu kreditnog zahtjeva " - tzv. Ulazna naknada.
8. U postupku nije sporno da su tužiteljica i pravni prednik tuženika sklopili Ugovor o kreditu, broj: broj: 83760/04 od 18. listopada 2004. temeljem kojeg Ugovora je ugovorena tzv. ulazna naknada za obradu kredita.
8.1 Između stranaka je sporno pitanje da li predmetna odredba Ugovora o kreditu o tzv. ulaznoj naknadi predstavlja nepoštene ugovorne odredbe posljedično pitanje isplate temeljem tih ugovornih odredbi.
8.2. Na ročištu od dana 5. studenoga 2025. tuženik priznaje sve odlučne činjenice ali i dalje osporava osnov potraživanja.
9. U odnosu na istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja, ovaj sud isti ocjenjuje u cijelosti neosnovanim. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici svog građanskog odjela 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje kako zastara restitucijskog zahtjeva temeljem instituta ništetnosti, općenito ne počinje teći prije pravomoćnog utvrđenja ništetnosti, odnosno zauzeo je pravno shvaćanje koje glasi:"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."
10.1. Dakle, s obzirom na činjenicu da tužiteljica predmetnim tužbenim zahtjevom u toč. I. petita traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi dok zastara u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži isplatu iznosa kojeg joj je tužena zaračunala na temelju te ulazne naknade, po pravnom shvaćanju ovog suda, još uopće nije počela teći, jer se tek u ovom postupku treba odlučiti o osnovanosti prvog dijela predmetnog tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti.
11. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu dana 18. listopada 2004. godine na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 – dalje: ZZP/03 ) čiji sadržaj su činile odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima pa je tako člankom 81. st. 2. i 3. bilo propisano da se nepoštenom odredbom smatra ona o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
11.1. Nadalje člankom 83. ZZP/03 propisano je da se prilikom ocjene da li je neka odredba poštena ili nije uzima u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe. Također čl. 87. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
11.2. Ovdje treba ukazati na odredbu čl. 1024. st. 2. ZOO-a, kojom je propisano da korisnik kredita može vratiti kredit i prije isteka određenog roka za vraćanje, ali je o tome dužan unaprijed obavijestiti banku, dok je u st. 3. istog članka propisano da je u navedenom slučaju korisnik kredita dužan naknaditi štetu, ako je davatelj kredita istu pretrpio.
11.3. U čl. 269. ZOO-a, propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.
11.4. U čl. 280. st. 1. ZOO-a, propisano je da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, da je ugovor ništetan.
11.5. Nadalje, je u čl. 322. ZOO-a, propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog prava ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
11.6. Nadalje, je u čl. 323. st. 1. ZOO-a, propisano da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.
12. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu vidljivo je da je isti sklopljen između prednika tuženika kao kreditora i ovdje tuženice kao korisnice kredita u iznosu 13.500,00 EUR (čl.1.); naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: jednokratno 3% od iznosa kredita, (čl. 5.).
13. Daljnji dokazi nisu izvedeni jer nisu bili potrebni s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev i tuženikovo priznanje na ročištu od 5. studenoga 2025. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede s što manje troškova pa je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u smislu odredbe čl.10. st. 1. ZPP-a.
14. U ovom slučaju valja uzeti u obzir sudsku praksu na koju se poziva tužitelj i to Presude Vrhovnog suda RH posl. br.: Rev-112/18 od 9. ožujka 2022., Rev-43/22 od 14. lipnja 2022. i Rev-673/23 od 13. veljače 2024.
15. Iz ovako utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da o uvjetima kredita, odnosno odredbi čl. 5 Ugovora o kreditu tužiteljica nije pregovarala s djelatnicima tuženika prema kojem se ulazna naknada - naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita obračunava jednokratno 3% od iznosa kredita. Naime, radi se o standardnoj ugovornoj odredbi koju je unaprijed formulirala tuženica i na koju tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaja. Prednik tuženika nije dokazao opravdanost ugovaranja tzv. naknade u postotku od odobrenog iznosa glavnice kredita, a iz čega slijedi daljnji zaključak da je predmetna ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Isto tako ne obrazlaže (niti dokazuje) koje usluge ili troškovi su podmireni iz te naknade a koji bi bili u izravnoj vezi s Ugovorom o kreditu, a da je visina određena u postotku od odobrenog iznosa kredita i što načelno znači da korisnici većeg iznosa kredita plaćaju i višu naknadu.
16. Vezano uz prethodno navedeno, ovdje treba ukazati i na pravno shvaćanje Suda Europske unije u tumačenju i primjeni Direktive 93/13/EEZ, a kojim je jasno naglašena važnost (informiranog, upućenog) obavještavanja potrošača prije sklapanja ugovora o ugovornim uvjetima i njihovim posljedicama. Takvo obavještavanje od bitne je važnosti za potrošača, jer će samo na temelju prethodne, potpune i razumljive obavijesti potrošač biti u situaciji razumno shvatiti i predvidjeti posljedice i ekonomske učinke koje za njega može imati sklapanje ugovora s takvim ugovornim odredbama.
17. Praksa Suda EU iz predmeta broj C-26/13 od 30. travnja 2014. odražava ustaljeno stajalište da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u predmetnom slučaju banku), kako u odnosu na pregovaračku snagu, tako i u odnosu na razinu obaviještenosti, odnosno položaj koji vodi do pristanka na uvjete koje je poslovni subjekt prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj. Zbog tog slabijeg položaja potrošača Direktiva 93/13/EEZ, obvezuje države članice da propišu mehanizam koji će osigurati da bilo koja ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo može biti podvrgnuta ispitivanju kako bi se ocijenilo je li eventualno ista nepoštena.
18. Slijedom ovako utvrđenog činjeničnog stanja iz provedenog postupka, ovaj sud ocjenjuje kako je ništetna predmetna ugovorna odredba čl.5. Ugovora broj 83760/04 od 18. listopada 2004. kojom je ugovorena tzv. ulazna u slučaju dobivanja kredita i (točka I. izreke presude).
19. S obzirom na to da je prednik tuženika temeljem ništetnih odredbi primio iznos od 405,00 EUR, valjalo je naložiti tuženiku temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, da isplati tužiteljici iznos od 405,00 EUR sa zateznim kamatama od 21. listopada 2004. i to kada je tužiteljica platila tzv. ulaznu naknadu pa do isplate po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a (točka II. izreke presude).
20. Tužiteljicu je zastupao punomoćnik odvjetnik pa sukladno odredbi čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa), u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:
- sastav tužbe – 100,00 EUR (Tbr. 7/1);
- sastav podneska od 23.8.2025.– 100,00 EUR (Tbr. 8/1);
- zastupanje na ročištima od 5.11.2025. 100,00 EUR (Tbr. 9/1),
a što sveukupno iznosi 300,00 EUR;
dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadnom troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan, osobito imajući na umu vrijednost predmeta spora i da tužiteljici ne pripada trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu budući da je ona kao potrošač u kolektivnoj parnici sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) oslobođena plaćanja pristojbi.
20.1. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.
U Splitu 7. studenoga 2025.
Sutkinja:
Marina Lovrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP- a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
- punomoćniku tužiteljice
- punomoćniku tuženika
- u spis
