REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-872/2015
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jasenki Rundek, pravnoj stvari tužitelja CONSULTA d.o.o. za poslovne usluge, [adresa], OIB: 36509206457 (prije Odvjetničko društvo FARČIĆ & ŠARUŠIĆ), kojeg zastupa punomoćnik AS, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika OSIJEK-KOTEKS d.d., Osijek, Šamačka 11, OIB: 44610694500, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Juričko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Juričko & partneri d.o.o., Split, Ćiril Metodova 38, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne javne rasprave 24. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, Hrvoja Ladana, odvjetnika u Zagrebu i zamjenice punomoćnice tuženika Ivane Lončar, odvjetnice u Zagrebu, 7. studenog 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se nedopuštenom ovrha koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-3070/11 na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od 165/10000 dijela zk.č.br. 5532/43, stambeno poslovna zgrada tlocrtne površine 851 čm i dvorište u [adresa], ukupne površine 1398 m2, u listu B označeno kao trosobni stan br. 4 u prvom katu površine 72,62 čm, stubište A te se ovrhovoditelju zabranjuje poduzimanje daljnjih radnji.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR u roku od 15 dana.
III Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznos od 375,00 EUR, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog građanskog suda Zagreb poslovni broj Ovr-3070/11 od 4. ožujka 2014. tužitelj je upućen kao treća osoba na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe na nekretnini upisanoj u upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od 165/10000 dijela zk.č.br. 5532/43, stambeno poslovna zgrada tlocrtne površine 851 čm i dvorište u [adresa], ukupne površine 1398 m2, u listu B označeno kao trosobni stan br. 4 u prvom katu površine 72,62 čm, stubište A, nedopuštenom.
2. Tužitelj je, sukladno navedenom rješenju, 31. ožujka 2014. podnio tužbu radi proglašenja ovrhe na predmetnoj nekretnini nedopuštenom protiv ovrhovoditelja, ovdje prvotuženika i ovršenika, ovdje drugotuženika, navodeći u bitnome kako drugotuženik nije vlasnik predmetne nekretnine jer je kao prodavatelj 8. siječnja 2004. sklopio Ugovor o kupoprodaji stana broj 2004/1/1 s kupcem WEBER ESCAL d.o.o., kojim je WEBER ESCAL d.o.o. postao suvlasnik dijela nekretnine zk.č.br. 5532/43 k. o. [katastarska općina], odnosno vlasnik posebnog dijela – trosobnog stana tip 3S, ulaz 1. kat 1. stan broj 4, površine 72,62 m2, odnosno predmetne nekretnine. Nadalje, navodi kako su 17. listopada 2005. WEBER ESCAL d.o.o. kao prodavatelj i odvjetnik JS kao kupac sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnine, kojim je kupac postao vlasnik navedene nekretnine. Zatim je 1. siječnja 2007. odvjetnik JS donio Odluku o unosu imovine u j.t.d. Farčić & Šarušić kojom se utvrđuje da će se navedena nekretnina unijeti u kapital Odvjetničkog društva Farčić & Šarušić, odnosno tužitelja. Ističe kako je slijedom navedenog tužitelj izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine koji ima takvo pravo koje sprječava ovrhu na predmetnoj nekretnini te je stoga ovrha na istoj nedopuštena. Tijekom postupka navodi kako se prvotuženi u postupku predstečajne nagodbe odrekao namirenja te je učinio nespornim da tužitelj ništa ne duguje prvotuženiku pa da mu je prestalo pravo da traži namirenje i iz imovine osobe koja mu nije dužnik te da više nema pravni temelj po kojem bi on bio vjerovnik sa pravom na odvojeno namirenje. Također, navodi kako načelo povjerenja u zemljišne knjige nema apsolutni učinak te da je stupanje na snagu istog odgođeno do 2013. Nadalje ističe nesavjesnost prvotuženika prilikom pokretanja ovrhe i upisa zabilježbe ovrhe u zemljišnu knjigu jer je tužitelju moralo biti poznato da je drugotuženik pravna osoba koja se kao svojom glavnom i jedinom djelatnošću bavi gradnjom i prodajom stanova na tržištu te je kao pravna osoba bio dužan upotrijebiti pažnju dobrog privrednika i iz dokumentacije drugotuženika saznati što je doista imovina drugotuženika, a što je eventualno prodao na tržištu u okviru svoje poslovne djelatnosti. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu parničnog troška tužitelju.
3. U odgovoru na tužbu prvotuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako se vlasništvo na temelju pravnog posla stječe uknjižbom u zemljišnoj knjizi, a da je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu i provedbe zabilježbe ovrhe u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine bilo upisano društvo Industrogradnja d.d., odnosno drugotuženik. Također napominje kako je ovrhovoditelj 6. veljače 2013. uputio obavijest Financijskoj agenciji u postupku predstečajne nagodbe koji je pokrenut nad drugotuženikom, a kojim zadržava pravo odvojenog namirenja kao razlučni vjerovnik te da u navedenom postupku neće sudjelovati kao vjerovnik te ističe kako je tako postupio s povjerenjem u zemljišne knjige. Nadalje, tijekom postupka navodi kako nije od značaja za ovaj postupak je li ili ne prijavio svoju tražbinu u predstečajnom postupku nad drugotuženikom jer isti svoju tražbinu može namiriti iz nekretnine na kojoj ima svoje razlučno pravo. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova parničnog postupka.
4. U odgovoru na tužbu drugotuženik priznaje tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te se protivi parničnom trošku jer nije izazvao spor i potražuje trošak.
5. Rješenjem ovog suda broj P-872/2015 od 25. siječnja 2023. određen je prekid postupka u odnosu na drugotuženika INDUSTROGRADNJA d.d. jer je nad istim otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu St-454/2021 od 22. srpnja 2022. Postupak je nastavljen rješenjem ovog suda broj P-872/2015 od 24. ožujka 2023.
6. Podneskom od 3. siječnja 2023. stečajna upraviteljica drugotuženika navela je da tužitelj nije prijavio svoje potraživanje u svom podnesku te se prema čl. 215. st. 2. Zakona o parničnom postupku smatra da je tužitelj odustao od svog potraživanja i da je tužba povučena pa je ovaj sud rješenjem P-872/2015 od 4. svibnja 2023. utvrdio da je tužba u odnosu na drugotuženika INDUSTROGRADNJA d.d. u stečaju, Varaždin, Augusta Šenoe 4-6, OIB: 03714155365 povučena te je isto postalo pravomoćno 24. svibnja 2023.
7. Prvotuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora ističući kako je prenisko određena u naznačenom iznosu od 5.000,00 kn s obzirom da vrijednost nekretnine nad kojom je pokrenuta ovrha za koju se traži proglašenje nedopuštenom iznosi 815.863,64 kn, koja cijena je navedena u kupoprodajnim ugovorima.
8. Na ročištu od 17. veljače 2016. sud je donio rješenje kojim se određuje vrijednost spora u visini od 815.863,64 kn, odnosno 108.283,71 EUR.
9. Tijekom dokaznog postupka sud je sud je izveo dokaz čitanjem isprava u spisu, i to: preslike rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-3070/11 od 4. ožujka 2014. (list 4 spisa), preslike Ugovora o kupoprodaji stana od 8. siječnja 2004. (list 5-7 spisa), preslike Ugovora o kupoprodaji stana od 17. listopada 2005. (list 8-9 spisa), preslike Odluke o unosu imovine u j.t.d. Farčić & Šarušić od 1. siječnja 2007. (list 10-13 spisa), dopisa Fini od 6. veljače 2013. (list 47-48 spisa), izvatka iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] (list 56 spisa), rješenja ovog suda Stpn-332/14 od 5. rujna 2014. i zaključka Stpn-332/14 od 20. ožujka 2015. (list 74-75 spisa), preslike spisa Općinskog građanskog odjela u Zagrebu, zemljišno knjižni odjel Z-23124/15 (list 80-90 spisa), povijesnog izvatka iz sudskog registra za Industrogradnja d.d. (list 119- 158 spisa), pregleda plana podjele društva Isto d.d. (list 159-166 spisa), pregleda izvješća uprave o podjeli od 10. travnja 2017. (list 167-168 spisa), rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu St-454/21 od 22. srpnja 2022. (list 181-191 spisa), preslike spisa Općinskog suda u Novom Zagrebu, Ovr-777/15, spisa ovog suda Ovr-6179/10 te je saslušan svjedok JS (list 386-388 spisa).
10. Sud je odbacio dokazni prijedlog tužitelja radi saslušanja svjedoka ES i RS jer je prijedlog podnesen nakon zaključenja prethodnog postupka. Dokazni prijedlog tuženika za dostavom povijesnog zk izvoda iz zemljišnih knjiga sud je odbio jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno na temelju provedenih dokaza.
11. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.
12. Predmet spora je dopuštenost ovrhe koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-3070/11 na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od 165/10000 dijela zk.č.br. 5532/43, stambeno poslovna zgrada tlocrtne površine 851 čm i dvorište u [adresa], ukupne površine 1398 m2, u listu B označeno kao trosobni stan br. 4 u prvom katu površine 72,62 čm, stubište A.
13. Nije sporna činjenica da tužitelj ništa ne duguje prvotuženiku te da se prvotuženi u postupku predstečajne nagodbe odrekao namirenja.
14. Sporno je je li tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini te ima li zbog toga pravo na temelju kojeg može tražiti proglašenje ovrhe na predmetnoj nekretnini nedopuštenom i savjesnost i poštenje prvotuženika.
15. Iz preslike Ugovora o kupoprodaji stana od 8. siječnja 2004. utvrđeno je da je drugotuženi kao prodavatelj sklopio ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine s kupcem WEBER ESCAL d.o.o.
16. Iz preslike Ugovora o kupoprodaji stana od 17. listopada 2005. utvrđeno je da je WEBER ESCAL d.o.o. kao prodavatelj sklopio s JS kao kupcem ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine.
17. Iz preslike Odluke o unosu imovine u j.t.d. Farčić & Šarušić od 1. siječnja 2007. utvrđeno je da je predmetna nekretnina unesena u kapital Odvjetničkog društva Farčić & Šarušić, odnosno tužitelja.
18. Svjedok JS u svom iskazu navodi da je kao fizička osoba kupio 2005. trosobni stan u [adresa] te da u to vrijeme zgrada nije bila uknjižena u zemljišne knjige i nisu bili formirani etažni dijelovi nego je bilo upisana kasarna JNA, pa je eventualno mogao tražiti upis na dvije barake. Napominje da je stan kupljen zajedno s kolegom AS s namjerom da bude poslovno sjedište njihove zajedničke odvjetničke kancelarije. Ugovor je bio zaključen samo na njegovo ime zbog međusobnog povjerenja. Nakon toga uselili su u taj prostor krajem 2005. kao zajednički odvjetnički ured, a onda su početkom 2007. osnovali j.t.d. Farčić & Šarušić koje tijekom 2020. postaje Consulta d.o.o. U tom prostoru su od 2005. pa sve do danas. Nakon osnivanja j.t.d Fračić & Šarušić zaključen je ugovor o unosu imovine tj. navedenog stana u društvo. Međutim niti tada zgrada nije bila uknjižena u zemljišnim knjigama. Problem je bio kod izvođača Industrogradnje koja je gradila te zgrade, a pravni dio upisa nije pratio izgradnju. Industrogradnja je te stanove prodavala ili ih je davala podizvođačima kao naknadu za rad. Ti stanovi su se dalje prenosili na treće osobe kupovinom. Svo to vrijeme stan je korišten kao vlasništvo j.t.d Farčić & Šarušić i nitko ih nije smetao u posjedu. Ističe kako je prvotuženik Osijek Koteks zloupotrijebio činjenicu da je njegov dužnik Industrogradnja upisan na veliki broj nekretnina koje još nisu prenijete iako su prodane te zlouporabio tu činjenicu stavivši zabilježbu i ovrhu na nekretnine koje su samo tehnički upisane na drugotuženika, a već davno prodane. Nije mu poznato je li se netko od susjeda upisao u zemljišne knjige. Misli da je Consulta d.o.o. upisana u zemljišne knjige. Navodi kako je navedeni stan uredno isplaćen od tužitelja koji se u njemu nalazi u nesmetanom posjedu dugi niz godina te postoje odvjetničke table na ulaznim vratima.
16. Sud je cijenio iskaz svjedoka kao životan, vjerodostojan i istinit jer je svjedok iskazivao u skladu s ispravama koje prileže spisu, odnosno ugovorima o kupoprodaji i Odluci o unosu imovine te iz njegovog iskaza proizlazi da je tužitelj u kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine počevši od zaključenja kupoprodajnog ugovora. Nadalje uvidom u sudski registar razvidno je da je Odvjetničko društvo Farčić & Šarušić preoblikovano iz javnog trgovačkog društva u društvo s ograničenom odgovornošću temeljem Odluke od 13. prosinca 2019. te je u skladu s takvom odlukom u sudski registar upisana Consulta d.o.o. sa sjedištem u [adresa].
17. Prema čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., dalje: ZVDSP) onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svog stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju. Tužitelj je temeljem kupoprodajnog ugovora to jest na temelju pravnog posla dokazao pravni temelj i istinit način stjecanja.
18. Predmnijevani vlasnik dokazuje činjenice na temelju kojih se predmnijeva njegovo vlasništvo to jest pravni temelj i istinit način stjecanja. Pravni temelj za stjecanje je kupoprodajni ugovor. Prema čl. 114. i 115. ZVDSP-a vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, a pravni posao kojem u je cilj stjecanje vlasništva nekretnine da bi bio valjan treba biti u pisanom obliku. Tužitelj je stoga zakonit, pošten i istinit posjednik predmetne nekretnine koji je stekao pravnim poslom te je dokazao da je predmnijevani vlasnik.
19. Tijekom postupka tužitelj je istaknuo da prvotuženik nije postupao savjesno i pošteno prilikom pokretanja ovršnog postupka u odnosu na tužitelja jer prethodno nije provjerio je li i tko je posjednik predmetne nekretnine, a s obzirom da mu je moralo biti poznato da je drugotuženik pravna osoba koja se kao svojom glavnom i jedinom djelatnošću bavi gradnjom i prodajom stanova na tržištu te je kao pravna osoba bio dužan upotrijebiti pažnju dobrog privrednika i iz dokumentacije drugotuženika saznati što je doista imovina drugotuženika, a što je eventualno prodao na tržištu u okviru svoje poslovne djelatnosti.
20. Prvotuženik tvrdi da je postupao u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige. Međutim, opće je poznato da često zemljišno knjižno stanje i posjedovno stanje nije identično te da nije dovoljno samo provjeriti zemljišno knjižno stanje. Načelo povjerenja u zemljišne knjige ne isključuje obvezu postupanja u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja jer nitko ne može crpiti neko pravo, pa čak ako proizlazi iz zakona ako je postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. Poštivanje načela savjesnosti i poštenja znači postupati s povjerenjem i obzirom prema interesima druge strane. Učinak povrede tog načela je oduzimanje pravne zaštite osobi koja je povrijedila ovo načelo u odnosu na prava koja bi istu povredu stekla. Nesavjestan je onaj tko je pravnu radnju korisnu za drugoga kojem ne pripada određeno pravo poduzeo znajući ili je mogao znati da tom drugom pravo ne pripada.
21. Sud smatra da je prvotuženik povrijedio načelo savjesnosti i poštenja jer prilikom pokretanja ovršnog postupka nije provjerio posjedovno stanje na licu mjesta prije pokretanja ovršnog postupka protiv drugotuženika za kojeg je znao da mu je glavna djelatnost gradnja i prodaja stanova na tržištu.
22. Predmnjevani vlasnik može uspješno štiti svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo. (Pravno shvaćanje Su-IV-4/18-4 zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/18) od 22. veljače 2018.)
23. Tužitelj je dokazao da je predmnjevani vlasnik i da ima pravo u pogledu predmeta ovrhe u postupku Ovr-3070/11 koje sprječava ovrhu tuženika u ovom postupku jer tuženik nije postupao savjesno i pošteno prilikom pokretanja ovršnog postupka, pa je valjalo proglasiti nedopuštenim ovrhu na predmetnoj nekretnini. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja valjalo je odlučiti kao u točki I izreke presude.
24. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici u odnosu na tuženika zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 108.283,71 EUR, tužitelju su, kao potrebni (čl. 155. st. 1. ZPP), priznati zatraženi troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: OT)), sastavljanja obrazloženih podnesaka od 6. travnja 2016. i od 11. svibnja 2016., za svaki u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), što ukupno iznosi 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 17. veljače 2016., 6. travnja 2016., 11. svibnja 2016., 7. srpnja 2022., 25. siječnja 2023., 2. travnja 2025. i 24. rujna 2025. u iznosu od 100,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. OT), što ukupno iznosi 700,00 EUR, a što sve ukupno iznosi 1.000,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 1.250,00 EUR.
25. Tužiteljev zahtjev odbijen je kao neosnovan u odnosu na zahtjev za naknadu troška sastavljanja podneska od 27. travnja 2015. s PDV-om u iznosu od 125,00 EUR jer istim samo dostavlja dokaz o uplati pristojbe koji je mogao dostaviti uz tužbu, troška sastavljanja podneska od 22. svibnja 2025. s PDV-om u iznosu od 125,00 EUR jer istim moli odgodu ročišta, pa isti nisu bili potrebni za vođenje parnice, u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a te ročišta 3. siječnja 2023. i 28. svibnja 2025. jer su ista odgođena pisanim putem prije održavanja pa se ista ne mogu podvesti pod Tbr. 9. točka 5. OT s PDV-om u iznosu od 62,50 EUR svako, a što ukupno iznosi 375,00 EUR.
26. Stoga je o troškovima odlučeno kao u točci II i III izreke presude.
Zagreb, 7. studenog 2025.
Sudac
Jasenka Rundek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.
