Poslovni broj: Us I-595/2025-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja NC iz [adresa], kojega zastupa opunomoćenik Zdravko Baburak, odvjetnik u Zagrebu, Strojarska ulica 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenica LC, dipl.iur., prema generalnoj punomoći, broj: Su-288/12, radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, nakon zaključene i usmene rasprave dana 10. listopada 2025. godine, u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 7. studenog 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, KLASA: UP/II-224-04/21-01/66, URBROJ: 511-01-203-24-2 od 16. prosinca 2024. godine i rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Broj: 511-19-23/2-UP/I-15895/2-21 od 11. kolovoza 2021. godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 13. veljače 2025. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, KLASA: UP/II-224-04/21-01/66, URBROJ: 511-01-203-24-2 od 16. prosinca 2024. godine, kojim se odbija žalba NC, rođenog **.**.1973. u Zagrebu, Republika Hrvatska, državljanina Bosne i Hercegovine, izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Broj: 511-19-23/2-UP/I- 15895/2-21. od 11. kolovoza 2021. godine. Potonjim rješenjem odbijen je zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva NC temeljem članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj: 53/91, 70/91-ispravak, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15. i 102/19.), jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za A
utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske, budući je podnositelj zahtjeva po rođenju upisan u knjigu državljana Bosne i Hercegovine.
2. Tužitelj u tužbi ističe da je javnopravno tijelo pri donošenju rješenja počinilo: a) bitne povrede pravila sudskog postupka, b) pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu, te c) pogrešne primjene materijalnog prava. Javnopravna tijela čija se rješenja pobijaju u ovoj tužbi, povrijedila su pravila postupka kada su po službenoj dužnosti morala otkloniti nedostatke u postupku, a to je da su u odlučivanju trebala primijeniti propis koji ide u korist tužitelja, a sve da ne bi došlo do diskriminacije građanina. Naime, tužitelj smatra da drugostupanjsko tijelo nije pregledalo dokumentaciju na koju se tužitelj poziva, to što tužitelj traži da mu se prizna hrvatsko državljanstvo ne znači da ne može imati i dvojno državljanstvo s BIH. Tako tužitelj ponovno ističe da je u postupku propušteno utvrditi činjenice koje se dokumentirane u postupku, a to je da je: NC rođen dana **.**.1973. u Zagrebu i da je upisan u maticu rođenih matičnog ureda Maksimir za godinu 1973. Dakle, tužitelj je rođen u [adresa]. Ovu bitnu činjenicu, odnosno najbitniju činjenicu ne cijene upravna tijela. Nadalje, upravna tijela propustila su utvrditi da je majka NC, JC, djev. Baburak pripadnik hrvatskog naroda. Prvostupanjsko tijelo pogrešno tumači odredbu članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, koji kaže: “Hrvatskim državljaninom smatra se i osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ovog zakona”. Kako NC “to svojstvo” prije stekao po Zakonu o državljanstvu SR Hrvatske ("Narodne novine", broj: 13/65), a taj zakon više nije u primjeni, jer imamo Republiku Hrvatsku, to je trebalo primijeniti Zakon o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj: 53/91, 70/91,28/92,113/93, 4/94,130/11, 110/15. i 102/19.). Prvostupanjsko tijelo se u uvodu poziva na Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj: 53/91, 70/91,28/92,113/93, 4/94,130/11, 110/15. i 102/19.), a odluku donosi temeljem Zakona o državljanstvu SR Hrvatske ("Narodne novine", broj: 13/65.). Prvostupanjsko tijelo u trebalo je prilikom odlučivanja primijeniti članak 4. točku 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj: 53/91, 70/91,28/92,113/93, 4/94,130/11, 110/15. i 102/19.). Nadalje, podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo dijete: čiji je jedan od roditelja u trenutku rođenje djeteta hrvatski državljanin, a dijete je rođeno u [adresa].
3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, KLASA: UP/II-224-04/21-01/66, URBROJ: 511-01-203-24-2 od 16. prosinca 2024. i rješenje Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, broj: 511-19-23/2-UP/I-l5895/2- 21 od 11. kolovoza 2021. godine, te predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Isti predlaže da se tužba odbije kao neosnovana zbog neispunjavanja zakonskih pretpostavki za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana, propisanih odredbom članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja i podataka koji se nalaze u spisu predmeta. Ponovno ističe da se na tužitelja, kao osobu rođenu prije **.**.1991., tj. prije stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj 53/91, 70/91-ispravak, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15 i 102/19), ne može primijeniti odredba članka 4. važećeg Zakona, već se njegov zahtjev mogao preispitati i riješiti jedino sukladno odredbi članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, dakle, u postupku utvrđivanja hrvatskog državljanstva, primjenom propisa važećih u vrijeme tužiteljevog rođenja. Tako hrvatsko državljanstvo podrijetlom, temeljem članaka 4. i 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu, mogu stjecati samo djeca i osobe rođene nakon stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu, kojima su oba ili jedan roditelj bili hrvatski državljani u trenutku njihovog rođenja, podrazumijeva se samo po sebi (i kad ne bi o tome postojala ustaljena i dosljedna upravnosudska i ustavnosudska praksa), jer bi se drugačijim tumačenjem zadiralo u prijašnje propise i odredbu članka 30. stavka 1. istog Zakona kojom je uređeno načelo kontinuiteta hrvatskog državljanstva i koja propisuje tko se smatra hrvatskim državljaninom na dan stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu, tj. na dan 8. listopada 1991. godine. Tužiteljev zahtjev nije odbijen temeljem Zakona o državljanstvu SR Hrvatske, već temeljem odredbe članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, dakle, temeljem važećeg zakonskog propisa, jer je u provedenom postupku utvrđeno da nije stekao hrvatsko državljanstvo po propisima važećim do 8. listopada 1991. godine, već državljanstvo Bosne i Hercegovine, te je po rođenju upisan u knjigu državljana u [adresa] (sada [adresa]) gdje su tužiteljevi roditelji prebivali u vrijeme njegovog rođenja i čije je državljanstvo imao tužiteljev otac. Što se tiče tužbenog navoda kako upravna tijela ne cijene, po tužiteljevom mišljenju, najbitniju činjenicu, tj. činjenicu rođenja tužitelja u Republici Hrvatskoj, tuženik dodatno pojašnjava da Republika Hrvatska, kao i sve druge države nastale na području bivše SFRJ te većina europskih država, primjenjuje načelo podrijetla ili krvne veze (,,ius sanguinis“) kao primarni način stjecanja svojeg državljanstva, a ne načelo područja ili zemlje rođenja (,,ius soli“), koje se primjerice primjenjuje u Kanadi, SAD-u, Australiji. Samo se u rijetkim slučajevima primjenjivalo načelo zemlje za dijete rođeno ili nađeno na području Hrvatske, čiji su roditelji nepoznati ili su nepoznatog državljanstva, odnosno bez državljanstva. Vezano za ponovno isticanje da je tužiteljeva majka pripadnica hrvatskog naroda, tuženik navodi da ukoliko se tužitelj smatra pripadnikom hrvatskog naroda i o tome ima osobne dokaze, nema zapreke da podnese novi zahtjev, ali ovaj put za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem, temeljem odredbe članka 16. Zakona, u kojem će dokazivati činjenice koje su nebitne za postupak utvrđivanja hrvatskog državljanstva.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, KLASA: UP/II-224-04/21-01/66, URBROJ: 511-01-203-24-2 od 16. prosinca 2024. godine (stranica 6-9 spisa), rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Broj: 511-19-23/2-UP/I-15895/2-21 od 11. kolovoza 2021. godine (stranica 10-11 spisa), izvadak iz matice rođenih za tužitelja (stranica 12 spisa), izvod iz matice knjige rođenih za HC od 3. srpnja 1963. godine (stranica 13 spisa), te zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva od 20. studenog 2020. godine (s prilozima).
7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 16. prosinca 2024. godine, kojim se odbija žalba NC, rođenog **.**.1973. u Zagrebu, Republika Hrvatska, državljanina Bosne i Hercegovine, izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Broj: 511-19-23/2-UP/I-15895/2-21. od 11. kolovoza 2021. godine. Potonjim rješenjem odbijen je zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva NC temeljem članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj: 53/91, 70/91-ispravak, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15. i 102/19.), jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske, budući je podnositelj zahtjeva po rođenju upisan u knjigu državljana Bosne i Hercegovine. Naime, člankom 30. stavkom 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu uređeno je načelo pravnog kontinuiteta državljanstva. Navedeni članak propisuje da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je hrvatsko državljanstvo stekla po propisima važećim do 8. listopada 1991. godine, tj. do dana stupanja na snagu tog Zakona. U slučaju kada se utvrdi da je osoba hrvatsko državljanstvo stekla po navedenim propisima, smatra se da hrvatsko državljanstvo ima od rođenja. Navedena zakonska odredba osnova je za primjenu ranijih propisa o državljanstvu, iako je njihovo važenje prestalo, oni i dalje vrijede kao pravni izvori, odnosno primjenjuju se na one činjenice koje su nastale u vrijeme njihova važenja, ako su te činjenice utjecale na državljanstvo neke osobe. Budući da je žalitelj, ovdje tužitelj rođen **.**.1973., u svrhu utvrđivanja hrvatskog državljanstva prvostupanjsko je tijelo pravilno primijenilo Zakon o državljanstvu SR Hrvatske ("Narodne novine", broj: 13/65.), koji je važio u vrijeme njegovog rođenja. Prema odredbi članka 2. navedenog Zakona, hrvatsko državljanstvo stjecalo je dijete čija su oba roditelja imala hrvatsko državljanstvo i ako su u vrijeme rođenja djeteta imali prebivalište na području [adresa]. Ukoliko nije bio ispunjen koji od navedenih uvjeta, dijete je stjecalo hrvatsko državljanstvo ako su se roditelji tako sporazumjeli. U provedenom je postupku utvrđeno da je žaliteljev otac, TC, rođen 1944. godine u Beogradu, Srbija, državljanin Bosne i Hercegovine, dok je žaliteljeva majka, JC, djev. HC, rođena 1945. godine u Dvoru, Hrvatska, državljanka Republike Hrvatske podrijetlom, naknadno upisana u knjigu hrvatskih državljana Matičnog ureda Dvor, dana 26. ožujka 1997. godine, pod brojem 3164, temeljem članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, budući da su knjige državljana Matičnog ureda Dvor, u kojima je bila upisana 1948. godine, nestale za vrijeme Domovinskog rata. Žaliteljevi roditelji sklopili su brak 1969. godine u Dvoru, a njihovo prebivalište, u vrijeme žaliteljevog rođenja, bilo je na adresi: [adresa], Bosna i Hercegovina. Nadalje, iz priloženog uvjerenja općine [adresa], Bosna i Hercegovina, Broj: 03/5-204-2086/20 od 4. studenog 2020. godine, vidljivo je da je žalitelj državljanin Bosne i Hercegovine, upisan u knjigu državljana koja se vodi za mjesto [adresa], na strani 696, pod rednim brojem 7974, za godinu 1973. Slijedom iznijetog, tužitelj ne ispunjava zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske, temeljem članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, jer je po propisima važećim do 8. listopada 1991. godine upisan u knjigu državljana Bosne i Hercegovine. Kako se po istim propisima, uz savezno ili jugoslavensko državljanstvo, moglo imati samo jedno republičko državljanstvo, žalitelju se ne može naknadno utvrditi da se istovremeno smatrao i hrvatskim državljaninom u smislu odredbe članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Već je uvodno obrazloženo značenje postupka utvrđivanja hrvatskog državljanstva, odnosno načelo kontinuiteta hrvatskog državljanstva sadržano u navedenoj odredbi, i koji se propisi primjenjuju u tom postupku. Stoga je prvostupanjsko tijelo ispravno postupilo kad je žaliteljev zahtjev riješilo temeljem članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu i primjenom prijašnjeg propisa koji je važio u vrijeme žaliteljevog rođenja. Nadalje, potrebno je istaknuti da je žalitelj, putem Generalnog konzulata RH u Banja Luci, podnio zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva (i platio konzularnu pristojbu propisanu za takav zahtjev), a ne zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem, pa je njegov zahtjev bilo moguće rješavati samo temeljem članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Kod utvrđivanja hrvatskog državljanstva, što je predmet ovog postupka, uopće nije relevantan podatak koje je narodnosti podnositelj zahtjeva (u obrascu zahtjeva uopće ne postoji rubrika o narodnosti), već je bitno utvrditi je li podnositelj zahtjeva stekao hrvatsko državljanstvo po propisima važećim do 8. listopada 1991. godine. Međutim, prema evidencijama ovog Ministarstva, žaliteljevoj sestri nije priznato (utvrđeno) hrvatsko državljanstvo temeljem članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, već je isto stekla prirođenjem 1994. godine, temeljem članka 16. istog Zakona. Što se tiče žalbenog navoda da je prvostupanjsko tijelo, prilikom odlučivanja o zahtjevu žalitelja, trebalo primijeniti članak 4. točku 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, tuženik pojašnjava da su odredbama članaka 4. i 5. Zakona propisani uvjeti stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom novorođene i maloljetne djece, te onih punoljetnih osoba koje su rođene za vrijeme važenja Zakona o hrvatskom državljanstvu, tj. koje su rođene nakon **.**.1991., kad je stupio na snagu navedeni Zakon, što kod žalitelja nije slučaj.
8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da se članak 4., kao i članak 5. ZHD, kojima je regulirano stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom odnose samo na osobe rođene nakon stupanja na snagu tog Zakona (8. listopada 1991. godine), a na osobe rođene prije tog datuma primjenjuje se članak 30. stavak 1. i 2. ZHD, koje shvaćanje je izraženo u ustaljenoj upravnosudskoj praksi potvrđenoj i od Ustavnog suda Republike Hrvatske (npr. odluka Broj: U-III-1895/01, U-III-16125/09 i dr.). Naime, članak 4. ZHD omogućuje samo onoj osobi koja je rođena nakon **.**.1991. da pod uvjetima iz tog članka traži upis u evidenciju hrvatskih državljana, odnosno omogućuje stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom onim osobama koje su rođene nakon stupanja na snagu ZHD-a (8. listopada 1991.). Jer, citirani članak propisuje da podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo dijete: 1. čija su oba roditelja u trenutku njegova rođenja hrvatski državljani; 2. čiji je jedan od roditelja u trenutku rođenja djeteta hrvatski državljanin, a dijete je rođeno u [adresa]; 3. stranog državljanstva ili bez državljanstva kojeg su prema odredbama posebnog zakona posvojili hrvatski državljani. Navedena odredba iz točke 2. citiranog članka nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer je tužitelj rođen 1973. godine, pa se u konkretnom slučaju primjenjuje članak 30. stavak 1. ZHD, kojim je uređeno načelo pravno kontinuiteta državljanstva. U slučaju kada se utvrdi da je osoba hrvatsko državljanstvo stekla po navedenom propisu, smatra se da hrvatsko državljanstvo ima od rođenja. Budući da je tužitelj rođen **.**.1973., prvostupanjsko tijelo je primijenilo Zakon o državljanstvu SR Hrvatske („Narodne novine", broj: 13/65.), a u svrhu utvrđivanja hrvatskog državljanstva. Prema odredbi članka 2. navedenog Zakona, hrvatsko državljanstvo stjecalo je dijete čija su oba roditelja imala hrvatsko državljanstvo i ako su u vrijeme rođenja djeteta imali prebivalište na području [adresa]. Ukoliko nije bio ispunjen koji od navedenih uvjeta, dijete je stjecalo hrvatsko državljanstvo ako su se roditelji tako sporazumjeli. U provedenom je postupku utvrđeno da je žaliteljev otac, TC, rođen 1944. godine u Beogradu, Srbija, državljanin Bosne i Hercegovine, dok je žaliteljeva majka, JC, djev. HC, rođena 1945. godine u Dvoru, Hrvatska, državljanka Republike Hrvatske podrijetlom, naknadno upisana u knjigu hrvatskih državljana Matičnog ureda Dvor, dana 26. ožujka 1997. godine, pod brojem 3164, temeljem članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, budući da su knjige državljana Matičnog ureda Dvor, u kojima je bila upisana 1948. godine, nestale za vrijeme Domovinskog rata. Tužiteljevi roditelji sklopili su brak 1969. godine u Dvoru, a njihovo prebivalište, u vrijeme tužiteljevog rođenja, bilo je na adresi: [adresa], Bosna i Hercegovina. Nadalje, iz priloženog uvjerenja općine [adresa], Bosna i Hercegovina, Broj: 03/5-204-2086/20 od 4. studenog 2020. godine, vidljivo je da je tužitelj državljanin Bosne i Hercegovine, upisan u knjigu državljana koja se vodi za mjesto [adresa], na strani 696, pod rednim brojem 7974, za godinu 1973. U svezi s tim treba naglasiti da je prvostupanjsko upravno tijelo pravilno i u potpunosti utvrdilo činjenično stanje, te je pravilno primijenilo materijalno pravo, tj. članak 30. stavak 1. ZHD, a time i pravovaljano odbilo zahtjev tužitelja za utvrđivanje hrvatskog državljanstva.
8.1. Također, treba naglasiti da tužiteljevoj sestri VC nije priznato (utvrđeno) hrvatsko državljanstvo temeljem članka 30. stavka 1. ZHD, već je isto stekla prirođenjem 1994. godine, temeljem članka 16. istog Zakona. Ukoliko se tužitelj smatra pripadnikom hrvatskog naroda i o tome ima osobne dokaze, nema zapreke da podnese novi zahtjev, ali ovaj put za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem, temeljem odredbe članka 16. Zakona, u kojem će dokazivati činjenice koje su nebitne za postupak utvrđivanja hrvatskog državljanstva. Osim toga, tužiteljeva majka, JC, djev. HC, državljanka je Republike Hrvatske podrijetlom, naknadno upisana u knjigu hrvatskih državljana Matičnog ureda Dvor, dana 26. ožujka 1997. godine.
9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 7. studenog 2025. godine
Sudac:
Ivan Levak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Zdravko Baburak, [adresa] Zagreb, Strojarska 2
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za upravne poslove i državljanstvo, Zagreb, Ilica 335
3. U spis
