REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj: P-678/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola po sucu Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Lipljana, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE D.D., sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Marinu Matiću, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, nakon zaključenja glavne i javne rasprave 23. rujna 2025., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja po zaposlenju OT, na ročištu za objavu presude 7. studenog 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. ZAGREB, [adresa], OIB:944724549, da tužitelju isplati iznos od 2.986,19 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od utuženja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi parnični trošak, a sve to u roku od 15 dana od primitka presude.“, kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka, kao neosnovan.

III Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka u iznosu od 750,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja 7. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od petnaest (15) dana, dok se odbija tužitelj sa ostatkom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12. studenog 2024. navodi da se dana 19. svibnja 2002. dogodila prometna nezgoda na način kako je to opisano u zapisniku o uviđaju MUP-a PU Istarska Policijska postaja Umag broj: 511-08-23/1-93-/163/02 od 19.5.2002 u kojoj nesreći je smrtno stradao osiguranik tužitelja ŽT. Osiguranik tuženika ZT je u vrijeme predmetne prometne nezgode upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], koje vozilo je bilo osigurano policom AO kod prvotuženika.

1.1. Kod Općinskog suda u Puli u svezi predmetne prometne nezgode vođen je između parničnih stranaka postupak pod posl.br.P-501/12, koji je okončan pravomoćnom presudom Županijskog suda u Puli, posl.br.Gž-2678/13 od dana 22.4.2014.g., kojom presudom je utvrđena suodgovornost pok. HT (tužiteljevog osiguranika) za nastanak predmetne nezgode u omjeru od 80%, a suodgovornost osiguranika tuženika u omjeru od 20%.

1.2. Sukladno odredbama ZOMO-a Rješenjima tužitelja br. 5485 od dana 11.2.2003., 15.12.2009., 21.9.2010., 3.11.2010 i 20.01.2011.g. članovima obitelji smrtno stradalog tužiteljeva osiguranika priznata su prava iz mirovinskog osiguranja, temeljem kojih se isplaćuje obiteljska mirovina.

1.3. Za prethodna obračunska razdoblja koja su tužitelju nastaju isplatom obiteljske mirovine vođeni su postupci kod TS Pazin (obračunsko razdoblje 1.10.2015. do 28.2.2019.) posl.br.P-254/2019, koji je pravomoćno okončan Presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6474/2019 od dana 22.4.2020. i kod Općinskog suda u Puli, posl.br.Pn-25/2022 (za obračunsko razdoblje 1.3.2019. do 30.11.2021.), koji postupak je još uvijek u tijeku.

1.4. Tužitelj trpi daljnju štetu time što korisnici AT i nadalje isplaćuje obiteljsku mirovinu, koja šeta za razdoblje od 1. prosinca 2021. do 30. rujna 2024. iznosi 2.986,19 eur što predstavlja 20% od isplaćenih 14.930,94 eur.

1.5. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da je tuženik dužan temeljem odredbi čl. 161. do 170. ZOMO (Narodne novine br. 157/13.- 119/22.) namiriti tužitelju utuženi iznos od 2.986,19 eur na ime naknade štete.

1.6. Kao dokaz njegovih navoda, tužitelj je dostavio rješenja tužitelja broj 5485 od dana 11.2.2003., 15.12.2009., 21.9.2010., 3.11.2010 i 20.01.2011. , presliku mirovinski spis broj 5485, Presudu TS Pazin posl.br.P-254/2019, Presudu Visokog trgovačkog suda Pž-6474/2019, obračun isplata od 12. studenog 2024, ispis iz Banke podataka doznačenih mirovinskih davanja od 12. studenog 2024. te je podredno predložio financijsko vještačenje na okolnost visine isplaćenih mirovinskih primanja sukladno odredbama čl.161.st.2. ZOMO -a.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka čini nespornom činjenicu da se 19. svibnja 2002. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu1 (dalje u tekstu: ZOOP/05) – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari. Nadalje, tuženik ne osporava omjer suodgovornosti sudionika prometne nezgode za njezin nastanak kojeg navodi tužitelj u tužbi i to 80% suodgovornosti na strani pok. osiguranika tužitelja HT i 20% suodgovornosti osiguranika tuženika ZT. Tuženik ne osporava ni da su Rješenjima tužitelja članovima obitelji smrtno stradalog tužiteljeva osiguranika priznata prava iz mirovinskog osiguranja, temeljem kojih se isplaćuje obiteljska mirovina.

2.1. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. U tom smislu tuženik ističe kako obračun stvarne isplate dostavljen uz tužbu nije učinjen sukladno odredbi čl. 27. ZOOP-a, zbog čega isti ne predstavlja pravno relevantan dokaz za odlučivanje o tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u ovoj pravnoj stvari. Naime, tuženik ukazuje kako on nije štetnik, već je društvo za osiguranje koje sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu s vlasnikom vozila temeljem odredbi toga Zakona zaključuje ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uslijed uporabe osiguranog vozila u prometu, a sukladno kojim odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu preuzima osigurateljno pokriće za slučajeve i obveze koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, te sukladno obvezama preuzetim temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu temeljem načela razmjernosti obračunava vlasniku vozila premiju osiguranja. Pa stoga tuženik kao društvo za osiguranje koje je sa vlasnikom vozila zaključilo ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti temeljem odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ne može odgovarati i biti obvezno naknaditi nešto što nije propisano tim Zakonom i preuzeto ugovorom o osiguranju. Poradi navedenog visina obveze i opseg obveze tuženika kao društva za osiguranje ima se utvrditi primjenom lex specialis za tu vrstu ugovora, odnosno temeljem odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i to primjenom odredbe iz čl. 23. st. 3. ZOOP-a. koja glasi: " Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.". Dakle, kroz naprijed citiranu odredbu ZOOP-a (koji je u konkretnom slučaju lex specialis) regulirano je pravo Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da od osiguravajućeg društva potražuje naknadu samo ako postoji razlika između mirovine utvrđene konkretnom oštećeniku i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu, i to samo u visini te razlike. U svakom slučaju tuženik ističe kako se osporava aktivna legitimacija jer tužitelj nije dostavio dokaze da je doista i isplatio svom osiguraniku mirovinu koju potražuje na ime naknade štete u ovoj pravnoj stvari pa se i zbog ovoga razloga predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Naposlijetku, tuženik naglašava i da je pokojni osiguranik tužitelja rođen je dana 12. lipnja 1950. te bi isti 2015. navršio 65 godina života. Iz rješenja tužitelja proizlazi da je u vrijeme smrti pok. ŽT imao 32 godine i 10 mjeseci mirovinskog staža. Temeljem odredbe iz čl. 30 Zakona o mirovinskom osiguranju isti bi dana 12. lipnja 2015. stekao pravo na starosnu mirovinu. Tužitelj pogrešno drži da bi tuženik bio u obvezi naknaditi mu štetu koja predstavlja novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punoj svoti te propušta uzeti u obzir činjenicu da bi u konkretnom slučaju tužiteljev osiguranik s navršenih 65 godina života stekao pravo na starosnu mirovinu, pa stoga opseg štete koja je tužitelju nastala nakon što je tužiteljev osiguranik navršio 65 godina (i time stekao pravo na punu starosnu mirovinu) predstavlja razliku između obiteljske i starosne mirovine koju bi isplaćivao. Slijedom navedenog, nema uzročne veze između prometne nezgode i isplata obiteljske mirovine. Dakle, tek u slučaju da je iznos starosne mirovine koji bi tužitelj isplaćivao svojem osiguraniku da nije bilo štetnog događaja manji od iznosa obiteljske mirovine koju isplaćuje tek tada bi tužitelj trpio štetu, ali samo za iznos za koji je obiteljska mirovina veća od starosne.

2.2. Slijedom svega iznesenog, tuženik se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja te ga u cijelosti osporava.

3. U tijeku postupka sud je pročitao sve isprave iz spisa predmeta te je izvršio uvid u mirovinski spis broj 5485 te u Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Zorice Unukić od 6. lipnja 2025.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Među strankama nisu sporne slijedeće činjenice:

- da se 19. svibnja 2002. dogodila prometna nezgoda na način kako je to opisano u zapisniku o uviđaju MUP-a PU Istarska Policijska postaja Umag broj: 511-08-23/1-93- /163/02 od 19.5.2002 u kojoj nesreći je smrtno stradao osiguranik tužitelja ŽT,

- da je osiguranik tuženika ZT u vrijeme predmetne prometne nezgode upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], koje vozilo je bilo osigurano policom AO kod tuženika,

- da za nastanak štetnog događaja postoji suodgovornost osiguranika tužitelja HT i osiguranika tuženika ZT u omjeru od 80% suodgovornosti na strani HT i 20% suodgovornosti na strani ZT,

- da su Rješenjima tužitelja br. 5485 od dana 11.2.2003., 15.12.2009., 21.9.2010., 3.11.2010 i 20.01.2011.g. članovima obitelji smrtno stradalog tužiteljeva osiguranika priznata prava iz mirovinskog osiguranja, temeljem kojih se isplaćuje obiteljska mirovina.

6. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva.

7. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je odredio i proveo financijsko vještačenje po vještaku Zorici Unukić.

7.1. Iz Nalaza i mišljenja vještakinje (str. 184. do 187. spisa), odnosno vještačenja provedenog radi izračuna razmjernog dijela isplaćene obiteljske mirovine sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu proizlazi da tužitelj ne trpi štetu. Naime vještačenjem je utvrđeno da bi korisnici obiteljske mirovine AT u vremenskom razdoblju od prosinca/2021. do rujna/2024. po osnovi izračuna invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu pripadala mirovina u iznosu od 17.899,23 eur. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj korisnici obiteljske mirovine AT u istom razdoblju uplatio iznos od 14.930,94 eur. Nakon provedenog izračuna proizlazi da bi razlika između pretpostavljene invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu i ukupnog iznosa obiteljske mirovine isplaćene osiguranici tužitelja AT iznosila 2.968,29 eur. Primjenom ZOOP-a, članak 27. stavak 3. tužitelj bi bio u obvezi plaćati veći iznos invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu u odnosu na isplaćenu obitelojsku mirovinu i to za iznos od 2.968,29 eur. Dakle, po izvršenom obračunu invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu, primjenom ZOOP-a, članak 27. stavak 3., proizlazi da tužitelj ne trpi štetu po istom.

7.2. Stranke su prihvatile Nalaz i mišljenje vještaka s time da je tužitelj izričito naglasio da prihvaća dio nalaza u kojem vještak navodi da je tužitelj u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2021. do 30. rujna 2024. svojoj osiguranici AT isplatio iznos od 14.930,94 eur, dok u ostalom dijelu nalaz prihvaća samo u matematičkom izračunu, jer tužitelj ustraje kod svoj stava iznijetog tijekom postupka da u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

7.3. Sud u cijelosti prihvaća Nalaz i mišljenje vještaka jer je sačinjen stručno i objektivno u skladu s danom uputom.

8. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Štetni događaj je samo jedna od pretpostavki koje se moraju ostvariti da bi do štete došlo (članak 1045. ZOO-a). Tužitelju šteta nije nastala danom nastanka štetnog događaja ni danom priznanja prava na invalidsku mirovinu jer tim trenutkom njegova imovina nije umanjena. Tužitelju šteta, u vidu umanjenja imovine, nastaje tek isplatom svakog pojedinog iznosa mirovine te se na tužiteljevo pravo da traži naknadu štete primjenjuje onaj zakon koji je bio na snazi u trenutku isplate svakog pojedinog iznosa mirovine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-x-436/10 od 2. veljače 2011.).

9. Prema odredbi čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.; u daljnjem tekstu: ZOMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu,

2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu,

3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, 4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

10. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.; u daljnjem tekstu: ZOOP) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

10.1. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

11. Za odluku o sporu koji pokreće zavod protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete zavodu, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

11.1. Pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. glasi: „U sporu zavoda (H.) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je H. isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.“ a usklađeno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama: Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-1354/16 od 18. svibnja 2021. i Rev-3660/18 od 12. siječnja 2020.).

11.2. Vrhovni sud je u odluci Rev-1052/2023 od 20. prosinca 2023. naveo da je u više odluka (npr. Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020.), izražavajući shvaćanje i o vremenskom važenju pojedinog posebnog zakona, izrazio shvaćanje da se u opisanoj situaciji, kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu, primjenjuje taj Zakon. Naime, ZOOP da uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Stoga da, kao posebniji, valja primijeniti taj Zakon.

11.3. Činjenica je da je ZOMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZOMO-a u pogledu odgovornosti osiguratelja.

12. Stoga je u konkretnom slučaju za odgovornost tuženika za štetu tužitelju odlučna odredba čl. 27. ZOOP-a pri čemu bi odgovornost tuženika bila na isplatu stvarne štete koja se odnosi na srazmjerni iznos mirovine, a koji se određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12.1. Budući da je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj bio u obvezi svojoj osiguranici AT plaćati veći iznos invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu u odnosu na isplaćenu obiteljsku mirovinu i to za iznos od 2.968,29 eur, odnosno da za tužitelja isplatom iznosa kojeg potražuje ovom tužbom nije nastala stvarna šteta iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a, sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I izreke) utvrdivši da tužitelj ne trpi štetu.

13. Odluka o parničnom trošku (točka II i III izreke) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; u daljnjem tekstu: ZPP).

13.1. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u ovom postupku sud je priznao trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023; u daljnjem tekstu: OT) i to za sastav odgovora na tužbu i obrazloženog podneska od 9. travnja 2025. po 100 bodova sukladno Tbr. 8. st. 1. OT te za zastupanje na ročištu od 1. travnja 2025. 100 bodova sukladno Tbr. 9. st. 1. OT, odnosno ukupno 300 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52. st.3. i 54. OT iznosi 750,00 EUR sa uključenim PDV-om. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak zastupanja na ročištu od 23. rujna 2025., budući da na navedenom ročištu nije prisustvovao.

13.2. Ukupni trošak kojeg je tužitelj dužan platiti tuženiku iznosi 750,00 eur, dok je tuženik odbijen sa ostatkom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 eur, kao neosnovanim.

13.3. Sud je na zahtjev tuženika u skladu s čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.,126/2021., 156/2022. 155/2023.)

U Puli-Pola, 7. studenog 2025.

Sudac:

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri (3) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi putem e-komunikacije sa sudom), a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju,

2. Tuženiku po punomoćniku.