REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2863/2023-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja PLUTON EPSILON j.d.o.o., OIB 79784660878, Šenoina ulica 3, Zagreb, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB 92963223473, Paromlinska 2, Zagreb, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničko društvo METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja, nakon javne, glavne rasprave zaključene 13. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tuženika, s danom objave 7. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 2. st. 3. ugovora o namjenskom kreditu br. 2942/02, partija broj 7101513840, od 20. prosinca 2002., koji su sklopili tuženik Zagrebačka banka d.d. OIB: 92963223473, 10000 ZAGREB, Paromlinska 2 kao kreditor i ČČ; 10000 ZAGREB, Ilica 128, kao korisnik kredita, koja glasi:

„Ako korisnik kredita ne ugovori fiksnu ili promjenjivu redovnu kamatnu stopu za sljedeće razdoblje sukladno prethodnom stavku, suglasan je da kreditor obračunava za sljedeće razdoblje od pet godina promjenjivu redovnu kamatnu stopu sukladno važećoj odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d."

II. Odbija se tužbeni zahtjevi tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnim preostalog dijela ugovora o namjenskom kreditu br. 2942/02, partija broj 7101513840, od 20. prosinca 2002., koji su sklopili Zagrebačka banka d.d. OIB: 92963223473, 10000 ZAGREB, Paromlinska 2, kao kreditor i ČČ; 10000 ZAGREB, Ilica 128, kao korisnik kredita na iznos 25.000,00 EUR, izvan t. I. izreke presude, odnosno odredbe iz čl. 2. st. 4. navedenog ugovora, kao neosnovan.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži isplatu iznosa od 3.666,01 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju PLUTON EPSILON j.d.o.o., OIB: 79784660878, Šenoina ulica 3, Zagreb, naknadi tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Paromlinska 2, Zagreb, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama počev od 7. studenoga 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se tužba povučena za iznos od 916,51 EUR sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. listopada 2023. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o namjenskom kreditu br. 2942/02, partija br. 7101513840 od 20. prosinca 2002., kojeg su sklopili Zagrebačka banka d.d., kao kreditor i ČČ, kao korisnik kredita na iznos od 25.000,00 EUR te na ime restitucije radi plateža novčane tražbine. Poziva se na čl. 2., 10., 12., 26., 47., 50. st. 1., 104., 105. st. 1. i 2., 270., 272. st. 1., 322. st. 1., 323. st. 1., 324. st. 1., 327. st. 1., 328., 1021., 1065. st. 1., 1111. st. 1. te 1115. Zakona o obveznim odnosima. Podnosi prijedlog za pokretanje oglednog spora. Predlaže da se ovaj sud obrati Vrhovnom sudu RH s pravnim pitanjem: a) je li ništetna odredba i b) je ništetan ugovor o kreditu, sve kada je kamata promjenjiva, a nije određen promjenjiv parametar, odnosno nije određena struktura kamate te način usklađivanja s ugovorenim, promjenjivim parametrom, odnosno trenutak kada se vrši usklađenje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađenja i referentno razdoblje. Navodi da je ugovorom o cesiji br. 023-050 ČČ, kao cedent, ustupio tužitelju, kao cesionaru, 1/10 novčane tražbine po osnovi restitucije na temelju ništetnosti – radi stjecanja bez pravnog osnova iz ugovora o namjenskom kreditu br. 2942/02 od 20. prosinca 2002., odnosno odredbi navedenog ugovora. Ističe da ima pravni interes da tužbom utvrdi ništetnost ugovora. Ukazuje na čl. 2. st. 3. i 4. ugovora o kreditu kojim je ugovoreno da je korisnik kredita dužan platiti kamate, nakon pet godina trajanja ugovornog odnosa, do konačne otplate na temelju važeće odluke o kamatama tuženika, a koju je tuženik ovlašten mijenjati u skladu s općim uvjetima tuženika, odnosno kamate koja nije određena, niti odrediva. Rok otplate je 12 godina, a tražbina dospijeva najkasnije 1. srpnja 2016. Iz ugovora o kreditu nije razvidan promjenjiv parametar, struktura kamatne stope, način usklađenja s ugovornim, promjenjivim parametrom, trenutak kada se vrši usklađenje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađenja te referentno razdoblje. Ukazuje da je promjenjiva kamata bila uvjet za zaključenje i odlučujuća pobuda suugovaratelja, kao i stvarna volja stranaka za slobodno uređenje ugovornih odnosa, sve na temelju čl. 2. Zakona o obveznim odnosima. Takvo što, navodi tužitelj, predstavlja neodređenu i neodredivu činidbu te je suprotno čl. 269. st. 2. i čl. 272. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da je tuženik specijalizirani poslovni subjekt zbog čega u pravnom prometu mora nastupati s pažnjom dobrog stručnjaka. Time je tuženik nepošten stjecatelj u smislu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, a zbog čega je i dužan platiti zatezne kamate. Dostavlja specifikaciju otplate kredita, tablično prikazanu (listovi 8. i 9. spisa). Navodi da je ČČ po ugovoru o kreditu ukupno platio iznos od 36.660,15 EUR. Zaključuje da je ugovor o kreditu iz prosinca 2000. ništetan. Ugovorom o cesiji na tužitelja je prenesena 1/10 restitucijskog zahtjeva. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnim ugovor od 20. prosinca 2012. (t. I. petita) te predlaže da sud naloži tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 4.582,52 EUR (t. II. petita – listovi 11. – 15. spisa).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije jasno od kuda tužitelj dolazi do iznos od 4.582,52 EUR jer taj iznos ne predstavlja 1/10 tuženiku plaćenog iznosa po ugovoru o kreditu. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Navodi da se ugovor o cesiji tek prvi puta tuženiku dostavlja na znanje. Objašnjava da se radi o strogo osobnoj tražbini korisnika kredita, kao potrošača, a koja se ne može prenositi. S navedenim u vezi, poziva se na čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Poziva se na znanstveni rad suca Vrhovnog sud RH SČ i prof. dr. sc. ZČ koji su zauzeli pravni stav da su takva prava strogo osobne naravi te time nisu prenosiva. Ističe prigovor zastare. Navodi da nisu ispunjeni uvjeti za pokretanje oglednog spora. Osporava navode tužitelja da bi bio ništetan cijeli ugovor o kreditu. Poziva se na čl. 324. ZOO-a. Ukazuje da je čak i Visoki trgovački sud RH u odluci posl. br. Pž-6632/17 zauzeo stav da ništetnost samo dijela ugovornih odredbi o predmetu i cijeni i to dijela kojim se glavnica veže za valutu švicarski franak te dijela ugovornih odredbi o ugovornoj kamati ne povlači sa sobom ništetnost cijelog ugovora o kreditu. Objašnjava da je jednak stav zauzet i u oglednom postupku pred Vrhovnim sudom RH, pod posl. br. Gos-1/2019-36. Poziva se na čl. 2. Zakona o obveznim odnosima te navodi da su stranke mogle slobodno ugovarati promjenu kamatne stope. Kamatna stopa prvih pet godina bila je fiksna te je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 7,49 % godišnje, nakon tog razdoblja nije se povećavala, već je samo padala, pa je tako bila 7 %, a zatim i 6,04 %. Kamatna stopa bila je fiksna sve do 1. veljače 2008. Korisnik kredita bio je suglasan da se kamatna stopa mijenja nakon petogodišnjeg fiksnog razdoblja. Tuženik je postupao u dobroj vjeri. Ugovaranje promjenjive kamatne stope nije protivno prisilnim propisima. Sve promjene kamatnih stopa izvršene su sukladno ugovornim uvjetima. Tuženik nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu. Tuženik je imao samo obavezu prethodno obavijestiti potrošača o promjeni kamatne stope, sve po čl. 175. Zakona o bankama i čl. 208. Zakona o kreditnim institucijama. Tuženik se rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. Tuženik je pružio zaštitu sukladno noveli Zakona o potrošačko kreditiranju pa je stoga donio opće uvjete promjene kamatnih stopa tuženika, koji su na snazi od 1. siječnja 2013. Poziva se na čl. 3. navedenih općih uvjeta. Stoga počev od 1. siječnja 2013. kamatna stopa se mijenjala u skladu s promjenama javno dostupnog ugovornog parametra, u konkretnom slučaju 6M NRS1 za EUR. Time su stranke ugovora o kreditu regulirale svoj ugovorni odnos u pogledu pitanja promjenjivosti kamatne stope pa tužitelj nema pravo tražiti i dodatnu zaštitu u ovom predmetu. Odredba čl. 2. ugovora sadrži dio da se kamatna stopa mijenja u početnoj visini od 5,90 godišnje dok izostaju kriteriji o načinu mijenjanja njezine visine. Deklaratorni tužbeni zahtjev ne može se usvojiti bez da se postupi protivno Zakonu o potrošačkom kreditiranju, Zakonu o zaštiti potrošača te načelu slobode ugovaranja. Tužitelju nije nastupila šteta. Osporava tijek zateznih kamata. Osporava troškove privatnog vještačenja u iznosu od 500,00 EUR. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tužitelj u podnesku od 30. studenoga 2023., odnosno podnesku od 15. prosinca 2023. navodi da je u ovom predmetu riječ o izvanugovornoj, novčanoj tražbini po čl. 20. Zakona o obveznim odnosima. Osporava prigovor zastare. Ustraje kod prijedloga za pokretanje oglednog spora. Navodi da se postavlja pitanje kako će se proteka roka od 5 godina utvrđivati kamatna stopa, odnosno zaključuje da je činidba neodređena i neodrediva, a ugovor o kreditu ništetan. Navedeno stoga jer je kamata bitan sadržaj ugovora o kreditu.

4. U podnesku do 2. veljače 2024. navodi da su ugovorne stranke smatrale bitnim i odlučnim promjenjivu kamatnu stopu, nakon petogodišnjeg roka, što je bio uvjet za zaključenje te odlučujuća pobuda suugovaratelja u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Postavlja tužbeni zahtjev na način da predlaže da sud utvrdi ništetnim ugovor o kreditu od 20. prosinca 2002. (t. I. petita) te da naloži tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 3.666,01 EUR sa zateznim kamata (t. II. petita) – listovi 179.

– 183. spisa.

5. Podneskom od 11. studenoga 2024. tužitelj je obavijestio da je Trgovački sud u Zagrebu, pod posl. br. Su-Op-1/2024-10 od 7. studenoga 2024. podnio prijedlog za pokretanje oglednog postupka.

6. Nadalje, u podnesku od 12. travnja 2024. tužitelj je podnio prijedlog za izuzeće uređujuće sutkinje. Odlučujući o zahtjevu za izuzeće Trgovački sud u Zagrebu, po predsjedniku suda, donio je rješenje posl. br. Stu-388/2024-4 od 24. travnja 2024. kojim je odbio zahtjev tužitelja za izuzećem uređujuće sutkinje, kao neosnovan.

7. Također, podneskom od 11. lipnja 2024. tužitelj je podnio prijedlog za izuzeće stalne sudske vještakinje Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 269. spisa). Rješenjem od 26. lipnja 2024. sud je pozvao vještakinju na davanje izjave na zahtjev za izuzeće od 11. lipnja 2024. (listovi 312. i 313. spisa). Vještakinja se očitovala u dopisu od 3. srpnja 2024. na način da je navela da ne postoje razlozi za izuzeće. Ujedno je navela da planira stručno usavršavanje zbog čega predlaže da se predmet dodijeli u rad drugom vještaku (list 314. spisa). Odlučujući o zahtjevu za izuzeće vještakinje Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., ovaj sud je donio rješenje posl. br. P-2863/2023-26 od 6. rujna 2024. kojim je odbio zahtjev za izuzećem, kao neosnovan (listovi 319. – 321. spisa). Protiv navedenog rješenja tužitelj nije podnosio žalbu. U nastavku postupka, sud je donio rješenje od 6. rujna 2024. kojim je umjesto dotadašnje vještakinje imenovao novu vještakinju (listovi 322. – 324. spisa), sve zbog zauzetosti prethodno imenovane vještakinje.

8. Visoki trgovački sud RH, Ured predsjednika suda uputio je na ovosudni spis dopis, posl. br. Su-Gzp-3/2024-2 od 21. lipnja 2024. kojim je zatražio očitovanje prvostupanjske sutkinje u pogledu zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je podnio tužitelj od 21. lipnja 2024. (listovi 274. – 276. spisa). Sutkinja se očitovala u izvješću u predmetu u kojem je podnesen zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 24. lipnja 2024. (listovi 309. – 311. spisa). Odlučujući o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, Visoki trgovački sud RH, Ured predsjednika suda donio je rješenje, posl. br. Su-Gzp-3/2024-4 od 3. srpnja 2024. kojim je odbio, kao neosnovan, zahtjev za zaštitu prava za suđenje u razumnom roku u ovoj pravnoj stvari (listovi 315. – 318. spisa).

9. Podneskom tužitelja od 19. studenoga 2024. (list 336. spisa) tužitelj je predložio provesti postupak mirenja. Tuženik se na navedeno očitovao u podnesku od 12. prosinca 2024. (list 344. spisa) na način da je naveo da se protivi postupku mirenja.

10. Na ročište za glavnu raspravu 13. listopada 2025. nije pristupio tužitelj. Pristupio je tuženik. Tužitelj je u podnesku od 12. listopada 2025. (list 351. spisa) predložio provođenje ročišta u njegovoj odsutnosti dok se tuženik na samom ročištu 13. listopada 2025. suglasio s održavanjem ročišta u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja te se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (listovi 357. i 358. spisa).

11. Tuženik osporava tužitelju pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje. Prema odredbi iz čl. 187. st. 1. ZPP-a tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. U konkretnom predmetu tužitelj ne ustaje samo s deklaratornim tužbenim zahtjevom već postavlja i deklaratorni i kondemnatorni tužbeni zahtjev. Deklaratorni tužbeni zahtjev u ovom predmetu služi kao pomoć, odnosno kao prethodno pitanje za kondemnatorni tužbeni zahtjev. Time sud zaključuje da tužitelj ima pravni interes na temelju odredbe iz čl. 187. st. 1. ZPP-a podnijeti tužbu za utvrđenje, suprotno osporavanjima tuženika.

12. Tijekom postupka sud je pročitao ugovor o namjenskom kreditu sklopljen između Zagrebačke banke d.d. i ČČ od 20. prosinca 2002. (listovi 18. – 25. spisa), financijska kartica (listovi 26. – 34. spisa), ugovor o cesiji sklopljen između ČČ i Plutos epsilon j.d.o.o. (list 35. spisa), obavijest o promjeni kamatne stope (list 82. spisa), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (list 87. spisa),Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (listovi 88. – 93. spisa), ogledni postupak radi rješavanja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava (listovi 106. – 113. spisa), plan upravljanja postupkom (listovi 114. – 124. spisa), kartica plaćanja (listovi 185. – 187. spisa), pisani iskaz svjedoka ČČ (listovi 220. – 222. spisa), ugovor o namjenskom kreditu sklopljen između Zagrebačke banke d.d. i ČČ od 25. rujna 2012. (listovi 229. – 235. spisa), ugovor o namjenskom kreditu sklopljen između Zagrebačke banke d.d. i ČČ od 10. lipnja 2002. (listovi 236. – 239. spisa), saslušao svjedokinje ČČN (listovi 242. i 243. spisa) te ČČ (listovi 243. i 244. spisa).

13. Također, sud je pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, a prileži spisu, kako slijedi: presude Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev- 141/2006-2 od 22. veljače 2006. (listovi 58. i 59. spisa), br. Rev- x-1125/2013-2 od 25. veljače 2014. (listovi 60. i 61. spisa), br. Rev-2781/2011-2 od 16. lipnja 2015. (listovi 62. – 64. spisa), br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. (listovi 65. 69. spisa), presudu i rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu, posl. br. P-52/2022-10 od 10. siječnja 2023. (listovi 70. – 81. spisa), izvod iz zapisnika s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2004. (list 83. spisa), presudu i rješenje Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-170/2006-2 od 28. veljače 2006. (listovi 84. – 86. spisa), presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-3521/21-37 od 16. svibnja 2022. (listovi 125. – 128. spisa), br. P-206/20-63 od 27. listopada 2021. (listovi 138. – 144. spisa), presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl. br. P-682/2019- 24 od 1. prosinca 2021. (listovi 129. – 137. spisa), presudu Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, posl. br. Gž-115/2020-2 od 17. rujna 2020. (listovi 145. – 152. spisa), presudu Županijskog suda u Vukovaru, posl. br. Gž- 415/2019-3 od 2. ožujka 2021. (listovi 153. – 158. spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Vukovaru, posl. br. Gž-604/2021-3 od 2. kolovoza 2022. (listovi 159. – 166. spisa), presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž- 312/2022-4 od 14. studenog 2022. (listovi 188. – 194. spisa), presudu i rješenje Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-111/1996-2 od 27. kolovoza 1997. (listovi 195. – 198. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-252/2023-2 od 9. kolovoza 2023. (listovi 199. – 203. spisa), rješenja Vrhovnog suda RH, posl. br. Revd- 4116/2021-2 od 8. ožujka 2023. (listovi 204. – 206. spisa), br. Revd-3906/2023-2 od 28. studenoga 2023. (listovi 223. i 224. spisa), br. Rev-4118/2019-2 od 17. svibnja 2022. (listovi 251. – 254. spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž- 3152/2022-2 od 26. travnja 2023. (listovi 207. – 216. spisa), presudu Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. (listovi 258. – 263. spisa), izdvojeno mišljenje sutkinje Ljiljane Hrastinski Jurčec i suca Đure Sesse br. Rev-

549/2023-4-1 (listovi 264. – 266. spisa),

14. Raspravnim rješenjem od 13. listopada 2025. (listovi 357. i 358. spisa) sud je odbio ostale predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Navedeno posebice stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke.

15. Valja navesti da je sud prihvatio tužiteljev dokazni prijedlog za provođenje financijskog vještačenja te donio rješenje, posl. br. P-2863/2023-13 od 12. travnja 2024. (listovi 245. – 247. spisa). U navedenom rješenju sud je odredio osobu stalnog sudskog vještaka (t. I. izreke rješenja), dao zadatak vještaku, sve prema činjeničnim navodima tužitelja u postupku (t. II. izreke rješenja), pozvao tužitelja, kao osobu koja je stavila navedeni dokazni prijedlog, na uplatu predujma od 500,00 EUR (t. III. izreke rješenja), pozvao obje stranke da vještaku stave na raspolaganje svu potrebnu dokumentaciju (t. IV. izreke rješenja) te upozorio tužitelja da će odustati od izvođenja dokaza vještačenjem ako iznos potreban za podmirenje troškova vještačenja ne bude položen u određenom roku (t. V. izreke rješenja). Protiv navedenog rješenja od 12. travnja 2024. tužitelj je podnio žalbu istoga dana (listovi 248. i 249. spisa). Odlučujući o žalbi tužitelja, Visoki trgovački sud RH donio je rješenje, posl. br. Pž-1762/2024-2 od 6. studenoga 2024. (listovi 339. – 343. spisa) kojim je odbio, kao neosnovanu, žalbu tužitelja i potvrdio rješenje ovog suda od 12. travnja 2024. pod t. III. izreke te je odbacio, kao nedopuštenu, žalbu tužitelja protiv rješenja od 12. travnja 2024. pod t. IV. izreke. Drugostupanjsko rješenje od 6. studenoga 2024. dostavljeno je tužitelju te ga je tužitelj uredno primio 3. prosinca 2024. (potvrda o otpravku između listova 343. i 344. spisa). Tužitelj nije postupio po pravomoćnom rješenju ovog suda te nije uplatio predujam za financijsko vještačenje. Zbog navedenog (iako nije postojala obveza), sud je rješenjem od 2. lipnja 2025. pozvao tužitelja da odmah postupi po rješenju od 12. travnja 2024. (list 349. spisa). Navedeno rješenje od 2. lipnja 2025. tužitelj je uredno primio 19. lipnja 2025. ali i dalje nije uplatio predujam za provođenje financijskog vještačenja. Predujam nije uplatio ni do održavanja glavne rasprave 13. listopada 2025. (na kojem ročištu je zaključena glavna rasprava). Sud je na ročištu izvršio provjeru stanja e-spisa (list 357. spisa) kojom je utvrdio da uplata (ni u tom trenutku) predujma nije izvršena. Stoga je sud utvrdio da uplata predujma nije izvršena sve do zaključenja glavne rasprave (list 358. spisa) – pa i pisanja ove presude.

16. Prema odredbi iz čl. 153. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP) kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza. Sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi. U tom će slučaju sud, s obzirom na sve okolnosti, po svojem uvjerenju cijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova (st. 3.).

17. Zbog navedenog, a na temelju odredbe iz čl. 153. st. 3. ZPP-a, sud je odustao od izvođenja dokaza provođenja financijskog vještačenja (jer tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije uplatio predujam za provođenje vještačenja).

18. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio na temelju odredbe iz čl. 8. ZPP-a te zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

19. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu br. 2942/02, kojeg su sklopili pravni prednik tužitelja i korisnik kredita ČČ i davatelj kredita, ovdje tuženik, 20. prosinca 2002. te restitucijski zahtjev tužitelja za platež 1/10 cjelokupnog iznosa plaćenog tužitelju po navedenom ugovoru o kreditu.

20. Nije sporno da su ČČ, kao korisnik kredita, i tuženik, kao davatelj kredita, sklopili ugovor o namjenskom kreditu br. 2942/02 od 20. prosinca 2000. (listovi 18. – 25. spisa) za iznos od 25.000,00 EUR. Između stranaka nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, nakon početnih 5 godina fiksne stope. Između stranaka nije sporno da je pravni prednik tužitelja ČČ po prethodno navedenom ugovoru o kreditu tuženiku ukupno platio iznos od 36.660,15 EUR / 276.215,90 kn.

21. Sporno je između stranaka je li tražbina korisnika kredita ČČ strogo osobna te može li se prenijeti na tužitelja, odnosno sporno je je li tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovom predmetu. Sporno je ima li tužitelj pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe na utvrđenje ništetnim cijelog ugovora. Između stranaka je sporno je li ugovor o kreditu iz prosinca 2002. ništetan. Sporno je jesu li ništetne odredbe iz čl. 2. st. 3. i 4. ugovora o promjeni kamatne stope. Između stranaka je sporno je li ugovor o kreditu sklopljen na temelju nedopuštene pobude ugovaratelja. Sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu 1/10 restitucijskog zahtjeva, odnosno 1/10 cjelokupno plaćenog iznosa od strane ČČ tuženiku. Sporno je je li tužiteljevo potraživanje zastarjelo.

22. Iz ugovora o cesiji proizlazi da su tužitelj, kao cesionar i ČČ, kao cedent, sklopili ugovor o cesiji 10. ožujka 2023. (list 35. spisa). Čl. 2. toga ugovora ugovoreno je da ČČ ustupa tužitelju 1/10 novčane tražbine s osnove restitucije na temelju ništetnosti – stjecanja bez osnove iz ugovoru o namjenskom kreditu br. 2942/02 od 20. prosinca 2012. Ugovor o cesiji digitalno je potpisan po obje stranke. Tuženik tijekom postupka, sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, ne osporava ugovor o cesiji. Time valja zaključiti da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovom predmetu, suprotno upiranjima tuženika. Ovo stoga jer je restitucijski zahtjev iz ovoga predmeta 1/10 cjelokupno plaćenog iznosa od strane korisnika kredita davatelju kredita, a što predstavlja novčanu tražbinu te nije i ne može se smatrati strogo osobnom tražbinom. Ujedno, valja navesti da tražbina koja je prenesena ugovorom o cesiji i nakon prijenosa zadržava svoj identitet, suprotno osporavanjima tuženika.

23. U odnosu na navode tuženika da tek dostavom tužbe, zajedno s prilozima, stječe znanje o postojanju ugovora o cesiji, valja navesti da je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju ali neobavještavanja dužnika (ovdje tuženika) o ustupanju, ne utječe na postojanje i/ili valjanost ugovora o cesija. Naime, prema odredbi iz čl. 82. ZOO-a za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti (st. 2.).

24. Kao što je već prethodno navedeno, između stranaka nije sporno da su pravni prednik tužitelja ČČ, kao korisnik kredita i tuženik, kao davatelj kredita sklopili ugovor o namjenskom kreditu od 20 .prosinca 2002. (listovi 18. – 25. spisa).

25. Odredba čl. 2. navedenog ugovora o kreditu glasi:

"Korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u obrocima iznos od 25.000,00 EUR i redovnu kamatu sukladno odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. te interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

Redovna kamatna stopa, koja je tijekom pet godina od dana stavljanja kredita u otplatu fiksna, na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 7,49 % godišnje.

Korisnik kredita može svakih pet godina ugovoriti fiksnu ili promjenjivu redovnu kamatnu stopu, koje su u tom trenutku važeće prema odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. za sljedeće razdoblje od pet godina.

Ako korisnik kredita ne ugovori fiksnu ili promjenjivu redovnu kamatnu stopu za sljedeće razdoblje sukladno prethodnom stavku, suglasan je da kreditor obračunava za sljedeće razdoblje od pet godina promjenjivu redovnu kamatnu stopu sukladno važećoj odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d."

26. Prvenstveno valja navesti da je ugovor o kreditu iz ovog predmeta sklopljen 20. prosinca 2002. U to vrijeme na snazi nije bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/2003), a koji Zakon je na temelju odredbe iz čl. 115. navedenog Zakona stupio na snagu 18. lipnja 2003. Stoga nema mjesta primjeni odredbi navedenog Zakona.

27. Iz obavijesti o promjeni kamatne stope – prijepis od 8. siječnja 2013. (list 82. spisa) proizlazi da se tuženik obratio pravnom predniku tužitelja AČ, pozivajući se na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, te ga obavijestio da ne mijenja visinu kamatnih stopa koje su zatečene na dan 31. prosinca 2012. U dopisu tuženik objašnjava da se kamatne stope sastoje od varijabilnog i fiksnog dijela. Varijabilni dio kamatne stope je parametar koji udovoljava novopropisanim zakonskim uvjetima. Fiksni dio kamatne stope je određeni postotak koji se ne mijenja tijekom korištenja, odnosno otplate kredita. U odnosu na korisnika kredita ČČ kamatna stopa na dan 1. siječnja 2013. iznosi 6,75 % te ostaje nepromijenjena, a sastoji se od varijabilnog dijela kamatne stope, koji se izražava kao 6M NRS1 za HRK, koji na dan 31. prosinca iznosi 3,32 postotnih poena i fiksnog dijela, koji iznosi 3,43 (3,32 + 3,43 = 6,75 %). Tuženik upućuje ČČ da će se vršiti redovito usklađivanje promjenjivih kamatnih stopa i to šestomjesečno 20. svibnja te 20. studenog, a koje nove kamatne stope će se primjenjivati počev od 1. srpnja i 1. siječnja svake godine. Prilikom svake promjene varijabilnog dijela kamatne stope, koja utječe na povećanje ukupne kamatne stope, tuženik će obavijestiti korisnika kredita. Tuženik obavještava korisnika kredita da je na dan izrade obavijesti stanje kredita 6.001,32 EUR / 45.216,91 kn. Tuženik upućuje da su visina parametra, koji određuje varijabilni dio kamatne stope, kao i novi opći uvjeti dostupni na internet stranici tuženika.

28. Valja navesti da je ugovorom o kreditu od 20. prosinca 2002. ugovoren rok otplate kredita od 12 godina (čl. 3. st. 1. ugovora o kreditu), a da je dopis naziva obavijest o promjeni kamatne stope pisan 8. siječnja 2023., što znači da se navedeni dopis može odnositi na razdoblje nakon njegovog izdavanja, što obuhvaća još samo otprilike godinu i pol otplate kredita iz ovoga predmeta. Ujedno, valja navesti da dopis naziva obavijest o promjeni kamatne stope ne poziva korisnika kredita da s tuženikom sklopi kakav aneks kojim će, sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i/ili Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) urediti svoje obvezne odnose, već njime tuženik i dalje jednostrano uređuje kamatnu stopu, odnosno tuženik sam odlučuje koji parametar će se primjenjivati kod promjene kamatne stope.

29. Tuženik uz odgovor na tužbu dostavlja Opće uvjete promjene kamatnih stopa tuženika u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama od 11. prosinca 2012. (dalje u tekstu: Opći uvjeti - listovi 88. – 93. spisa). I opet valja ponoviti da je ugovor o kreditu iz ovog predmeta sklopljen 20. prosinca 2022., a da su Opći uvjeti, koje dostavlja tuženik, doneseni 2012., iz čega proizlazi zaključak da se ne primjenjuju na konkretni predmet.

30. Neovisno od navedenog, sud je pročitao i Opće uvjete. U čl. 2. Općih uvjeta stoji da promjene kamatnih stopa ovise ponajprije o promjenama tržišnih okolnosti koji određuju uvjete pod kojim banka može pribaviti izvore financiranja na domaćem i inozemnom tržištu te o kreditnom riziku Republike Hrvatske. Osim utjecaja kretanja tržišnih parametara, uključujući parametar kreditne rizičnosti RH, na promjene kamatnih stopa općenito utječe i regulatorni trošak poslovanja banke, odnosno financijskih efekti promjena zakonske i podzakonske regulatore koja ima utjecaja na cijenu izvora sredstava banke, kao i na prihode iz njenih kreditnih plasmana.

31. Prema čl. 3. Općih uvjeta kamatne stope na kredite sastavljene su od varijabilnog i fiksnog dijela. Varijabilni (promjenjivi) dio kamatne stope na kredite je ugovorni parametar, ili više njih, čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, koji je jasan i poznat klijentima. Fiksni (promjenjivi) dio kamatne stope je određeni ugovorni broj postotnih poena, koji se ne mijenja tijekom korištenja, odnosno otplate kredita. Primjerice, ako se kamatna stopa na kredite ugovorno izražava kao 6M Euribor + 4,00 p.p., 6M Euribor je varijabilni (promjenjivi) dio kamatne stope, dok je 4,00 p.p. fiksni (nepromjenjivi) dio kamatne stope. Ta se dva dijela kamatne stope zbrajaju i čine kamatnu stopu. Pod pretpostavkom da je visina Euribora 1,50 p.p., kamatna stopa će u navedenom primjeru iznositi 5,50 p.p. Svi drugi uvjeti određivanja visine kamatne stope na kredite, koji općenito mogu utjecati na visinu kamatne stope, osim onoga koji je ugovoren kao varijabilni dio kamatne stope, smatraju se sadržanim isključivo u okviru fiksnog, nepromijenjenog dijela kamatne stope, tako da su promjene bilo kojih od tih uvjeta bez utjecaja na promjenu kamatne stope. Primjerice, u prethodno istaknutom primjeru, samo promjena 6M Euribora može imati utjecaja na promjenu kamatne stope na kredit, dok promjene bilo kojeg drugog općeg uvjeta određivanja kamatne stope, bilo na više, bilo na niže (primjerice, ali ne isključivo, promjena kreditnog rizika Republike Hrvatske ili visine regulatornog troška) neće imati utjecaja na visinu kamatne stope. Kamatne stope se izražavaju u određenom broju p.p. na godišnjoj razini, s time da se odnosna brojčana oznaka zaokružuje na dva decimalna mjesta u skladu s matematičkim pravilima o zaokruživanju. Kamatna stopa se u svakom referentnom razdoblju u smislu tih Općih uvjeta mijenja i na više i na niže u punoj mjeri promjene varijabilnog dijela kamatne stope. U slučaju porasta vrijednosti varijabilnog dijela kamatne stope, kamatna stopa će porasti u punoj mjeri porasta te vrijednosti, ali samo do najviše Zakonom dopuštene ugovorne kamatne stope. U slučaju pada vrijednosti varijabilnog dijela kamatne stope, kamatna stopa će se sniziti u punoj mjeri pada te vrijednosti. Ugovorima o kreditu s promjenjivom kamatnom stopu ugovaraju se promjenjivi elementi, odnosno parametri (varijabilni dio kamatne stope), na temelju kojih se dodatkom ugovornog fiksnog dijela kamatne stope izračunava promjenjiva kamatna stopa. Na visinu promjene kamatnih stopa mogu utjecati promjene sljedećih promjenjivih elemenata (parametara): 1) referentne kamatne stope, 2) stope prosječnog troška financiranja bankovnog sektora u Republici Hrvatskoj i 3) drugih parametri te referentne stope/stope prosječnog troška financiranja bankovnog sektora u Republici Hrvatskoj druge ročnosti. Pritom referentne kamatne stope predstavljaju jedinstvene, javno objavljene kamatne stope za pojedine valute i rokove, utvrđene na međunarodnom ili hrvatskom (međubankovnom) tržištu novca: Euribor, CHF Libor, USD Libor, Zibor. Detaljnije informacije o referentnim kamatnim stopama mogu se naći na www.euribor.org, www.bba.org.uk i www.trzistenovca.hr. Banka primjenjuje sljedeće referentne kamatne stope, ovisno o valuti kredita, pri čemu se krediti ugovoreni uz valutnu klauzulu određenu i u izvjesnoj stranoj valuti ravnaju prema onoj referentnoj kamatnoj stopi koja se primjenjuje na kredite odobrene u toj stranoj valuti.

32. Čak i sami opći uvjeti upućuju da se kamatna stopa, odnosno konkretno varijabilni (promjenjivi) dio kamatne stope ugovara između stranaka (što ovdje nije slučaj).

33. Između stranaka nije sporno da pravni prednik tužitelja ČČ s tuženikom nije sklopio aneks ugovoru o kreditu od 20. prosinca 2002. kojim bi stranke ugovorile koji su to elementi (parametri) koji utječu na promjenu varijabilnog dijela kamatne stope. Navedeno ne tvrdi čak ni tuženik.

34. Iz ugovora o kreditu od 20. prosinca 2002. proizlazi da su stranke toga ugovora ugovorile fiksnu kamatnu stopu prvih pet godina (čl. 2. st. 2. ugovora). Ujedno proizlazi da je kamata na dan sklapanja tog ugovora 7,49 % (čl. 2. st. 2. ugovora). Međutim, iz ugovora ne proizlazi koji je varijabilni (promjenjivi), a koji je fiksni (nepromjenjivi) dio kamatne stope od 7,49 %. U ugovoru stoji da korisnik kredita ČČ može svakih pet godina ugovarati s tuženikom fiksnu ili promjenjivu redovnu kamatnu stopu (nijedna od stranaka ne tvrdi da su ČČ i tuženik takvo što ugovorili – čl. 2. st. 3. ugovora). Također, iz ugovora proizlazi, da u slučaju ako ČČ s tuženikom ne ugovori fiksnu ili promjenjivu kamatnu stopu (što jest slučaj u ovom predmetu), to je ČČ suglasan da tuženik sam za sljedećih pet godina obračunava promjenjivu redovnu kamatnu stopu po odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. Zaključak je ovog suda da se radi o nesuglasnoj, jednostranoj promjeni kamatne stope od strane tuženika. Sasvim sigurno navedena odredba ugovora o kreditu ne sadrži niti jedan element (parametar), ugovoren između stranaka da utječe na promjenu varijabilnog (promjenjivog) dijela kamatne stope. Dapače, čak se ni matematičkom računicom ne može iz p.p. od 7,49 utvrditi koje su to dvije nepoznanice u konkretnom slučaju: a) varijabilni (promjenjivi) dio kamatne stope i b) fiksni (nepromjenjivi) dio kamatne stope.

35. Nadalje, iz ugovora o kreditu iz 20. prosinca 2002. proizlazi da su stranke tog ugovora ugovorile da se na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju Opći uvjeti poslovanja tuženika doneseni 6. srpnja 1999. U ugovoru stoji da su ugovorne strane s tim Općim uvjetima upoznate i da pristaju na njihovu primjenu (čl. 20.n ugovora – list 21. spisa). Iz navedenog valja zaključiti da stranke nisu ugovorile primjenu Općih uvjeta iz 2012., koje tuženik dostavlja uz odgovor na tužbu te na koje se neosnovano poziva. Dapače, ugovorom o kreditu iz 2002. između stranaka nije ugovoreno unaprijed prihvaćenje od strane korisnika kredita ČČ svakih promijenjenih Općih uvjeta tuženika (a što bi prema stavu ovog suda bilo ništetno).

36. Iz izjave svjedoka ČČ od 21. veljače 2024. (listovi 220. – 222. spisa) proizlazi da je navedeni iskazao da je sklopio ugovor o kreditu, da mu je ponuđena fiksna kamata prvih pet godina, a za ostalo razdoblje promjenjiva kamata, koju će određivati tuženik. Naveo je da je imao još i drugih kredita kod tuženika. Kredit je otplatio u cijelosti. Izjava je ovjerena pred javnim bilježnikom.

37. Spisu prileži i ugovor o namjenskom kreditu, sklopljenom između korisnika kredita ČČ i tuženika od 10. lipnja 2002. za iznos od 12.000,00 EUR (listovi 236. – 239. spisa) – navedeni ugovor nije predmet ovog spora.

38. Na ročištu za glavnu raspravu 12. travnja 2024. sud je saslušao svjedokinju ČČN koja je navela da je 2002. bila zaposlenica tuženika te je tada radila na kreditima. Rekla je da se ne može sjetiti ničega vezanog uz kredit iz ovog predmeta. Dopustila je mogućnost da je sudjelovala u pregovorima i sklapanju navedenog ugovora. Više od 15 godina ne radi kod tuženika. 2002. su se kod tuženika sklapali svi slični, tipski ugovori (listovi 242. i 243. spisa).

39. Na istoj glavnoj raspravi sud je saslušao pravnog prednika tužitelja, korisnika kredita, svjedoka ČČ, koji je naveo da je 2008. podigao kredit. Objasnio je da se radilo o ponudi banke, bez pregovora. Klijent je tuženika više godina. Radilo se o nenamjenskom kreditu. Ništa mu nije objašnjeno vezano uz kamatne stope. Ništa mu nije objašnjeno oko parametara koji utječu na promjenu kamatnih stopa. Ne sjeća se nikakvih dopisa koje mu je tuženik slao. Objasnio je da se s bankom ne može pregovarati oko nekih posebnih uvjeta (listovi 243. i 244. spisa).

40. Prema odredbi iz čl. 247. ZOO-a ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

41. Prema odredbi iz čl. 269. ZOO-a objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva (st. 2.).

42. Prema odredbi iz čl. 270. ZOO-a kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

43. Prema odredbi iz čl. 271. ZOO-a činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

44. Prema odredbi iz čl. 272. st. 1. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

45. Prema odredbi iz čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

46. Ugovor o kreditu iz ovog predmeta od 20. prosinca 2002. ne sadrži podatke, odnosno elemente (parametre) koji utječu na promjenu kamatne stope, konkretno koji utječu na promjenu varijabilnog dijela kamatne stope.

47. Iz navedenog ugovora o kreditu ne može se čak ni matematičkom računicama izračunati koliki je varijabilni dio kamatne stope, a koliki je fiksni dio kamatne stope. Iz ugovora proizlazi (samo) kolika je ukupna kamatna stopa na dan sklapanja ugovora o kreditu - 7,49 % godišnje. Takva kamatna stopa fiksna je slijedećih pet godina od sklapanja ugovora o kreditu.

48. Valja navesti da čak i sam tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da se kamatna stopa, nakon početnih pet godina, mijenjala, te je, prema navodima tuženika iznosila prvo 7 %, a zatim 6,04 %.

49. Stranke tijekom postupka ne tvrde, a time ne dokazuju, da su se sklapali aneksi kojima bi se ugovarala promjena kamatne stope.

50. Iz navedenog sud zaključuje da je tuženik, kao davatelj kredita, sam, jednostrano i svojevoljno mijenjao kamatnu stopu, odnosno konkretno varijabilni dio kamatne stope.

51. Slijedom iznesenog, odredba iz čl. 3. st. 4. ugovora o kreditu iz 2002. ima činidba koja nije određena, pa čak ni odrediva, sve sukladno odredbi iz čl. 272. st. 1. ZOO-a.

52. Stoga je navedena odredba iz čl. 3. st. 4. ugovora o kreditu iz 2002. ništetna po čl. 272. st. 1. u vezi s čl. 322. st. 1. ZOO-a. Naime, navedena odredba upućuje na jednostranu promjenu kamatne stope, odnosno čak na prethodni, prijevremeni pristanak, odnosno suglasnost na sklapanje ugovora koji će se tek nekada ugovoriti (ako uopće i hoće – a što u konkretnom sporu čak i nije) korisnika kredita na promjenu kamatne stope (realno na sklapanje ugovora bez suglasnosti korisnika kredita – suprotno odredbi iz čl. 247. ZOO-a).

53. Također, valjalo je odbiti, kao neosnovane, navode tuženika da bi prihvaćanje deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva bilo suprotno Zakonu o potrošačkom kreditiranju, Zakonu o zaštiti potrošača te prisilnim propisima. Pritom tužitelj ne upućuje što bi, prihvaćanjem deklaratorne tužbe bilo točno povrijeđeno iz navedenih zakona. Kao što je već obrazloženo, ugovor o kreditu sklopljen je 2022., stoga na taj ugovor ne mogu se primjenjivati odredbe Zakona o zaštiti potrošača koji je kasnije stupio na snagu (2002.). Također, prema odredbi iz čl. 29. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, br. 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015., 52/2016., 128/2022. i 156/2023. – dalje u tekstu: ZPK) taj Zakon se ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu toga Zakona, osim u slučajevima iz st. 2. toga članka. Odredbe čl. 9., 11., 12., 13. i 17., druga rečenica čl. 18. st. 1. i čl. 18. st. 2., a kojima se propisuju obveze obavještavanja potrošača o promjenama uvjeta ugovora, primjenjuju se i na otvorene ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu ovoga Zakona. (Ugovor iz ovog predmeta sklopljen je 2002. i otplaćen je – navedeno nije sporno.) Iz navedenih odredbi proizlazi samo obveza obavještavanja o promjeni kamatnih stopa (Tuženik tvrdi i dopisom dokazuje da je tako i postupio dok u iskazu svjedok ČČ navodi da se ne sjeća dopisa, time sud zaključuje da je tuženik ispunio zakonsku obvezu obavještavanja o promjeni kamatne stope ali tek dopisom iz 2013., dok za prethodno razdoblje tuženik nije čak ni tvrdio da je obavijestio korisnika kredita o promjeni kamatne stope). Međutim, navedene odredbe ne upućuju na to da banka smije jednostrano mijenjati kamatnu stopu u otvorenim kreditima.

54. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. I. izreke.

55. Nije ništetna odredba ugovora iz čl. 3. st. 3. koja dopušta mogućnost (ništa dugo) da stranke ugovore kamatnu stopu. Naime, promjena ugovorne kamate dopuštena je po uvjetima iz odredbe čl. 26. ZOO-a.

56. Nadalje, u ovoj pravnoj stvari tužitelj traži utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o kreditu iz prosinca 2002.

57. Prema odredbi iz čl. 273. ZOO-a pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost (st. 1.). Ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati ugovor će biti bez učinka (st. 2.). Odredba o nedopuštenosti činidbe primjenjuje se i na pobude za sklapanje ugovora (st. 3.).

58. Dapače, u tom slučaju moralo bi se raditi o nedopuštenoj pobudi i pobudi koja je bitno utjecala na odluku u ovom predmetu tuženika da sklopi ugovor te da je pravni prednik tužitelja za takvo što znao ili morao znati. Iz provedenih dokaza, a posebice saslušanjem svjedoka ČČ, sud nije utvrdio da bi promjena kamatne stope bitno utjecala na odluku tuženika, kao davatelja kredita, da sklopi ugovor, niti je sud utvrdio da je pravni prednik tužitelja za takvu bitnu pobudu tuženika znao ili morao znati.

59. Navedeno stoga između stranaka dopušteno, uz ograničenja iz odredbe čl. 26. ZOO-a, ugovarati, ugovorne kamate i promjenu ugovornih kamata (čl. 26. u vezi s čl. 2. ZOO-a).

60. Valja navesti da sud nije našao da je navedeni ugovor protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Zbog navedenog ugovor o kreditu iz prosinca 2002. iz ovog predmeta nije ništetan, sve primjenom odredbe iz čl. 322. st. 1. ZOO-a, a suprotno svim općim ali paušalnim upiranjima tužitelja.

61. Pritom valja navesti da tužitelj ni sam (osim jednostrano promijenjene kamatne stope) ne upućuje na bilo što u ugovoru, pa čak ni sadržajno, što bi bilo protivno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

62. Prema odredbi iz čl. 324. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st. 2.).

63. Uz sve prethodno navedeno, tužitelj nije, sukladno odredbama iz čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, tijekom postupka dokazao da je jednostrana promjena kamatne stope bila uvjet ugovoru o kreditu ili odlučujuća pobuda zbog koje je navedeni ugovor sklopljen. Stoga je o navedenom sud odlučio na temelju odredbe o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a.

64. Stav je ovog suda da ništetnost odredbi ugovora o namjenskom kreditu od 20. prosinca 2002. i to točno odredbi čl. 2. st. 3. i 4. navedenog ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora o kreditu te da navedeni ugovor o kreditu može opstati i bez navedenih ništetnih odredbi dok sud u ovoj pravnoj stvari nije utvrdio da su te ništetne odredbe bile uvjet ugovora ili odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

65. Ujedno valja navesti da će ugovor ostati valjan čak i u slučaju ako je ništatna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (čl. 324. st. 2. ZOO-a).

66. Također, valjalo je uzeti u obzir da je iznos kredita tuženik isplatio korisniku kredita, da je korisnik kredita otplaćivao kredit 12 godina, da je kredit otplaćen, da je kredit bio namjenski i to za adaptaciju stana, zbog čega je cjelokupni obvezno pravni odnos iz ugovora o kreditu konzumiran između tuženika, kao davatelja kredita i ČČ, kao korisnika kredita. Stoga bi svako suprotno tumačenje o cjelokupnoj ništetnosti ugovora o kreditu bilo suprotno, kako pozitivno pravnim propisima, tako i zdravoj logici i razumu.

67. Stoga je valjalo odbiti, kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje ugovor o kreditu ništetnim u preostalom dijelu ugovora (t. II. izreke presude).

68. Međutim, a kako su u ovom predmetu sporni osnov i visina, dok tužitelj nije uplatio predujam za provođenje financijskog vještačenja, to je sud odustao, na temelju odredbe iz čl. 153. st. 3. ZPP-a, od provođenja dokaza financijskog vještačenja.

69. Slijedom iznesenog, a kako tužitelj nije dokazao visinu restitucijskog zahtjeva koji mu pripadaju u 1/10 od iznosa koji je (ukoliko postoji taj iznos – što je može utvrditi nakon vještačenja, kao stručnog dokaza) tužitelj pretplatio po ništetnim odredbama iz čl. 2. st. 3. i 4. ugovora o kreditu iz 2002., to je tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu valjalo odbiti, kao neosnovan (t. III. izreke presude).

70. Sud se nije očitovao o prigovoru zastare jer je tužbeni zahtjev odbijen u svakom slučaju. U slučaju da je sud cijenio prigovor zastare, to od donošenja presude, kojom bi sud utvrdio djelomičnu ništetnost i to odredbi čl. 2. st. 3. i 4. ugovora o kreditu, pa do podnošenja tužbe nije protekao opći zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a.

71. U odnosu na tužiteljev prijedlog za podnošenje prijedloga za pokretanje oglednog postupka, valja istaknuti da ne postoji dužnost suda podnijeti takav prijedlog Vrhovnom sudu samo zato što je stranka to predložila i što se vodi veći broj sličnih postupaka na sudu. Po ocjeni ovog suda, okolnosti koje su odlučne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a kako su obrazložene, ne predstavljaju pitanja koja su važna za jedinstvenu primjenu prava ili ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 502.j ZPP-a pa da bi bilo svrsishodno ili potrebno pokretanje oglednog postupka prije donošenja prvostupanjske presude. U svakom slučaju, tužitelj ima mogućnost kontrole presude, kako u pogledu utvrđivanja činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, kroz redovni pravni put, kao i kroz eventualni prijedlog za dopuštenje revizije.

72. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife). Valja navesti da je tužitelj uspio samo sa deklaratornim zahtjevom za utvrđenje ništetnosti jednog stavka, jednog članka ugovora o kreditu (čl. 2. st. 3. ugovora), dok nije sa deklaratornim zahtjevom u odnosu na preostali dio ugovora, kao i sa zahtjevom za isplatu, odnosno da je tužitelj uspio u sporu u neznatnom dijelu – zbog čega je sud troškove sudio po odredbi iz čl. 154. st. 5. ZPP-a.

73. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tuženiku valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 22. veljače 2024., 12. travnja 2024. i 13. listopada 2025., za svako ročište iznos od 200,00 EUR, sve uvećano za PDV-e, odnosno sveukupno iznos od 1.000,00 EUR. Na navedeni iznos dosuđene su zatezne kamate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP- a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Stoga je odlučeno kao u t. IV. izreke.

74. Nadalje, u tužbi tužitelj postavlja zahtjev na isplatu iznosa od 4.582,52 EUR dok u podnesku od 2. veljače 2024. postavlja zahtjev na iznos od 3.666,01 EUR. Iz navedenog sud je zaključio da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 916,51 EUR, čemu se tuženik nije protivio, a zbog čega je na temelju odredbe iz čl. 193. st. 2. ZPP-a valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 7. studenoga 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. tužitelju, uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 146,45 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana