Posl. br. O-1462/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza smrti pok. MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i iza smrti ĆU rođ. DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji postupci su rješenjem suda od 14. studenog 2024. spojeni radi zajedničkog raspravljanja, od kada se oba postupka vode pod posl. br. O-1462/2023, izvan ročišta dana 7. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

1. Prekida se ostavinski postupak iza smrti pok. MU pok. M iz [adresa] i pok. ĆU rođ. DU iz [adresa].

2. CU iz [adresa] upućuje se da pokrene parnicu protiv LU iz [adresa] i ŽU iz [adresa], radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ostavitelja MU ne spadaju novci koje joj je LU dao za uzdržavanje roditelja, te da u ostavinu ne spada dio stojne kuće u [adresa], na adresi [adresa], 1. ulica kbr. 31, već da dio iste predstavlja posebno vlasništvo CU koji predstavlja njen doprinos u povećanju imovine ostavitelja FU.

3. CU određuje se rok od 15 dana računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja u kojem treba pokrenuti parnicu, te o pokretanju obavijestiti ostavinski sud u daljnjem roku od 8 dana.

4. Ako CU pokrene parnicu i o tome obavijesti sud prekid postupka trajat će dok parnica ne bude pravomoćno završena.

5. Ako CU ne pokrene parnicu u određenom joj roku ovaj ostavinski sud će nastaviti postupak, te će dovršiti ostavinski postupak bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je upućena u parnicu.

Obrazloženje

1. Ostavitelj MU za života svojom imovinom nije oporučno raspolagao, pa je stoga nasljeđivanje iza njegove smrti zakonsko. Na nasljedstvo su pozvani zakonski nasljednici ostavitelja prvog nasljednog reda i to udova ĆU te djeca LU, ŽU i CU, a koji su ujedno i jedini zakonski nasljednici ovog ostavitelja. U međuvremenu umrla je i udova ostavitelja ĆU iza čije smrti je pred ovim sudom u tijeku ostavinski postupak pod posl. br. O-35/2023, pri čemu su na nasljedstvo iza njene smrti pozvani zakonski nasljednici prvog nasljednog reda i to djeca LU, ŽU i CU, pa su ovi ostavinski postupci spojeni radi zajedničkog raspravljanja rješenjem suda od 14. studenog 2024.

1.1. Tijekom ostavinskog postupka provedenog iza smrti MU, pred javnim bilježnikom kao povjerenikom ovog suda, utvrđeno je rodoslovlje ostavitelja, što spada u njegovu ostavinsku imovinu, a potom je CU izjavila da se protivi ovako utvrđenom sastavu ostavinske imovine jer smatra da njena majka ima pravo na bračnu stečevinu na stojnoj kući u [adresa]. Nadalje, osporila je da određeni novčani iznosi koje joj je predao LU spadaju u ostavinu, a ovo iz razloga što ovaj novac pripada samo njoj jer je jedina vodila brigu o roditeljima. Nadalje, iskazala je kako je u stojnoj kući u [adresa] za vrijeme života ostavitelja, i uz njegovu suglasnost, uložila značajna sredstva i to na način da je obojila zidove, renovirala kompletan WC, sobe te dnevni boravak, pa stoga smatra kako je na ovakav način pridonijela povećanju imovine ostavitelja, odnosno smatra da bi dio ove kuće trebalo izdvojiti iz ostavine budući da ista pripada u njeno vlasništvo. LU iskazao je da se protivi sastavu ostavinske imovine, odnosno da smatra kako u ostavinsku masu spada i dio novca i zlatnine koje je predao CU, a koji novac mu je dao ostavitelj, a radi se o sredstvima koja su bila predviđena za uzdržavanje ostavitelja i njegove udove. Isto tako osporio je da bi CU isključivo vodila brigu o roditeljima, a iz njegova iskaza proizlazi i kako osporava CU pravo na izdvajanje iz ostavinske mase na ime njenog doprinosa u povećanju vrijednosti imovine ostavitelja. ŽU iskazala je kako je suglasna da se imovina ostavitelja podijeli po zakonu, dok se o zahtjevu CU i LU nije očitovala. Udova ostavitelja ĆU, iako pozvana na ostavinska ročišta koja su održana pred javnim bilježnikom, njegovom pozivu nije se odazvala, niti je tada dostavila bilo kakvu izjavu. Kako su se na navedeni način među nasljednicima kao sporna pojavila pitanja o kojima ovisi sastav ostavine, to je Javni bilježnik pozivom na odredbe čl. 224., a u vezi sa čl. 222. st. 2. toč. 1. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje ZN) spis dostavio na nadležno postupanje ovom sudu.

1.2. Tijekom ostavinskog postupka provedenog iza smrti ĆU, pred javnim bilježnikom kao povjerenikom ovog suda, utvrđeno je rodoslovlje ostaviteljice, da u njenu ostavinsku masu spadaju prava stečena po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli iza smrti DU "Boglić" od 24. travnja 1972 posl. br. O-80/72, što je među nasljednicima nesporno, a potom je punomoćnik CU naveo da u ostavinsku masu ove ostaviteljice spada i dio stojne kuće u [adresa], na adresi [adresa], 1. ulica kbr. 31., očito kao bračna stečevina ĆU iz braka sa ZU. Punomoćnik LU i ŽU osporio je ovakve navode, tvrdeći da predmetna kuća u [adresa] predstavlja isključivo vlasništvo ostavitelja MU. Kako su se na navedeni način među nasljednicima kao sporna pojavila pitanja o kojima ovisi sastav ostavine, to je Javni bilježnik pozivom na odredbu čl. 224. ZN-a i ovaj spis dostavio na nadležno postupanje ovom sudu.

2. Budući se na opisani način među strankama kao sporno pojavilo pitanje o kojem ovisi neko njihovo pravo, odnosno sastav ostavine oba ostavitelja, valjalo je prekinuti ovaj ostavinski postupak te nasljednika čije je pravo manje vjerojatno uputiti u parnicu.

2.1. U pogledu sastava ostavine ostavitelja MU ovaj sud smatra da je pravo CU manje vjerojatno iz razloga što su nasljednici u spis dostavili Izjavu od 18. siječnja 2016. iz koje jasno proizlazi kako je CU od LU primila očev novac koji je bio namijenjen za skrb o roditeljima i to 36.800,00 kn, 300 eura i 9.690 US dolara. Ova Izjava potpisana je od strane CU i svjedoka koji su bili prisutni ovom događaju. Obzirom da CU ne osporava vjerodostojnost ove isprave, već smo navodi kako se radi o novcu koji ima pripasti njoj i to kao naknada za skrb koju je dala roditeljima, to ovaj sud smatra kako je u ovom dijelu njeno pravo manje vjerojatno. Ovo posebno iz razloga što je prema ovoj Izjavi navedeni novac od brata primila 18. siječnja 2016., a ostavitelj MU je umro **.**.2016., dok je ostaviteljica ĆU umrla **.**.2022., pa je jednostavno teško povjerovati da je za uzdržavanje svog oca u tako kratkom periodu potrošila sav navedeni novac. Kako je ostaviteljica ĆU umrla znatno kasnije, moguće je da je ovaj novac doista utrošen na uzdržavanje roditelja, a ovo se navodi iz razloga što je u spisu priložena Potvrda od 17. siječnja 2016., koju je sastavio LU, a koja je također potpisana od strane CU i jednog svjedoka, a iz koje proizlazi da je upravo za potrebu uzdržavanja zajedničkih roditelja CU od LU primila navedeni novac, a čiju vjerodostojnost CU nije osporila. Iz ove Potvrde proizlazi i to da se CU obvezala voditi evidenciju svih napravljenih troškova kao i sačuvati račune, a iz čega pak proizlazi da CU zapravo jedina može raspolagati ispravama temeljem kojih bi se moglo utvrditi koliko je i na koji način doista potrošeno novca za uzdržavanje roditelja stranaka. Nadalje, a vezano za zahtjev CU da se iz ostavinske mase izdvoji određena imovina ostavitelja MU, a koja bi zapravo predstavljala njen doprinos u povećanju njegove imovine, potrebno je reći da se ovakav zahtjev u ostavinskom postupku mora postaviti na način kako je to propisano čl. 75. ZN-a. Naime, prema odredbama ovog članka, a neovisno o svom nasljednom pravu, ostaviteljev potomak koji je sa ostaviteljem živio u zajednici te svojim radom ili davanjima pridonio da se njegova imovina poveća, časom njegove smrti stječe pravo na onoliko udio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se njegovim doprinosom imovina ostavitelja povećala dok su živjeli u zajednici. Dakle, iz odredbe ovog članka prije svega jasno proizlazi da je zahtjev CU i dalje nepravilno postavljen budući da ista temeljem svog eventualnog doprinosa ne može iz ostavine tražiti točno određenu stvar već može tražiti da se iz ostavinske mase izdvoji njen idealni dio koji odgovara njenom doprinosu. Osim toga ova nasljednica traži da se iz ostavinske mase izdvoji dio kuće u [adresa], i to još uvijek bez precizne (katastarske) oznake ove nekretnine, već se samo navodi adresa na kojoj je nekretnina smještena. I u ovom dijelu njeno pravo sud smatra manje vjerojatnim i iz razloga što je ista prema vlastitim navodima živjela i radila u Njemačkoj najmanje do mjeseca siječnja 2016., pa je već sada očito kako najmanje do tada nije živjela u zajednici sa ostaviteljem MU. Dakle, u zajednici sa ovim ostaviteljem mogla je živjeti od mjeseca siječnja 2016. pa do časa njegove smrti, odnosno otprilike 2 mjeseca, pa je stoga malo vjerojatno da se njenim radom i doprinosom imovina ovog ostavitelja povećala u dijelu u kojem ista traži da se izdvoji iz ostavinske mase. Dakle, ukoliko CU smatra da novac kojeg je primila od svog brata na ime troškova uzdržavanja zajedničkih roditelja i dio kuće u [adresa] predstavlja njenu posebnu imovinu, a ne imovinu ostavitelja, onda te svoje tvrdnje treba i dokazati u parnici.

3. Vezano za navode CU iz kojih proizlazi da ona smatra kako bi majka nasljednika imala pravo na bračnu stečevinu na kući u [adresa], potrebno je reći kako u okviru ostavinskog postupka iza smrti MU o ovom njenom zahtjevu sud nije ranije odlučivao jer CU u tom trenutku u ime svoje majke nije bila ovlaštena na postavljanje zahtjeva za izdvajanje bračne stečevine. Međutim, u međuvremenu umrla je ĆU, pa je prilikom sastavljanja smrtovnice iza njene smrti CU i navela da u njenu ostavinsku masu spada dio stojne kuće u [adresa], na adresi [adresa], 1. ulica kbr. 31, očito smatrajući da se radi o njenoj bračnoj stečevini, a što je tvrdila i tijekom ostavinskog postupka koji je iza njene smrti proveden pred javnim bilježnikom. Punomoćnik LU i ŽU osporio je ovakve navode, tvrdeći da predmetna kuća u [adresa] predstavlja isključivo vlasništvo ostavitelja MU, a zbog čega je javni bilježnik i ovaj spis dostavio na nadležno postupanje sudu. Međutim, sud smatra da vezano za ovaj prijepor nasljednika nema potrebe nikoga od nasljednika upućivati u parnicu, budući da je u nazočnom slučaju riječ o ostavinskim postupcima iza smrti supružnika pri čemu se kao njihovi zakonski nasljednici pojavljuju njihova djeca, pa bez obzira dali predmetna kuća u cijelosti predstavlja ostavinsku imovinu MU ili pak dio ove kuće predstavlja bračnu stečevinu njegove udove ĆU, u konačnosti će zakonski nasljednici ovu kuću, ili njen dio, pod pretpostavkom da CU uspije u parnici dokazati da dio ove kuće predstavlja njenu posebnu imovinu, naslijediti na jednake dijelove. Ukoliko neki od nasljednika smatra da bi se i o ovom pitanju među nasljednicima trebalo raspraviti u parničnom postupku, onda o tom pitanju može pokrenuti posebnu tužbu, bez obzira na ovo rješenje.

4. Slijedom navedenog, a po osnovi članka 224. i 225. ZN-a valjalo je riješiti kao u izreci.

U Korčuli, 7. studenog 2025.

S u d a c :

Dario Farčić

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.