REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

51500 Krk

Poslovni broj: Pn-93/2019.-19.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Nataliji Denona u pravnoj stvari tužitelja NF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Vladimiru Šulini, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika HF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ĆF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Marinu Trinajstiću, odvjetniku iz Krka, radi naknada štete, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 2. listopada 2025., javno objavivši odluku 5. studeni 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tuženici HF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ĆF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužni su solidarno platiti tužitelju NF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 36.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja ove tužbe pa nadalje, i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi mu prouzročeni parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 i pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.787,50 EUR-a u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 6. prosinca 2017. podnio tužbu protiv uvodno navedenih tuženika, radi naknade štete u visini od 36.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, zbog uništenja vinograda na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u pogledu koje nekretnine su tužitelj i prvotuženik u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici i to svaki u ½ dijela. U tužbi navodi da je na predmetnoj nekretnini, prije štete koju da su počinili tuženici, bilo zasađeno između 600 do 700 čokota vinove loze, koja da je godišnje davala prosječno i do 2.000 kg grožđa. Na toj nekretnini da je bila zasađena i jedna trešnja, koja da je godišnje znala roditi i do 100 kg ploda trešnje. Navedeno da je prije cca 30 godina zasadio otac tužitelja i prvotuženika, a stranke da su predmetni vinograd stekle nasljedstvom. Dana 2. listopada 2017. da su tuženici uništili čitav vinograd, i to tako da su posjekli čokote i trešnju, te posve eliminirali sve nasade, a da prethodno o tome nisu obavijestili tužitelja, niti ga išta u pogledu toga pitali, već da je tužitelj za opisani štetni događaj saznao posve slučajno. Uništenjem vinograda, tužitelju da je nastala znatna šteta budući da bi prema tužitelju vrijednost nasada iznosila minimalno 50.000,00 kn, dok bi vrijednost jednogodišnjeg uroda bila otprilike 20.000,00 kn za urod grožđa i 2.000,00 kn za urod trešanja, pa kako je tužitelj vlasnik u ½ dijela predmetne nekretnine, drži da bi njegova šteta iznosila minimalno 36.000,00 kn, s tim da bi isti trpio i daljnju štetu svake slijedeće godine sa naslova izgubljenog uroda. Zbog navedenog, predložio je da ovaj sud, po provedenom dokaznom postupku, donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev sadržaja kao u tužbi.

2. U odgovoru na tužbu od 25. siječnja 2018. tuženi su osporili osnov i visinu predmetne tužbe i tužbenog zahtjeva. Naveli su da u konkretnom slučaju tužitelju nije nastala nikakva šteta, a osporili su i da bi drugotuženik tu štetu počinio, pa su u tom pravcu istaknuli i prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na drugotuženika. Pojasnili su da su tužitelj i prvotuženik braća, te da su pred više od pet godina postigli dogovor kojim su podijelili nekretnine koje gospodarski iskorištavaju. Od tog dogovora tužitelj da nije bio u posjedu predmetne nekretnine, niti na istoj ubirao kakve plodove. Temeljem spomenute diobe, stranke da su svaka za sebe osnovale svoja obiteljska poljoprivredna gospodarstva i prijavile nekretnine koje obrađuju. Prvotuženik da je tako prijavio predmetnu nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], dok da je tužitelj u svoje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo prijavio nekretnine koje on koristi. Nadodali su da su čokoti vinove loze sorte žlahtina trajni nasadi, ali da nisu vječni, te da se nakon proteka perioda od četrdesetak godina, oni moraju izvaditi iz zemlje i na njihovo mjesto da se tada sade novi trsovi. Budući da su ranije posađeni trsovi na predmetnoj nekretnini bili stariji od 40 godina, tuženik da je iste povadio iz zemlje, te naručio nove trse, za koje da ima plan posaditi ih na proljeće u svoj vinograd. Sadnjom novih trsova, tuženik da nije umanjio vrijednost čestice, već da će njezina vrijednost nakon sadnje novih trsova biti uvećana. Osporili su navode tužitelja o postojanju 600 do 700 čokota na predmetnoj parceli, uz obrazloženje da predmetna parcela ima površinu od 590 m2 i da na njoj ne može rasti toliko čokota vinove loze sorte vrbnička žlahtina i istodobno davati urod. Uslijed proteka vremena na predmetnoj nekretnini da je mnogo trsova i usahlo, a što da je bio još jedan razlog za vađenje starih trsova i pomlađivanje vinograda. Također da je neistinita tvrdnja tužitelja o količini uroda na parceli, s obzirom da se radi o starim trsovima, čije da je plodno vrijeme prošlo. Što se tiče trešnje koja se spominje u tužbi, tuženici su naveli da je ista bila potpuno šuplja i da stoga ista nije mogla davati urod kojeg tužitelj navodi u svojoj tužbi. Budući da tužitelj najmanje 5 godina unazad nije ubirao plodove na predmetnoj nekretnini, već na drugim česticama koje je naslijedio od roditelja ili stekao darovanjem, istom da nije mogla nastati nikakva šteta. Predmetna nekretnina da je samo formalno u suvlasništvu tužitelja i prvotuženika, dok da je u stvarnosti pripala prvotuženiku. Zbog navedenog, tuženici su predložili da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom, uz obvezu naknade parničnog troška tuženicima.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u svu materijalnu dokumentaciju koja je dostavljena po strankama, i to vlasnički list za k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], fotografije predmetne nekretnine na listu 5 do 8 te na listu 19 i 52, podatke Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju za obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo prvotuženika HF (zahtjevi za potporu za godinu 2013. i 2014., izvod iz vinogradarskog registra, zapisnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta), ugovore o dugoročnoj poslovnoj suradnji između prvotuženika HF i Poljoprivredne zadruge Vrbnik od 9. srpnja 2012. i 01. siječnja 2016., kojima su regulirana prava i obveze ugovornih stranaka najprije do konca 2015., a potom i na neodređeno vrijeme, očitovanje Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 17. veljače 2020. sa prilozima (list 62 do 88), a osim toga proveo je i dokaz saslušanjem stranaka te svjedoka ŠF, CF, BF, ĆF, UF, MF, te TF.

4. Iz iskaza tužitelja NF, saslušanog na ročištu 26. rujna 2019., proizlazi da je isti suvlasnik utuženog vinograda, koji da se nalazi u Vrbničkom polju, u ½ suvlasničkog dijela, dok da je u preostalom suvlasničkom dijelu, suvlasnik njegov brat, ovdje prvotuženik. Predmetna nekretnina da u naravi predstavlja vinograd sa oko 700 trsova. Tužitelj da je negdje u 10. mjesecu 2016. došao u taj vinograd i utvrdio da su trsi posječeni, tj. izvađeni iz zemlje, kao i trešnja koja se tamo nalazila. Tužitelj da je ranijih godina, osim 2015., pobirao spomenute trse i u prosjeku da je tada urod iznosio 2 kg grožđa po trsu. Budući da bi njegovih bilo oko 350 trsa, drži da bi urod, koji bi na njega otpadao, iznosio oko 700 kg grožđa. Taj urod tužitelj da je dijelom prodavao Poljoprivrednoj zadruzi Vrbnik, a drugu polovicu da bi znao iskoristiti za vlastitu proizvodnju vina. U slučaju prodaje grožđa, njegova cijena da je bila 10,00 kn po 1 kg, što znači da ukoliko bi prodao 350 kg, to bi u prosjeku iznosilo 3.500,00 kn. Ukoliko se grožđe koristilo za vlastitu proizvodnju, od 1 kg grožđa da bi se znalo dobiti 0,7 l vina, slijedom čega da je tužitelj od cca 350 kg znao za vlastite potrebe proizvesti oko 300 l vina. To vino da nije prodavao trećim osobama, već da ga je uglavnom sam koristio ili poklanjao. Vrijednost tog vina da bi iznosila 20,00 kn po 1 litri. Što se tiče trešnje, ista da je davala i do 200 kg ploda, a cijena 1 kg je bila 20,00 kn. Trse na predmetnoj nekretnini da je posadio otac tužitelja, i to prije više od 30 godina, s tim da se te trse obnavljalo i to svake godine. O tome kakva je situacija sada u vinogradu (2019.), tužitelj da ne zna, budući da zadnje tri godine nije bio tamo. Nije mu poznato je li tuženik obnovio vinograd. Na upit pun. tuženika, tužitelj je odgovorio da ima OPG, ali da ne zna je li predmetni vinograd prijavljen u taj OPG. Također da ne zna niti koliko je trsa bilo prijavljeno Agenciji za poljoprivredu. Nakon što su tužitelju predočene fotografije sa lista 19, tužitelj je potvrdio da fotografije prikazuju predmetni vinograd, kao i trešnju, koja je rasla u tom vinogradu prije nego je posječena. Trešnje da tužitelj nije nikada prodavao, već da ih je poklanjao.

5. Iz iskaza prvotuženika HF, koji je saslušan na ročištu 20. siječnja 2020., proizlazi da je predmetni vinograd njegovo vlasništvo, jer da su se on i brat, ovdje tužitelj, prije desetak godina podijelili, na način da je predmetni vinograd pripao prvotuženiku. Navedena dioba da je bila još za života njegovog oca, koji da je umro 2017., a ista da je provedena na način da su sve nekretnine bile napisane na papirima koji su se izvlačili i da je prvotuženik tako izvukao predmetnu nekretninu. Tužitelj da uopće nije dolazio na predmetni vinograd, već da je istog obrađivao isključivo prvotuženik. Na toj nekretnini da su rasli trsi, koji su bili stari možda i pedeset godina, zbog čega da je prvotuženik iste izvadio i zasadio nove trse. Pojasnio je da trsi također imaju vijek trajanja i da u pravilu nakon 35 godina više i ne daju ploda. Što se tiče trešnje, prvotuženik da je istu posjekao, budući da je bila stara te je imala šuplje drvo iznutra. Zbog tih razloga tuženik da smatra kako nije u nikakvoj obvezi prema tužitelju. Naveo je kako je netočan navod tužitelja vezan uz broj trsa na predmetnoj parceli, jer da je na parceli bilo između 380 do 400 trsa. Prilikom diobe između njega i tužitelja, tužitelj da najprije nije pristao na ono što je bilo izvučeno, zbog čega je čak bio i otišao iz kuće, ali da je prvotuženik tražio od njegove kćeri i njega da se vrati i da mu je tada ponudio ono što je on izvukao, na što da je tužitelj pristao i na taj način da je prvotuženik dobio ovdje sporni vinograd. Inače, da je bilo ukupno 10 vinograda koje su međusobno podijelili tužitelj i prvotuženik. Predmetna dioba da je bila negdje 2010. -2011., a o čemu da imaju saznanja i kćer tužitelja, kao i supruga i sin prvotuženika. Prvotuženik da ima i papir sa te diobe, međutim, isti da nije potpisan. Što se tiče upisa u zemljišne knjige, isti da je takav unazad 40 godina, budući da su prvotuženik i tužitelj tu česticu dobili od roditelja i to sve iz razloga kako bi njihova majka mogla dobiti zaštitni dodatak. Na predmetnoj čestici da se još uvijek nije upisao kao samovlasnik, jer da osim nje ima i drugih nekretnina na kojima tek treba srediti vlasništvo. Trse da je počupao unazad pet godina i to zajedno sa sinom. Tada da je počupano oko 300 do 320 trsa. Ti stari trsi da su mogli dati oko 350 do 400 kg grožđa. Što se tiče trešnje, ista da je davala cca 2 do 3 kg ploda. Nakon što su se prvotuženik i tužitelj podijelili, prvotuženik da više nije odlazio u vinograde koji su pripali tužitelju, niti je tužitelj dolazio u sporni vinograd.

6. Iz iskaza ŠF, supruge tužitelja, koja je saslušana na ročištu 16. lipnja 2025., proizlazi da ista zna gdje se nalazi predmetna nekretnina. Trešnja na toj nekretnini da je uvijek bila puna plodova, kao i trsi. Svjedokinja da je u braku sa NF od 1982. godine. Oni da su tu česticu skupa imali, a onda da je došla svađa, pa je onda došlo sve posebno. Ta svađa da je bila prije 10 do 15 godina. Glede predmetne nekretnine oni da se nisu sjeli i razgovarali, ali glede drugih da jesu. Razlog tome da ne zna. Tuženici da su posjekli trse prije 7 godina, što da svjedokinja zna, jer kada su oni došli tamo, tuženici da su stavljali u prikolicu počupane trse i trešnje. Ne zna koliko je prošlo vremena od njihove svađe pa do štetnog događaja. Ne zna koliko je bilo trsa na nekretnini prije štetnog događaja, ali zna da ih je bilo dosta. Stranke da su te trse zajedno sadili, i to prije nego što se ona udala za NF. To da zna po priči svojeg muža. Što se tiče trešnje, nju da je posadio njezin suprug. Prije svađe, stranke da su zajedno radile na čestici i brale grožđe, a onda da su to grožđe davali Zadruzi. Za to da su dobivali novac, međutim svjedokinja ne zna o kojem se iznosu radilo, jer da ona te novce nije nikad dobila, niti njezin suprug, već tuženik i njegov sin. To da je njezinom mužu smetalo, ali isto da nije bilo razlog svađe. Cijela nekretnina da je znala godišnje davati oko 900 kg grožđa. Njezin muž da je imao OPG i predmetna nekretnina da je bila uvrštena u taj OPG. To isto da njezin suprug ima i danas i ta je nekretnina i danas u tom OPG-u. Od kada su tuženici posadili nove trse na predmetnoj nekretnini, tužitelj da tamo više ne ide. Nakon što su svjedokinji pokazane fotografije na listu 52 spisa, svjedokinja je potvrdila da iste prikazuju predmetnu česticu prije i nakon sječe, kao i posječeno stablo trešnje. To stablo trešnje da je nekoć znalo davati i do 200 kg trešanja. Štetni događaj da je bio negdje u 6. ili 7. mjesecu. Tuženici da su sami brali trse i plodove sa stabla trešnje i prije štetnog događaja. Tužitelj i svjedokinja da tamo nisu išli od kada su se muževi podijelili. Njezin suprug da nije dao potpis da oni mogu sjeći te trse. Predmetna nekretnina da je podijeljena tako da ista pripadne njezinom šogoru. Za diobu između njezinog muža i njegovog brata, svjedokinja da zna po priči svojeg muža. Sječa trsa da je bila poslije berbe, a na upit zašto je prethodno rekla da je štetni događaj bio u 6. ili 7. mjesecu, svjedokinja je odgovorila da je štetni događaj bio tada, a onda nakon toga oni da više nisu brali urod. Na izričit upit pun. tužitelja, svjedokinja je navela da su se u pogledu predmetne nekretnine, njezin suprug i njegov brat dogovorno podijelili. Predio u Vrbničkom polju, koji se zove Vluki, svjedokinji da je poznat, te da se tamo nalazi predmetna nekretnina. Uz tu nekretninu, da se nalazi i jedan potok. Na upit da li je svjedokinja sa svojim suprugom nešto radila na toj parceli, u smislu da su nešto brali, svjedokinja je navela da oni nisu ništa brali od kada su se podijelili. Po priči drugih ljudi da joj je poznato da su sada na parceli posađeni novi mladi trsi. Po njoj, stariji trsi daju više uroda od mlađih. Na upit kako svjedokinja zna da je trešnja prije sječe dala urod, ako tamo nije bila, svjedokinja je navela da se trešnja mogla vidjeti i sa puta, i da je bila puna ploda.

7. Iz iskaza svjedokinje CF, također saslušane na ročištu 16. lipnja 2025., proizlazi da je ista zadnji put bila na predmetnoj parceli prije 10 godina, kada da su počele svađe između njezinog oca i njegovog brata oko zemlje. Ta svađa da je u konačnici ipak dovela do određenih dogovora i to u smislu da ako se nešto radi na nekoj parceli, da se uvijek treba pitati drugog suvlasnika za suglasnost, tj. dozvolu. Svjedokinji da je to poznato zato što je tom razgovoru prisustvovala, a uz nju da su tada bili njezin otac, djed i tuženici. Taj dogovor da je bio negdje 2014./2015. U pogledu istog da nije sačinjen nikav pisani dokument. Tada da se raspravljalo o cjelokupnoj imovini, s tim da je u pogledu predmetne nekretnine dogovoreno da će ista pripasti tuženiku, ali da se oko svih važnih pitanja glede iste treba pitati i drugog suvlasnika. Do te diobe otac svjedokinje i njezin stric da su zajedno uživali predmetnu nekretninu. Tada da su grožđe nosili u Poljoprivredu zadrugu u [adresa], dok da su se plodovi trešnje koristili za osobne potrebe. Ne sjeća se koliko je bilo trsa na nekretnini, ali zna da ih je bilo dosta. Svjedokinja da nije svjedočila predmetnom štetnom događaju, već da su njezini roditelji, zatim njezin zaručnik i ona, došli na mjesto događaja kada je sve već bilo gotovo. Kada se svjedokinju pitalo zašto su došli na parcelu, ako je ista još 2014./2015. podijeljena, svjedokinja je odgovorila da su oni došli zato što parcela nije nikad papirnato podijeljena, npr. pred javnim bilježnikom, zbog čega da je njezin otac išao vidjeti što se dešava sa nekretninom. Oni da tada nisu vidjeli tuženike na predmetnoj parceli, a na upit, kako onda zna da su upravo tuženici počinili opisanu štetu, svjedokinja je navela da ona to zna tako što u [adresa] svi znaju tko što obrađuje, te da ne vjeruje da bi netko treći išao čupati trse sa predmetne parcele. Svjedokinja da ne zna koliki su bili urodi na toj parceli, ali zna da su bili veliki. To isto da se odnosi i na trešnju, koja da je zadnje godine prije štetnog događaja također dala puno plodova. Oni da od diobe nisu koristili utuženu nekretninu, niti na istoj brali grožđe i trešnje, ali da su mogli doći na nekretninu, pa da se tako svjedokinja uvjerila da je trešnja bila puna plodova. Fotografije sa lista 52 spisa, i to pod brojem 2 i 3, da prikazuju česticu prije i poslije sječe. Svjedokinja da nije vidjela trse u prikolici, kao niti posječenu trešnju, a kako to prikazuju fotografije pod brojem 4,5 i 6. U odnosu na dokument koji je na tom ročištu predan u sudski spis, svjedokinja je navela da joj isti nije poznat, niti da je na njemu njezin rukopis. Nadodala je da su se kod diobe koja je bila 2014./2015. koristili brojevi, a ne imena čestica, jer se koristio izvod iz katastra, te da se tada nije ništa zapisivalo. Kada se svjedokinju pitalo kako su onda zapamtili kome pripada koja nekretnina (broj nekretnine), svjedokinja je navela da je ona sve upamtila. Predmetna nekretnina da se ne nalazi u donjem dijelu Vrbničkog polja, i to u predjelu Vluki, već u srednjem dijelu Vrbničkog polja. Poznato joj je da su na predmetnoj parceli u međuvremenu zasađeni novi trsi, ali da ne zna tko je to učinio, jer da zadnjih pet godina nije u [adresa]. Nije joj poznata kvadratura predmetne parcele, a vezano za količinu trešanja, svjedokinja je odgovorila da su brali cca 5 do 6 kg trešanja godišnje, ali da ih je znalo još ostati na stablu. Na upit pun. tuženika, koji vinograd daje više uroda (mlađi ili stariji), svjedokinja je odgovorila da po njoj najviše uroda daje srednji vinograd.

8. Iz iskaza svjedoka BF, isto tako saslušanog na ročištu od 16. lipnja 2025., proizlazi da je svjedok čuo za predmetni štetni događaj, i to od NF, njegovog punca. Isti da nije prisustvovao sječi trsa i trešnje, niti da je došao na predmetnu parcelu nakon te sječe. Sjeća se da je bio na utuženoj parceli i to kada ga je NF tamo doveo i da je tada na jednoj parceli vidio vinograd, a na drugoj trešnju. Nakon što je svjedoku pokazana fotografija broj 2 na listu 52 spisa, svjedok je naveo da pokazana nekretnina ne bi predstavljala predmetnu česticu, jer da je drvo trešnje koje je on vidio na terenu bilo veće i više od onog koje je vidljivo na fotografiji. Nadodao je da je nekretninu gdje je trešnja vidio samo jednom. Stanje prikazano na fotografijama pod brojem 1, 3 i 4 – 6, da nije nikada vidio uživo. Sjeća se da je jednom pokušao ubrati plodove trešnje, ali da je bila previsoka, a također da je sudjelovao i u berbi grožđa. Grožđe da je brao na drugim česticama, a ne na predmetnoj, jer da NF ima više nekretnina u Vrbničkom polju. O diobi njegovog punca i brata da ne zna ništa. Zna da su oni suvlasnici u pogledu sve imovine koju imaju, ali da ne zna da li su se oni u pogledu toga podijelili. Što se tiče trešnje, sjeća se da je ista znala lijepo roditi, ali da o količini tog uroda ne može iskazivati. Po priči NF, da je saznao kako je HF posjekao trešnju i trse. Sjeća se da je NF tada iskazao nezadovoljstvo i to u smislu da ga je HF trebao pitati kao suvlasnika za dozvolu. Ne sjeća se je li u blizini trešnje bio i neki potok. Također ne zna je li na predmetnoj čestici u međuvremenu posađen mladi vinograd.

9. Iz iskaza svjedokinje UF, koja je saslušana na ročištu 2. listopada 2025., proizlazi da se ista sjeća kako ju je jednom HF „dopeljao na to mjesto“, a kako bi tamo brali grožđe. Tada da je tamo bio i NF i sva njihova djeca, čak i Ivanov sin koji je kasnije stradao te njihove supruge. Oni su tada svi zajedno brali grožđe. To da je bilo davno, ali da svjedokinja ne zna kad. Tada da su tamo bili stari trsi. Sjeća se da su ih na brzinu pobrali i nakon toga da svjedokinja više nikad nije otišla na to polje. Ne zna kako se to polje zvalo, niti koliko su tada pobrali grožđa, jer ju to nije interesiralo. Također ne zna je li na tom polju postojalo stablo trešnje. Nakon što je svjedokinji postavljeno pitanje „čije bi to mjesto bilo“, svjedokinja je odgovorila da ne zna, s tim da je nastavno odgovorila da joj je poznato da su se braća NF i HF podijelili i da je tu česticu uzeo HF, a da je NF dobio druge čestice. Nije joj poznato od kuda joj je ta informacija, ali zna da se to tako u [adresa] radilo. Ne zna kada je bila ta dioba, a na upit pun. tuženika tko joj je za diobu rekao, svjedokinja je odgovorila da joj je za diobu rekao HF.

10. Iz iskaza svjedoka MF, koji je saslušan na ročištu 2. listopada 2025., proizlazi da je isti upoznat da je predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari trešnja, s tim da kada je dobio poziv, da je pitao HF o čemu je riječ, nakon čega da mu je HF pojasnio. Svjedok da je školski prijatelj sa HF, s tim da su oni jedno vrijeme i radili zajedno, tako da ga svjedok već dugo godina poznaje. Svjedok da također poznaje i NF, te da može potvrditi kako je i sa njim dobar. Ako je predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari trešnja, u tom slučaju svjedok da zna o kojoj je čestici riječ, jer da je tamo bio puno puta i to sa HF. Najčešće da je odlazio tamo kada je HF otišao u invalidsku mirovinu, te da je tada pomagao HF u branju grožđa ili rezanju trsova. Kada je svjedok bio na parceli, on da tada nije vidio NF na istoj. Koliko je svjedoku poznato, braća da su se međusobno podijelila, ali da ne zna kada. Oni da su između sebe podijelili sve nekretnine, a na upit kome je pripala predmetna čestica, svjedok je naveo da ako HF obrađuje tu česticu, da je onda valjda ista pripala njemu. Na nekretnini gdje je bila trešnja, također da je bilo i puno trsova, koji da su bili stari, a koje da je kasnije HF počupao i posadio nove mlade trse. Svjedok da nije bio na čestici zadnje 3 godine zbog zdravstvenih razloga, a prije toga pa unazad 7 do 8 godina da je tamo bio svake godine. Mlade trsove da je HF moguće posadio unazad 6 do 7 godina od danas. Nakon što su svjedoku pokazane fotografije na listu 52 spisa, svjedok je pojasnio da je na fotografiji broj 2 vidljiva trešnja i desno od nje kanal gdje je potok, a također da su vidljivi i trsi, dok da fotografija pod brojem 3 prikazuje nekretninu bez trsa, kakvo stanje na terenu da svjedok nije vidio uživo. Što se tiče trešnje, svjedok je naveo da još u ono vrijeme, kada je bio na parceli, da je primijetio kako je stablo trešnje nekako suho, a po priči HF da zna kako je upravo to bio razlog zbog čega su je oni porezali. Nadodao je da nije nikada bio na parceli u vrijeme kada zriju trešnje, tako da ne zna koliko je ta trešnja mogla roditi. Nije nikad vidio NF na parceli da bi osporavao HF korištenje iste. Sa NF da nije pričao o diobi, a što se tiče odnosa braće, svjedok je naveo da njihovi odnosi baš i nisu najbolji, jer da NF stalno nešto podmeće HF, radi mu razne scene pa zove policiju i slično. Kada je zadnji put bio na terenu, da tada više nije bilo trešnje.

11. Iz iskaza svjedoka TF, tasta (punca) drugotuženika ĐF koji je saslušan na ročištu 2. listopada 2025., proizlazi da je istome poznata utužena nekretnina, jer da su oni svake godine unazad 15 godina tamo brali grožđe. Na početku da su grožđe brali svi zajedno, tj. dva brata i njihove familije, a onda da su se braća dogovorno podijelila tako da je svaki uzeo svoje čestice. O toj diobi, svjedok da zna po priči HF i njegovog zeta ĐF. Iz te priče da mu je poznato i to da je NF čak birao što će uzeti od imovine, budući da je sva imovina bila stavljena na papir, a on da je izabrao koju polovicu papira želi da pripadne njemu. Ta dioba da je bila unazad desetak godina, a možda i više. Nakon diobe, grožđe da se na predmetnoj parceli i dalje bralo, ali da je sada svatko brao svoje nekretnine. Na predmetnoj nekretnini da su bili stari trsi i da ih je već puno falilo, a osim toga da je tamo bila i jedna trešnja, i to uz potok, koja da se nije puno brala, jer bi njezine plodove većinom pobrale ptice. Osim toga, njoj da i nije bilo mjesto u vinogradu, jer da je radila hladovinu trsima, a pritom se već i nagnula prema potoku. Svjedoku da nije poznato koliko je bilo redova trsa, možda 8, s tim da ne zna njihov točan broj. Zna samo da su ih HF i ĐF povadili iz zemlje negdje 2017., a da su 2018. posadili nove trse. Tih novih trsa da je sada na parceli oko 400. Nakon 2017., kada su počupani stari trsi, odnosno nakon 2018. kada su posađeni novi trsi, svjedok da nije viđao NF na parceli, s tim da je nadodao da ga nije viđao niti prije toga. Svjedok da se također bavi poljoprivredom, a na upit da li je vidio NF da obrađuje neku od drugih parcela koje je dobio diobom, svjedok je odgovorio da ga je vidio na jednoj parceli koja je u blizini puta, dok da su ostale čestice koje je dobio diobom udaljene od predmetne nekretnine. Nije nikada vidio ili čuo da bi NF branio HF korištenje predmetne nekretnine. Prvi put da je na parceli dio negdje 2009. -2010. i to kada su njegova kćer i ĐF počeli hodati, a na pitanje kada je bila dioba između braće, svjedok je odgovorio da je zasigurno bila poslije 2012., kada su se ĐF i njegova kćer oženili, a moguće je da je bila negdje 2014. -2015., ali da ne zna točno. Svjedok da nije nikada razgovarao sa NF oko predmetne diobe, s tim da je s njim pričao oko nekih drugih stvari, međutim da se sa NF baš i nije moglo pričati. Svjedok da je odlazio na parcelu onda kada je bila berba, ali da je moguće i da je bio na parceli kada je trebalo „frezati“ zemlju, što da je negdje u 5. ili 6. mjesecu.

12. Iz iskaza tuženika ĆF, koji je saslušan na ročištu 16. lipnja 2025., proizlazi da je isti zajedno sa svojim ocem posjekao trse i trešnju na predmetnoj parceli. Tu parcelu da oni zovu „Pod močvu“, a ona da se nalazi u predjelu Vluki u Vrbničkom polju. Trsi na toj parceli da su tamo posađeni pred više od 50 godina, što da tuženik zna po priči svojeg oca, koji da mu je rekao da su isti zasađeni još u vrijeme kada je on išao u školu. Ne zna tko je trse posadio. Budući da se radilo o starim trsima, koji su davali sve manji i manji urod, oni da su ih odlučili posjeći. Tada da je na parceli bilo maksimalno 300 trsi, a možda i manje, te da su oni mogli dati najviše do 600 kg ploda. Nakon što su povadili te trse i posjekli trešnju 2017., oni da su na proljeće 2018. posadili nove trse i sada da ih je na parceli oko 390 do 400. Što se tiče trešnje, tuženik je naveo da je ta trešnja bila blizu potoka, a kako je već bila stara, te se pomalo počela sušiti, a osim toga radila je hlad trsima na tom dijelu, oni da su je odlučili posjeći. Nekoliko godina prije štetnog događaja oni da tu trešnju više nisu niti brali, s tim da je prije toga ista znala dati i do 20 kg ploda. Fotografije na listu 52 spisa da prikazuju povađene trse i posječenu trešnju, kao i predmetnu parcelu. Oni da su to fotografirali kao dokaz, budući da sa tužiteljem imaju i drugih sporova. Između njegovog oca i strica da je bila dioba na kojoj da su bili prisutni njih dvoje, zatim djed tuženika te NF i tuženik. NF da je pisala diobu, tj. dokument kojeg su tuženici danas dostavili u sudski spis (list 118-121 spisa), a na prvoj strani tog dokumenta da se spominje predio Vluki za potok, gdje da se nalazi predmetna čestica, s tim da su na tom dokumentu navedene i sve ostale nekretnine koje je nakon diobe počeo koristiti njegov otac samostalno. Sjeća se da su tada pitali djeda da im pojasni koliko vrijedi koja nekretnina te da su oni nakon toga sve te čestice napisali na papiriće, koje da su onda izvlačili, s tim da ako im nije nešto odgovaralo, da su se znali međusobno zamijeniti. Nakon te diobe, predmetna nekretnina da je u cijelosti pripala njegovom ocu. Ta dioba da je bila negdje 2012. - 2013. i nakon toga da njegov stric više nije koristio predmetnu nekretninu. Prije diobe, njegov otac i stric da su zajedno radili na predmetnoj čestici. U trenutku sječe trsa i trešnje, njegov stric da nije bio na terenu, već u trenutku kada su oni nosili materijal sa parcele. Svađa između njegovog oca i strica da je bila u vrijeme kada je bila i dioba. Njegov otac da ima registriran OPG, a isto tako da ga je imao i u vrijeme štetnog događaja, dok da njegov stric ima drugi OPG. Dok su vinograde koristili zajedno, oni da su sav urod zajednički brali i stavljali na hrpu (kup), te ga nosili u Zadrugu radi proizvodnje vina. Sadašnji urod na parceli da odgovara količini od 800 do 900 kg. Tuženik je mišljenja da je sadnjom novog vinograda na parceli povećana njegova vrijednost. Vinograd da ima površinu od oko 500 m2 i da je nakon diobe njegov otac smatrao kako isti isključivo pripada njemu.

13. Analizom svih provedenih dokaza, i to kako zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti, sve sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP), ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, budući da isti nije dokazao osnovu svojeg tužbenog zahtjeva, slijedom čega nije bilo svrsishodno provoditi dokaze na okolnost visine tog zahtjeva (očevid i vještačenje), kako je to tražio tužitelj.

14. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja kao formalno upisanog suvlasnika na čestici k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi vinograd, radi naknade štete, koju da su počinili tuženici 2017. godine kada su počupali čokote vinove loze i posjekli stablo trešnje na toj nekretnini. Nije sporno da su tužitelj i prvotuženik upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici na predmetnoj nekretnini, a budući je tijekom postupka nespornim utvrđeno da su prvotuženik i njegov sin, ovdje drugotuženik, zajedno 2017. godine počupali trse vinove loze sa predmetne nekretnine i posjekli stablo trešnje koje je raslo na toj nekretnini, to je prije svega neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika u odnosu na drugotuženika ĆF, budući je isti također obuhvaćen predmetnim izvanugovornim odnosom. U konkretnom slučaju sporno je da li je navedenim činom tuženika počinjena šteta tužitelju, budući da su tuženici tijekom postupka tvrdili da je suvlasnička zajednica među strankama razvrgnuta prije opisanog štetnog čina i da je prvotuženik od tada samovlasnik predmetne čestice u cijelosti.

15. Odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) propisane su opće pretpostavke odgovornosti za štetu, pa je tužitelj u okviru ovog postupka, osim subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu, bio dužan dokazati i štetu, zatim štetnu radnju, protupravnost i uzročno-posljedičnu vezu između štetne radnje i same štete, jer se radi o pretpostavkama koje se ne predmnijevaju, već moraju biti kumulativno ispunjene.

16. Prema ocjeni ovog suda, a imajući u vidu rezultate dokaznog postupka, ovaj sud drži da tužitelj nije uspio tijekom postupka dokazati postojanje štete, a posljedično tome niti ostale pretpostavke iz čl. 1045. ZOO-a.

17. Naime, iz iskaza svih svjedoka saslušanih u postupku, a pogotovo iskaza tužiteljevih svjedoka, i to supruge ŠF, koja je u svojem iskazu navela „…Mi tamo nismo išli, kako su se podijelili muževi. Podijelili su se oko ove nekretnine, tako da moj iskaz od prije što sam rekla nije točan. Moj muž nije dao potpis da oni sijeku te trse. Ta nekretnina je podijeljena tako da pripadne mom šogoru…“, te kćeri CF, koja je u svojem iskazu navela „…Taj njihov dogovor je bio 2014. - 2015. U pogledu tog dogovora nije sačinjen nikakav pisani dokument. Raspravljalo se o svoj imovini, a u pogledu predmetne nekretnine je dogovoreno da će ona pripasti tuženiku, ali da se oko svih važnih pitanja treba pitati drugog suvlasnika. Ovo zato što ništa nije bilo napisano „crno na bijelo“. Do te diobe 2014. -2015. moj otac i stric su zajedno uživali predmetnu nekretninu….Nakon diobe moj otac više nije radio na toj nekretnini…“, proizlazi da predmetni vinograd ne pripada tužitelju NF, i to još od diobe koja je prema iskazima svjedoka i stranaka zaključena između tužitelja i prvotuženika negdje 2014./2015.godine.

18. Kraj takvog stanja stvari, neosnovano tužitelj u svojoj tužbi tvrdi da mu je opisanim činom tuženika, koji je bio 2017.godine, dakle nakon izvršene diobe, počinjena imovinska šteta na predmetnom vinogradu, jer isti više ne predstavlja njegovu imovinu.

19. Okolnost što je tužitelj u zemljišnim knjigama još uvijek upisan kao suvlasnik na toj čestici, ne dovodi do drugačije primjene materijalnog prava, jer je njihova suvlasnička zajednica na toj nekretnini odavno prestala pravnim poslom (usmenim sporazumom), i to na način da je predmetni vinograd u cijelosti pripao prvotuženiku u njegov isključivi posjed i vlasništvo.

20. Iako iz iskaza svjedokinje CF proizlazi da je tim usmenim sporazumom, između ostalog, dogovoreno da će prvotuženik, kojem je ta nekretnina pripala, za sva važnija pitanja oko iste biti u obvezi pitati drugog suvlasnika, ovdje tužitelja, ovaj sud taj dio iskaza navedene svjedokinje nije prihvatio kao istinit, jer prije svega tužitelj tu tvrdnju svjedokinje nije ničim tijekom postupka dokazao, a osim toga, posve je neživotno i nelogično da bi suvlasnici svoju suvlasničku zajednicu na nekoj nekretnini razvrgavali na način da i dalje ostanu vezani određenim suvlasničkim pravima/obvezama na toj nekretnini.

21. Prema tome, a imajući u vidu da je dioba u konkretnom slučaju nedvojbeno realizirana, jer isto proizlazi ne samo iz iskaza svjedoka tuženika UF, MF i TF, koji su potvrdili da je predmetna nekretnina pripala HF, koji istu samostalno obrađuje i koristi, već i iz iskaza svjedoka tužitelja VF i ČF, koje su u svojim iskazima navele da nakon diobe više nisu odlazili na predmetnu česticu, to ovaj sud drži da prvotuženik nije bio dužan obavijestiti tužitelja o predmetnom činu i zatražiti njegovu suglasnost, a kako to pogrešno smatra tužitelj, jer u situaciji kada je njihova suvlasnička zajednica na toj nekretnini prestala, a što jest, tada prvotuženik više nema obvezu da za poduzimanje određenih poslova na toj nekretnini, koji bi eventualno prelazili poslove redovitog upravljanja, traži suglasnost od tužitelja, niti tužitelj ima pravo braniti ili dozvoljavati prvotuženiku poduzimanje takvih poslova, jer isti više nisu suvlasnici te nekretnine.

22. Slijedom navedenog, a rukovodeći se činjenicom da predmetni vinograd još od 2014./2015.godine pripada prvotuženiku, a ne tužitelju, to je ovaj sud stava da opisanim činom iz 2017., koji uopće ne predstavlja štetni čin, tužitelju nije počinjena šteta koju potražuje u tužbi. Naime, imovinska šteta je po definiciji umanjenje nečije imovine, pa kako tužitelj nije dokazao da bi predmetni vinograd u vrijeme opisanog događaja 2017. predstavljao njegovu imovinu ili da bi imao bilo kakva imovinska prava na počupanim trsima vinove loze i posječenoj trešnji, tj. na njihovim plodovima, to je valjalo odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, te odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

23. Odluka o parničnom trošku iz točke II izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, u svezi sa relevantnim odredbama Tarife i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje Tarifa). S obzirom da su tuženici u cijelosti uspjeli u predmetnom sporu, to je valjalo obvezati tužitelja da im naknadi prouzročeni parnični trošak. Tuženicima je tako priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zatim trošak pristupa na ročišta od 21.05.2019., 26.09.2019., 20.01.2020., 16.06.2025. i 2.10.2025. u iznosima od po 200,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), ukupno 1.000,00 EUR-a, te trošak pristupa na ročište 2.07.2018. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), sveukupno 1.300,00 EUR-a. Tom iznosu valjalo je pribrojiti sadržajno zatražen trošak zastupanja za više tuženika (dva) u iznosu od 10% temeljem Tbr. 40 Tarife i trošak PDV-a temeljem Tbr. 46. Tarife, što sveukupno iznosi 1.787,50 EUR-a. U preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tuženika je valjalo odbiti kao neosnovan, jer je zatražen u većem iznosu nego što je propisano Tarifom, dok u pogledu materijalnog troška na ime sudske pristojbe za sastav odgovora na tužbu valja navesti da ta pristojbena obveza, sukladno čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018, 51/2023), dospijeva tek po pravomoćnom završetku postupka, i to za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, što znači da će u slučaju pravomoćnosti ove odluke istu u obvezi biti platiti tužitelj, a ne tuženici, zbog čega je neosnovan zahtjev tuženika da taj trošak prikazuju kao svoj i da ga potražuju od ovdje tužitelja. Zbog navedenog, odlučeno je kao u odbijajućem dijelu točke II izreke presude (rješenja).

U Krku 7. studeni 2025.

Sudac

Natalija Denona

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na županijski sud, pisanim podneskom u 3 primjerka.