REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-814/2020-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342, koga zastupa punomoćnik po zaposlenju UT, protiv tuženice UTG iz [adresa], TN13 1PH Sevenoaks, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Borsky, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, te u pravnoj stvari tužiteljice UTG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Borsky, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342, koga zastupa punomoćnik po zaposlenju UT, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženice i punomoćnika tuženice, 7. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici CTG isplatiti tužitelju KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB iznos od 159,27 EUR (slovima: stotinu pedeset devet eura i dvadeset sedam centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 2. travnja 2017. do isplate po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB za iznos od 114.682,63 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 17. ožujka 2017. do isplate te u dijelu u kojem potražuje zatezne kamate koje na iznos od 159,27 EUR teku od 17. ožujka 2017. do 1. travnja 2017.

III Utvrđuje se ništetnim dio odredbe Ugovora o specijalizaciji od 17. ožujka 2006. sklopljenog između tuženice UTG, kao radnice, i tuženika KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB, kao poslodavca, u dijelu članka VI. stavka 1. koji glasi "kao i sve plaće i naknade koje je primila u navedenom razdoblju".

IV Nalaže se tužitelju KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB naknaditi tuženici CTG trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR (slovima: dvije stotine pedeset) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 7. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 16. ožujka 2020. navodi da je s tuženicom 31. siječnja 2006. sklopio Ugovor o radu broj: 02/22-6085/3-05/DH na određeno vrijeme, da je, na temelju rješenja Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi od 8. ožujka 2006. kojim se tuženici odobrava specijalizacija iz područja otorinolaringologije, s tuženicom 16. ožujka 2006. sklopio Ugovor o radu radi obavljanja specijalizacije broj: 02/22- 1358/1-06/DH te 17. ožujka 2006. Ugovor o specijalizaciji broj: 02/22/-1358/2- 06/SH, da je potonjim ugovorom sporazumno utvrđeno da je tuženica započela s obavljanjem specijalizacije iz otorinolaringologije 27. ožujka 2006., da je ugovoreno da se tuženica obvezuje po završetku specijalizacije i položenom specijalističkom ispitu ostati raditi kod tužitelja toliko vremena koliko je trajalo razdoblje specijalizacije do završetka specijalizantskog staža, odnosno do polaganja specijalističkog ispita, da u slučaju da tuženica prekine specijalizantski staž, ne položi specijalistički ispit u roku, ako joj prestane radni odnos zbog povrede radne obveze ili neispunjavanja obveze iz Ugovora o specijalizaciji, ako prekine radni odnos svojom voljom i ne ostane na radu toliko vremena koliko se obvezala predmetnim Ugovorom, obvezuje se nadoknaditi tužitelju sve troškove specijalizantskog staža i vremena do polaganja specijalističkog ispita, sve plaće i naknade koje je primila u navedenom razdoblju i sve troškove koje je tužitelj imao po osnovi upućivanja tuženice na dodatno usavršavanje u zemlji i inozemstvu za vrijeme specijalizantskog staža, da su tuženici za vrijeme trajanja specijalizacije nadoknađeni troškovi poslijediplomskog studija otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata u ljetnom semestru akademske godine 2006./2007. u trajanju od dva semestra u iznosu od 1.592,67 EUR/12.000,00 kn, da je tuženica 9. prosinca 2011. položila specijalistički ispit te s tužiteljem 28. listopada 2011. sklopila Ugovor o radu Klasa: 4.5.1-11/5886-4, broj: 02/22-(DH) na neodređeno vrijeme s početkom rada od 10. prosinca 2011., da su stranke radi izmjene Pravilnika o unutarnjem redu i sistematizaciji radnih mjesta 15. lipnja 2015. sklopile Ugovor o radu Klasa: 4.5.1- 15/2255-74 broj: 02/22 (ŽJ), da je tuženica 10. kolovoza 2015. podnijela molbu za mirovanje radnog odnosa do treće godine života djeteta te joj je omogućeno korištenje neplaćenog dopusta od 21. rujna 2015. do 24. prosinca 2016., da se tuženica do 25. prosinca 2016. nije vratila na rad niti opravdala svoj izostanak pa je dopisom tužitelja od 31. siječnja 2017. obaviještena o teškim povredama obveza iz radnog odnosa i upućena da se što hitnije javi tužitelju jer će u protivnom biti pokrenut postupak otkaza Ugovora o radu, da je tuženica pisanim očitovanjem od 10. veljače 2017. obavijestila tužitelja da se iz osobnih i obiteljskih razloga nije u mogućnosti vratiti na radno mjesto pa traži raskid Ugovora o radu, da je tužitelj zbog neopravdanog izostanka i nepoštivanja obveza iz radnog odnosa od strane tuženice pokrenuo postupak otkaza ugovora o radu, o tome obavijestio radničko vijeće tužitelja i naposljetku donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 24. veljače 2017., da je tuženici radni odnos kod tužitelja prestao nakon isteka pet dana od isticanja Odluke o izvanrednom otkazu na oglasnoj ploči tužitelja 10. ožujka 2017. Slijedom navedenog, budući da je tuženici prestao radni odnos radi povrede radne obveze prije isteka vremena u kojem je trebala ostati na radu po Ugovoru o specijalizaciji, tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 114.841,90 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 17. ožujka 2017. do isplate.

2. Tužitelj je na ročištu održanom 25. rujna 2025. postavio podredni tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa od 3.358,43 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 17. ožujka 2017. do isplate, koji iznos se odnosi na četiri proračunske osnovice koja je bila važeća u vrijeme početka programa specijalizacije, a koja je iznosila 441,44 EUR te iznosa od 12.000,00 kn/1.572,67 EUR, što predstavlja trošak postdiplomskog studija otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata.

3. Tuženica u odgovoru na tužbu od 25. travnja 2024. osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je razdoblje specijalizacije trajalo 50 mjeseci, odnosno četiri godine i dva mjeseca, a ne pet godina, osam mjeseci i dva dana kako to tužitelj navodi u tužbi, da je u tom razdoblju tuženica uredno obavljala rad prema Ugovoru o radu te da joj je tužitelj za taj rad isplaćivao plaće, da je tuženica ostala u radnom odnosu nakon završetka specijalizacije pet godina, tri mjeseca i pet dana, što znači da je u radnom odnosu bila dulje nego što je trajala specijalizacija pa je time u potpunosti izvršila svoje obveze iz Ugovora o specijalizaciji, da je odredba članka VI. Ugovora o specijalizaciji protuustavna, odnosno ništetna u dijelu koji se odnosi na obvezu vraćanja isplaćenih bruto plaća u slučaju prestanka ugovora o radu, da su troškovi vezani za provođenje i trajanje specijalističkog programa i educiranja specijalizanata strogo odvojiva novčana kategorija te isti nikako ne uključuju troškove koje je tužitelj imao vezano za svoju obvezu isplate tuženici naknade bruto plaće i ostalih naknada vezanih za radni odnos, koji pravni posao je reguliran odvojenim pravnim poslom (Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme). Naposljetku navodi da je tužitelj, sukladno članku 18. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju medicine bio obvezan na zahtjev specijaliste kojem su ugovorom o međusobnim pravima i obvezama utvrđeni obveza rada i naknada štete, ponuditi sklapanje izmijenjenog ugovora o međusobnim pravima i obvezama u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva, što je tužitelj odbio. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka tuženici.

4. Tuženica je 7. travnja 2025. podnijela protutužbu u kojoj navodi da je nakon stupanja na snagu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine podnijela tužitelju zahtjev za sklapanje izmijenjenog Ugovora o specijalizaciji, na koji se tužitelj očitovao dopisom od 16. rujna 2016. kako nije u mogućnosti sklopiti izmjenu Ugovora o specijalizaciji jer je radni odnos tuženice u mirovanju, da je odredba članka VI. Ugovora o specijalizaciji protivna članku 55. Ustava Republike Hrvatske i članku 7. i 90. Zakona o radu, odnosno ništetna u dijelu koji se odnosi na vraćanje plaća i naknada isplaćenih tuženici za vrijeme trajanja specijalizacije u slučaju prestanka ugovora o radu tuženice prije isteka vremena koje je tuženica nakon završene specijalizacije i položenog specijalističkog ispita morala ostati na radu kod tužitelja jer isto predstavlja njenu plaću koja ima socijalnu funkciju i osnovu za osiguravanje slobodnog i dostojanstvenog života pojedinca koji je ostvario zaradu i njegove obitelji, da je tuženica obavljala rad na temelju sklopljenih ugovora o radu pa je imala pravo na isplatu plaća i naknada za vrijeme trajanja rada za obavljeni rad, da su troškovi vezani za provođenje i trajanje specijalističkog programa i educiranja specijalizanata strogo odvojiva novčana kategorija te isti nikako ne uključuju troškove koje je tužitelj imao vezano za svoju obvezu isplate tuženici naknade bruto plaće i ostalih naknada vezanih za radni odnos, koji pravni posao je reguliran odvojenim pravnim poslom (Ugovorom o radu na određeno vrijeme). Slijedom navedenog, predlaže utvrditi da je Ugovor o specijalizaciji od 17. ožujka 2006. sklopljen između stranaka ništetan u dijelu članka VI. stavka 1. koji glasi "kao i sve plaće i naknade koje je primila u navedenom razdoblju" uz naknadu troška postupka tuženici zajedno sa zateznim kamatama.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem ugovora o radu (list 5-6, 9-10, 18-20 spisa), rješenja Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi od 8. ožujka 2006. (list 7-8 spisa), Ugovora o specijalizaciji od 17. ožujka 2006. (list 11- 12 spisa), natječaja za specijalističke poslijediplomske studije u akademskoj godini 2006.-2007. s početkom u ljetnom semestru (list 13-14 spisa), Zamolbe tuženice za naknadu troškova stručnog poslijediplomskog studija od 20. veljače 2007. (list 15 spisa), dopisa tužitelja od 21. veljače 2007. (list 16 spisa), uvjerenja Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi od 9. prosinca 2011. (list 17 spisa), dopisa tuženice od 10. kolovoza 2015. (list 21 spisa), Odluke o neplaćenom dopustu od 11. kolovoza 2015. (list 22 spisa), dopisa tužitelja od 31. siječnja 2017. s povratnicom (list 23-24 spisa), dopisa tuženice od 13. veljače 2017. (list 25-27 spisa), dopisa tužitelja od 16. veljače 2017. (list 28-29 spisa), očitovanja radničkog vijeća tužitelja od 22. veljače 2017. (list 30 spisa), Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 24. veljače 2017. s dostavnicama (list 31-38 spisa), Obrasca eM-3P (list 39 spisa), Pravilnika o radu tužitelja od 30. ožujka 2015. (list 40-44 spisa), obračunskih listova plaće djelatnika (list 45-135 spisa), Zahtjeva za izmjenu ugovora o međusobnim pravima i obvezama tuženice (list 206, 226-229 spisa), dopisa tužitelja od 14. rujna 2016. (list 207 spisa) te je saslušana tuženica JTG (list 235 spisa).

6. Sud je na ročištu održanom 8. svibnja 2025. odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanje svjedoka CT i JT, kao nepotrebne, budući da su isti bili predloženi radi utvrđivanja činjenica koje nisu bile relevantne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari niti su bili vezane za predmet spora (dostava odluke o izvanrednom otkazu tuženici i okolnosti samog otkaza).

7. Sud je na ročištu održanom 25. rujna 2025. odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje financijskog vještačenja, kao nepotreban, budući da je činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

8. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, a protutužbeni zahtjev tuženice je osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu svih troškova koje je tužitelj imao za vrijeme specijalizantskog staža i vremena do polaganja specijalističkog ispita tuženice, svih plaća i naknada koje je tuženica primila u tom razdoblju, kao i svih troškova koje je tužitelj imao po osnovi upućivanja tuženice na dodatno usavršavanje u zemlji i inozemstvu za vrijeme specijalizantskog staža u ukupnom iznosu od 114.841,90 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 17. ožujka 2017. do isplate, podredni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.358,43 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 17. ožujka 2017. do isplate po osnovi četiri proračunske osnovice koja je bila važeća u vrijeme početka programa specijalizacije, a koja je iznosila 441,44 EUR te iznosa od 1.592,67 EUR što predstavlja trošak poslijediplomskog studija otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, kao i zahtjev tuženice za utvrđenje ništetnosti članka VI. stavka 1. Ugovora o specijalizaciji od 17. ožujka 2006. u dijelu koji glasi "kao i sve plaće i naknade koje je primila u navedenom razdoblju".

10. Među strankama nije sporno da je tuženica bila zaposlena kod tužitelja u razdoblju od 27. ožujka 2006. do 16. ožujka 2017., prvo na radnom mjestu liječnice specijalizantice otorinolaringologije, a potom na radnom mjestu liječnice specijalistice otorinolaringologinje, da je tuženica 10. kolovoza 2015. podnijela Zahtjev da joj se omogući korištenje prava na mirovanje iz radnog odnosa do treće godine života djeteta s početkom od 21. rujna 2015., što joj je omogućeno Odlukom o neplaćenom dopustu od 11. kolovoza 2015., da je tužitelj tuženicu dopisom od 31. siječnja 2017. pozvao da se vrati na rad, da je tuženica dopisom od 13. veljače 2017. obavijestila tužitelja da se iz osobnih i obiteljskih razloga nije u mogućnosti vratiti na radno mjesto te da je tužitelj Odlukom o izvanrednom otkazu od 24. veljače 2017. otkazao Ugovor o radu tuženici.

11. Sporno je u ovom predmetu ima li tužitelj pravo na isplatu svih troškova koje je imao za vrijeme specijalizantskog staža i vremena do polaganja specijalističkog ispita tuženice, što uključuje sve isplaćene plaće i naknade koje je tuženica primila u tom razdoblju te sve troškove koje je tužitelj imao po osnovi upućivanja tuženice na dodatno usavršavanje u zemlji i inozemstvu za vrijeme specijalizantskog staža. Sporno je i je li ništetan dio odredbe članka VI. stavka 1. Ugovora o specijalizaciji od 17. ožujka 2006. u dijelu koji glasi "kao i sve plaće i naknade koje je primila u navedenom razdoblju".

12. Iz Ugovora o specijalizaciji od 17. ožujka 2006. proizlazi da je člankom I. ugovoreno da specijalizacija iz otorinolaringologije traje 50 mjeseci, člankom V. da se tuženica obvezuje ostati na radu kod tužitelja po završetku specijalizacije i položenom specijalističkom ispitu toliko vremena koliko je trajao specijalizantski staž i koliko je trajalo razdoblje od završetka specijalizantskog staža do polaganja specijalističkog ispita, a člankom VI. ugovoreno je da u slučaju da tuženica prekine specijalizantski staž ili ne položi specijalistički ispit u roku utvrđenom u stavku 3. točke 2. Ugovora, osim ako je do prekida došlo iz razloga navedenih u točci 4. Ugovora, ili joj prestane radni odnos zbog povrede radne obveze ili neispunjavanja obveze iz ovog Ugovora, ili prekine radni odnos kod tužitelja svojom voljom i ne ostane na radu toliko vremena koliko se obvezala u članku 5. Ugovora, tuženica se obvezuje tužitelju nadoknaditi sve troškove specijalizantskog staža i vremena do polaganja specijalističkog ispita, kao i sve plaće i naknade koje je primila u navedenom razdoblju i sve troškove koje je tužitelj imao na ime upućivanja tuženice na dodatno usavršavanje u zemlji ili inozemstvu za vrijeme specijalizantskog staža. Tuženica se obvezuje u slučaju iz stavka 1. citiranog članka nadoknaditi navedene troškove u roku od 15 dana od nastanka obveze i to sa zateznim kamatama.

13. Iz iskaza tuženice UTG proizlazi da je kod tužitelja bila zaposlena u razdoblju od 2006. do 2015., da je na specijalizaciji bila od ožujka 2006., a specijalistički ispit je položila u prosincu 2011., da je u tom razdoblju ukupno 14 mjeseci koristila dopust radi čuvanja trudnoće, odnosno rodiljni i roditeljski dopust, da je specijalizacija trajala ukupno 50 mjeseci, a ona je odradila kod tužitelja 47 mjeseci u punom radnom vremenu, 2 mjeseca na maksilofacijalnoj kirurgiji u KB Dubrava, jedan mjesec na otorinolaringologiji u KB Sestre milosrdnice, da je u razdoblju kada je bila u KB Dubrava i KB Sestre milosrdnice u prosjeku 3-4 dana mjesečno radila u dežurstvu kod tužitelja, da je 2007. upisala poslijediplomski studij iz otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, da se više ne sjeća koliko je iznosio trošak školarine tog studija niti tko ga je platio te da je potpisala Zamolbu za naknadu troškova poslijediplomskog studija koja je priložena listu 15 spisa.

14. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tuženice budući da je iskazivala uvjerljivo, životno, logično, koherentno te u suglasnosti s materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 5-39, 45-135 spisa).

15. Tijekom postupka je utvrđeno da su stranke 31. siječnja 2006. sklopile Ugovor o radu na određeno vrijeme radi obavljanja specijalizacije tuženice iz područja otorinolaringologije, da je rješenjem Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi od 8. ožujka 2006. tuženici odobrena specijalizacija iz područja otorinolaringologije, da su stranke 16. ožujka 2006. sklopile Ugovor o radu na određeno vrijeme radi obavljanja specijalizacije iz otorinolaringologije u trajanju specijalizantskog staža i do polaganja specijalističkog ispita, a najduže šest mjeseci po završetku specijalizantskog staža tuženice, da su stranke 17. ožujka 2006. sklopile Ugovor o specijalizaciji kojim je ugovoreno da će specijalizacija iz područja otorinolaringologije trajati 50 mjeseci, da je tuženica pohađala specijalistički poslijediplomski studij u akademskoj godini 2006./2007. s početkom u ljetnom semestru u trajanju od dva semestra za koji je školarina iznosila 1.592,67 EUR, koju je po zahtjevu tuženice platio tužitelj, da je tuženica u razdoblju trajanja specijalizacije bila 14 mjeseci iz opravdanih razloga odsutna s rada, da je tuženica 9. prosinca 2011. položila specijalistički ispit iz područja otorinolaringologije i stekla naziv specijalistice otorinolaringologije, da su stranke 28. listopada 2011. sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s početkom rada od 10. prosinca 2011. za obavljanje poslova radnog mjesta liječnika specijalista otorinolaringologije, da su stranke 15. lipnja 2015. sklopile novi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen radi izmjene Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tužitelja, da je tuženica radila kod tužitelja do 21. rujna 2015. kada joj je od strane tužitelja odobren neplaćeni dopust do 24. prosinca 2016., da se tuženica po isteku neplaćenog dopusta nije vratila na rad kod tužitelja zbog osobnih i obiteljskih razloga te da joj je tužitelj Odlukom o izvanrednom otkazu od 24. veljače 2017. otkazao Ugovor o radu od 15. lipnja 2015.

16. Navedeno u bitnome proizlazi iz materijalne dokumentacije koja je priložena spisu (list 5-39, 45-135 spisa) te iskaza tuženice UTG.

17. Budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tuženica kod tužitelja nakon položenog specijalističkog ispita radila od 10. prosinca 2011. (dan nakon polaganja specijalističkog ispita) do 21. rujna 2015. (početak korištenja neplaćenog dopusta), prema ocjeni ovog suda, tuženica nije na radu kod tužitelja ostala onoliko vremena koliko je bilo ugovoreno člankom V. Ugovora o specijalizaciji, odnosno ukupno 50 mjeseci, pa je dužna naknaditi tužitelju određene troškove ugovorene člankom VI.

Ugovora o specijalizaciji.

18. Budući da iz materijalne dokumentacije koja je priložena spisu (list 13-16 spisa) proizlazi da je tužitelj po zahtjevu tuženice platio troškove poslijediplomskog specijalističkog studija kojeg je tuženica pohađala u akademskoj godini 2006./2007. s početkom u ljetnom semestru u trajanju od dva semestra za koji je školarina iznosila 1.592,67 EUR, što tuženica u bitnome nije osporila u svom iskazu, prema ocjeni ovog suda, tuženica je dužna naknaditi tužitelju navedeni trošak umanjen za korektivni faktor vremena provedenog na radu (odrađenog rada) nakon odrađene specijalizacije (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovnog broja Rev-222/17 i Rev-853/13).

19. S obzirom da je tuženica na radu kod tužitelja nakon položenog specijalističkog ispita provela 45 mjeseci od ukupno 50 ugovorenih člankom V. Ugovora o specijalizaciji, tuženica je dužna naknaditi tužitelju trošak poslijediplomskog specijalističkog studija umanjen za korektivni faktor vremena provedenog na radu od 90%, odnosno iznos od 159,27 EUR (što predstavlja 10% iznosa plaćenog poslijediplomskog specijalističkog studija).

20. Stoga je, na temelju odredbe članka 336. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO) i članka 9. ZOO, odlučeno kao u stavku I izreke presude.

21. Troškovi specijalizacije liječnika su troškovi vezani za provođenje i trajanje specijalističkog programa i educiranja specijalizanata te ti troškovi nikako ne uključuju troškove koje poslodavac ima vezano uz svoju obvezu isplate bruto plaće i ostalih naknada vezanih uz radni odnos, a koji pravni odnos između poslodavca i radnika je reguliran odvojenim pravnim poslom – sklopljenim ugovorom o radu.

22. Budući da tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženica u razdoblju od 10. prosinca 2011. do 21. rujna 2015. na temelju sklopljenih ugovora o radu na neodređeno vrijeme radila na radnom mjestu liječnice specijalistice otorinolaringologije kod tužitelja za što joj je, kao novčana protuvrijednost za obavljeni rad, isplaćena plaća od strane tužitelja, prema ocjeni ovog suda, isto se ne može smatrati dijelom troškova specijalizacije.

23. Pravo radnika da mu poslodavac za obavljeni rad isplati plaću predstavlja jedno od temeljnih prava iz radnog odnosa zajamčeno člankom 55. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine“ broj 50/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, dalje: Ustav).

24. Nadalje, odredbom članka 5. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 149/09, 61/11, 82/12; dalje: ZR/09) propisano je, između ostalog, da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću.

25. Zbog navedenog bi obveza vraćanja isplaćenih bruto plaća koje predstavljaju protučinidbu za obavljeni rad, predstavljala povredu prava tuženice na zaradu i nerazmjernu mjeru koja je protivna zakonskom i ustavnom pravu radnika na plaću.

26. Stoga, unatoč činjenici što se tuženica člankom VI. Ugovora o specijalizaciji obvezala u slučaju samovoljnog prekida radnog odnosa prije isteka vremena za koje se obvezala ostati raditi kod tužitelja, vratiti mu puni iznos sredstava koja su uložena u njen rad za vrijeme trajanja specijalizacije, iznosi isplaćene bruto plaće ne ulaze u troškove specijalizacije koji bi teretili tuženicu.

27. Ističe se da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-2405/2022 od 11. srpnja 2023. izrazio stajalište o tome što obuhvaćaju troškovi specijalizacije, a u odluci broj U-III-3526/2019 od 15. prosinca 2020. je izrazio stajalište o tome da troškovi bruto plaće i drugi troškovi u vezi s radom predstavljaju novčanu protuvrijednost rada koji je specijalizant obavljao u bolnici.

28. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda, tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan u dijelu koji se odnosi na isplatu bruto plaća i naknada plaća isplaćenih tuženici za vrijeme trajanja specijalizacije i do polaganja specijalističkog ispita.

29. S obzirom na sve navedeno u točkama 21. -25. obrazloženja presude, prema ocjeni ovog suda, dio odredbe članka VI. stavka 1. Ugovora o specijalizaciji sklopljenog između stranaka 17. ožujka 2006. u dijelu koji glasi "kao i sve plaće i naknade koje je primila u navedenom razdoblju" je ništetan budući da je protivan članku 55. Ustava i članku 5. ZR/09.

30. Stoga je, na temelju odredbe članka 322. stavka 1. ZOO, odlučeno kao u stavku III izreke presude.

31. Budući da je sud tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio djelomično osnovanim, sud nije odlučivao o podredno postavljenom tužbenom zahtjevu na temelju odredbe članka 188. stavak 2. ZPP (tako i VSRH u odluci od 27. listopada 2004. poslovnog broja: Revr 103/02).

32. Tužitelju su na glavno potraživanje dosuđene zatezne kamate koje teku od 2. travnja 2017. (16. dan nakon prestanka ugovora o radu tuženice kod tužitelja), na temelju odredbe članka VI. stavka 2. Ugovora o specijalizaciji od 17. ožujka 2006. i članka 29. stavka 1. ZOO, dok je tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u kojem potražuje zatezne kamate koje na iznos od 159,27 EUR teku od 17. ožujka 2017. do 1. travnja 2017. odbijen kao neosnovan.

33. Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe članka 29. stavaka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO/23).

34. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

35. Tužitelj je uspio u osnovi svog tužbenog zahtjeva sa 100%, a što se tiče visine zahtjeva uspio je sa 0,1% svog zahtjeva. Tuženica je u odnosu na tužitelja, što se tiče osnove uspjela sa 0%, a što se tiče visine tužbenog zahtjeva sa 99,99%. Uzimajući u obzir omjer 100:0,1% u odnosu na 0:99,99%, tužitelj je uspio u sporu 50,01%, a tuženica 49,99%. Stoga je, na temelju odredbe članka 154. stavka 4. ZPP, odlučeno da u odnosu na postupak proveden povodom tužbenog zahtjeva svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

36. Budući da tuženica nije u protutužbi naznačila vrijednost predmeta spora, na temelju odredbe članka 40. stavka 5. ZPP, smatra se da vrijednost predmeta spora u pogledu protutužbe iznosi 6.630,00 EUR.

37. Odluka o trošku parničnog postupka u pogledu protutužbenog zahtjeva temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa).

38. Tuženici je dosuđen trošak sastava protutužbe od 100 bodova (Tbr. 8/1), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV- a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 250,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku IV izreke presude

39. Ostale radnje zatražene u troškovniku od strane tuženice se, prema ocjeni ovog suda, odnose na postupak vođen u povodu tužbenog zahtjeva pa iste snosi svaka stranka sama, kao što je to obrazloženo u točki 35. obrazloženja presude.

40. Na dosuđeni parnični trošak, tuženici su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO/23.

41. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.

42. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. studenog 2025.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženici po pun.