REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84/2024-

Poslovni broj: Pr-77/2024-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342, koga zastupa punomoćnik po zaposlenju TB, protiv tuženice MB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Smoljanović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, te u pravnoj stvari tužiteljice MB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Smoljanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342, koga zastupa punomoćnik po zaposlenju TB, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženice i punomoćnika tuženice, 7. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA

ZAGREB koji glasi:

"Nalaže se tuženoj/protutužiteljici MB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju/protutuženiku Kliničkom bolničkom centru Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 iznos od 211.159,76 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.02.2015. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te nadoknaditi tužitelju/protutuženiku parnični trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB kojim potražuje isplatu iznosa od 3.531,52 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 1. veljače 2015. po stopi iz čl. 29. ZOO.

III Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članka XI. Ugovora o specijalizaciji broj: 02/22-4414/5-2007./DK. sklopljenog 22. studenog 2007. između tužitelja KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB, kao poslodavca, i tuženice MB, kao radnice, koji glasi "sve plaće i naknade koje je primio (u bruto iznosu) u navedenom razdoblju".

IV Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članka VI. Ugovora o uređivanju uzajamnih prava i obveza za vrijeme korištenja plaćenog dopusta Klasa: 4.2.5.-09/394-1-1, broj: 02/22-DK. sklopljenog 5. svibnja 2009. između tužitelja KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB, kao poslodavca, i tuženice MB, kao radnice, koji glasi "sva novčana davanja u bruto iznosu koja je po predmetnom ugovoru primila".

V Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članka VI. Ugovora o užoj specijalizaciji Klasa: 4.5.1.-12/3762-3, broj: 02/22 – DK. sklopljenog 3. prosinca 2012. između tužitelja KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB, kao poslodavca, i tuženice MB, kao radnice, koji glasi "sve plaće i naknade koje je primila u navedenom razdoblju".

VI Nalaže se tužitelju KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB u roku od osam dana naknaditi tuženici MB trošak parničnog postupka u iznosu od 18.211,25 EUR (slovima: osamnaest tisuća dvjesto jedanaest eura i dvadeset pet centi).

VII Odbija se zahtjev tuženice MB za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 37.011,14 EUR.

VIII Odbija se zahtjev tužitelja KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB za naknadu troška postupka u iznosu od 663,61 EUR.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe predložena na ročištu održanom 8. travnja 2025. od strane tužitelja KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB.

II Vrijednost predmeta spora u odnosu na protutužbeni zahtjev se određuje u iznosu od 2.000,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 30. siječnja 2018. navodi da je s tuženicom na temelju rješenja Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi KLASA: UP/I-131-02/07-01/501 sklopio Ugovor o radu broj: 02/22-4414/3-2007.DK i Ugovor o specijalizaciji broj: 02/22-4414/5-2007./DK, da se Ugovorom o specijalizaciji tuženica obvezala ostati kod tužitelja po završetku specijalizacije i položenom specijalističkom ispitu toliko vremena koliko je trajao specijalistički staž i koliko je trajalo razdoblje od završetka specijalističkog staža do polaganja specijalističkog ispita te, u slučaju da tuženica prekine specijalizaciju, ne položi specijalistički ispit u roku, ako joj prestane radni odnos zbog povrede radne obveze ili neispunjavanja obveze iz Ugovora o specijalizaciji, ako prekine radni odnos svojom voljom i ne ostane na radu toliko vremena koliko se obvezala predmetnim Ugovorom, obvezuje se u roku od 15 dana od nastanka obveze nadoknaditi tužitelju sve troškove specijalizacije i vremena do polaganja specijalističkog ispita, sve plaće i naknade koje je primila (u bruto iznosu) u navedenom razdoblju i sve troškove koje je tužitelj imao po osnovi upućivanja tuženice na dodatno usavršavanje u zemlji i inozemstvu za vrijeme specijalizacije, da je tuženica za vrijeme specijalizacije u razdoblju od 7. svibnja 2009. do 31. srpnja 2009. koristila plaćeni dopust radi edukacije iz područja autonomnog živčanog sustava u AKH Linz, Odjelu za neurologiju i psihijatriju zbog čega su stranke sklopile Ugovor o uređivanju uzajamnih prava i obveza za vrijeme korištenja plaćenog dopusta kojim je ugovoreno da je tuženica dužna vratiti tužitelju odjednom brutoiznos svih novčanih davanja koje je po tom Ugovoru primila zajedno sa zateznom kamatom ako poslije završenog stručnog usavršavanja ne ostane na radu kod tužitelja tri puta dulje od vremena ukupnog trajanja stručnog usavršavanja ili joj radni odnos prestane prije isteka ugovorne obveze, da je tuženica 23. siječnja 2012. položila specijalistički ispit te je s tužiteljem sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto liječnik specijalist neurolog, da su stranke, na temelju rješenja Ministarstva zdravlja KLASA: UP/I 131-04/12-01/93 kojim je tuženici odobrena uža specijalizacija, sklopile Ugovor o užoj specijalizaciji KLASA: 4.5.1.- 12/3762-3 kojim se tuženica obvezala po završetku uže specijalizacije ostati raditi kod tužitelja toliko vremena koliko je trajao staž iz uže specijalizacije, te u slučaju da tuženica prekine staž iz uže specijalizacije, ako joj prestane radni odnos zbog povrede radne obveze ili neispunjavanja obveze iz Ugovora o specijalizaciji, ako prekine radni odnos svojom voljom i ne ostane na radu toliko vremena koliko se obvezala predmetnim Ugovorom, obvezuje se u roku od 15 dana od nastanka obveze nadoknaditi tužitelju sve troškove iz uže specijalizacije, sve plaće i naknade koje je primila u navedenom razdoblju i sve troškove koje je tužitelj imao po osnovi upućivanja tuženice na dodatno usavršavanje u zemlji i inozemstvu za vrijeme obavljanja uže specijalizacije, da je tuženica 2. siječnja 2015. dopisom otkazala Ugovor o radu Klasa: 4.5.1-12/184-1 koji je prestao 30. siječnja 2015. Slijedom navedenog, budući da je tuženici prestao radni odnos njenim otkazom Ugovora o radu prije isteka vremena u kojem je trebala ostati na radu po Ugovoru o specijalizaciji, Ugovoru o uređenju uzajamnih prava i obveza za vrijeme korištenja plaćenih dopusta i Ugovora o užoj specijalizaciji, tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 211.159,76 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 1. veljače 2015. do isplate.

2. Tužitelj je na ročištu održanom 8. travnja 2025. postavio podredni tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa od 3.531,52 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 1. veljače 2015. do isplate, koji iznos se odnosi na četiri proračunske osnovice koja je bila važeća u vrijeme početka programa specijalizacije, a koja je iznosila 441,44 EUR te četiri proračunske osnovice koja je bila važeća u vrijeme početka programa uže specijalizacije, a koja je iznosila 441,44 EUR.

3. Tuženica u odgovoru na tužbu od 2. prosinca 2019. osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je u roku predviđenom člankom V. Ugovora o specijalizaciji završila specijalizaciju (30. studenog 2011.) i položila specijalistički ispit (23. siječnja 2012.) pa smatra da je ispunila uvjete iz članka X. Ugovora o specijalizaciji, da je u cijelosti odradila razdoblje koje je triput dulje od razdoblja provedenog na stručnom usavršavanju u AKH Linz koje je trajalo dva mjeseca i 21 dan te da je užu specijalizaciju iz intenzivne medicine završila 2. prosinca 2014. pa, s obzirom da u Ugovoru o užoj specijalizaciji nije određen rok u kojem mora ispuniti svoju obvezu, istu može ispuniti i danas prema tužitelju. Naposljetku navodi kako smatra da u trošak specijalizacije ne mogu ulaziti plaće koje su joj isplaćene jer su iste novčana protuvrijednost za obavljeni rad koji je obavljala za vrijeme specijalizacije i uže specijalizacije. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupak tuženici.

4. Tuženica je 26. veljače 2024. podnijela protutužbu u bitnome navodeći da je dio citiranih ugovornih odredbi protivan odredbama Ustava (čl. 29., čl. 54. i 55.), Zakona o radu i Zakona o obveznim odnosima, ističući da pravo radnika na plaću za obavljeni rad ne može biti uskraćeno nikakvim ugovorom ni eventualnim podzakonskim aktima, budući da kod tužitelja nije samo pohađala nastavu za specijalizaciju, već je obavljala rad sukladno sklopljenim ugovorima o radu za što joj je tužitelj bio obvezan isplatiti plaću, da su troškovi vezani uz provođenje i trajanje specijalističkog programa i educiranja specijalizantice-tuženice zaposlene na izabranom radnom mjestu specijalizacije strogo odvojiva novčana kategorija koja predstavlja obvezu te je i kao takva dogovorena na strani bolnice u kojoj specijalizantica provodi odobreni program izabrane specijalizacije pa, prema shvaćanju tuženice, ti troškovi nikako ne uključuju troškove koje je tužitelj, kao poslodavac, imao vezano uz svoju obvezu isplate specijalizantici naknade bruto plaće i ostalih naknada vezanih uz radni odnos, a koji je pravni odnos između tužitelja i tuženice, kao specijalizantice, reguliran zasebnim pravnim poslom - ugovorom o radu. Slijedom navedenog, predlaže utvrditi ništetnim dio odredbe članka XI. Ugovora o specijalizaciji od 22. studenog 2007. kojom se tuženica obvezala nadoknaditi tužitelju sve plaće i naknade u bruto iznosu koje je primila za vrijeme obavljanja specijalizacije, dio odredbe članka VI. Ugovora o uređivanju uzajamnih prava i obveza za vrijeme korištenja plaćenog dopusta od 5. svibnja 2009. kojom se tuženica obvezala nadoknaditi tužitelju sva novčana davanja u bruto iznosu koje je primila po navedenom Ugovoru te dio odredbe članka VI. Ugovora o užoj specijalizaciji od 3. prosinca 2012. kojom se tuženica obvezala nadoknaditi tužitelju sve plaće i naknade u bruto iznosu koje je primila za vrijeme obavljanja uže specijalizacije.

5. Budući da je tužitelj na ročištu održanom 8. travnja 2025. naveo da podredni tužbeni zahtjev postavlja s obzirom na odredbe članka 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 36/24; dalje: ZID ZoZZ), na temelju odredbe članka 191. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) odlučeno je kao u stavku I izreke rješenja.

6. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem uvjerenja o prebivalištu (list 5 spisa), rješenja Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi od 2. studenog 2007. (list 6-7 spisa), Ugovora o specijalizaciji od 22. studenog 2007. (list 8-10 spisa), ugovora o radu (list 11-12, 15-16 spisa), Ugovora o uređenju međusobnih prava i obveza za vrijeme korištenja plaćenog dopusta od 5. svibnja 2009. (list 13-14 spisa), rješenja Ministarstva zdravlja od 13. studenog 2012. (list 17-18 spisa), Ugovora o užoj specijalizaciji od 3. prosinca 2012. (list 19-20 spisa), dopisa tuženice od 2. siječnja 2015. (list 21 spisa), Obrasca eM-2P (list 22 spisa), Odjave za osiguranika Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (list 23-24 spisa), obračunskih isprava za isplatu plaća tuženice (list 25-134 spisa), izračuna (list 254-256 spisa) te je saslušana tuženica MB (list 285-286 spisa).

7. Tuženica je na ročištu održanom 8. travnja 2025. odustala od dokaznog prijedloga za provođenje financijskog vještačenja, slijedom čega sud navedeni dokaz nije izvodio.

8. Sud je na ročištu održanom 30. rujna 2025. odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje financijskog vještačenja, kao nepotreban, budući da je činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjevi tužitelja nisu osnovani, a protutužbeni zahtjevi tuženice su osnovani.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu troškova koje je tužitelj imao za vrijeme specijalizacije, uže specijalizacije te plaćenog dopusta, kao i svih plaća i naknada koje je tuženica primila u tim razdobljima, u ukupnom iznosu od 211.159,76 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 1. veljače 2015. do isplate, podredni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.531,52 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 1. veljače 2015. do isplate po osnovi osam proračunskih osnovica koja je bila važeća u vrijeme početka programa specijalizacije i uže specijalizacije, a koja je iznosila 441,44 EUR, kao i zahtjevi tuženice za utvrđenje ništetnosti dijela odredbi članka XI. Ugovora o specijalizaciji od 22. studenog 2007., članka VI. Ugovora o uređivanju uzajamnih prava i obveza za vrijeme korištenja plaćenog dopusta od 5. svibnja 2009. i članka VI. Ugovora o užoj specijalizaciji od 3. prosinca 2012. u dijelovima koji se odnose na tuženičinu obvezu vraćanja isplaćenih plaća i naknada u bruto iznosu koje je u tom razdoblju primila.

11. Među strankama nije sporno da je tuženica bila zaposlena kod tužitelja u razdoblju od 2007. na radnom mjestu liječnice, da je u razdoblju od 1. prosinca 2007. do kraja 2011. obavljala specijalizaciju iz područja neurologije, da je u razdoblju od 7. svibnja 2009. do 31. srpnja 2009. koristila plaćeni dopust radi edukacije iz područja autonomnog živčanog sustava u AKH Linz, Austrija, da je u razdoblju od 3. prosinca 2012. do 2. prosinca 2014. obavljala užu specijalizaciju iz područja intenzivne medicine te da joj je Ugovor o radu prestao njenim otkazom 30. siječnja 2015.

12. Sporno je u ovom predmetu ima li tužitelj pravo na isplatu troškova koje je imao za vrijeme specijalizacije, uže specijalizacije i razdoblja u kojem je tuženica koristila plaćeni dopust radi edukacije iz područja autonomnog živčanog sustava u AKH Linz, što uključuje sve isplaćene plaće i naknade koje je tuženica primila u tim razdobljima.

13. Sporno je i jesu li ništetni dijelovi članka XI. Ugovora o specijalizaciji od 22. studenog 2007., članka VI. Ugovora o uređivanju uzajamnih prava i obveza za vrijeme korištenja plaćenog dopusta od 5. svibnja 2009. i članka VI. Ugovora o užoj specijalizaciji od 3. prosinca 2012. koji se odnose na tuženičinu obvezu naknade plaća i naknada u bruto iznosu koje je u tom razdoblju primila.

14. Iz Ugovora o specijalizaciji od 22. studenog 2007. proizlazi da se člankom X. tuženica obvezala ostati na radu kod tužitelja po završetku specijalizacije i položenom specijalističkom ispitu toliko vremena koliko je trajao nastavak specijalizacije i koliko je trajalo razdoblje od završetka specijalizacije do polaganja specijalističkog ispita, a člankom XI. je ugovoreno je da u slučaju da tuženica prekine specijalizaciju ili ne položi specijalistički ispit u roku utvrđenom u točke V. Ugovora, ili joj prestane radni odnos zbog povrede radne obveze ili neispunjavanja obveze iz ovog Ugovora, ili prekine radni odnos kod tužitelja svojom voljom i ne ostane na radu toliko vremena koliko se obvezala u članku X. Ugovora, tuženica se obvezuje tužitelju nadoknaditi sve troškove specijalizacije i vremena do polaganja specijalističkog ispita, kao i sve plaće i naknade koje je primila (u bruto iznosu) u navedenom razdoblju i sve troškove koje je tužitelj imao na ime upućivanja tuženice na dodatno usavršavanje u zemlji ili inozemstvu za vrijeme specijalizacije. Tuženica se obvezuje u slučaju iz stavka 1. citiranog članka nadoknaditi navedene troškove u roku od 15 dana od nastanka obveze i to sa zateznim kamatama.

15. Iz Ugovora o uređenju međusobnih prava i obveza za vrijeme korištenja plaćenog dopusta od 5. svibnja 2009. proizlazi da se člankom V. tuženica obvezala da će nakon završenog stručnog usavršavanja ostati na radu kod tužitelja tri puta dulje od vremena ukupnog trajanja stručnog usavršavanja, a člankom VI. se obvezala na vraćanje odjednom bruto iznosa svih novčanih davanja koje je primila na predmetnom Ugovoru zajedno sa zateznom kamatom od dana isplate svakog pojedinog iznosa do isplate u slučajevima da prekine ili ne završi stručno usavršavanje, prekine radni odnos tijekom stručnog usavršavanja po vlastitom zahtjevu ili zbog svoje odgovornosti te ako poslije završenog stručnog usavršavanja ne ostane na radu kod tužitelja ugovoreno vrijeme ili joj prestane radni odnos prije isteka ugovorne obveze.

16. Iz Ugovora o užoj specijalizaciji od 3. prosinca 2012. proizlazi da se člankom V. tuženica obvezala ostati na radu kod tužitelja toliko vremena koliko je trajao staž iz uže specijalizacije, dok je člankom VI. ugovoreno da u slučaju da tuženica prekine staž iz uže specijalizacije, ili joj prestane radni odnos zbog povrede radne obveze ili neispunjavanja obveze iz ovog Ugovora, ili prekine radni odnos kod tužitelja svojom voljom i ne ostane na radu toliko vremena koliko se obvezala u članku V. Ugovora, tuženica se obvezuje tužitelju nadoknaditi sve troškove iz uže specijalizacije, kao i sve plaće i naknade koje je primila u navedenom razdoblju i sve troškove koje je tužitelj imao na ime upućivanja tuženice na dodatno usavršavanje u zemlji ili inozemstvu za vrijeme specijalizacije. Tuženica se obvezuje u slučaju iz stavka 1. citiranog članka nadoknaditi navedene troškove u roku od 15 dana od nastanka obveze i to sa zateznim kamatama.

17. Iz izračuna potraživanja (list 254-256 spisa) proizlazi da tužitelj, osim isplaćenih plaća, naknada plaća i drugih materijalnih prava, nije u razdoblju od prosinca 2007. do siječnja 2015. imao drugih troškova koji bi se odnosili na specijalizaciju, plaćeni dopust radi edukacije i uže specijalizacije tuženice.

18. Tijekom postupka je utvrđeno da je tuženica bila zaposlena kod tužitelja u razdoblju od 2007. na radnom mjestu liječnice, da je u razdoblju od 1. prosinca 2007. do kraja 2011. obavljala specijalizaciju iz područja neurologije, da je u razdoblju od 7. svibnja 2009. do 31. srpnja 2009. koristila plaćeni dopust radi edukacije iz područja autonomnog živčanog sustava u AKH Linz, Austrija, koje razdoblje joj je naknadno priznato od strane liječničke komore u specijalizaciju, da je nakon toga osnovala laboratorij za autonomni živčani sustav kod tuženika, da je u razdoblju od 3. prosinca 2012. do 2. prosinca 2014. obavljala užu specijalizaciju iz područja intenzivne medicine te da joj je Ugovor o radu prestao njenim otkazom 30. siječnja 2015.

19. Navedeno u bitnome proizlazi iz materijalne dokumentacije koja je priložena spisu (list 6-134, 254-256 spisa) i iskaza tuženice MB.

20. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tuženice budući da je iskazivala uvjerljivo, životno, logično, koherentno te u suglasnosti s materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 6-134 spisa).

21. Budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tuženica kod tužitelja nakon završetka specijalizacije radila od 24. siječnja 2012. (list 15 spisa) do 30. siječnja 2015. (prestanak Ugovora o radu njenim otkazom), a specijalizacija je prema njenim navodima trajala četiri godine, te da je uža specijalizacija završila 2. prosinca 2014., prema ocjeni ovog suda, tuženica nije na radu kod tužitelja ostala onoliko vremena koliko je bilo ugovoreno člankom X. Ugovora o specijalizaciji i člankom V. Ugovora o užoj specijalizaciji.

22. Prema ocjeni ovog suda, tuženica je svoju obvezu iz članka V. Ugovora o uređenju međusobnih prava i obveza za vrijeme korištenja plaćenog dopusta od 5. svibnja 2009. u cijelosti ispunila jer je kod tužitelja nakon stručnog usavršavanja koje je trajalo malo manje od tri mjeseca radila do 30. siječnja 2015.

23. Troškovi specijalizacije liječnika su troškovi vezani za provođenje i trajanje specijalističkog programa i educiranja specijalizanata te ti troškovi nikako ne uključuju troškove koje poslodavac ima vezano uz svoju obvezu isplate bruto plaće i ostalih naknada vezanih uz radni odnos, a koji pravni odnos između poslodavca i radnika je reguliran odvojenim pravnim poslom – sklopljenim ugovorom o radu.

24. Budući da tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženica u razdoblju od kraja 2007. do 30. siječnja 2015. na temelju sklopljenih ugovora o radu radila na radnom mjestu liječnice specijalistice neurologinje kod tužitelja za što joj je, kao novčana protuvrijednost za obavljeni rad, isplaćena plaća od strane tužitelja, prema ocjeni ovog suda, isto se ne može smatrati dijelom troškova specijalizacije.

25. Pravo radnika da mu poslodavac za obavljeni rad isplati plaću predstavlja jedno od temeljnih prava iz radnog odnosa zajamčeno člankom 55. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine“ broj 50/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, dalje: Ustav).

26. Nadalje, odredbom članka 7. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 68/05, 94/09; dalje: ZR/95) propisano je, između ostalog, da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću.

27. Zbog navedenog bi obveza vraćanja isplaćenih bruto plaća koje predstavljaju protučinidbu za obavljeni rad, predstavljala povredu prava tuženice na zaradu i nerazmjernu mjeru koja je protivna zakonskom i ustavnom pravu radnika na plaću.

28. Stoga, unatoč činjenici što se tuženica navedenim ugovorima obvezala u slučaju samovoljnog prekida radnog odnosa prije isteka vremena za koje se obvezala ostati raditi kod tužitelja, vratiti mu puni iznos sredstava koja su uložena u njen rad za vrijeme trajanja specijalizacije, iznosi isplaćene bruto plaće ne ulaze u troškove specijalizacije koji bi teretili tuženicu jer se tužitelj predmetnim ugovorima obvezao tuženici isplatiti plaću za obavljeni rad, odnosno naknadu plaće za vrijeme trajanja specijalizacije, plaćenog dopusta zbog edukacije i uže specijalizacije.

29. Ističe se da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-2405/2022 od 11. srpnja 2023. izrazio stajalište o tome što obuhvaćaju troškovi specijalizacije, a u odluci broj U-III-3526/2019 od 15. prosinca 2020. je izrazio stajalište o tome da troškovi bruto plaće i drugi troškovi u vezi s radom predstavljaju novčanu protuvrijednost rada koji je specijalizant obavljao u bolnici.

30. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda, tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan jer se odnosi isključivo i samo na isplatu bruto plaća i naknada plaća isplaćenih tuženici za vrijeme trajanja specijalizacije, plaćenog dopusta radi edukacije i uže specijalizacije, koji isplaćeni iznosi ne spadaju pod troškove specijalizacije, plaćenog dopusta radi edukacije i uže specijalizacije, već predstavljaju novčanu protučinidbu za obavljeni rad od strane tuženice.

31. Stoga je, na temelju citiranih odredbi, odlučeno kao u stavku I izreke presude.

32. Podredno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja je također ocijenjen neosnovanim budući da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje Zakon o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 100/18, 125/19, 147/20, 119/22, 156/22, 33/23, 36/24) kojim su propisani troškovi specijalizacije drugačiji od onih ugovorenih ugovorima sklopljenih između stranaka na temelju kojih tužitelj potražuje isplatu u ovom predmetu. Napominje se da je člankom 12. ZID ZoZZ propisana obveza tužitelja, za koju tijekom postupka tužitelj nije dokazao da je ispunio, a po čemu bi eventualno tužitelj mogao potraživati iznos iz podredno postavljenog tužbenog zahtjeva.

33. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke presude.

34. S obzirom na sve navedeno u točkama 23. -27. obrazloženja presude, prema ocjeni ovog suda, dijelovi članka XI. Ugovora o specijalizaciji od 22. studenog 2007., članka VI. Ugovora o uređivanju uzajamnih prava i obveza za vrijeme korištenja plaćenog dopusta od 5. svibnja 2009. i članka VI. Ugovora o užoj specijalizaciji od 3. prosinca 2012. koji se odnose na tuženičinu obvezu naknade plaća i naknada u bruto iznosu koje je u tom razdoblju primila su ništetni budući da su protivni članku 55. Ustava i članku 7. ZR/95.

35. Stoga je, na temelju odredbe članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11; dalje: ZOO), odlučeno kao u stavcima III-V izreke presude.

36. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

37. Budući da je tuženica, prema ocjeni ovog suda, u protutužbi suviše visoko naznačila vrijednost predmeta spora u odnosu na protutužbeni zahtjev, na temelju odredbe članka 40. stavka 3. ZPP, vrijednost predmeta spora u pogledu protutužbe je određena u iznosu od 2.000,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke rješenja.

38. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na tužbeni zahtjev u iznosu od 211.159,76 EUR i u odnosu na protutužbeni zahtjev u iznosu od 2.000,00 EUR.

39. Tuženici je dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu od 1.591 boda (Tbr. 8/1), sastava podneska od 9. srpnja 2020. (kojim je po nalogu suda obavijestila sud o činjenici da spor nije riješen mirnim putem) od 25 bodova (Tbr. 8/4), pristupa na ročište održano 5. prosinca 2019. od 795,5 bodova (Tbr. 9/2), sastava protutužbe od 100 bodova (Tbr. 7/1) te pristupa na ročišta održana 7. ožujka 2024., 8. travnja 2025. i 30. rujna 2025. od 3x1.591 boda (Tbr. 9/1), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 18.211,25 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku VI izreke presude 40. Tuženici nije dosuđen trošak sastava podneska od 8. lipnja 2022. jer isti nije priložen spisu, drugi puta zatraženog pristupa na ročište održano 5. prosinca 2019. (u troškovniku je predmetni trošak zatražen dva puta), žalbe od 19. kolovoza 2022. jer s istom nije uspjela, sastava podneska od 24. kolovoza 2022. (u prilogu kojeg dostavlja dokaz o uplati pristojbe), sastava podneska od 6. ožujka 2024. (u prilogu kojeg dostavlja sudsku praksu) te sastava podneska od 30. ožujka 2025. (u kojem u bitnome ponavlja navode iznesene tijekom postupka) jer isti, na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Tuženici, također, nije priznat trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 10,62 EUR jer s istom nije uspjela te zbog činjenice da tuženica, kao radnica, nije obveznica plaćanja pristojbi u ovom predmetu, na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, 51/23; dalje: ZSP). Stoga je odlučeno kao u stavku VII izreke presude.

41. Zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 663,61 EUR odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Stoga je odlučeno kao u stavku VIII izreke presude.

42. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 8 dana, sukladno odredbi članka 436. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), a na temelju odredbe članka 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 70/19).

43. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. studenog 2025.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženici po pun.