- 1 - Revd 2669/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. O. iz Ž., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u P., protiv tužene N. h. b. d.d. Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. i P. d.o.o., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1387/2022-2 od 13. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno broj P-892/2021-10 od 6. lipnja 2022. u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkama II. i III. izreke, na sjednici održanoj 4. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1387/2022-2 od 13. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno broj P-892/2021-10 od 6. lipnja 2022. u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkama II. i III. izreke, postavljajući pitanje koje drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koje glasi:
„Da li pravno dopustivo i moguće u individualnoj parnici potrošača radi utvrđenja ništetnosti i isplate kao posljedice ništetnih odredaba potrošačkih ugovora (krediti u CHF, odnosno krediti u kunama sa valutnom klauzulom u CHF), a kojoj prethodi kolektivni spor radi zaštite potrošača u kojoj je kao tužena stranka sudjelovao i tuženik iz individualne parnice povodom restitucijskih zahtjeva, tijek zastarnog roka računati počev od dana pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu koja se ne odnosi na tuženika iz kolektivnog spora i individualne parnice, već na drugog tuženika iz kolektivnog spora, ili se tijek zastarnog roka u svakoj individualnoj parnici kojoj prethodi kolektivni spor računa od dana pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu koja se odnosi upravo na tuženika iz kolektivnog spora, koji je ujedno i tuženik u individualnoj parnici, pod uvjetom da su predmet kolektivnog spora bile sadržajno jednake ništetne odredbe potrošačkih ugovora?“
2. Kao razloge koje smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u tim odlukama.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Međutim, osporena presuda je, u odnosu na postavljeno pitanje, suglasna s Objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., a koje je odraz već ustaljene prakse ovog suda o tom pitanju. Stoga, pitanje iz prijedloga tužitelja nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu, a niti bi u odnosu na odluke na koje se poziva predlagatelj trebalo preispitati sudsku prasku.
5. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
