REPUBLIKA HRVATSKA

K-868/2017-70

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27., Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Katarini Peršen, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Maje Šarić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optužene SE zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15,61/15,101/17,118/18,126/19,84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), na temelju optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem K-DO-1876/16, nakon javno održane i zaključene rasprave 28. veljače 2025., 28.svibnja 2025., 27. kolovoza 2025., 4. studenoga 2025. i 7. studenoga 2025., a objavljene 7. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

Optužena SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer pok. S i O rođene C, rođena **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], u postupku prijave adrese prebivališta [adresa], e- mail: [adresa elektroničke pošte], mob.br. [broj telefona], državljanka Republike Hrvatske, trgovkinja, zaposlena u restoranu „Atrium“ sa mjesečnim primanjima od 1.500,00 eura, suvlasnica poljoprivrednih zemljišta u Grabovcu, pismene sa završenom SSS, razvedene, majke troje djece, osuđivana presudom Općinskog suda u Splitu br. K-652/2016 od 01.09.2017., pravomoćna 18.10.2017., zbog kaznenog djela prijevare u pokušaju iz čl. 236. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11 i prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 9 mj. uz rok kušnje u trajanju od 3 g., presudom Općinskog suda u Splitu br. K-98/2020 od 07.05.2020., pravomoćna 30.07.2020., zbog kaznenog djela krađa iz čl. 228. st. 1. KZ/11 uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 10 mj. uz rok kušnje u trajanju od 2 g., presudom br: (Njemačka) AG Munchen, 921 Cs 437 Je 169479/21 od 16.9.2021. pravomoćna 16.10.2021. čl. ECRIS – StGB 223 Abs.1, 229, 230 Abs.1- nanošenje tjelesne povrede bez namjere – novčana kazna,

k r i v a  j e

što je u periodu od 3. travnja 2015. do 27. siječnja 2016. u Trilju i Dugom Ratu, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi u znatnom iznosu, u više navrata od OE pozajmila novac u ukupnom iznosu od 40.000,00 EUR-a, neistinito mu predočivši da joj je novac hitno potreban za liječenje i da će mu cjelokupni pozajmljeni iznos vratiti najkasnije do 27. ožujka 2016. unaprijed odlučivši da novac zadrži za sebe i nikada ne vrati, pa kada joj je CE povjerovao i predao ukupan iznos od 40.000,00 EUR-a, novac zadržala za sebe i unatoč višekratnim traženjima OE do danas nije vratila, čime je imenovanog oštetila za iznos od 40.000,00 EUR-a,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist, čime je počinila kazneno djelo protiv imovine - prijevarom - djelo opisano u čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11.

II. Stoga se optuženoj SE na temelju čl. 236. st. 2. KZ/11

i z r i č e

kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženoj SE se u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 02. veljače 2025. do 28. veljače 2025.

III. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08, oštećeniku OE se u cijelosti dosuđuje imovinskopravni zahtjev za naknadu štete počinjene kaznenim djelom u iznosu od 40.000,00 (četrdesettisućaeura) koji iznos je optužena SE, dužna isplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude.

IV. Na temelju članka 148. stavak 1., u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. i čl. 147. st. 1. ZKP/08, optužena SE dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.684,71 eura (tisućušestoosmadesetčetirieura i sedamdesetjednacenta), od toga iznos od 809,71 eura (osamstodeveteura i sedamdesetijednacenta) na ime troškova svog dovođenja, iznos od 500,00 eura (petstoeura) na ime paušalne svote, te iznos od 375,00 eura (tristosedamdesetpeteura) na ime nagrade i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti Ivana Rađe, odvjetnika u Splitu.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod brojem K -DO-1876/16 od 20. veljače 2017. protiv optužene SE zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. KZ /11.

2. Suglasnošću stranaka na temelju članka 19. b stavak 3. ZKP/08 raspravu je proveo sudac pojedinac.

3. Prilikom očitovanja o navedenoj optužnici na raspravi održanoj 28. veljače 2025. optužena SE se očitovala o optužnici te je navela kako se smatra krivom te da će obranu iznijeti na početku dokaznog postupka.

4. Optužena je u svojoj obrani navela da je kriva. Priznala je da je uzela novac od OE i da mu nije vratila niti manji dio od uzetog novca. Navela je kako je točno da se radilo o ukupnom iznosu od 40.000,00 eura. Oštećeni da je tražio od nje povrat novca da joj je nudio da mu vrati i dio a sve da je to bilo krajem 2018. jer da je kada je počela korona otišla u Njemačku i nakon toga da je izgubila kontakt s oštećenim. Izrazila je kajanje zbog počinjenog te da će iznos u cijelosti vratiti oštećeniku pri čemu je zamolila za nekakav rok kako bi mogla izvršiti povrat novca. Oštećenom nije ništa vratila od navedenog iznosa u Hrvatskoj je od 1. lipnja 2024. i da se odmah zaposlila po dolasku u RH a s oštćenikom da nije stupila u konktakt iako da joj je poznato da isti stanuje u [adresa] a adresu oštećenika da ne zna i nema kontakt broj oštećenika.

5. Potom su u dokazne svrhe pregledani i pročitani: nalozi klijenta za uplate PBZ banke na račun br. [broj bankovnog računa] u periodu od 17. travnja 2015. do 27. siječnja 2016. (list 5-51 spisa), korespondencija između OE i SE putem društvene mreže "Facebook" u periodu od 28. veljače 2016. do 09. srpnja 2016. (list 55-92 spisa). Suglasnošću stranaka pregledan i pročitan je iskaz oštećenika OE od 24. siječnja 2017. (listovi 109-111 spisa). Pregledan je izdvadak iz kaznene evidencije za optuženu prema kojem je kazneno osuđivana. Pregledana i pročitana je izajva oštećenika TE (list 238 spisa) te zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičene SE od 9. siječnja 2017. s DVD snimkom (list 99- 103 spisa).

6. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

7. Cijeneći sve izvedene dokaze i to kako svaki dokaz pojedinačno, tako i sve dokaze u jedinstvenoj cjelini ovaj sud je našao utvrđenim činjenično stanje upravo onakvim kako je to i navedeno u izreci ove presude.

8. Naime, optužena je u svome očitovanju pred sudom na raspravi navela da se smatra krivom te je u obrani na raspravi priznala krivnju da joj je oštećeni CE dao ukupan iznos od 40.000,00 eura i da je oštećeni od nje u više navrata tražio povrat novca koji ona oštćenom nije vratila niti u manjem dijelu. Ovakva obrana optužene je u suglasju s provedenim dokazima i to iskazom oštećenika OE koji je u svome iskazu u bitnome naveo da je SE upoznao preko društvene mreže „Facebook“ u prosincu 2014. te su nekoliko puta popili piće u Omišu. Obzirom da se tada liječio od karcinoma, posudio bi novac bilo kome budući je bio psihički nestabilan i nije uspio prepoznati da ga je SE od početka željela prevariti. Nakon nekoliko susreta SE ga je zamolila prvo 15.000,00 kn za nekakav porez, a zatim novac za liječenje i on joj je ukupno, što na ruke što na račun njene kćerke NE, uplatio 260.000,00 kn. Kao krajnji rok povrata novca SE je navela 27. ožujka 2016., ali do danas nije vratila ništa od pozajmljenog novca. U više navrata je tražio SE da mu vrati novac i ona je obećavala da će to izvršiti uplatom na njegov račun, ali se to nije dogodilo i on je u veljači 2016. shvatio da ga je SE prevarila. Naknadno je od njene kćerke ĆE saznao da SE nije bila nigdje na liječenju. Ošećeni je naveo da ga je optužena prevarila za iznos od 40.000,00 eura. Iskaz oštećenika je ovaj sud cijenio kao istinit, logičan i uvjerljiv.

9. Također i prema priloženim nalozima klijenta za uplatu PBZ banke je razvidno da je CE u periodu od 17. travnja 2015. do 27. siječnja 2016. u više navrata na račun kćerke optužene uplatio novac u ukupnom iznosu od 243.713,00 kuna, a sama optužena a je u svojoj obrani priznala da joj je CE novac osim uplatom na bankovni račun njene kćerke davao i osobno u Dugom ratu gdje je tada živjela. Da se radilo o iznosu od 40.000,00 eura proizlazi i iz njihove međusobne korespodencije putem "Facebooka" iz koje je razvidno da je optužena priznala OE dugovanje s osnova zajma u iznosu od 40.000,00 eura.

10. Raniju obranu optužene u kojoj navodi da se radilo o posudbi iznosa od 20.000,00 eura i da ju je oštećeni ucjenjivao nakon toga da se “riješi” njegove žene HE na način da ona pronađe ljude koji će to “srediti” je sud cijenio usmjerenom isključivo ka umanjenju kaznene odgovornosti.

11. Dakle, iz svih provedenih dokaza potpuno je jasno da je optužena postupala sa prijevarnom namjerom. Prijevarna namjera optužene ogleda se upravo u načinu njenog postupanja, U konkretnom slučaju kada optužena stupa u kontakt s oštećenikom te mu neistinito prikazuje da joj novac treba za liječenje i da će cjelokupan iznos vratiti najkasnije do 27. ožujka 2016., pa kada optužena ni do dan danas ne vraća niti najmanji dio od iznosa od 40.000,00 eura već ga je najprije držala u zabludi da će mu vratiti novac pa tako u porukama navodi kako će ga vratiti “već sutra” što se nije dogodilo unatoč višekratnim zamolbama oštećenika već je optužena prema svojoj izjavi otišla u Njemačku u doba korone i izgubila svaki kontakt s oštećenikom ne vrativši istome niti najmanji dio novca. Optužena je iskoristila povjerenje oštećenika I njegovu želju da joj pomogne za navodno liječenje, te je potom oštećenog držala u zabludi da će vratiti novac, izmišljajući nove razloge zbog kojih ne može vratiti novac te je u konačnici odselila iz Hrvatske pri čemu nije poduzela nikakvu radnju u cilju vraćanja tog iznosa oštećenom iako je zaposlena prema vlastitoj izjavi i unatoč tome ni nakon proteka vremena od 10 godina oštećeniku ne vraća niti dio dugovanog iznosa. Optužena u inkriminiranom periodu lažnim prikazivanjem činjenica dovodi oštećenika u zabludu, a sve s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist te je zlouporabila povjerenje koje je žrtva imala u nju i na takav način pribavila od žrtve iznimno veliki novčani iznos za kojeg je sasvim jasno da ga optužena nikada nije imala namjeru vratiti tako i do dan – danas iako je prošlo 10 godina nije žrtvi vratili niti jedan cent pozajmljenog novca, već je žrtvu upočetku obećanjima održavala u zabludi da će mu novac jednog dana ipak vratiti, a potom potpunim gubitkom kontakta s oštećenim, ne nalazeći opravdanog razloga zašto ni do danas nije oštećenom vratila niti manji dio iznosa.

12. Nakon svih prethodno iznesenih utvrđenja trebalo je utvrditi krivnju optužene. Za postojanje kaznenog djela prijevare iz čl. 236. KZ/11 je od odlučnog značaja je li lažnim prikazivanjem činjenica drugi doveden u zabludu i da li ih je time naveo da na štetu svoje imovine nešto učinu, a sve s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist. Ako je kaznenim djelom prijevare pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta radi se o kvalificiranom oblikom kaznenog djela prijevare.

13. Što se tiče subjektivnog odnosa prema počinjenom kaznenom djelu, a obzirom na sve ranije navedeno i utvrđeno, optužena je postupajući prijevarno zlouporabljujući povjerenje koje je žrtva imala u nju i na takav način pribavila od žrtve veliki novčani iznos za kojeg je sasvim jasno da ga optužena nikada nije imala namjeru vratiti tako i do dan – danas iako je prošlo 10 godina nije žrtvi vratili niti jedan cent pozajmljenog novca, svjesna da ga prema svojem materijalnom stanju ne može vratiti, te potom mjesecima obećavala oštećeniku vratiti novac, kako bi ga održavala u zabludi da će mu pozajmljeni iznos doista vratiti jednog dana, to treba kazati da je optužena u odnosu na kazneno djelo postupala s izravnom namjerom, tj. bila je svjesna svog protupravnog ponašanja i željela je počinjenje. Iznos nije tijekom postupka niti bio sporan, jer je i optužena na raspravi potvrdila da se radilo o iznosu od 40.000,00 eura, a što je proizlazi i iz iskaza oštećenika, te korespodencije između optužene i oštećenog, a radi se o velikom iznosu, čime se u postupanju optužene SE ostavarilo obilježje kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. KZ/11. Prema počinitelju je primjenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno.

14. Vezano za ubrojivost optužene u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela, potrebno je navesti kako ista tijekom postupka nije bila sporna, a niti je u bilo kojem trenutku postupka dovedena u pitanje. Optužena je bila svjesna protupravnosti svog ponašanja jer svaki prosječan građanin zna da je ovakvo ponašanje protupravno. Ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

15. Dakle, optužena je ovakvim svojim ponašanjem oštetila OE za iznos od 40.000,00 eura, time je pribavila protupravnu materijalnu korist u navedenom iznosu, te je ovakvim činom u cijelosti ostvarila kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano i kažnjivo u čl. 236. st. 2. KZ/11. Stoga je optužena SE kriva zbog počinjenja kaznenog djela opisanog u izreci presude.

16. Stoga, optužena SE je u inkriminiranom periodu postupala s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist, čime je počinila kazneno djelo protiv imovine - prijevarom - djelo opisano u čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11.

U odnosu na odredbu pod točkom II.

17. Pri izboru vrste i mjeri kazne sud je cijenio okolnosti navedene u čl. 47. KZ/11.

18. Sud je cijenio raniju osuđivanost optužene pa i zbog istog kaznenog djela, kao i činjenicu da do danas, a po proteku dužeg vremena nije oštećeniku vratila niti dio dugovanog iznosa. Sud je cijenio i priznanje optužene.

19. Sud je optuženoj SE, za navedeno kazneno djelo, a na temelju čl. 236. st. 2. Kaznenog zakona/11, izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, smatrajući da s obzirom da je optužena ranije već kazneno osuđivan i da će se takvom kaznom zatvora u navedenom trajanju postići svrha izricanja kazneno pravnih mjera, te svrha kažnjavanja. Ovaj zaključak suda proizlazi iz značenje navedenih pobuda radi kojih je optužena ovo djelo počinila te posljedice koje su iz ovog kaznenog djela proizašle.

20. Shodno navedenom, sud nalazi da će se navedenom kazneno pravnom mjerom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, odnosno istom utjecati na samog optuženika da više ne čini takva i slična kaznena djela, a ujedno djelovati u smjeru generalne prevencije, tj. utjecati i na druge da ne čine kaznena djela, odnosno jačanju njihove svijesti o pogibeljnosti činjenja istih, s tim da je prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne, sud uzeo u obzir da je optužena specijalni povratnik, koja je višestruko kazneno osuđivana, pa imajući u vidu navedeno, sud nalazi da sve te okolnosti u zajedništvu i ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju da se radi o osobi na koju dosadašnja osuđivanost nije dovoljno utjecala da ne čini nova djela, nego upravo suprotno.

21. Imajući u vid naprijed navedeno, sud drži da se samo navedenom kazneno pravnom mjerom, može ostvariti svrha izricanja kazneno pravnih mjera u odnosu na optuženu i djelovati na istu, da ne čini nova djela, jer primjena neke druge kazneno pravne mjere, ne bi imala svrhe.

22. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženoj SE se u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 02. veljače 2025. do 28. veljače 2025.

U odnosu na odredbu pod točkom III.

23. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08, oštećeniku OE se u cijelosti dosuđuje imovinskopravni zahtjev za naknadu štete počinjene kaznenim djelom u iznosu od 40.000,00 (četrdesettisućaeura) koji iznos je optužena SE, dužna isplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude. Kod donošenja ovakve odluke sud je cijenio izjavu oštećenika OE kao i navode optužene kada je na raspravi potvrdila da se radilo upravo o iznosu od 40.000,00 eura.

U odnosu na odredbu pod točkom IV.

24. Obzirom je sud optuženu proglasio krivom to jo je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupku na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08.

25. Optuženu SE obvezao je na naknadu troškova kaznenog postupka na temelju članka 148. stavak 1., u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. i čl. 147. st. 1. ZKP/08, u ukupnom iznosu od 1.684,71 eura (tisućušestoosmadesetčetirieura i sedamdesetjednacenta), od toga iznos od 809,71 eura (osamstodeveteura i sedamdesetijednacenta) na ime troškova svog dovođenja, iznos od 500,00 eura (petstoeura) na ime paušalne svote, te iznos od 375,00 eura (tristosedamdesetpeteura) na ime nagrade i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti Ivana Rađe, odvjetnika u Splitu. Ocjena je suda da je navedeni trošak odmjeren sukladno obiteljskim i materijalnim prilikama optužene, duljini, trajanju i složenosti postupka, optužena je radno sposobna osoba, te da plaćanjem istih neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje kao ni uzdržavanje njene obitelji. Zaključak suda je da optužena troškove u ovako određenoj visini može naknaditi bez opasnosti po svoju egzistenciju i egzistenciju svoje obitelji.

U Splitu, 7. studenoga 2025.

SUDAC

Katarina Peršen

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- Optuženoj SE,

- Branitelju Vinku Gulišiji, odvj. u Splitu,

- ODO Split,

- oštećeniku OE, ([adresa] str. 43A, [adresa], Nittenau, Njemačka),

- u spis.