Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 2855/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2855/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P., P., D. V., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. & K., odvjetnici u K., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1046/2021-2 od 4. listopada 2022., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-105/2016-42 od 8. ožujka 2021., u sjednici održanoj 4. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1046/2021-2 od 4. listopada 2022., radi pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.

 

2. Tuženica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

4. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio sljedeća pravna pitanja:

 

„1) Ukoliko Republika Hrvatska kao poslodavac vodi dvostruke evidencije o radnom vremenu radnika gdje u jednima upisuje jedno radno vrijeme, a u drugima drugo radno vrijeme za istu vrstu rada – da li se na radnika u sudskom postupku radi isplate razlike plaće primjenjuje povoljnije radno vrijeme?

 

2) Ukoliko Republika Hrvatska kao poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu na propisani, uredan i točan način - na kome je teret dokaza koliko je i kakvih slobodnih dana s osnove prekovremenog rada dodijeljeno djelatnoj vojnoj osobi, ovdje tužitelju i predlagatelju?

 

3) Koliko se i kakvih slobodnih dana djelatnim vojnim osobama, u konkretnom slučaju i tužitelju, treba uračunati i oduzeti od utvrđenih prekovremeno odrađenih sati rada isključivo na terenu?

 

4) Da li je preraspodjela radnog vremena oblik dodjeljivanja slobodnog dana djelatnim vojnim osobama zbog eventualno odrađenih prekovremenih sati rada na terenu?

 

5) Da li Republika Hrvatska kao parnična stranka koju je zastupalo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka kao poslodavac iz radnog spora s radnikom temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika HOK?“

 

5. Prva tri pitanja iz prijedloga su činjenične naravi i vezana su za utvrđene okolnosti ovog pojedinačnog slučaja te se njima ne može uspostaviti opći standard primjenjiv na sve buduće slučajeve. Slijedom navedenog, takva pitanja nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, već pitanja koja se odnose na činjenične okolnosti konkretnog predmeta, pa samim time nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. U odnosu na drugo i treće pitanje ovaj sud je na isti način kao u ovom rješenju već odlučio u predmetu poslovni broj Revd 2787/2022-2 od 13. srpnja 2022. Tužitelj kroz četvrto postavljeno pitanje prikazuje odlučno činjenično stanje drukčijim od onog kako je utvrđeno u pobijanoj odluci s obzirom na to da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima činjenično utvrđeno kako su tužitelju prekovremeni sati kompenzirani sa slobodnim danima i da tužitelj nije dokazao da je te dane koristio po nekoj drugoj osnovi, dok u odluci koju tužitelj navodi kao razlog važnosti (presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-49/2018 od 21. listopada 2019.) tuženica nije razjasnila po kojoj osnovi su mu slobodni dani dodijeljeni. Slijedom navedenog, navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da činjenična utvrđenja koja se impliciraju navedenim pitanjem ne korespondiraju s činjeničnim utvrđenjima iz pobijane odluke. U odnosu na peto pitanje valja reći da u pobijanoj odluci nije niti odlučeno o troškovima postupka, pa samim time navedeno pitanje nije od značaja za odluku u ovom sporu.

 

6. Slijedom navedenog, u ovome predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 4. listopada 2023.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Renata Šantek, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu