REPUBLIKA HRVATSKA

Pn-125/2019-16

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Jeleni Mandarić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dne 03. rujna 2025. god., u nazočnosti tužiteljice, njezine punomoćnice i zz tuženika, dne 07. studenoga 2025. god.

p r e s u d i o  j e

I. Naleže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici iznos od 2.787,18 Eur uvećano za zateznu kamatu na iznose od:

- 464,53 EUR koja teče od 31. siječnja 2016. god. - 331,81 EUR koja teče od 04. ožujka 2016. god. - 132,72 EUR koja teče od 02. travnja 2016. god. - 132,72 EUR koja teče od 28. lipnja 2013. god. - 663,61 EUR koja teče od 15. srpnja 2013. god. - 398,17 EUR koja teče od 18. veljače 2014. god. - 663,61 EUR koja teče od 25. veljače 2014. god.

pa do isplate po kamatnoj stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, nadoknaditi tužiteljici parbeni trošak u iznosu od 1.148,64 Eur, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 07. studenoga 2025. god. do isplate po kamatnoj stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužiteljica pokrenula sudski postupak radi naknade štete protiv tuženika "Novi list" d.d. iz Rijeke, koji se vodio pred Općinskim sudom u Šibeniku pod posl. br. P-3043/10. u tome je predmetu 04. listopada 2011. god. donesena presuda protiv koje nije izjavljena žalba te je presuda postala pravomoćna 28. studenoga 2011. god.. Temeljem pravomoćne i ovršne presude tužiteljica je pokrenula postupak ovrhe koji se kod Općinskog suda u Rijeci vodio pod brojem Ovr- 2965/13, u kojemu je 28. lipnja 2013. god. doneseno rješenje o ovrsi. Povodom žalbe ovršenika sud je rješenjem od 31. srpnja 2013. god. odgodio ovrhu. Općinski sud u Šibeniku 26. srpnja 2013. god. donosi rješenje kojim ukida rješenje o pravomoćnosti i ovršnosti presude u predmetu P-3043/10 Općinskog sud au Šibeniku od 04. listopada 2011. god.. Županijski sud u Šibeniku, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice, ovdje tužiteljice, dne 20. siječnja 2014. god. donosi rješenje Gž-1596/2013-2 kojim se žalba odbija. Nakon toga Općinski sud u Rijeci, u predmetu Ovr-2965/13 dne 10. veljače 2013. god. donosi rješenje kojim se ovršni postupak obustavlja i ukidaju sve provedene radnje, te se postupak smatra dovršenim. Županijski sud u Rijeci rješenjem Gž- 1825/2014 od 16. listopada 2015. god. odbija žalbu tužiteljice.

1.1. U tužbi se nadalje navodi da je predlagateljici klauzula pravomoćnosti i ovršnosti izdana od strane suda te da je očito kako joj je u trenutku ukidanja klauzule nastupila šteta s obzirom na to da je morala plaćati sudske pristojbe, trošak zastupanja i trošak ovršnog postupka koji je i pokrenut zahvaljujući klauzuli pravomoćnosti koju je izdao Općinski sudu Šibeniku. Stoga tužiteljica potražuje naknadu štete na ime uplaćenih pristojbi, troška ovršnog postupka uz pripadajuće kamate i trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika. Tužiteljica se za mirno rješenje spora obratila Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, a priznat joj je iznos naknade štete koji se odnosi na troškove sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 1.000,00 kn i trošak sudske pristojbe u iznosu od 750,00 kn dok ODO u Splitu u preostalom dijelu njezin zahtjev drži neosnovanim. Nadalje, tužiteljica ističe da je rješenjem Općinskoga uda u rijeci Ovr-2965/13 od 10. veljače 2014. god., koje je potvrđeno rješenjem Županijskoga suda u Rijeci Gž-1825/14 od 16. listopada 2015. god., naloženo točkom III izreke ovrhovoditeljici naknaditi ovršeniku trošak ovršnog postupka u iznosu od 7.000,00 kn u roku od 8 dana, koji je trošak tužiteljica podmirila uplatama od 3.500,00 kn dne 31.siječnja 2016. god., od 2.500,00 kn dne 04. ožujka 2016. god. i 1.000,00 kn dne 02. travnja 2016. god. Rješenjem Općinskoga suda u Rijeci Ovr-2965/13 od 28. lipnja 2013. god. priznat je ovrhovoditeljici, ovdje tužiteljici, trošak u iznosu od 2.000,00 kn uvećano za zatezne kamate od 28. lipnja 2013. god., od čega je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu priznalo iznos naknade štete koji se odnosi na troškove sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 1.000,00 kn. Tužiteljica je imala trošak sastava žalbe protiv rješenje Općinskoga suda u Rijeci Ovr-2965/13 od 28. lipnja 2013. god. u iznosu od 5.000,00 kn (Tbr. 7.1. Odvjetničke tarife), uvećano za zatezne kamate od 15. srpnja 2013. do isplate. Rješenjem Županijskoga suda u Rijeci Gž-5028/13 od 03. prosinca 2013. god. priznat je ovrhovoditeljici, ovdje tužiteljici, trošak od 3.000,00 kn uvećan za zatezne kamate od 18. veljače 2014. god.. Tužiteljica je imala i trošak sastava žalbe protiv rješenja Općinskoga sud au Rijeci Ovr-2965/13 od 10. veljače 2014. u iznosu od 5.000,00 kn (Tbr.7.1. Odvjetničke tarife) uvećano za zatezne kamate od 25. veljače 2014. god. do isplate.

1.2. Tužiteljice predlaže sudu donijeti presudu kojom bi se obvezalo tuženika da joj isplati iznos od 21.000,00 kn uvećanu za zateznu kamatu koja na iznos od 3.500,00 kn teče od 31. siječnja 2016., od 2.500,00 kn od 04. ožujka 2016., od 1.000,00 kn od 02. travnja 2016., od 1.000,00 kn od 28. travnja 2013., od 5.000,00 kn od 15. srpnja 2013., od 3.000,00 kn od 18. veljače 2014. i od 5.000,00 kn od 25. veljače 2014. sve do isplate.

2. Na ročištu od 03. rujna 2025. god. tužiteljica je, s obzirom da je u Republici Hrvatskoj valuta plaćanja danas Euro, precizirala tužbeni zahtjev pa sada traži isplatu iznosa od 2.787,18 EUR, uvećano za zatezne kamate na iznos od 464,53 EUR od 31. siječnja 2016., od 331,81 EUR koja teče od 04. ožujka 2016., od 132,72 EUR koja teče od 02. travnja 2016., od 132,72 EUR koja teče od 28. lipnja 2013., od 663,61 EUR koja teče od 15. srpnja 2013., od 398,17 EUR koja teče od 18. veljače 2014., od 663,61 EUR koja teče od 25. veljače 2014.

3. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, predloživši da se zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan.

3.1. Tuženik tvrdi da ni tužiteljica, a ni njezina kvalificirana punomoćnica, koja ju je zastupala u ovršnim postupcima, i koja je na ročištu od 04. listopada 2011. god. popisala parnični trošak tužiteljice u iznosu od 4.460,00 kn (vrijednost predmeta spora iznosila je 40.000,00 kn) nisu mogle ne zapaziti i ne posumnjati u očitu omašku pri pisanju presude br. P-3043/10 od 04. listopada 2011. god., kojom je u točki II tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 223.000,00 kn jer im je moralo biti poznato da sud o parničnim troškovima odlučuje na određen zahtjev stranke u smislu odredbe čl.164. st. 1 Zakona o parničnom postupku. Stoga je punomoćnica tužiteljice, morajući biti svjesna da joj iznos parničnog troška realno ne pripada, pokrenula ovršni postupka radi naplate glavnice u iznosu od 40.000,00 kn i parničnog troška u iznosu od 223.000,00 kn te time izazvala a i uvećala vlastiti trošak i trošak protivne stranke čije je troškove ovršni sud, s obzirom na ishod postupka, cijenio opravdanim i dosudio ih u korist protivne stranke, a na teret tužiteljice. Kako je, dakle, vrijednost predmeta spora iznosila 40.000,00 kn, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tužiteljici bi bilo opravdano priznati trošak u iznosu od 1.000,00 kn za podnošenje prijedloga za ovrhu, što bi bio iznos koji je nužno nastao prestankom osnove za provedbu ovrhe i čemu se kao osnovan može pridodati i trošak plaćene sudske pristojbe u iznosu od 750,00 kn. Ujedno, tuženik napominje da tužiteljica nije ponudila nikakve dokaze na okolnost da je stvarno imala trošak sastava žalbi, a koji je u krajnjoj liniji, jedino i najkasnije mogla zatražiti u žalbama o kojima je trebao odlučivati i odlučivao je nadležni sud, te joj ne pristoji pravo u zasebnom postupku potraživati odnosno odlučivati o pravu na troškove nastale u drugom postupku. Tužiteljica je evidentno sve troškove koje je obvezna platiti protivnoj strani izazvala sama. Stoga tuženik ne odgovara za štetu koju tužiteljica potražuje predmetnom tužbom.

4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa Općinskoga suda u Šibeniku br. P-1829/2015 (P-3043/2010), spisa Općinskoga suda u Rijeci br. Ovr-2965/2013, zahtjeva za mirno rješenje spora od 15. veljače 2025. god., odgovora Općinskoga državnog odvjetništva u Splitu br. N-DO-44/2016 od 29. veljače 2016. god., dopisa tužiteljice Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu od 29. veljače 2016. god., odgovora Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. N-DO-44/2016 od 14. lipnja 2016. god., preslika naloga uplata od 3.500,00 kn od 31.siječnja 2016. god., od 2.500,00 kn od 04. ožujka 2016. god., i od 1.000,00 kn od 02. travnja 2016. god., preslušanjem tužiteljice.

5. Stranke su zatražile trošak postupka.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. U postupku je između stranaka prijeporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 1045. st. 1., da je onaj koji drugom prouzroči štetu, dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok u odredbi čl. 1046., propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

9. Pregledom spisa Općinskoga suda u Šibeniku br. P-1829/2015 (P- 3043/2010) utvrđeno je da je tužiteljica 13. srpnja 2010. god. pokrenula sudski postupka radi naknade štete protiv tuženika Novi list d.d. iz Rijeke, koji se vodio pred Općinskim sudom u Šibeniku, te da je taj sud 04. listopada 2011. god. u navedenom predmetu donio presudu protiv koje nije izjavljena žalba i presuda je postala pravomoćna 28. studenoga 2011. god. Navedenom presudom tuženik je obvezan iz osnove nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti u vidu duševnih boli zbog povrede ugleda i časti, isplatiti tužiteljici iznos od 40.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

10. Tužiteljica je temeljem spomenute, pravomoćne i ovršne presude pokrenula postupak ovrhe koji se vodio kod Općinskog suda u Rijeci pod brojem Ovr-2965/2013, što je utvrđeno uvidom u navedeni spis. U ovršnom postupku 28. lipnja 2013. god. doneseno je rješenje o ovrsi, a povodom žalbe ovršenika, sud je rješenjem od 31. srpnja 2013. god. odgodio ovrhu.

11. Iz spisa Općinskoga suda u Šibeniku br. P-1829/2015 proizlazi da je taj sud 26. srpnja 2013. god. donio rješenje kojim je ukinuo rješenje o pravomoćnosti i ovršnosti presude br. P-3043/2010 od 04. listopada 2011. god. Županijski sud u Šibeniku je, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice, ovdje tužiteljice, 20. siječnja 2014. god. donio rješenje br. Gž-1596/2013-2 kojim je žalbu tužiteljice odbio. Nakon toga, a što je utvrđeno uvidom u ovršni spis, Općinski je sud u Rijeci 10. veljače 2014. god. donio rješenje kojim se ovršni postupak br. Ovr-2965/2013 obustavlja i ukidaju se sve provedene radnje te se postupak smatra dovršenim. Županijski sud u Rijeci je rješenjem br. Gž-1825/2014 od 16. listopada 2015. god. odbio žalbu tužiteljice na navedeno rješenje.

12. Presuda br. P-3043/2010 od 04. listopada 2011. god. donesena je od strane suda koji je tu presudu pogrešno dostavio tuženiku iz postupka, a ne punomoćniku kojega je tuženik opunomoćio za zastupanje u predmetu. Sud je tužiteljici na takvu presudu izdao klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti te je tužiteljica temeljem pravomoćne i ovršne presude pokrenula postupak ovrhe. Zbog neuredno obavljene dostave presude br. P-3043/10 od 04. listopada 2011. god. (koja je izravno dostavljena tuženiku u predmetu, a ne njegovom punomoćniku) rješenjem suda ukinuto je rješenje o pravomoćnosti i ovršnosti spomenute presude, nakon čega je ovršni postupak obustavljen, ukinute su sve provedene radnje i postupak se smatrao dovršenim.

13. Klauzule pravomoćnosti i ovršnosti izdane su tužiteljici pogreškom suda zbog čega je u ovršnom postupku, koji je tužiteljica pokrenula temeljem, u trenutku pokretanja ovršnog postupka, pravomoćne i ovršne presude, za tužiteljicu ovršni postupak negativno završio. Zbog toga je tuženik odgovoran za štetu koju je tužiteljica pretrpjela u ovršnom postupku koji je obustavljen i u kojemu su ukinute sve provedene radnje radi toga jer je naknadno ukinuto rješenje o pravomoćnosti i ovršnosti presude br. P-3043/10 od 04. listopada 2011. god., a klauzule je pogrešno izdao sud nakon neuredno izvršene dostave stranci.

14. Šteta koju je tužiteljica pretrpjela sastoji se od troška koji je imala u ovršnom postupku vođenom pred Općinskim sudom u Rijeci pod br. Ovr-2965/13.

15. Prema rješenju iz navedenoga ovršnog postupka od 10. veljače 2014. god., koje je potvrđeno rješenjem Županijskoga suda u Rijeci od 16. listopada 2015. god. tužiteljici je kao ovrhovoditeljici točkom III izreke naloženo naknaditi ovršeniku trošak ovršnog postupka u iznosu od 7.000,00 kn u roku od 8 dana. Trošak je tužiteljica podmirila uplatama od 3.500,00 kn dne 31. siječnja 2016. god, od 2.500,00 kn dne 04. ožujka 2016. god. i od 1.000,00 kn dne 02. travnja 2016. god. (nalozi uplata priloženi u preslikama na stranicama 33-35 predmetnog spisa).

16. Rješenjem Općinskoga suda u Rijeci br. Ovr-2965/13 od 28. lipnja 2013. god. priznat je tužiteljici, kao ovrhovoditeljici trošak u iznosu od 2.000,00 kn uvećan za zatezne kamate od 28. lipnja 2013., god. Neprijeporno je da je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu od toga iznosa tužiteljici priznalo 1.000,00 kn i isplatilo taj iznos.

17. Pregledom istoga spisa Općinskoga suda u Rijeci utvrđeno je da je tužiteljica, kao ovrhovoditeljica imala trošak sastava žalbe protiv rješenja od 28. lipnja 2013.god. u iznosu od 5.000,00 kn, uvećano za zatezne kamate od 15. srpnja 2013. god., te trošak sastava žalbe protiv rješenja od 10. veljače 2014. god., također u iznosu od 5.000,00 kn uvećano za zatezne kamate od 25. veljače 2014. god. (sve prema Tbr. 7.1. Odvjetničke tarife).

18. Iz ovršnog spisa br. Ovr-2965/2013 proizlazi i to da je rješenjem Županijskog suda u rijeci br. Gž-5028/13 od 03. prosinca 2013. god. tužiteljici, kao ovrhovoditeljici priznat trošak od 3.000,00 kn uvećano za zatezne kamate od 18. veljače 2014. god..

19. Dakle, tužiteljica je zbog pogreške suda imala trošak ovršnog postupka vođenog na Općinskom sudu Rijeci pod br. Ovr-2965/2013 od 7.000,00 kn, koji je trebala nadoknaditi ovršeniku, zatim trošak od 5.000,00 kn za sastav žalbe protiv rješenja od 28. lipnja 2013. god., kao i iznos od 5.000,00 kn na ime troška sastava žalbe protiv rješenja od 10. veljače 2014. god.. Uz, to rješenjem suda u Rijeci od 28. lipnja 2013. god. priznat joj je kao ovrhovoditeljici trošak u iznosu od 2.000,00 kn, a rješenjem Županijskoga suda u Rijeci od 03. prosinca 2013. god. trošak od 3.000,00 kn.

20. Od svih navedenih iznosa tuženik je tužiteljici priznao i isplatio samo 1.000,00 kn, a ostao je dužan isplatiti još 21.000,00 kn, što je iznos neimovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela zbog pogrešnog izdavanja klauzula pravomoćnosti i ovršnosti na presudu koja je, zbog pogreške suda, neuredno dostavljena stranci.

21. S obzirom na navedeno, primjenjujući odredbu čl. 1045. st. 1. i čl. 1046. ZOO-a, prihvaćen je tužbeni zahtjev kao osnovan.

22. Zatezne kamate na pojedinačne iznose u tužbenom zahtjevu su točno i osnovano zatražene. Naime, na iznose od 3.500,00 kn/464,53 EUR, 2.500,00 kn/331,81 EUR i od 1.000,00 kn/132,72 EUR tužiteljica ima pravo potraživati zatezne kamate od dana isplate tih iznosa ovršeniku iz predmeta br. Ovr-2965/13, a nadnevci isplata su vidljivi iz naloga uplata priloženih u preslikama na stranicama 33-35 predmetnoga parničnog spisa. Nadnevci dospjelost za iznose od 1.000,00 kn/132,72 EUR od 28. lipnja 2013. god. i od 3.000,00 kn/398,17 EUR od 18. veljače 2014. god. proizlaze iz rješenja Općinskog suda u Rijeci od 28. lipnja 2013 god. te rješenja Županijskoga suda u Rijeci od 03. prosinca 2013. god. (koje je strankama dostavljeno 09. veljače 2014. god.). Rješenjem Županijskoga suda u Rijeci priznat je tužiteljici trošak od 3.750,00 kn, ali je od toga iznosa, neprijeporno, tuženik tužiteljici isplatio iznos do 750,00 kn (trošak sudske pristojbe) pa tužiteljici osnovano pripada neisplaćeni dio od 3.000,00 kn/398,17 EUR.

23. Zatezne kamate na iznose od po 5.000,00 kn/663,61 EUR tužiteljici pripadaju od dana dostave žalbe Općinskom sudu u Rijeci, dakle od 15. srpnja 2013. god. i od 25. veljače 2014. god.

24. Ovaj sud smatra neosnovanima prigovore tuženika vezano za vrijednost predmeta spora ovršnog postupka i njegove tvrdnje da tužiteljica snosi odgovornost za dio njoj nastalih troškova toga postupka. Općinski sud u Šibeniku je donio presudu s rješenjem o trošku te na tu presudu izdao klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, a tužiteljica je, po tada pravomoćnoj i ovršnoj presudi, zatražila ovrhu. U ovršnom postupku troškovi i pristojbe određivane su i dosuđivane po vrijednosti predmeta spora koji je predstavljao ukupan iznos novčane tražbine zbog koje se provodi ovrha, dakle 263.000,00 kn. Zbog toga, nagrada odvjetniku za sastav žalbe iznosi 5.000,00 kn (o čemu je takav stav izrazio i Županijski sud u Rijeci u svome rješenju br. Gž-5028/2013. od 03. prosinca 2013. god.).

25. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19).

Tužiteljici su priznati troškovi za sastav tužbe, zahtjeva za mirno rješenje spora i za pristup na tri ročišta (27.09.2022., 25.06.2025., 03.09.2025.) po 100 bodova, ukupno 500 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT, te uvećano za 74,32 EUR troška pristojbe tužbe i 74,32 EUR troška pristojbe presude, dobiven je iznos troška dosuđen tužiteljici od 1.148,64 EUR. Tužiteljica nije zatražila PDV.

U Splitu, dne 07. studenoga 2025. godine

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja i presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužiteljice

- ODO Split

- u spis