Pr-536/2024-36

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice FD iz [adresa] s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Draški Krajina, odvjetnici u Trogiru, protiv tuženika Agilno d.o.o., Osječka 16., 21 000 Split, OIB: 18761451117, zastupano po punomoćniku Mirku Granić, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 30. rujna 2025. u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice Lane Rebić, odvj. vjež. u OD Ljubičić i Partneri, odvj. u Splitu i pun. tuženika Mirka Granića, odvj. u Splitu, objavljene dana, 07. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 4.3.2024. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa tužiteljice donesena dana 22.7.2024. godine nezakonita.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.099,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljenim prije prvog dana tekućeg polugodišta uvećanjem te stope za 3 % poena.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 22. kolovoza 2024. navodi se da je tužiteljica radila kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 04. ožujka 2024., na poslovima programera. Da je dana 22. srpnja 2024. tuženik dostavio tužiteljici Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa, te da je tužiteljica dana 26. srpnja 2024. podnijela Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, na koji tuženik nije odgovorio. U odluci navedeni razlozi za otkaz ugovora o radu nisu okolnosti zbog kojih ne bi bilo moguće očekivati daljnji nastavak izvršenja ugovora o radu, tj. da se ne radi o opravdanom razlogu za izvanrednim otkazivanjem. Prije odluke o otkazu da tuženik tužiteljicu nije pismeno upozorio, niti joj omogućio iznošenje obrane. Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila donijeti presudu kojom će se utvrditi da sporna odluka nije dopuštena, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, predložila je tuženiku naložiti vraćanje tužiteljice na iste poslove na kojima je radila prije donošenja sporne odluke. Obzirom da postupak nije pravomoćno okončan do dana 04. ožujka 2025. (dana do kada je tužiteljica imala zaključeni ugovor o radu), to je tužiteljica navela da ima pravni interes utvrditi da sporna odluka nije zakonita, pa je konačno preciziranim tužbenim zahtjevom predložila sudu donijeti odluku kojom će se utvrditi da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, donesena dana 22. srpnja 2024. nezakonita.

2. U odgovoru na tužbu od 01. listopada 2024. tuženik u bitnome navodi kako je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, kako isti treba odbiti i tužiteljicu obvezati na snašanje parničnog troška, glede parničnog troška tuženik se pozivao na odredbu čl. 61 Zakona o međunarodnom privatnom pravu, obzirom da je tužiteljica strana državljanka u Republike Hrvatske, pa da je dužna položiti osiguranje parničnih troškova. Nadalje, tuženik je istakao da je razlog za donošenje sporne odluke slanje neprimjerenog maila klijentu tuženika, kao i činjenica da se tužiteljica nakon primitka pisanog upozorenja od 18. srpnja 2024. do donošenja odluke od 22. srpnja 2024., tuženiku nije javila. Nadalje, da nije javila da na posao neće doći dana 19. srpnja, (petak), kao ni 22. srpnja 2024. (ponedjeljak), te da je tuženika o bolovanju izvijestila tek 3 sata nakon primitaka odluke o otkazu od dana 22. srpnja 2024. Tuženik navodi da je protiv tužiteljice bio primoran podnijeti kaznenu prijavu obrađenu od strane PP Trogir, pri čemu da je tužiteljici oduzeta oprema u vlasništvu tuženika, sve u kolovozu 2024. Nadalje, kako je pun. tuženika od strane DORH-a u Splitu, dana 29. kolovoza 2024. tel. putem obaviješten kako će nadležno tijelo provesti daljnje radnje, obzirom da isti iskazao da tužiteljica i nadalje odbija tuženiku dati lozinku za pristup softveru. Nadalje, da je dana 28. srpnja 2024. tužiteljica primila pisano upozorenje u kojem je između ostalog, bilo navedeno da je njena obveza bila naučiti barem osnove hrvatskog jezika, a da nakon 1,5 godinu tužiteljica nije ostvarila ni najmanji napredak. Tuženik navodi da je tužiteljici u upozorenju ukazano kako je nastupala neodgovorno i neažurno u odgovaranju nadređenom MD, i to dana 19. travnja 2024., 29. travnja 2024. i u razdoblju od 08. svibnja 2024. do 15. svibnja 2024. Na koncu, dan nakon pisanog upozorenja, tj. dana 19. srpnja 2024. da je tužiteljica klijentu tuženika uputila mail, iako da joj je bilo dobro poznato da svu komunikaciju sa klijentom obavlja ili nadređeni MD ili direktor ĐD. S tim u svezi da joj je nadređeni MD istog dana poslao nekoliko poruka s upitom zašto je kontaktirala klijenta direktno, sve pozive i poruke da je tužiteljica dobila i u cijelosti ignorirala, štoviše da je baš od dana 19. srpnja 2024. dostavljala akte tuženika na mail svog supruga, koji je u više navrata pozivao poslovnog klijenta tuženika prijeteći mu. Tuženik je istakao da ne postoji nikakva mogućnost da bi radnik tuženika izravno komunicirao sa klijentom, osobito tražeći humaniji pristup. Tuženik je tijekom postupka isticao da tužiteljica od dana 19. do dana 22. nije izvršavala radne zadatke, da se nije odazivala na pozive niti odgovarala na poruke nadređenih, zbog toga da je došlo do potpunog gubitka povjerenja u tužiteljicu kao radnicu, da je tuženik zaključio kako ista ne može kvalitetno pružati uslugu klijentima tuženika.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Ugovora o radu na određeno vrijeme od 04. ožujka 2024.; Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. srpnja 2024.; Pravilnika o radu od 20. listopada 2021.; Zahtjeva za zaštitu prava radnika od 24. srpnja 2024.; Odluke isplati nagrade za radne rezultate za 2024.; obrasca HZMO-a Prijave o prestanku osiguranja tužiteljice od 23. srpnja 2024.; odjave HZMO-a od 24. srpnja 2024.; preslika kaznene prijave poslane PP Trogir mailom od 23. srpnja 2024.; Upozorenja na obveze iz radnog odnosa-poziv na iznošenje obrane od 18. srpnja 2024.; Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 04. ožujka 2024. sa potvrdom o primitku; potvrde MUP-a, PP Trogir o privremenom oduzimanju predmeta od 09. kolovoza 2024.; izveden je dokaz saslušanjem svjedoka RD, MD; izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, te zz tuženika ĐD; izveden je dokaz pregledom priležeće sudske prakse, kao i ostale dokumentacije priležeće spisu predmeta.

4. U ovom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica radila kod tuženika temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 04.ožujka 2024.na poslovima programera,

-nije bilo sporno da je dana 18. srpnja 2024. tuženik dostavio tužiteljici pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa, te je pozvao na iznošenje obrane,

-nije bilo sporno da je dana 22. srpnja 2024. tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa,

-nije bilo sporno da je tužiteljica podnijela Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava na koji tuženik nije odgovorio, s tim u svezi nije bilo sporo da je tužba pravodobna u smislu odredbe čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu.

5. Kao sporno trebalo je utvrditi je li Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu dopuštena, je li radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao (u razdoblju od donošenja odluke do 04. ožujka 2025., kao dana kada je isticao jednogodišnji ugovor o radu). Trebalo je utvrditi postoje li opravdani razlozi koji bi predstavljali osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa.

6. Odredbom čl. 135. st. 3. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23-dalje ZR), propisano je kako u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu.

7. Odredbom čl. 119. ZR-a propisano je kako poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovorenih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

8. Pregledom pisanog Upozorenja na obveze iz radnog odnosa od 18. srpnja 2024. proizlazi kako tuženik tužiteljici ukazuje kako je kod zasnivanja radnog odnosa preuzela obvezu naučiti osnove hrvatskog jezika, što da nije učinila po proteku godine i pol dana. Nadalje je upozorava da bez opravdanog razloga ne odgovara na upit nadređenog, npr. dana 19. travnja 2024., 22. travnja 2024., 30. travnja 2024. i 08. svibnja 2024. Nadalje, da je sa tužiteljicom bilo problema vezanih za izvršenje najjednostavnijih uputa i zamolbi. Naime, da tužiteljica nakon nekoliko zamolbi nadređenog MD, odgovara "ako vam ciljevi koje sam napisala ne odgovaraju, sami ispišite nešto". Nakon daljnjih poruka, odgovor tužiteljice da izostaje sve do slijedećeg dana. Na koncu, kao najtežu povredu na koju tuženik ukazuje tužiteljici da se dogodio 17. svibnja 2024. kada tužiteljica bez opravdanog razloga nije odradila sastanak s važnim klijentom, zbog čega da je klijent prekinuo suradnju sa tužiteljicom. Istog dana da je putem službene aplikacije tuženika izvijestila da je sastanak zaboravila, a na team building da kasni zbog voznog reda autobusa kojim dolazi. Tuženik zaključuje da tužiteljica ne vlada poslovnim znanjem do mjere da može samostalno odrađivati zadatke, a zadatke koje odradi da izvrši neažurno, da odbija naloge nadređenih, da propušta sastanke, što sve predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa. Slijedom navedenog, tuženik je pozvao tužiteljicu da se u roku od 5 dana očituje, tj. da iznese svoju obranu.

9. Pregledom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora od 22. srpnja 2024. utvrđeno je da se izvanredno otkazuje ugovor o radu zbog teške povrede obveze iz radnog odnosa, zbog koje je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužiteljicu, pa da nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije moguć. Nadalje, da je dana 18. srpnja 2024. tuženik tužiteljicu pisano upozorio ukazavši joj na najtežu povredu obveze iz radnog odnosa počinjene dana 17. svibnja 2024. Zaprimivši upozorenje, tužiteljica da je na neprimjeren način mailom direktno kontaktirala klijenta, o čemu je isti izvijestio direktora tuženika, tražeći da međusobne probleme rješavaju unutar tvrtke, zbog navedenog da je nadređeni MD, dana 19. srpnja tužiteljici uputio poruku, ukazujući na pogrešan pristup, tj. postupanje suprotno poslovnim načelima tuženika koja od radnika zahtijevaju da djeluju sinkronizirano i profesionalno, te da se problemi nezadovoljstvo rješavaju unutar društva tuženika. Obzirom da je tužiteljica postupila sasma suprotno, te obzirom da nije odgovorila na Čubićevu poruku, tuženik kao poslodavac da je izgubio povjerenje, te da ne može ubuduće računati na tužiteljicu, pa da je sporna odluka donesena.

10. Tužiteljica je u stranačkom iskazu navela da je sa tuženikom sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme u ožujku 2023.na rok od jedne godine, za radno mjesto programera Internet aplikacije, uz suglasnost tuženika da je radila od kuće. Nadređeni da joj je bio BD, koji je radio u Kanadi, a MD da je bio posrednik između nje i direktora ĐD. Tijekom 2023. godine da nije bilo primjedbi na njen rad, kako na rezultate, tako ni rokove, kao ni problema sa nepoznavanjem Hrvatskog jezika, MD da je uvijek imao pozitivne komentare, da je nije upozoravao ni korigirao, štoviše, da je kod novog zaključenja ugovora o radu dobila povišicu. Glede slack aplikacije, da ista nije bila korištena radi praćenja programera, nego za slanje poruka zaposlenicima tuženika. Nadalje, da nije bila dužna biti prijavljena u navedenoj aplikaciji, tijekom vikenda, MD da joj se aplikacijom obraćao samo radnim danom od 9,00 do 17,00 sati. Istaknula je da kod tuženika nije postojalo pravilo prema kojem bi se MD trebala obratiti odmah, te da se i njemu i kolegici RD obraćala kada bi uhvatila vremena. Na mailove i wapp poruke svih zaposlenika tuženika, da je bila dužna odgovoriti, ali da rok nije postojao. Dana 17. srpnja 2024. da ju je MD izvijestio da je izbačena iz projekta sa Future Vault (FV), te da je prebačena na drugi projekt. Navedenom klijentu da se obratila tek dana 19. srpnja, kad je zaprimila pisano upozorenje od RD, i to baš želeći sa klijentom Future Vault razjasniti razloge zbog kojih je izbačena s projekta. Tužiteljica je izričito iskazala da se putem maila programeru Future Vaulta obraćala baš svakog dana, tako i narečenog dana, isključivši mogućnost da bi obraćanje bilo neprimjereno. Tijekom vikenda, u razdoblju od dana 19. srpnja (petak) do dana 22. srpnja (ponedjeljak), da nije kontaktirala ni sa kim iz tvrtke, niti su se oni obraćali njoj. Dana 22. srpnja da je tijekom jutra nadležnoj RD mailom poslala doznake, s tim u svezi kako kod tuženika nije postojalo nikakvo pravilo prema kojem bi se radnik obraćao poslodavcu vezano za bolovanje. Na koncu, iskazala je kako nije postojao sustav preko kojeg bi radnik označio nazočnost na radu, tj. da bi samo otvorila laptop i krenula sa radom. Isključila je mogućnost da je kod tuženika postojalo pravilo da bi radnik imao obvezu i na koji način evidentirati nazočnost.

11. ZZ i vlasnik tuženika ĐD u bitnome je iskazao, da je tužiteljica radila na radnom mjestu programera temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, novi ugovor o radu da je sa tužiteljicom sklopljen u ožujku 2024., kada je kao i svi ostali radnici dobila povišicu, tijekom prve godine rada da nije bilo primjedbi na njen rad. Međutim, tijekom 2024. da je od strane nadređenog MD, koji je bio zadužen za praćenje izvršavanja, napretka i komunikaciju unutar firme, kao i za provjere rezultata rada programera, čuo kako tužiteljica u više navrata nije nazočila on line sastancima, što je bila dužna, zato da je MD s tužiteljicom održao više sastanaka. Nadalje, iskazao je da je dužnost svakog programera ulogirati se u Slack aplikaciju u 9,00 sati do 17,00 sata, da je programer logiran, tj. da izvršava radne zadatke, da je vidljivo preko upaljene zelene lampice (kada je i koliko tijekom dana radio). Kako je činjenica ulogiranja radnika u Slack aplikaciji vidljiva i preko administrativnog sučelja, koje radnici nemaju, dok ga imaju voditelji, koji preko sučelja kontroliraju izvršava li radnik zadatke ili ne. Glede tužiteljice, iskazao je da su istu tijekom 2024. više puta upozoravali na neizvršavanje radnih zadataka u zadanom roku, na lošu komunikaciju sa kolegama, i sa strankama. Iskazao je da prema pravilima tuženika radnici, pa tako ni tužiteljica poslodavcu nisu trebali biti dostupni tijekom vikenda. Operativni voditelj ID da je uz pomoć administrativnih aparata, kojima nadzire svakog radnika i izvršene operacije, nedvojbeno utvrdio da tužiteljica nije bila logirana, tj. da nije radila ni dana 18. ni dana 19. srpnja. MD, kao i za kadrovske poslove nadležna RD da su dana 18. srpnja u više navrata telefonskim putem i Slack porukama pokušali kontaktirati tužiteljicu koja da se nije javljala, iako da je nesporno utvrđeno da je zaprimila njihove poruke. Tužiteljica da nije bila dostupna ni dana 20. ni 21. srpnja, kako se radilo o danima vikenda, da nije niti bila dužna javiti se. Operativni voditelj ID da je utvrdio kako je dana 19. srpnja, kada se nije javljala na pozive nadređenih, podatke preko svog maila, dostavljala na adrese izvan tuženika. Istog dana kako je tužiteljica kontaktirala klijenta direktno putem maila, što da nije bilo uobičajeno, da mu se klijent javio sa upitom i čuđenjem što se u firmi događa. Zbog navedenog postupanja tužiteljice kao i nepravodobnog izvršavanja radnih zadataka i loše komunikacije da je taj važni klijent otkazao ugovor o suradnji sa tuženikom i to prije 22. srpnja. Nadalje, iskazao je da iako povremeno radi u poslovnici tuženika u Torontu, da je sa poslovnicom u Splitu u stalnoj, dnevnoj komunikaciji tijekom radnog vremena ,putem Slack i confluens aplikacija, te da preko voditelja MD ima saznanja kako je tužiteljicu zbog loše komunikacije, nepravodobnog izvršavanja radnih zadataka u projektu sa firmom FB, više puta, kontinuirano usmeno opominjao u razdoblju od svibnja do srpnja 2024. na tzv. sastancima 1:1. U razdoblju od svibnja do srpnja 2024. da se događalo da tužiteljica na Slack poruke RD ne bi odgovorila po 14 dana, dok se MD ne bi javila po nekoliko dana, iako da su radnici prilikom zapošljavanja upozoreni na dužnost promntnog odgovaranja na poruke nadređenih, drugih kolega kao i klijenata tuženika. Navedena pravila da je tužiteljica zanemarivala, kao i pravilo da je zbog bolesti dužna izvijestiti RD. Naime, da je doznake o privremenoj nesposobnosti za rad, dostavila RD tek dana 22. srpnja 2024. iako da nije radila ni dana 18. ni dana 19 srpnja. Na koncu, iskazao je kako razlog za donošenje sporne odluke baš činjenica da tužiteljica dana 18. 19 i 22. srpnja nije radila.

12. Svjedokinja RD, specijalist za ljudske potencijale, iskazala je da je tužiteljica radila kod tuženika temeljem ugovora o radu iz ožujka 2023., tijekom prve godine da nije bilo primjedbi na njen rad. U ožujku 2024. da je ponovno sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, za radno mjesto programera Internet aplikacija, kada je tužiteljica dobila i povišicu, sve sukladno aktima tuženika. Tužiteljici da je nadređen bio voditelj tima MD, preko kojeg je imala saznanja o učestalom opominjanju tužiteljice usmeno, na koncu i pismeno radi ubrzanja dinamike u izvršavanju radnih zadataka, jer je tužiteljica usporeno komunicirala i sa članovima tima. Istaknula je da sličnih problema sa drugim programerima nikada nije bilo, da su svi promptno odgovarali, te odmah uklanjali eventualne primjedbe, kod tužiteljice da je sve bilo usporeno. Iskazala je da baš zbog takvog načina rada tužiteljice, nastala šteta za tuženika, jer je važan klijent Future Vault otkazao suradnju sa tuženikom u srpnju 2024. Tužiteljica u više navrata da nije nazočila sastancima koji su bili unaprijed dogovoreni, jer je njena nazočnost bila nužna, te ukoliko je bila spriječena, da je o istome trebala pravodobno izvijestiti. Tužiteljica da je redovito kasnila i na sastanke unutar firme, zbog čega da su je također upozoravali, što da je bio jedan od razloga za donošenje sporne odluke. Dana 18. srpnja 2024. da je tužiteljici upućeno pisano upozorenje s naznakom da je dužna potvrditi primitak, javiti se tuženiku, što da tužiteljica nije učinila nije se javila ni slijedećeg radnog dana 19. srpnja, kao ni tijekom vikenda, dana 20. i 21. srpnja, iako joj je bilo izričito navedeno da se dužna javiti. Obzirom da se tužiteljica nije javila da joj je dana 22. srpnja ponedjeljak, izvanredno otkazan ugovor o radu, istog dana kada je tužiteljica u poslijepodnevnim satima poslala doznake o bolovanja. Svjedokinja je istaknula da je sporna odluka donesena iz razloga jer da se tužiteljica nije javila poslodavcu tri radna dana, 18., 19. i 22. srpnja, iako je bila dužna. Nadalje, da je razlog za donošenje odluke činjenica što je baš zbog postupanja tužiteljice važni klijent Future Vault otkazao ugovor sa tuženikom. Tužiteljica da se po više dana ne bi javila nadređenom, iako su se svi drugi programeri odmah javljali. Da je tužiteljica dana 19. srpnja bila dužna baš nju izvijestiti o izočnosti, što tužiteljica nije učinila, niti se javila sukladno nalogu od 19. srpnja.

13. Svjedok MD, voditelj poslovnice tuženika u Splitu, tužiteljici nadređen, iskazao je da je tužiteljica radila na radnom mjestu programera temeljem ugovora o radu iz ožujka 2023., da je prvu godinu odradila solidno, te po zaključenju novog ugovora na određeno vrijeme dobila i povišicu sukladno Pravilniku tuženika, tada da se afirmativno očitovao o radu tužiteljice za prethodno razdoblje. Iskazao je da je od ožujka 2024. do donošenja sporne odluke, kao tužiteljici nadređen imao primjedbi na njen rad zbog čega da ju je više puta usmeno upozoravao, na koncu da ju je pisano upozorio dana 19. srpnja 2024. dva dana nakon što joj je dana , 7. srpnja 2024. na sastanku usmeno kazao da mora izvršiti zadatke preuzete prije dva mjeseca zbog čega da joj je omogućio da sve radno vrijeme provede upravo radeći na tom starom projektu, vezano za klijenta FV (važan klijent za tuženika koji je nezadovoljan radom i komunikacijom tužiteljice otkazao suradnju sa tuženikom). Iskazao je da preko zelenog indikatora na slack aplikaciji u svakom trenutku može utvrditi koji je programer uključen, tj. nazočan na radu. S tim u svezi da je nesporno utvrdio da tužiteljica dana 18. srpnja nije radila, toga dana je od tuženika dobila pisano upozorenje. Dana 19. srpnja nakon zaprimanja pisanog upozorenja, da se nije obratila tuženiku kao poslodavcu što je je bilo naloženo, nego se direktno mailom, apsolutno neprihvatljivo obratila direktno klijentu. Klijent da je sa nevjericom o navedenom izvijestio direktora tuženika. Tužiteljici da je ponovno uputio upozorenje putem slack aplikacije vezano za neprihvatljivo komuniciranje sa klijentom, ali da se tužiteljica ni nakon tog pisanog upozorenja nije javila. Dana 22. srpnja, u ponedjeljak da joj je poslao poziv za sastanak putem aplikacije koji će se održati 23. srpnja, ali da tužiteljica ni na taj poziv nije odgovorila. Tužiteljicu da više nije kontaktirao, te je nadležna služba tuženika dana 22. srpnja donijela odluku o izvanrednom otkazu. Razlog za donošenje sporne odluke da je u bitnome bio gubitak povjerenja u tužiteljicu kao programerku od strane tuženika kao poslodavca. Otkazivanje suradnje od strane FV sa tužiteljicom kao članicom tima, da je predstavljalo kulminaciju nezadovoljstva na strani tuženika. Naime, u svibnju kada su svi programeri dobili jednako složeni zadatak, te svi u roku od tjedan dana izvršili zadatke, tužiteljica tijekom naredna 3 tjedna nije izvršila zadatak. Zbog navedenog da je preko aplikacije požurivao tužiteljicu svakog dana, međutim da je tužiteljica ponovno postupala drugačije od ostalih kolega, da bi se javila tek nakon dva dana. Korekcije na projektu da nije prihvaćala, u biti da je komunikacija sa tužiteljicom uvijek bila otežana i neredovita, i iz razloga jer tužiteljica nije govorila hrvatski jezik, a engleskim jezikom se služila lošije od ostalih.

14. Je li neko određeno kršenje radnih obveza osobito teška povreda radne obveze, kao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, ocjenjuje se obzirom na okolnosti konkretnog slučaja sve u smislu odluke VS RH Revr 716/24 od 02. ožujka 2005. Teret dokaza je na tuženiku kao poslodavcu.

Dakle, treba utvrditi je li postupanje tužiteljice navedeno u Upozorenju od dana 18. srpnja 2024. osobito razlozi za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. srpnja 2024. u uzročno posljedičnoj vezi s ponašanjem tužiteljice, te je li tužiteljica svjesno postupala i tako počinila osobito tešku povredu radne obveze. Nije dovoljno da povreda radne obveze bude samo teža da bi sporna odluka bila dopuštena, povreda mora biti osobito teška, pa da uz uvažavanje svih okolnosti radni odnos tužiteljice i tuženika ne bi bio moguć, jer je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužiteljicu kao radnicu.

Iz iskaza voditelja MD i direktora ĐD proizlazi da nisu bili zadovoljni dinamikom rada tužiteljice koja nije uvažavala sugestije nadređenih, komunikacija sa tužiteljicom da je bila otežana zbog nepoznavanja hrvatskog jezika, koji nije savladala ni nakon 18 mjeseci, što da se od iste očekivalo. Tužiteljica nije redovito nazočila sastancima, te da nije bila dostupna dana 20. i 21. srpnja. Međutim, iz iskaza tužiteljice, kao i iskaza direktora F radnici tijekom vikenda nisu trebali biti dostupni, nije bilo sporno da su naznačeni dani 20. i 21. srpnja dani vikenda. Svjedokinja RD iskazala je kako tužiteljica nije na vrijeme ispričala izočnost s rada za dane 18., 19. i 22. srpnja. Međutim, baš iz iskaza svjedokinje RD proizlazi da je tužiteljica dana 22. srpnja dostavila doznake o privremenoj nesposobnosti za rad. Glede dostave doznaka o privremenoj nesposobnosti za rad, tužiteljica je postupila u smislu odredbe čl. 13. Pravilnika tuženika, kojom je propisano da je radnik dužan u roku od 3 dana dostaviti doznake. Uzgred se napominje da tuženik osim paušalnog navoda, kako je operativni voditelj ID utvrdio da tužiteljica nije radila ni dana 18. ni 19. srpnja, na navedenu okolnost nije dostavio jasne dokaze, čak i da nije radila, doznake je dostavila u roku propisanom Pravilnikom tuženika.

Tuženik tužiteljici na teret stavlja kako se nije očitovala na pisano Upozorenje od 18. srpnja, ističe se kako je baš navedenim upozorenjem, tužiteljica bila dužna očitovati se u roku od 5 dana (zaključno s danom 23. srpnja). Iz navedenog proizlazi kako je tuženik prije ostavljenog roka za očitovanje od 5 dana, već dana 22. srpnja 2024., u jutarnjim satima donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, između ostalog i iz razloga jer se tužiteljica nije javila tuženiku. Iz pisanog Upozorenja od 18. srpnja 2024. proizlazi kako se tužiteljici na teret stavljaju propusti koje je počinila u razdoblju od ožujka do srpnja 2024., kao poseban razlog istaknut je propust tužiteljice od dana 17. svibnja 2024. (nije nazočila najavljenom on line sastanku), iako je bila dužna nazočiti. Događaj koji se tužiteljici stavlja na teret od dana 17. svibnja 2024., kao i propusti (ne odgovaranje na poruke MD i RD tijekom travnja i svibnja 2024.) ne mogu predstavljati opravdani razlog za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Propust, tj. razlozi navedeni u pisanom Upozorenju, za koje je navedeno da predstavljaju tešku povredu iz radnog odnosa, a koji bi u perspektivi predstavljali razlog za donošenje sporne odluke, nisu navedeni kao razlog za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 22. srpnja 2024. Činjenica da je tužiteljica zaprimivši upozorenje poslodavca dana 18. srpnja 2024. direktno kontaktirala klijenta (sa kojim je nesporno surađivala duže vremensko razdoblje), iako nije uobičajeni vid komunikacije, ne može predstavljati povredu radne obveze, koja bi predstavljala osobito tešku povredu, koja bi bila opravdani razlog za donošenje sporne odluke.

Tuženik nije dokazao da je mail poruka koju je tužiteljica uputila klijentu svojim sadržajem bila uvredljiva za klijenta niti štetna za poslodavca ili sl., pa da bi sam sadržaj predstavljao osobito tešku povredu radne obveze. Iz uvjerljivog dijela iskaza tužiteljice, sud je zaključio da je kolegijalno mailom zatražila objašnjenje klijenta s kojim je do tada radila. Činjenica da je tuženik podnio kaznenu prijavu protiv tužiteljice, zbog koje je ista dana 09. kolovoza 2024. bila privedena u PP Trogir, nisu od značaja za donošenje odluke od 22. srpnja 2024., jer su uslijedili nakon donošenja odluke, pa ne mogu predstavljati razlog za donošenje iste.

Za istaći je kako tuženik tijekom postupka mijenja osnov otkaza, koji je osnov u spornoj odluci neprecizan i nejasan.

Uz uvažavanje svih okolnosti, polazeći od činjenice o kakvim se povredama radi, točnije jesu li sve od navedenih povreda uopće počinjene, sud smatra da nije bilo skrivljenog ponašanja tužiteljice u obimu koji bi uzrokovao osobito tešku povredu radne obveze, zbog kojeg bi tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužiteljicu kao radnicu, zbog čega bi tuženik imao opravdani razlog za donošenje sporne odluke, pa je ista odluka po mišljenju ovog suda nezakonita, zato je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) i u svezi s Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tako se pun. tužiteljice obistinjuje jednokratna nagrada od 500,00 eura, te za pristup na ročišta održana 18. veljače 2025., 26. lipnja 2025. i 30 rujna 2025. po 100,00 eura, za sastav podnesaka 27. ožujka 2025. i 22. rujna 2025. po 100,00 eura, kojem iznosu je trebalo pridodati i iznos od 99,91 eura za troškove sudske prevoditeljice, tako se pun. tužiteljice obistinjuje trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.099,91 eura, kao što je odlučeno pod točkom II. izreke presude.

15.1. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate u smislu Odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 114/22) i u smislu Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), zato je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 07. studenog 2025.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis