Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: Pn-122/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji toga suda Nataši Sever, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB:84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, putem Područne službe u Varaždinu, Kolodvorska 20 C, zastupanog po punomoćnici ZK, mag. iur., protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB:29743547503, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Slunjski, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, Pisarnica u Varaždinu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave 3. listopada 2025., održane u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 7. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJU d.d., Zagreb, OIB: 29743547503, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, iznos od 71.192,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB:84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, da tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB:29743547503, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 5.540,18 eura (pettisućapetstočetrdeset eura i osamnaest centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim od dana donošenja ove presude 7. studenoga 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, po punomoćnici, protiv tuženika podnio je tužbu radi naknade štete u iznosu (tada) 204.198,19 kuna, navodeći da je 28. veljače 2002. osiguranica tužitelja ĆK, rođena **.**.1962., smrtno stradala u prometnoj nesreći, da su za prometnu nesreću proglašena krivima OK, čije vozilo je bilo osigurano kod Croatia osiguranja d.d. Zagreb i SK, čije je vozilo bilo osigurano kod tuženika, broj police [broj police], da je presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž- 1032/14-2 od 1. prosinca 2014. utvrđeno da je doprinos osiguranika tuženika SK u štetnom događaju 70 %, a što je potvrđeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-607/2015-2 od 16. srpnja 2019., da je rješenjem tužitelja članovima obitelji pok. osiguranice ĆK priznato pravo na obiteljsku mirovinu, da je isplatama obiteljske mirovine za tužitelja nastala šteta koju prema odredbama ZOMO tužitelj ima pravo potraživati od tuženika, da je u razdoblju od 28. veljače 2003. do 31. listopada 2013. tužitelj na ime obiteljske mirovine izvršio isplatu u ukupnom iznosu od (tada) 224.619,46 kuna, da je štetu prema tada važećim propisima ZOMO-a (NN broj: 102/98) tužitelj imao pravo potraživati u razmjernom iznosu (čl.160. st.2. toč. 1. i 5. ZOMO-a), te je prema obračunu ovlaštenog aktuara od isplaćenog iznosa imao pravo potraživati iznos od (tada) 170.166,31 kuna odnosno od tuženika iznos od (tada) 119.116,42 kn (117.166,31 x 70%), da je u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 30. studenoga 2019. tužitelj na ime obiteljske mirovine izvršio isplatu u ukupnom iznosu od (tada) 121.545,38 kuna, da štetu prema važećim propisima ZOMO-a (NN broj:157/13) tužitelj ima pravo potraživati u punom iznosu (čl.161. st.2. toč.1. ZOMO-a) te da uz doprinos osiguranika tuženika štetnom događaju 70%, tužitelj ima pravo potraživati iznos od (tada) 85.081,77 kuna (121.545,38 x 70% = 59.557,24 kn), sveukupno (tada) 204.198,19 kuna, da se tužitelj sa više odštetnih zahtjeva obraćao tuženiku zbog naknade štete, ali je tuženik odštetne zahtjeve otklanjao uz navođenje da ne postoji odgovornost njegovog osiguranika za štetni događaj pa je, kako je pravomoćnom presudom utvrđen doprinos osiguranika tuženika štetnom događaju 70%, tužitelj tražio isplatu utuženog iznosa.

2. U pisanom odgovoru na tužbu (list 67-83 spisa), po punomoćniku, tuženik je osporio činjenične navode u tužbi o dinamici prometne nesreće 28. 2. 2002. i tvrdnje o krivnji osiguranika tuženika za smrt ĆK, navodeći da je za nastanak prometne nesreće kriva vozačica vozila osigurana kod Croatia osiguranja d.d. Zagreb OK, tuženik je osporavao uzročnu vezu postupanja njegovog osiguranika i smrtne posljedice osiguranice tužitelja jer je navedenu posljedicu prouzročila vozačica vozila osiguranog kod Croatia osiguranja d.d., a ne osiguranik ovdje tuženika, smatrajući da je na tužitelju teret dokaza u ovoj pravnoj stvari u pogledu odgovornosti tuženika za naknadu štete zbog smrti osiguranice tužitelja, kao i radi utvrđivanja pretpostavaka odgovornosti za štetu koje moraju biti ispunjene kumulativno da bi se mogla utvrditi odgovornost za štetu, tuženik nije osporavao činjenicu da je SK pravomoćnom kaznenom presudom proglašen krivim zbog nepoduzimanja radnji radi obilježavanja mjesta nesreće, ali je ustrajao pri svojim tvrdnjama kako nema uzročne veze između štetne radnje osiguranika tuženika koja se sastoji u naletu njegovog vozila na oštećenu ĆK, a koja odgovornost tuženika bi u tom slučaju bila pokrivena policom osiguranja automobilske odgovornosti sa štetnom posljedicom tj. smrću oštećene ĆK do koje je došlo uslijed pregaženja od strane drugog vozila, konkretno vozila osiguranog kod Croatia osiguranja d.d. kojim je upravljala OK, koja je za smrtnu posljedicu i pravomoćno osuđena u kaznenom predmetu pa da je upravo radnjom osiguranice Croatia osiguranje d.d. došlo do smrti oštećene zbog čega je i u postupku pred Općinskim sudom u zagrebu donijeta presuda broj: Pn-6074/02 od 9. ožujka 2007., kojom je Croatia osiguranja d.d. obvezana na naknadu štete srodnicima oštećene, a zbog smrti bliske osobe koja je izazvana motornim vozilom u pokretu, tuženik je isticao da je u kaznenom postupku koji se vodio pod poslovim brojem K- 576/07 vozač vozila osiguranog kod tuženika SK proglašen krivim zbog propusta u obilježavanju mjesta nesreće što da nije u nikakvoj uzročnoj vezi sa uporabom vozila osiguranog kod tuženika reg. oznake VŽ-752BJ, tuženik je osporavao osnov i visinu potraživanja tužitelja i istaknuo prigovor zastare tražbine tužitelja, navodeći da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta nakon proteka zastarnog roka koji iznosi tri godine, slijedom čega je predlagao odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je donio presudu poslovni broj: 18 Pn- 169/2019-23 od 9. studenoga 2021., kojom je pod toč. I izreke usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od (tada) 71.192,42 kune, pod toč. II izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa, a do traženog iznosa od (tada) 204.198,19 kuna i pod toč. III izreke naloženo je tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku. Protiv navedene presude, žalbu su podnijele obje stranke.

4. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: 10 Gž- 1728/2021-3 od 27. listopada 2022., žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana, a žalba tuženika je usvojena pa je presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj Pn-169/2019-23 od 9. studenog 2021. potvrđena u toč.II izreke, a ukinuta u toč.I i toč.III izreke te je u tim ukinutim dijelovima vraćena istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje time da se nova glavna rasprava ima održati ispred drugog suca pojedinca.

5. U ponovnom postupku, u skladu sa odlukom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: 10 Gž-1728/2021-3 od 27. listopada 2022., valjalo je odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 9.448,86 eura (prije 71.192,42 kune).

6. Tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, time da novčani iznos nije uskladio primjenom Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 57/2022.)

7. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu, svih navoda te je istaknuo kako je u ovom slučaju potrebno primijeniti odredbe ZOOP-a, što je i uputa iz ukidne odluke u ovom predmetu.

8. U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Varaždinu broj II.K. 454/02-50 od 15. studenoga 2006. na ime II. okrivljene OK (list 3- 11 spisa), presudu Općinskog suda u Varaždinu broj XVI-K. 576/07-81 od 13. listopada 2009. (list 12-18 spisa), presudu Županijskog suda u Varaždinu 5 Kž. 439/09-4 od 19. siječnja 2010. (list 19-21 spisa), presudu Općinskog suda u Varaždinu broj 7. P- 2229/11-79 od 10. siječnja 2014. (list 22-30 spisa), presudu Županijskog suda u Varaždinu broj 10 Gž-1032/14-2 od 1. prosinca 2014. (list 32-36 spisa), presudu Vrhovnog suda RH broj Rev-607/15-2 od 16. srpnja 2019. (list 38-46 spisa), rješenje HZMO-a od 22. svibnja 2003. (list 48-50 spisa), rješenje HZMO-a od 23. svibnja 2003. (list 51 spisa), u presliku prijave o ozljedi na radu (list 53-56 spisa), izračun razmjernog iznosa obiteljske mirovine članovima obitelji pok. ĆK od HZMO-a od 20. veljače 2014. (list 57-58 spisa), potvrda o isplaćenim mirovinskim primanjima HZMO- a (list 59 spisa), odluka Euroherc-a (list 60 spisa), odluka Euroherc-a (list 63 spisa), u dokumentaciju tuženika (list 85 spisa), sudske odluke (list 141-155; 166-184, 321 i 322 spisa) i pročitao je nalaz i mišljene sudske vještakinje Jadranke Dejanović (list 123- 131 spisa).

9 . Nesporno je da je osiguranica tužitelja ĆK smrtno stradala u štetnom događaju-prometnoj nesreći dana 28. veljače 2002.

10. Također je nesporno da je tužitelj svojim rješenjem od 22. svibnja 2003. priznao ČK, udovcu pokojne ĆK te njihovom djetetu ŠK, pravo na obiteljsku mirovinu, počevši od 28. veljače 2002., a iz potvrde o isplaćenim mirovinskim primanjima HZMO-a od 19. prosinca 2019. razvidno da je tužitelj na ime obiteljske mirovine isplatio članovima obitelji pokojne ĆK u razdoblju od 28. veljače 2002. do 31. listopada 2013. iznos od ukupno 224.619,46 kn, u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 30. studenoga 2019. iznos od ukupno 121.545,38 kn.

11. O visini isplaćenih obiteljskih mirovina članovima obitelji pok. ĆK, uvažavajući liste isplaćenih obiteljskih mirovina, specifikaciju isplata po mjesecima izradila je stalna sudska vještakinja Jadranka Dejanović, dipl. oec. (list 127-128 spisa).

12. Tuženik je otklanjao odgovornost njegovog osiguranika za nastanak štetnog događaja-smrt pok. ĆK.

13. Valja reći da su parnične stranke suglasnost da se radi ekonomičnosti i efikasnosti u svrhu odgovora na neko odlučno pravno pitanje koriste utvrđenja iz drugih postupaka, u konkretnom slučaju, utvrđenja iz presude Županijskog suda u Varaždinu broj: 10 Gž-1032/14-2 od 01. prosinca 2014., potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-607/2015-2 od 16.7.2019., iskazale na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. rujna 2020. Uvažavajući utvrđenja iz navedenih presuda u kojima je postupanje osiguranice Croatia osiguranja d.d. OK, kojoj je na teret stavljena nepropisna vožnja brzinom od 37,5 km/h koja nije bila prilagođen okolnosti smanjenoga dometa vidljivosti uslijed mraka, vožnjom pod oborenim svjetlima te činjenici da se približava raskrižju, manifestirano njezinom krivnjom u opsegu od 30%, ovaj sud je utvrdio odgovornost osiguranika tuženika u nastanku predmetnog štetnog događaja i njegovim posljedicama u opsegu od 70%.

14. Tuženik je prigovorio zastari tužiteljevog potraživanja.

15. Što se tiče tuženikovog prigovora zastare potraživanja tužitelja, odlukom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: 10 Gž-1728/2021-3 od 27. listopada 2022. ukazano je da na utuženu tražbinu valja primijeniti trogodišnji zastarni rok (istovjetno stajalište izraženo je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao npr. Rev-110/2010-2 od 16.2.2011., Rev-791/2011-2 od 15. travnja 2015. i sl.).

16. Tužitelj je ovaj postupak pokrenuo podnošenjem tužbe 27. 12. 2019. (predanom na pošti preporučeno) pa je primjenom trogodišnjeg zastarnog roka, u smislu čl.234. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), u zastari potraživanje tužitelja do 26. 12. 2016.

17. Dalje, sukladno uputi iz odluke Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: 10 Gž- 1728/2021-3 od 27. listopada 2022., predmetni obvezno-pravni odnos između parničnih stranaka valja prosuditi na temelju odredbe čl.27. st.1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine: broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13,152/14- dalje:ZOOP-a), koji je na snazi od 1. siječnja 2006., na što da je uputio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka – npr. broj Rev-1067/2012-2 od 5.12.2017., Rev x- 388/2018 od 25. 8. 2020., broj Rev-1354/2016 od 18.5.2021.

18. Prema odredbi čl.27. st.1. ZOOP-a, društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavak 2.cit. odredbe propisuje da se stvarnom štetom u smislu prethodnog stavka smatra – između ostalog – i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji pri čemu se razmjerni iznos mirovine – sukladno stavku 3. – određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

19. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje Jadranke Dejanović, dipl. oec. (list 128 spisa), proizlazi da je u konkretnom slučaju tužiteljevim rješenjem pravo na obiteljsku mirovinu utvrđeno upravo po kriterijima povrede na radu, koji nisu uvjetovani duljinom radnog staža (uzeti u obzir vrijednosni bodovi za najmanje 40 godina mirovinskog staža) te da stoga tu nema razlike u odnosu na mirovinu iz tužiteljevog rješenja.

20. Uvažavajući nalaz i mišljenje sudske vještakinje, koji sud prihvaća objektivnim i stručno danim, na temelju dokumentacije koju je za potrebe vještačenja dostavio tužitelj i na koji stranke nisu imale prigovora, sud je utvrdio da tužitelju nije nastala stvarna šteta u smislu naprijed navedene zakonske odredbe pa je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

21. Valja dodati da je na ročištu 3. listopada 2025., punomoćnica tužitelja predala u spis i punomoćniku tuženika rješenje VSRH broj: Revd-337/2025-2 od 28. siječnja 2025., kojim je ovdje i tamo tužitelju dopušteno podnošenje revizije protiv presude ŽS u Puli-Pola, broj: Gž-1167/2024-2 od 2. listopada 2024. u odnosu na sljedeće pravno pitanje: "ima li Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje pravo na naknadu štete od društva za osiguranje i to štete koju trpi isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku u situaciji kada je invalidska mirovina utvrđena i isplaćena kao invalidska mirovina zbog povrede na radu", navodeći da tužitelj trenutno ne raspolaže podatkom pod kojim brojem predmeta se vodi revizija.

22. Sud je provjerom kroz e-spis predmeta Gž-1167/2024, utvrdio da se revizija na koju upućuje tužitelj vodi pod brojem: Rev-513/2025 i o istoj nije odlučeno u vrijeme donošenja ove odluke.

23. Odluku o troškovima ovog postupka, sud je donio temeljem čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP-a), primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23-dalje:Tarifa).

23.1. Sud je, kao trošak koji je bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu čl.155. ZPP-a, tuženiku priznao trošak odgovora na tužbu prema Tbr. 8.1. Tarife, u iznosu od 625,00 eura, trošak zastupanja na ročištima 1. lipnja 2020., 4. rujna 2020., 9. studenoga 2020., 31. svibnja 2021., 4. listopada 2021. i 3. listopada 2025., prema Tbr. 9.1. Tarife, svaki u iznosu od 625,00 eura, trošak sastava žalbe prema Tbr.10. Tarife u iznosu od 625,00 eura, u koje je uračunat PDV 25% prema Tbr. 46. Tarife, priznao je i trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eura te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 142,01 euro, a što čini ukupni trošak tuženika u iznosu od 5.540,18 eura, koji je primjenom čl.151. st.3. ZPP-a, uz zatezne kamate od donošenja presude do isplate, tuženiku dosuđen i platež naložen tužitelju.

23.2. Traženi trošak sastava podneska od 14. 12. 2021. i podneska od 24. 8. 2022., tuženiku nije priznat jer nije bio nužan za vođenje ovog postupka; odluke u privitku podneska od 14. 12. 2021., tuženik je mogao predati na ročištima održanim u postupku.

Ivanec, 7. studenoga 2025.

Sutkinja

Nataša Sever

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude, dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20 C

2. OD Grgić & Partneri iz Zagreba, Pisarnica u Varaždinu, odvjetniku Vladimiru Slunjski