Poslovni broj: P-205/2025-18

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja Sea Quest Property Developments d.o.o., Rijeka, Korzo 30, OIB 97895162117, kojeg zastupa Hrvoje Strčić odvjetnik iz Rijeke, Prolaz M. K. Kozulić 4, protiv tuženika GRAD RIJEKA, Rijeka, Korzo 16, OIB 54382731928, kojeg zastupaju FS i drugi odvjetnici iz OD Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, N. Tesle 9, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 24. rujna 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Hrvoja Strčića, odvjetnika iz Rijeke i punomoćnice tuženika Ane Mihovilčević, odvjetnice iz Rijeke, a objavljene dana 7. studenoga 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anđelke Smojver Bašić iz Rijeke poslovni broj: Ovrv-24225/2023 od 18. siječnja 2024. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 21.135,61 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. siječnja 2021. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a, a koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 832,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (čl. 29. st. 2 ZOO-a) koje na taj iznos teku od 18. siječnja 2024. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anđelke Smojver Bašić iz Rijeke poslovni broj: Ovrv-24225/2023 od 18. siječnja 2024. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 64,52 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. siječnja 2021. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a, a koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Švegović iz Rijeke poslovni broj: Ovrv-13240/2022 od 12. listopada 2022. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 20.747,80 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. lipnja 2019. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a, a koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 617,19 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (čl. 29. st. 2 ZOO-a) koje na taj iznos teku od 12. listopada 2022. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Švegović iz Rijeke poslovni broj: Ovrv-13240/2022 od 12. listopada 2022. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 92,15 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. lipnja 2019. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a, a koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

V. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Srđana Markiša iz Opatije poslovni broj: Ovrv-20178/2022 od 20. prosinca 2022. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 20.747,80 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. listopada 2019. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a, a koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 616,77 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (čl. 29. st. 2 ZOO-a) koje na taj iznos teku od 20. prosinca 2022. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

VI. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Srđana Markiša iz Opatije poslovni broj: Ovrv-20178/2022 od 20. prosinca 2022. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 58,38 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. prosinca 2019. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a, a koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

VII. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vera Lovrović Lečić iz Rijeke poslovni broj: Ovrv-856/2022 od 6. svibnja 2022. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 20.844,76 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. veljače 2019. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a, a koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 626,19 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (čl. 29. st. 2 ZOO-a) koje na taj iznos teku od 6. svibnja 2022. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

VIII. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vera Lovrović Lečić iz Rijeke poslovni broj: Ovrv-856/2022 od 6. svibnja 2022. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 51,47 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. veljače 2019. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a, a koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

IX. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stevana Pejnovića iz Rijeke poslovni broj: Ovrv-18348/2022 od 28. rujna 2022. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 20.747,80 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. rujna 2019. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a, a koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 616,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (čl. 29. st. 2 ZOO-a) koje na taj iznos teku od 28. rujna 2022.

godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

X. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stevana Pejnovića iz Rijeke poslovni broj: Ovrv-18348/2022 od 28. rujna 2022. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 7,73 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. rujna 2019. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a, a koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

XI. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gordane Legović iz Rijeke poslovni broj: Ovrv-4/2025 od 10. veljače 2025. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 21.135,61 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. veljače 2022. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a, a koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 831,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (čl. 29. st. 2 ZOO-a) koje na taj iznos teku od 10. veljače 2025. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

XII. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gordane Legović iz Rijeke poslovni broj: Ovrv-4/2025 od 10. veljače 2025. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 11,80 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. veljače 2022. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a, a koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

XIII. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.288,61 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prijedlozima za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave utužio najamninu, u naravi zakupninu, po računu br. 1-1-2019 za siječanj 2019. godinu (str. spisa 954), utužen u predmetu koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem P- 267/2025, po računu br. 5-1-2019 za svibanj 2019. godinu (str. spisa 341), utužen u predmetu koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem P-204/2025, po računu br. 8-1-2019 za kolovoz 2019. godinu (str. spisa 1289), utužen u predmetu koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem Povrv-49/2025, po računu br. 9-1-2019 za rujan 2019. godinu (str. spisa 647), utužen u predmetu koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem P-215/2025, po računu br. 12-1-2020 za prosinac 2020. godinu (str. spisa 7), utužen u ovom postupku i po računu br. 1-1-2022 za siječanj 2022. godinu (str. spisa 1593), utužen u predmetu koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem Povrv-59/2025.

2. Raspravnim rješenjem od 24. rujna 2025. godine spojene su parnice radi zajedničkog raspravljanja i donošenja odluke kako bi se smanjili troškovi, a sve primjenom odredbe čl. 313. st. 1 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23).

3. Tuženik je u prigovorima protiv rješenja o ovrsi osporio osnovanost i visinu utuženog potraživanja. Istaknuo je da je ugovor o dugoročnom najmu nekretnine od 29. studenoga 2006. godine raskinut/otkazan dopisom od 7. lipnja 2018. godine zbog čega da nije postojala osnova za izdavanje računa. Pojasnio je da su tuženik i društvo Raiffeisen consulting d.o.o. dana 29. studenoga 2006. godine zaključili ugovor o dugoročnom najmu nekretnina na temelju kojeg je tuženik preuzeo u najam nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predmetnim ugovorom da je bila utvrđena obveza ugovornih strana, da iznos kupoprodajne cijene, u slučaju prodaje predmetnih nekretnina dijele na jednake dijelove i da Raiffeisen consulting d.o.o. za namjeravanu prodaju nekretnina mora zatražiti prethodnu suglasnost tuženika. Izrijekom da je bilo zabranjeno prenošenje i ustupanje prava i obveza bez prethodne suglasnosti tuženika (čl. 8.1.2. Ugovora). Unatoč tome, društvo Raiffeisen consulting d.o.o. da je 19. siječnja 2018. godine s ovdje tužiteljem zaključilo ugovor o kupoprodaji nekretnina kojim da je ugovoren i prijenos svih prava i obveza društva Raiffeisen consulting d.o.o. Zagreb. Pritom da Raiffeisen consulting d.o.o. nije niti zatražio, a niti dobio suglasnost tuženika. Zbog takvog postupanja tuženik da je dopisom od 4. lipnja 2018. godine izjavio da raskida/otkazuje predmetni ugovor.

Predmetni dopis da je bio upućen 7. lipnja 2018. godine i to prije nego što se tužitelj uknjižio kao vlasnik predmetnih nekretnina (uknjižba zatražena 11. lipnja 2018. godine). O tome da je tuženik obavijestio tužitelja dopisom od 25. lipnja 2018. godine zbog čega smatra da tužitelj nikada nije bio ovlašten izdavati račune na temelju ugovora niti da je ovlašten potraživati isplatu najamnine. Zbog navedenog, tuženik da je utužene račune vratio tužitelju. Pozvao se na parnicu koja se pred naslovnim sudom vodila pod posl.br. P-374/2021 u kojoj je tuženik zatražio da sud utvrdi da je ugovor o dugoročnom najmu od 29. studenog 2006. godine raskinut. Nadalje, tuženik je u postupku naveo da ne postoji temelj za izdavanje utuženih faktura i iz razloga što je tuženik dopis od 7. lipnja 2018. godine (datiran 4. lipnja 2018. godine) uputio prije nego što se tužitelj uknjižio kao vlasnik. Osim toga, tuženik da je nakon upućivanja dopisa od 7. lipnja 2018. godine napustio posjed nekretnina i da je u više navrata pozivao tužitelja na preuzimanje ključeva nekretnine. Štoviše da je podnio sudu i prijedlog za osnivanje pologa za deponiranje ključeva kojeg je sud odbio zbog postojanja spora između stranaka. Raiffeisen consulting d.o.o. da nije poštivao ugovorne odredbe o potrebi pribave suglasnosti tuženika za kupoprodaju te prijenos prava i obveza iz ugovora o dugoročnom najmu. O pitanju otkaza ugovora o dugoročnom najmu od 29. studenog 2006. godine da sud nije odlučivao jer da je u predmetu P-374/2021 tužbeni zahtjev bio usmjeren na utvrđenje raskida ugovora. Predložio je saslušanje svjedoka BS, IS (bivšeg zastupnika po zakonu tuženika), svjedoka TS i saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja ČS. Dodatno je predložio saslušati i bivšeg zastupnika po zakonu tuženika GS na okolnost postojanja ovlaštenja punomoćnicima za izjavljivanje otkaza ugovora. Osporio je osnovanost visine tužbenog zahtjeva iz razloga što iz utuženog računa nije vidljiva površina na koju se odnosi obračun. Prigovorio je da je površina u računu veća za 48m2 od površine navedene u ugovoru i one navedene u Zapisniku o primopredaji. Osim toga da tužitelj nije dokazao visinu tečaja za valutu EUR važeću na dan ispostavljanja računa tužitelja. Tuženik se pozvao na odredbu čl. 544. ZOO-a te na pravo zakupnika da u slučaju promjene vlasništva jednostrano otkaže ugovor. Tuženik da je to učinio upućivanjem dopisa 7. lipnja 2018. godine još dok tužitelj nije bio upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik. Predložio je provesti dokaz saslušanjem GS kao zastupnika po zakonu tuženika kao i na okolnost dokazivanja činjenice da je punomoćnik imao ovlaštenje za izjavljivanje otkaza ugovora te upućivanje dopisa od 25. lipnja 2018. godine. Otkazivanje ugovora da je učinjeno odmah po saznanju za ugovor o kupoprodaji nekretnine. Otkazom ugovora da je otpala osnova za fakturiranje zakupa. U parničnom predmetu P-374/2021 da pitanje i učinak otkaza izjave nije bio predmet postupka već da je predmet postupka bilo utvrđenje je li 7. lipnja 2018. godine raskinut ugovor o dugoročnom najmu nekretnina. Tužitelj da je odbijao preuzeti ključeve nekretnina unatoč pozivima tuženika. Zbog toga da je tuženik podnio sudu prijedlog za osnivanje pologa za deponiranje tih ključeva kojem da se tužitelj protivio. Sud da je zbog postojanja spora između stranaka odbio zasnivanje pologa.

4. Tužitelj je istaknuo da je o prethodnom pitanju u vezi otkaza/raskida ugovora o dugoročnom najmu nekretnina pred Trgovačkim sudom u Rijeci u predmetu P- 374/2021 pravomoćno odlučeno na način da je odbijen tužbeni zahtjev Grada Rijeke (kao tužitelja) za utvrđenjem da je 7. lipnja 2018. godine raskinut predmetni ugovor o dugoročnom najmu nekretnina od 29. studenoga 2006. godine (str. spisa 158-163 i 164-169). Dodatno da je i odbijen i tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u tom predmetu. Osim toga da je tuženik raskid ugovora društvu Raiffeisen consulting d.o.o. od 7. lipnja 2018. godine uputio bez odgovarajuće punomoći. Osporio je pravnu relevantnost tuženikovih prigovora u vezi potrebe ishođenja prethodne suglasnosti iz razloga što je točkom čl. 10.4. st. 3 predmetnog ugovora suglasnost bila ugovorena za prve dvije godine trajanja najma. Isto da se odnosi i na podjelu eventualno ostvarenog viška kupoprodajne cijene iznad iznosa po kojem je Raiffeisen consulting d.o.o. steklo predmetne nekretnine. Navedeno da proizlazi iz toč. 10.4 odnosno 10.6 ugovora iz kojih da je vidljivo da se to odnosi na prodaju u prve dvije godine ugovornog odnosa (razdoblje od 2006. do 2008. godine). Odredbom čl. 10.3. ugovora da je bilo predviđeno da je društvo Raiffeisen consulting d.o.o. ovlašteno u svako doba prodati nekretnine trećim osobama. Istaknuo je da je tužitelj po sili zakona stupio u prava i obveze društva Raiffeisen consulting d.o.o. zbog čega da je ovlašten potraživati najamninu po ugovoru od 29. studenoga 2006. godine. Dodatno je istaknuo da je tužitelj zatražio predbilježbu prava vlasništva još u veljači 2018. godine, da je predbilježbi udovoljeno zbog čega da se smatra da su učinci prijenosa vlasništva nastupili u trenutku traženja predbilježbe kojoj je sud udovoljio. Predložio je provođenje uvida u dostavljene isprave i saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja ČS i svjedoka RS (zastupnika po zakonu Raiffeisen consulting d.o.o.). Naveo je da tuženik nikada nije izjavio otkaz predmetnog ugovora. Tužitelju da tuženik nikada nije otkazao predmetni ugovor. Napuštanje posjeda čak i da je istinito, a nije, da nije od pravnog značaja za ocjenu osnovanosti zahtjeva i da ne predstavlja način prestanka ugovora o zakupu.

5. Na pripremnom i ročištu za glavnu raspravu održanom 24. rujna 2025. godine stranke su ustrajale kod iznijetih navoda; tužitelj kod tvrdnje da tuženik nije pravovaljano otkazao ugovor od 29. studenog 2006. godine, da je tuženik nastavio s najmom prostora za reklamne panoe kao i osporavanja napuštanja posjeda predmeta zakupa, a tuženik kod stava da se u predmetu P-374/2021 nije riješilo pitanje otkaza i da je nastupio pravni učinak otkaza ugovora o zakupu pozivom na čl. 544. ZOO-a.

6. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi djelomično osnovani.

8. Nesporno je između stranaka da su tuženik, kao najmoprimac, i društvo Raiffeisen consulting d.o.o. Zagreb, kao najmodavac, sklopili ugovor o dugoročnom najmu nekretnina 29. studenoga 2006. godine (str. spisa 36-48, 972-996, 1401,1413) u trajanju od 15 godina. Uvidom u predmetni ugovor utvrđeno je da se u naravi radi o ugovoru o zakupu (u naravi: autokamp i recepcija, šuma, dvije gospodarske zgrade prilazna cesta - točka 1. ugovora)po čl. 4. st. 2 Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora koji je važio u vrijeme njegova zaključenja ("Narodne novine" br. 91/96., 124/97., 174/04., 38/09., 125/11.), a na koji se podredno primjenjuju i opći propisi obveznog prava o zakupu čl. 519. - 549. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21 i 114/22,156/22, 155/23).

9. Nesporna je okolnost da su po predmetnom ugovoru nekretnine predane tuženiku u posjed i da je u naravi zakup po tom ugovoru počeo teći budući da su nekretnine predane u posjed tuženiku, a kako to proizlazi iz Zapisnika o primopredaji od 31. siječnja 2007. godine (str. spisa 201-202) i odredbe ugovora o dugoročnom najmu od 29. studenog 2006. godine da se navedeno ima smatrati datumom početka najma.

10. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. siječnja 2018. godine (str. spisa 50-58,366-374, 1303-1311, 1414-1424) utvrđeno je da je tužitelj od društva Raiffeisen consulting d.o.o. Zagreb kupio nekretnine koje su bile predmet zakupa po ugovoru o dugoročnom najmu nekretnina od 29. studenog 2006. godine. Predmetni ugovor o kupoprodaji sklopljen je 19. siječnja 2018. godine za vrijeme ugovorenog trajanja ugovora o dugoročnom najmu nekretnina, a što je u postupku nesporno.

11. Uvidom u dostavljene povijesne zemljišnoknjižne izvatke (str. spisa 64-81, 375-386, 1312-1323,1389-1400, 1424-1431), utvrđeno je da su 6. veljače 2018. godine u zemljišnim knjigama na nekretninama koje su predmet zakupa bile upisane predbilježbe prava vlasništva u korist tužitelja po ugovoru o kupoprodaji zaključenim između tužitelja i Raiffeisen consulting d.o.o. Zagreb. Nadalje, da su 11. lipnja 2018. godine provedeni na predmetnim nekretninama upisi opravdanja predbilježbe i uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja. Budući da su predbilježbe naknadno opravdane, upis vlasništva tužitelja se ima smatrati od trenutka kada je bio podnesen prijedlog za upis predbilježbe odnosno od 6. veljače 2018. godine.

12. Odredbom čl. 541. st. 1 ZOO-a propisano je da u slučaju otuđenja stvari koja je prije toga predana u zakup, pribavitelj stvari stupa na mjesto zakupodavca te da nakon toga prava i obveze iz zakupa nastaju između njega i zakupnika. Stoga je tužitelj s učinkom od 6. veljače 2018. godine stupio u prava i obveze zakupodavca po ugovoru od 29. studenog 2006. godine. Zbog navedenog, tužitelj je aktivno legitimiran na izdavanje računa za zakup po ugovoru od 29. studenoga 2006. godine odnosno za ugovoreno razdoblje trajanja zakupa.

13. Neutemeljeni su tuženikovi prigovori o nevaljanosti prijenosa u smislu da je društvo Raiffeisen consulting d.o.o. kao prodavatelj trebalo imati prethodnu suglasnost tuženika za izvršenu prodaju. Navedeno iz razloga što je točkom 10.3. i 10.4. ugovora o dugoročnom najmu nekretnina, prethodna suglasnost tuženika za prodaju nekretnina trećoj osobi bila potrebna samo za prve dvije godine trajanja najma (zakupa). Kako se radi o stjecanju vlasništva nakon tog razdoblja, u 2018. godini (str. spisa 50-58,366-374,1303-1311,1414-1424), tuženik ne može s uspjehom osporavati valjanost tog prijenosa.

14. Tuženik se također ne može s uspjehom pozivati na okolnost da je dopisom od 7. lipnja 2018. godine (str. spisa 130-132) otkazao ugovor o dugoročnom najmu nekretnina po čl. 544. ZOO-a. Iz sadržaja dopisa proizlazi da je tuženik upozorio Raiffeisen consulting d.o.o. na povredu obveza iz čl. 8. ugovora odnosno na kršenje obveze da neće prenositi/ustupati svoja prava i obveze iz ugovora bez prethodne pisane suglasnosti tuženika. Dodatno, tuženik je u dopisu naveo i da je prodajom nekretnina za iznos znatno niži od stvarne tržišne vrijednosti nekretnina izravno oštećen s obzirom na utvrđenu obvezu da u slučaju prodaje predmetnih nekretnina, iznos kupoprodajne cijene koji ostane nakon odbitka cijene po kojoj je Raiffeisen consulting d.o.o. steklo iste, uvećan za ugovorom određene troškove, ugovorne stranke dijele na jednake dijelove. U dopisu se navodi da tuženik izjavljuje raskid ugovora od 29. studenog 2006. godine. O povredama na koje se poziva tuženik u dopisu pravomoćno je odlučeno u parnici u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-374/2021 (str. spisa 158-163) u kojem je odbijen zahtjev Grada Rijeke, kao tužitelja, da se utvrdi da je ugovor od 29. studenoga 2006. godine raskinut 7. lipnja 2018. godine. Odluka je potvrđena presudom VTS RH posl.br. Pž-1898/2023 od 17. siječnja 2024. godine (str. spisa 164-168)

15. Nadalje, iz sadržaja dopisa od 4. lipnja 2018. godine, otpremljenog društvu Raiffeisen consulting d.o.o. Zagreb 7. lipnja 2018. godine, ne proizlazi da je izjavljen otkaz ugovora zbog otuđenja stvari. Tuženik otkaz ugovora nije izjavio niti u naknadnom dopisu od 25. lipnja 2018. godine (str. spisa 173-174) upućenom punomoćniku tužitelja. U tom se dopisu tuženik, po punomoćniku, poziva na povredu čl. 8. ugovora o najmu i učinke izjavljenog raskida prema dopisu od 7. lipnja 2018. godine za koje je pravomoćno utvrđeno da nisu proizveli učinak raskida ugovora. Ujedno je izražena volja za povratom posjeda nekretnina te je osporen račun za najam broj 001/18. Zbog navedenog, tuženik se neutemeljeno poziva na okolnost da su u utuženom razdoblju nastupili učinci otkaza ugovora zbog otuđenja stvari (čl. 544. ZOO-a).

16. Imajući navedeno u vidu kao i okolnost da tuženik tužitelju nije izjavio otkaz ugovora zbog otuđenja stvari po čl. 544. ZOO-a, već je dao izjavu o raskidu ugovora zbog povreda ugovornih obveza, ugovor o zakupu od 29. studenog 2006. godine je ostao važeći između tužitelja kao pribavitelja stvari i tuženika kojem su nekretnine već bile predane u posjed, sve pozivom na odredbu čl. 541. st.1 ZOO-a odnosno po sili zakona.

17. Dodatno se ističe da je osim općeg propisa o otkazivanju iz čl. 544. ZOO-a, prema odredbi čl. 27. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, važećeg u vrijeme slanja dopisa od 7. lipnja 2018. godine, bilo propisano da je jedini slučaj otkazivanja ugovora o zakupu zaključenog na određeno vrijeme od strane zakupnika, moguć ako zakupodavac u primjerenom roku koji mu je zakupnik za to ostavio ne dovede prostor u stanje u kojem ga je dužan predati, odnosno održavati, a navedeno nije razlog koji se navodi u tuženikovom dopisu od 7. lipnja 2018. godine.

18. Budući da je odredbom čl. 541. st. 1 ZOO-a propisano da u slučaju otuđenja stvari koja je prije toga predana u zakup, pribavitelj stvari stupa na mjesto zakupodavca te da nakon toga prava i obveze iz zakupa nastaju između njega i zakupnika, utvrđeno je da je tužitelj kao stjecatelj nekretnine aktivno legitimiran tražiti zakupninu po računima za zakup.

19. Uvjerljiv je tuženikov navod da je tuženik vršio povrat računa. Navedeno je tuženik činio pogrešno držeći da su nastupili učinci raskida ugovora. Navedeno proizlazi iz sadržaja tuženikovog dopisa od 25. lipnja 2018. godine (str. spisa 84-85) kao primjerice i dopisa na str. spisa 24, 395, 715, 1018, 1333 i 1629). S obzirom da je pravomoćno odlučeno da izjava od 7. lipnja 2018. godine nije proizvela pravni učinak raskida ugovora, povrat računa predstavlja jednostrane akte tuženika koji nisu od utjecaja na ocjenu postojanja obveze plaćanja zakupa.

20. Iz dopisa kojim su vraćani računi tužitelju ne proizlazi da bi bio sporan obračun visine zbog nepravilnog obračuna tečaja. Tuženik u prilog dokazivanja osnovanosti prigovora na obračun iskazan u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja po utuženim računima nije niti dostavio odgovarajuće pisane dokaze. Stoga je utvrđeno da je tužitelj pravilno, sukladno ugovorenim uvjetima, izvršio obračun kunske protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan ispostavljanja računa.

21. Osnovano je međutim, osporen obračun površine od 58.487 m2 po utuženim računima iz razloga što je iz ugovora o dugoročnom najmu od 29. studenog 2006. godine vidljivo da se radi o sveukupnoj površini od 58.439 m2, a što nalazi potvrdu i u Zapisniku o primopredaji nekretnina od 31. siječnja 2007. godine (str. spisa 201- 202) iz kojeg je utvrđeno da je tuženik potvrdio okolnost predaje u posjed površine od 58.439 m2. Stoga je tuženik u obvezi podmiriti najam/zakup za površinu od 58.439 m2

22. Slijedom iznijetog utvrđenja, po utuženim računima je od iskazane kunske protuvrijednosti obračuna najma za površinu od 58,487 m2 valjalo izvršiti izračun jedinične kunske protuvrijednosti najma po m2 po ugovorenom tečaju te je po tako iskazanoj jediničnoj cijeni obračunat najam za površinu od 58,439 m2 uz obračun pripadajućeg PDV-a od 25%. Preračunavanje kunskih iznosa izvršeno je primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kn, sukladno pravilima o preračunavanju i zaokruživanju iz čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj budući da je u vrijeme donošenja odluke euro postao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj (čl. 13. i 48. st. 1 i 2 Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj - NN 57/22 i 88/22).

23. Prema naznačenom načinu obračuna utvrđeno je da je jedinična cijena u kunskoj protuvrijednosti iznosa za siječanj 2019. godinu iznosila 2,15 kn po m2 zbog čega je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim za iznos od 20.844,76 EUR pa je odlučeno kao u točki VII. izreke; za svibanj 2019. godinu iznosila 2,14 kn po m2 zbog čega je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim za iznos od 20.747,80 EUR pa je odlučeno kao u točki III. izreke; za kolovoz 2019. godinu iznosila 2,14 kn po m2 zbog čega je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim za iznos od 20.747,80 EUR pa je odlučeno kao u točki IX. izreke; za rujan 2019. godinu iznosila 2,14 kn po m2 zbog čega je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim za iznos od 20.747,80 EUR pa je odlučeno kao u točki V. izreke; za prosinac 2020. godinu iznosila 2,18 kn po m2 zbog čega je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim za iznos od 21.135,61 EUR pa je odlučeno kao u točki I. izreke; za siječanj 2022. godinu iznosila 2,18 kn po m2 zbog čega je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim za iznos od 21.135,61 EUR pa je odlučeno kao u točki XI. izreke.

24. U preostalom dijelu (za neutemeljeno obračunatu razliku u površini zakupa) tužbeni zahtjev ocijenjen je neosnovanim i to za siječanj 2019. godinu u iznosu od 51,47 EUR zbog čega je odlučeno kao u točki VIII. izreke; za svibanj 2019. godinu u iznosu od 92,15 EUR zbog čega je odlučeno kao u točki IV. izreke; za kolovoz 2019. godinu u iznosu od 7,73 EUR zbog čega je odlučeno kao u točki X. izreke; za rujan 2019. godinu u iznosu od 58,38 EUR zbog čega je odlučeno kao u točki VI. izreke; za prosinac 2020. godinu u iznosu od 64,52 EUR zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke i za siječanj 2022. godinu u iznosu od 11,80 EUR zbog čega je odlučeno kao u točki XII. izreke.

25. Odluke o održavanju na snazi/ukidanju platnog naloga temelje se na primjeni odredbe čl. 451. st. 3 ZPP-a.

26. Kako je točkom 6.6. Ugovora o dugoročnom najmu od 29. studenog 2006. godine plaćanje najamnine bilo predviđeno zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec osnovani su zahtjevi za isplatom zakonskih zateznih kamata jer je utvrđeno da se odnose na razdoblje kada je tuženik kao dužnik pao u zakašnjenje s obvezom isplate najamnine. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na primjeni čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a.

27. Navodom o napuštanju posjeda, s obzirom da se radi o ugovoru s ugovorenim trajanjem zakupa od 15 godina (počev od 31. siječnja 2007. godine – str. spisa 201- 202) tuženik ne može s uspjehom izbjeći obvezu plaćanja zakupa budući da sama činjenica napuštanja posjeda, sve i da je istinita, predstavlja povredu ugovorom preuzetih obveza na strani tuženika u smislu točki 6.14., 6.16. i 6.17 ugovora o zakupu (str. spisa 23-35) na temelju čega ne može doći do gašenja ugovorom preuzetih obveza plaćanja zakupnine. Stoga je ocijenjeno nepotrebnim saslušanje bivših zastupnika po zakonu tuženika IS, GS i TS kao i saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja ČS.

28. S obzirom da su sve činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva utvrđene iz dostavljenih pisanih isprava valjalo je ocijeniti suvišnim i nepotrebnim dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka RS, kao i svjedoka BS, predložene na okolnost dokazivanja izvršenih povrata računa budući da se u dopisima kojima je vršen povrat računa tuženik neutemeljeno poziva na nastupanje pravnih posljedica raskida ugovora o kojem je već pravomoćno odlučeno u predmetu P-374/2021.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5 i 155. ZPP-a. Tužitelj nije uspio u sporu samo u razmjeno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog čega nisu nastali posebni troškovi pa je tužitelju valjalo priznati nastale troškove ovršnih postupka zbog čega je odlučeno kao u točkama I.,III.,V.,VII.,IX. i XI. izreke, primjenom odredbe čl. 451. st.3 ZPP-a.

30. U odnosu na preostali parnični trošak tužitelju je priznato zastupanje po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za radnje kako slijedi u predmetu P-205/2025, prije spajanja, prema v.p.s. 21.200,13 EUR za podnesak od 25. travnja 2025. godine 500,00 EUR (T.br. 8.1.), a nakon spajanja prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva (125.645,43 EUR), primjenom čl. 37. st. 1 ZPP-a, za zastupanje na pripremnom i ročištu za glavnu raspravu od 24. rujna 2025. godine 1.500,00 EUR u granicama troškovnika na str. spisa 332 (T.br. 9.1.); u predmetu P-204/2025, prije spajanja, prema v.p.s. 20.839,95 EUR za sastav podneska od 12. svibnja 2025. godine 500,00 EUR (T.br. 8.1.); u predmetu P- 215/2025, prije spajanja, prema v.p.s. 20.806,18 EUR za sastav podneska od 28. travnja 2025. godine 500,00 EUR (T.br. 8.1.); u predmetu P-267/2025, prije spajanja, prema v.p.s. 20.896,23 EUR za sastav podneska od 15. svibnja 2025. godine 500,00 EUR (T.br. 8.1.); u predmetu Povrv-49/2025, prije spajanja, prema v.p.s. 20.755,53 EUR za sastav podneska od 12. svibnja 2025. godine 500,00 EUR (T.br. 8.1.); u predmetu Povrv-59/2025, prije spajanja, prema v.p.s. 21.147,41 EUR za sastav podneska od 20. srpnja 2025. godine 500,00 EUR (T.br. 8.1.), pripadajući PDV od 25% 1.125,00 EUR i sudske pristojbe za presudu 663,61 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19, 92/21 i 37/23). Stoga je odlučeno kao u točki XIII. izreke.

U Rijeci, 7. studenoga 2025. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.