Poslovni broj: P-340/2021-21

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja MIKULIČIĆ M. GRUPA d.o.o. Stobreč, Sv. Lovre 61, OIB: 11483017654, kojeg zastupa punomoćnica Nikica Bojkić, odvjetnica u Splitu, Lj. Posavskog 15, protiv tuženika HOK OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o. Zagreb, Trg Marka Marulića 2, radi naknade štete u iznosu od 6.998,47 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika GB, odvjetničke vježbenice kod odvjetnice Tanje Bote iz Splita, 7. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku HOK osiguranje d.d. OIB: 00432869176 da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju MIKULIČIĆ M. GRUPA d.o.o. OIB: 11483017654 iznos od 6.998,47 EUR (52.730,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na:

- iznos od 5.671,25 EUR (42.730,00 kn) teku od 10. kolovoza 2019. do isplate,

- iznos od 1.327,23 EUR (10.000,00 kn) od 28. prosinca 2019. do isplate, sve po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. ZOO-a, a koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak s zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju da u roku od petnaest dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 433,21 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. studenog 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. svibnja 2021. podnio ovom sudu tužbu protiv uvodno navedenog tuženika, radi naknade štete. Tužitelj u tužbi navodi da je tijekom noći s 9. na 10. kolovoza 2019. autobus registracijske oznake [registarska oznaka], vlasništvo tvrtke „Gray line“ Trogir, Put Salduna 15 sa svojim stražnjim dijelom udario u mobilnu kućicu koja je u vlasništvu tužitelja, prilikom kojeg udarca da je došlo do pucanja keramike i sanitarije u kupatilu objekta te je na taj način počinjena materijalna šteta u iznosu od 42.730,00 kn. U vremenskom periodu od 26. prosinca 2019. do 28. prosinca 2019. navedeni autobus registracijske oznake [registarska oznaka] da je ponovno prouzročilo štetu na mobilnoj kućici na način da je prilikom ovog štetnog događaja udario u klima uređaj marke „Hitachi“ koji je instaliran na sjevernoj strani mobilne kućice, oštetivši klima uređaj i fasadu te kućice. Sve navedene štetne događaje da je utvrdila Policijska postaja Split, naknadnim razgovorom s vlasnikom tvrtke „Gray line“ NB dana 18. siječnja 2020., a koji da je to potvrdio i naveo da su štetne događaje počinili njegovi djelatnici ČB i JB. Za sve navedeno, PU Splitsko-dalmatinska, II. policijska postaja Split da je izdala potvrdu te da je tužitelja informirala kako je navedeni autobus osiguran kod osiguravajućeg društva HOK osiguranje d.d.

2. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da je njegov odštetni zahtjev tuženik odbio, navodeći da šteta nije prouzročena uporabom vozila na javnoj cesti ili drugoj površini na kojoj se odvija promet već na privatnoj šljunčanoj površini, a slijedom čega da ista nije u pokriću police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, kao i da policija nije pokrenula postupak protiv odgovorne osobe zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Tužitelj ističe da je protiv otklona odštetnog zahtjeva izjavio prigovor, a koji prigovor tuženik nije prihvatio. U tom prigovoru, tužitelj da je naveo kako iz niti jedne isprave odnosno dokumenta na kojima se zasniva odluka o otklonu ne proizlazi da šteta nije nastala uporabom vozila na javnoj cesti ili drugoj površini na kojoj se odvija promet. To posebno kad se ima u vidu da je parkiralište po svojoj namjeni otvoreno područje namijenjeno isključivo parkiranju vozila, a na koji prostor da se pristupa sa javne ceste. Dakle, parkiralište da spada u „drugu površinu na kojoj se odvija promet“, a iz policijskih potvrda da nedvojbeno proizlazi kako je šteta koja je počinjena tužitelju, počinjena zbog nepravilnog manevra vozača na tom parkiralištu. Pokretanje prekršajnog postupka protiv počinitelja prekršaja od strane policije da nema niti smije imati utjecaja na odluku o odštetnom zahtjevu, obzirom da naknada štete spada u građanskopravnu odgovornost, koja je šira od kaznenopravne odnosno prekršajnopravne odgovornosti. Osnovanost takvog stajališta tužitelja da proizlazi iz odredbe članka 22. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje u tekstu: ZOOP), kao i iz izjave o namirenju Croatia osiguranja d.d. od 23. travnja 2020., kojim se to društvo očitovalo na odštetni zahtjev tužitelja, te mišljenja Triglav osiguranja d.d., kojim se očituje na stav tuženika iz odštetnog zahtjeva. Iz očitovanja Triglav osiguranja d.d. o ovoj konkretnoj situaciji, a što je iz izjave o namirenju od strane Croatia osiguranja d.d. za štetu počinjenu 6. kolovoza 2019. na istom mjestu i potvrđeno, da proizlazi kako je uobičajena poslovna praksa osiguravajućih društava u situacijama obveznog osiguranja u prometu utvrditi odgovornost za naknadu štete na temelju štetnog događaja koji je prouzročen na parkirnom prostoru. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 52.730,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 42.370,00 kn od 10. kolovoza 2019. do isplate te na iznos od 10.000,00 kn od 28. prosinca 2019. do isplate, te mu naknaditi troškove ovog postupka.

3. U odgovoru na tužbu od 20. listopada 2022. tuženik je u cijelosti osporio sve navode iz tužbe i to: sam nastanak štetnih događaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju, odgovornost, uzročno-posljedičnu vezu između navodnih štetnih događaja i štete, kao i osnov i visinu štete koju tužitelj potražuje. Podredno, ukoliko tužitelj dokaže sve prednje navedeno, a osobito da je do štetnih događaja uopće došlo, tuženik je naveo kako tužitelj nema pravo na naknadu štete od tuženika na temelju police osiguranja od automobilske odgovornosti, jer da su se događaji koje tužitelj opisuje dogodili izvan javne ceste ili površine na kojoj se odvija promet, a sve to u smislu članka 22. stavak 1. i 3. ZOOP-a. Dakle, tuženik kao osiguratelj da ne odgovara za štetu, jer je do događaja koje opisuje tužitelj došlo izvan prometnice. Pored navedenog, tuženik je naveo da prigovara i tijeku kamate kako je postavljen tužbenim zahtjevom. Sukladno tome, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obvezati ga na naknadu parničnog troška tuženiku, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ostao kod navoda iz tužbe, dodatno navodeći da je tuženik već u svojem internom postupku povodom odštetnog zahtjeva tužitelja utvrdio da je do štetnog događaja došlo na način kako je on opisan u tužbi, da je utvrdio svoju pasivnu legitimaciju kao osiguravatelj vozila te da je utvrdio aktivnu legitimaciju tužitelja za potraživanje naknade štete. Što se tiče uzročno posljedične veze, tužitelj je naveo da je ista nesporna te da se na tu okolnost predlaže saslušanje svjedoka TB, kao i da se dostavlja račun Industry Impex d.o.o. koji je ispostavljen radi zamjene Hitachi klima uređaja oštećenog prilikom štetnog događaja. Tužitelj je istakao i da predmetna površina na kojoj se dogodio štetni događaj u ovom predmetu spada pod ostalu površinu na kojoj se odvija promet sukladno članku 22. stavak 3. ZOOP-a i to uporabom vozila u svrhu prometa sukladno stavku 1. istog članka. Tužitelj je isto tako ispravo navode iz tužbe u odnosu na registracijsku oznaku autobusa koji je udario u njegove mobilne kućice navodeći da se radi o registracijskoj oznaci [registarska oznaka]. S druge strane, tuženik je ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu i prigovorima kojima osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, posebno ističući da tužitelj nema pravo na naknadu štete od tuženika na temelju police osiguranja od automobilske odgovornosti, jer da su se događaji koje opisuje tužitelj dogodili izvan javne ceste ili površine na kojoj se odvija promet.

5. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: troškovnik (stranice 5-8 spisa), potvrdu MUP RH, PU Splitsko – Dalmatinska, II. policijska postaja Split broj: 511-12-24-B-2229/19 od 31. siječnja 2020. (stranica 9 spisa), odluku HOK osiguranja d.d. kojom se odbija prigovor tužitelja od 5. ožujka 2020. (stranica 10 spisa), prigovor tužitelja upućen tuženiku od 1. travnja 2020. (stranice 11-12 spisa), dopis tuženika upućen tužitelju od 2. travnja 2020. (stranica 13 spisa), Izjavu o namirenju broj 29 AO 2234 2020 od 23. travnja 2020. (stranica 14 spisa), dopis Triglav osiguranja d.d. broj 2020/0006675 od 25. ožujka 2020. (stranice 15-16 spisa), zapisnik Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split klasa: 471-02/17-01/398, ur. broj: 513-07-17-17-5 od 23. studenog 2017. (stranice 30- 32 spisa), Izvadak iz poslovnih knjiga - konto kartica tužitelja za razdoblje od 1.1.2022. do 31.12.2022. (stranica 33 spisa), račun društva Industry Impex d.o.o. Split br. 347/FIN/1 od 6. listopada 2022. (stranica 34 spisa), dopise MUP RH, PU Splitsko – Dalmatinske, Službe za upravne poslove od 23. travnja 2023. i 12. srpnja 2023. (stranice 49 i 56 spisa), kao i priloženu sudsku praksu. Isto tako, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka TB. Sud je nije po prijedlogu tužitelja odredio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku građevinske struke, a na okolnost visine nastale štete, budući da tužitelj nije naveo činjenice koje se odnose na vrstu, odnosno opis nastale štete, a niti je u tom smislu dostavio u spis relevantne dokaze. Stoga je sud smatrao suvišnim izvoditi dokaz vještačenjem, na okolnost visine štete, kada tužitelj nije naveo niti dokazao vrstu i nastanak te štete.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosu od 52.730,00 kn, što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije (1 euro = 7,53450 kuna) iznosi 6.998,47 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime naknade štete.

8. Prema navodima iz tužbe, tužitelju je šteta nastala u dva odvojena štetna događaja i to prvi put tijekom noći s 9. na 10. kolovoza 2019. kada je autobus registracijske oznake [registarska oznaka], vlasništvo tvrtke „Gray line“ Trogir, Put Salduna 15, za koji autobus je to društvo sklopilo ugovor s tuženikom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, sa svojim stražnjim dijelom udario u mobilnu kućicu tužitelja prilikom kojeg udarca je došlo do oštećenja keramike i sanitarije u kupatilu objekta te je na taj način počinjena materijalna šteta u iznosu od 42.730,00 kn, te drugi put u vremenskom periodu od 26. prosinca 2019. do 28. prosinca 2019. kada je navedeni autobus registracijske oznake [registarska oznaka] ponovno prouzročio štetu na mobilnoj kućici na način da je prilikom tog štetnog događaja udario u klima uređaj marke „Hitachi“ koji je instaliran na sjevernoj strani mobilne kućice, oštetivši klima uređaj i fasadu te kućice.

9. U konkretnom slučaju između stranka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, sam nastanak štetnih događaja, odgovornost tuženika, uzročno-posljedična veza između štetnih događaja i štete, kao i osnov i visina štete koju tužitelj potražuje. Isto tako, tuženik je naveo da tužitelj nema pravo na naknadu štete od tuženika na temelju police osiguranja od automobilske odgovornosti, jer da su se događaji koje tužitelj opisuje dogodili izvan javne ceste ili površine na kojoj se odvija promet, a sve to u smislu članka 22. stavak 1. i 3. ZOOP-a.

10. Odredbom članka 11. stavak 1. ZOOP-a propisano je da odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavka 1. tog Zakona oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju.

11. Odredbom članka 12. stavak 4. ZOOP-a propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

12. Nadalje, prema odredbi članka 22. stavak 1. ZOOP-a, vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari.

13. Prema odredbi članka 22. stavak 3. ZOOP-a, ugovorom o osiguranju iz stavka 1. toga članka pokrivene su štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije te po propisima o registraciji moraju imati prometnu dozvolu.

14. Odredbom članka 965. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Prema stavku 2. tog članka ZOO-a, oštećena osoba ima, od dana kad se dogodio osigurani slučaj, vlastito pravo na naknadu iz osiguranja te je svaka kasnija promjena u pravima osiguranika prema osiguratelju bez utjecaja na pravo oštećene osobe na naknadu.

15. Odredbom članka 1045. stavak 1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema članku 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezinog povećavanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema tome, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su pretpostavke odgovornosti za štetu: a) postojanje osobe odgovorne za štetu (štetnik), b) protupravna štetna radnja, c) postojanje štete i d) uzročna veza između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje. Sve navedene pretpostavke se moraju kumulativno ispuniti da bi postojala odgovornost za štetu.

16. Iz dostavljene potvrde PU splitsko-dalmatinske, II. policijske postaje Split od 31. siječnja 2020. je razvidno da se istom potvrđuje da je 6. kolovoza 2019. u Stobreču, Sv. Lovre br. 61, nepoznati vozač na parking prostoru upravljao putničkim kombi vozilom marke Volkswagen Crafter reg. [registarska oznaka], vlasništvo tvrtke Gray Line, Trogir, Put Salduna 15 te da je uslijed vožnje unatrag udario u mobilnu kućicu smještenu uz parking prostor, oštetivši na taj način njenu fasadu. Nadalje, u potvrdi se navodi da prema izjavi odgovorne osobe Mikuličić M.Grupa procijenjena šteta iznosi oko 10.000,00 kn. U toj potvrdi se navodi i da je tijekom noći s 9. na 10. kolovoza 2019. nn vozač navedene tvrtke s autobusom marke Setra reg. oznake [registarska oznaka], također u vlasništvu Gray Line, Trogir, Put Salduna 15, sa stražnjim dijelom udario u istu kućicu koje prilike je došlo do pucanja keramike i sanitarija u kupatilu objekta, napravivši na taj način materijalnu štetu u iznosu od oko 35.000,00 kn. Nadalje, u vremenskom periodu od 26. prosinca 2019. do 28. prosinca 2019. nn vozač da je ponovno s autobusom marke Setra reg. oznake [registarska oznaka], također u vlasništvu Gray Line, Trogir, Put Salduna 15, sa stražnjim dijelom autobusa udario u klima uređaj marke Hitachi koji je instaliran na sjevernoj strani mobilne kućice i na navedeni način isti oštetio, kao i fasadu te kućice. U potvrdi se navodi da je u Policijskoj postaji Trogir 18. siječnja 2020., na naprijed navedene okolnosti, obavljen razgovor s vlasnikom tvrtke Gray Line, ĐB, a koji da je iskazao da je upoznat s navedenim događajima te da je u vremenima kada su se dogodila oštećenja prilikom parkiranja, s vozilom Volkswagen Crafter reg. [registarska oznaka] upravljao njegov zaposlenik ČB, dok je s autobusom marke Setra reg. oznake [registarska oznaka] upravljao njegov djelatnik JB.

17. Iz tuženikovog odgovora na odštetni zahtjev tužitelja, a koji je tužitelj podnio tuženiku 28. kolovoza 2019., proizlazi da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom koji se odnosio na štetni događaj od 10. kolovoza 2019. Iz tog odgovora je nadalje razvidno da je tuženik otklonio taj odštetni zahtjev navodeći kako je utvrdio da šteta nije prouzročena uporabom vozila na javnoj cesti ili drugoj površini na kojoj se odvija promet, već na privatnoj šljunčanoj površini, a zbog čega da ista nije u pokriću police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. U tom dopisu je navedeno i da policija nije protiv odgovornih osoba pokrenula postupak zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Također, u tom dopisu je navedeno i da iz potvrda policije proizlazi da je do štete došlo u tri odvojena vremenska perioda, od čega prvi put u naletu vozila ST9718-O, koje da nije bilo osigurano kod tuženika, već kod Croatia osiguranja d.d., a zbog čega da nije moguće utvrditi koji dio štete bi nastao u naletu vozila ST4444-GL.

18. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj, protiv naprijed navedene odluke tuženika o otklonu odštetnog zahtjev, podnio tuženiku prigovor od 1. travnja 2020., a u kojem prigovoru je u bitnom navedeno ono što je o sadržaju tog prigovora tužitelj naveo u tužbi. Iz dopisa tuženika od 2. travnja 2020. razvidno je da tuženik nije uvažio tužiteljev prigovor te da je isti odbio, a zbog istih razloga koji su navedeni u otklonu odštetnog zahtjeva.

19. Uvidom u Izjavu o namirenju broj 29 AO 2234 2020 od 23. travnja 2020. utvrđeno je da je tom izjavom tužitelj, kao oštećenik, potvrdio da su primitkom sporazumno utvrđene svote od 2.950,00 kn u cijelosti namireni svi njegovi zahtjevi vezani uz štetu iz štetnog događaja od 6. kolovoza 2019. u Sv. Lovre br. 61., a isplatu kojeg iznosa se tužitelju obvezala izvršiti Croatia osiguranje d.d. Tužitelj je u toj izjavi naveo i da primitkom navedene svote u vezi s ovim štetnim događajem nema, niti da će imati, ikakvih daljnjih potraživanja prema Rumba d.o.o., ili prema Croatia osiguranje d.d., ili prema bilo kojoj trećoj osobi. Tužitelj je u toj izjavi naveo i da do sada nije namirio štetu u vezi s tom nezgodom od osiguranika, osiguravatelja ili treće osobe.

20. Iz dopisa Triglav osiguranja d.d. broj 2020/0006675 od 25. ožujka 2020. razvidno je da je to osiguravajuće društvo otklonilo tužiteljev odštetni zahtjev za naknadu štete od 27. prosinca 2019. nastale na tužiteljevoj mobilnoj kućici na način da je kombi vozilo reg. oznake [registarska oznaka], osigurano kod tuženika, vožnjom unatrag udarilo u tu mobilnu kućicu te je nastala imovinska šteta na istoj. To osiguravajuće društvo je uputilo tužitelja da naknadu štete ostvari od stvarnog štetnika i njegovog osiguratelja, odnosno tuženika, a koji da je u obvezi tu štetu naknaditi po polici autoodgovornosti vozila njihovog osiguranika.

21. Iz zapisnika Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split od 23. studenog 2017. proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor te da je predmet istog bio porez na dodanu vrijednost od 1. siječnja 2016. do 30 . rujna 2019. Nadalje, u zapisniku je navedeno da je Ugovorom o osnivanju prava građenja od 25. travnja 2016. koji je sklopljen između vlasnika zemljišta, katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], VB i tužitelja ugovoreno da VB opterećuje svoje zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pravom građenja u korist tužitelja, kao nositelja i stjecatelja tog prava građenja, radi izgradnje hotela i prostora turističke namjene te da je tužitelj, kao investitor, sklopio ugovor o građenju od 12. srpnja 2016. s Visoko Potkrovlje d.o.o. Split, kao izvođačem, radi izvođenja građevinskih i obrtničkih radova na poslovno – turističkom objektu. U zapisniku je navedeno i da je očevidom od 3. studenog 2017. utvrđeno da je građevinski objekt izrađen u roh-bau izvedbi, kao i da je u potpunosti dovršena izgradnja četiri mobilne kućice.

22. Iz Izvatka iz poslovnih knjiga - konto kartice tužitelja za razdoblje od 1.1.2022. do 31.12.2022. proizlazi da su u poslovnim knjigama tužitelja evidentirane, kao roba u skladištu, kućice, u vrijednosti od 572.680,41.

23. Uvidom u račun društva Industry Impex d.o.o. Split br. 347/FIN/1 od 6. listopada 2022. utvrđeno je da se radi o računu koje je to društvo izdalo tužitelju na ime cijene za dobavu i ugradnju klima uređaja Cooper&Hunter, a koji račun je izdan na ukupan iznos od 4.400,00 kn (583,98 EUR).

24. Iz dopisa MUP RH, PU Splitsko – Dalmatinske, Službe za upravne poslove od 23. travnja 2023. i 12. srpnja 2023. utvrđeno je da za razdoblje od 1. kolovoza 2019. do 2. lipnja 2020. kao vlasnik autobusa marke i tipa Setra S 315 HD, registarskih oznaka [registarska oznaka], bilo evidentirano društvo Gray Line d.o.o., OIB: 85024817541, te da je taj autobus u periodu od 15. svibnja 2019. do 15. svibnja 2020. bi osiguran kod HOK osiguranja. Također je navedeno i da se vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] ne nalazi u evidenciji registriranih motornih vozila koje vodi to ministarstvo.

25. Iz tužbi priloženog troškovnika proizlazi da se isti odnosi na opis radova, jedinične cijene te konačne cijene pojedinih radova, a koji radovi se odnose na dobavu materijala i izvedbu toplinske fasade, izradu vanjskog sloja fasade, radove na instalaciju vode i kanalizacije, izradu vertikalne hidroizolacije zida, demontažu i montažu sanitarne opreme u sanitarnom čvoru objekta, uklanjanje postojećih vodovodnih instalacija i kanalizacije te montažu novih, zatim na dobavu, izradu i zamjenu čelične konstrukcije vanjskog zida objekta, završno bojanje i druge radove. U tom troškovniku navedena je ukupna cijena opisanih radova u iznosu od 42.730,00 kn. Međutim, iz tog troškovnika nije razvidno tko je isti sastavio, budući da to u troškovniku nije navedeno niti je troškovnik od bilo koga potpisan. Isto tako, iz samog troškovnika nije razvidno kada je taj troškovnik sastavljen i na što se odnose opisani radovi. Tužitelj u tužbi nije naveo tko je taj troškovnik i kada sastavio. Dakle, nije razvidno da bi se radovi navedeni u tom troškovniku odnosili upravo na radove potrebne za popravak tužiteljeve montažne kućice, odnosno za otklanjanje nastale štete na toj mobilnoj kućici, a kao posljedice štetnih događaja koje tužitelj navodi u tužbi. Stoga se ne može zaključiti da bi se taj troškovnik odnosio upravo na radove popravka tužiteljeve mobilne kućice, a radi čega isti, po ocjeni ovog suda, ne predstavlja relevantan dokaz o nastaloj šteti i visini iste.

26. Sukladno prijedlogu tužitelja, na ročištu održanom kod ovog suda 27. listopada 2023., saslušan je svjedok TB koji je u svom iskazu naveo da je kod tužitelja radio i obavljao poslove prokurista u periodu od četiri do pet godina te da je tako bilo i u utuženom razdoblju. U odnosu na sam štetni događaj, naveo je da se u konkretnom slučaju radilo o mobilnim kućicama tužitelja, koje je tužitelj iznajmljivao. Ukupno da je bilo četiri mobilne kućice, koje su površine 9x4 m2 odnosno ukupno 36 m2, visine oko 3 m i koje su napravljene od čelične konstrukcije. Te kućice da su smještene na zemljištu do kojeg se odmah nalazio parking za autobuse, a koji parking da je za parkiranje svojih autobusa koristila tvrtka Grey Line. Nadalje je naveo da je do prvog udara u kućicu došlo tako da se autobus, koji je velikih dimenzija, okretao na tom parkingu te je vozeći unatrag udario u jednu od mobilnih kućica te je oštetio fasadu, a od udara autobusa da su oštećeni i klupica u kupatilu mobilne kućice, kao i pločice u kupatilu. S obzirom da su u kućici bili gosti, koji su tu kućicu iznajmili, isti da su tužitelja o tome obavijestili te da su pozvali policiju, koja je došla i napravila uviđaj, fotografirala nastalu štetu te sastavila cjelokupno izvješće. Neposredno nakon toga, autobus iste tvrtke, također vozeći unatrag, da je udario u klima uređaj jedne od mobilnih kućica, oštetivši tu klimu, a koja da se nalazila na podu, nekih dva metra od kućice. Nakon tog događaja da je također pozvana policija koja je napravila uviđaj. Svjedok navodi da je u oba slučaja on osobno prijavio događaj policiji. U odnosu na prvi štetni događaj (kod udara u fasadu i kupatilo), oštećena kućica da je odmah, dva do tri dana nakon toga, popravljena, a sam popravak da je trajao pet dana. To sve iz razloga što je bila turistička sezona te se radi iznajmljivanja nije moglo čekati s dužim popravkom. Zbog toga, tužitelj da nije tražio bilo kakve ponude za popravak, već da je u dogovoru s djelatnicima Visokog potkrovlja koji su radili na obližnjem hotelu dogovoren popravak, a koji da su oni i izvršili. Ukupan trošak za popravak fasade i kupatila da je iznosio oko 38.000,00 kn, pri čemu da se polovica tog iznosa odnosila na zamijenjeni materijal te polovica iznosa na radove. Izvršeni radovi da su radnicima plaćeni u gotovini. Na pitanje ima li tužitelj račune za kupljeni materijal, svjedok je naveo da postoji stotine računa.

27. Nadalje, svjedok TB je naveo i da je danas moguće u kućici vidjeti gdje su bila oštećenja, jer da su nove pločice koje su zamijenjene u kupatilu, druge nijanse u odnosu na one koje su bile ranije postavljene. Svjedok je iskazao i da je osim dva događaja koja je naveo, također bio još jedan udar mini autobusa u jednu od kućica, a koji se dogodio ranije i kojom prigodom na kućici nije bilo neke značajnije štete pa stoga taj događaj da nije prijavljen policiji. Svjedok je naveo da mu nije poznato da je tužitelj potraživao naknadu štete od bilo kojeg drugog osiguravajućeg društva, osim od tuženika. Iskazao je i da je osim uviđaja kojeg je obavila policija u odnosu na nastala oštećenja na fasadi, kupatilu i u drugom slučaju na klima uređaju, naknadno da su bili i predstavnici HOK osiguranja radi pregleda tih oštećenja. Istakao je da je kod prvog udara autobusa u kućicu glavnina štete bila na fasadi objekta, jer da se radi o aluminijskim profilima koji su se "iskrivili" te je bilo potrebno skinuti fasadu i isto ispraviti, a što je u konačnici i napravljeno, dok se manja šteta odnosi na same pločice u kupatilu. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika stranaka, svjedok je naveo da se oštećeni klima uređaj nije mogao popraviti te da je kupljen novi klima uređaj od firme Hitachi iz Splita, koji su zamijenili klima uređaj i postavili novi. Inače, taj klima uređaj da je stajao na podu do kućice i tu da je bio instaliran, jer da se vanjska jedinica klima uređaja nije postavljala na samu kućicu, nego do nje na podu. To stoga što fasada same mobilne kućice nije pogodna za postavljanje vanjske jedinice klima uređaja na nju. Svjedok je naveo i da on nije bio prisutan na licu mjesta kada su se dogodili udari autobusa o kojima je iskazivao, već da je došao nakon kraćeg vremena, a nakon što su ga o tome obavijestili gosti koji su se nalazili u kućici. Iskazao je i da je zemljište na kojem su se nalazile mobilne kućice u koje je autobus udario u privatnom vlasništvu njegovog sina, koji je inače direktor i vlasnik tužitelja. Na kraju, a na pitanje je li površina po kojoj su se kretali autobusi koji su udarili u kućicu i klima uređaj šljunčana ili je ista asfaltirana, svjedok je iskazao da se radi o parking prostoru koji nije asfaltiran.

28. Tužitelj nije imao primjedbi ni prigovora na iskaz svjedoka TB, navodeći da je taj iskaz u dijelu u kojim isti svjedoči o uzročno-posljedičnoj vezi, počinjenu materijalne štete i visine počinjene materijalne štete uvjerljiv, logičan i vjerodostojan.

29. S druge strane, tuženik je prigovorio iskazu svjedoka navodeći da osporava istinitost tog iskaza te njegovu vjerodostojnost te kako je jedina veza predmetnog svjedoka i ovog postupka njegovo prezime. Tuženik je istakao kako suprotno iskazu svjedoka TB isti u razdoblju u kojem su prema navodima tužitelja dogodili štetni događaji nije kod tužitelja obavljao poslove prokuriste (iz sudskog registara da je razvidno kako je prokura svjedoku opozvana 2016.), niti da iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da bi isti imao bilo kakvih saznanja o navodnim štetnim događajima te postupanju po navodnom nastupu istih. Taj svjedok da navodi kako se sjeća dva naleta autobusa na opisane kućice, budući je predmetne događaje odmah prijavljivao policiji, koja je u oba slučaja došla i napravila uviđaj. Međutim, tuženik navodi da o tome ne postoji apsolutno nikakav dokaz niti da u spisu postoje bilo kakvi zapisnici o očevidu, fotoelaborat odnosno očevidna dokumentacija navodno sačinjena nakon postupanja policije.

30. U odnosu na tuženikovo osporavanje aktivne i pasivne legitimacije stranaka u ovom postupku, potrebno je navesti da je iz potvrde MUP RH, PU Splitsko- dalmatinske, II. policijske postaje Split od 31. siječnja 2020., a koja potvrda predstavlja javnu ispravu u smislu odredbi članka 230. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), razvidno da je tom potvrdom utvrđen nastup štetnih događaja u noći s 9. na 10. kolovoza 2019. te u vremenskom periodu od 26. prosinca 2019. do 28. prosinca 2019., kao i da je u navedenim prigodama utvrđeno da je autobus marke Setra reg. oznake [registarska oznaka] udario u mobilnu kućicu tužitelja, stražnjim dijelom prilikom kretanjima unatrag, te da se radi o autobusu u vlasništvu tvrtke Gray Line. Isto tako iz dopisa MUP RH, PU Splitsko – dalmatinske, Službe za upravne poslove od 12. srpnja 2023. je razvidno da je u vrijeme nastanka navedenih štetnih događaja, vlasnik autobusa reg. oznake [registarska oznaka] bilo društvo Gray Line d.o.o. te da je riječ o autobusu koji je u tom periodu bio osiguran kod tuženika. Iz zapisnika Porezne uprave, Područni ured Split od 23. studenog 2017. te konto kartice tužitelja proizlazi da tužitelj u svom vlasništvu ima (četiri) mobilne kućice. Slijedom navedenog, očito je da je predmetni autobus u vrijeme nastanka štetnih događaja bio osiguran kod tuženika, odnosno da je vlasnik tog autobusa društvo Gray Line d.o.o. u navedenom periodu imao s tuženikom sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu koja može nastati uporabom vozila, kao i da je uporabom tog autobusa, a što proizlazi iz potvrde II. policijske postaje Split, u navedeno vrijeme došlo do udara autobusa u mobilnu kućicu tužitelja. Stoga ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju postoji aktivna legitimacija na strani tužitelja, kao i pasivna legitimacija na strani tuženika. Uostalom, iz spisu priloženih isprava i to tuženikovog otklona odštetnog zahtjeva tužitelja, kao i odluke tuženika o prigovoru tužitelja na taj otklon, razvidno je da tuženik nije osporavao aktivnu legitimaciju tužitelja, odnosno svoju pasivnu legitimaciju.

31. U odnosu na sam nastanak štetnih događaja koje tužitelj navodi u tužbi, navodi se da nastanak štetnih događaja također proizlazi iz naprijed navedene potvrde II. policijske postaje Split od 31. siječnja 2020., kao i iz iskaza saslušanog svjedoka TB.

32. Međutim, u odnosu na nastanak štete, vrstu te štete, kao i uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i štete, ističe se da tužitelj isto, po ocjeni ovog suda, nije dokazao. Naime, u odnosu na nastanak štete, a koja bi se prema navodima tužitelja dogodila 9. odnosno 10. kolovoza 2019. tužitelj nije u spis dostavio relevantne dokaze iz kojih bi sud mogao utvrditi o kakvoj se to točno šteti na mobilnim kućicama tužitelja radilo. Kao što je to već prethodno navedeno, iz spisu priloženog troškovnika nije razvidno tko je taj troškovnik sastavio niti je razvidno da bi se taj troškovnik odnosio upravo na štetu nastalu na mobilnoj kućici tužitelja u naprijed navedeno vrijeme. Iz iskaza saslušanog svjedoka TB, a za koji iskaz je tužitelj naveo da je vjerodostojan i istinit, proizlazi da je tužitelj štetu na mobilnoj kućici koja je nastala u navedeno vrijeme odmah popravio, a sve obzirom na to da se radilo o kućici koju je tužitelj iznajmljivao gostima te je to bilo vrijeme turističke sezone. Međutim, tužitelj u spis nije dostavio bilo kakve dokaze o tome koliko je iznosio trošak popravka, a niti je dostavio dokaz, odnosno predložio izvesti dokaze u odnosu na plaćanje cijene tog popravka, kao i materijala koji su bili potrebni za izvršenje tog popravka. Stoga sud nije mogao, do stupnja izvjesnosti, utvrditi koja je to točno šteta na mobilnoj kućici tužitelja te prigode nastala te da bi se radilo o upravo o šteti koja se navodi u troškovniku priloženom uz tužbu. Ovdje treba istaknuti i da tužitelj nije dostavio u spis, a niti je do zaključenja prethodnog postupka predložio pribaviti isprave koje bi se odnosile na zapisnik o očevidu, fotoelaborat, odnosno drugu dokumentaciju sastavljenu na očevidu, a koja bi očito trebala postojati budući da je svjedok TB iskazao kako je u oba navrata pozvana policija, koja je obavila očevid i sastavila zapisnik o nastalim događajima.

33. U odnosu na drugi štetni događaj, koji je nastao u periodu od 26. prosinca 2019. do 28. prosinca 2019., a u kojem štetnom događaju je prema navodima iz tužbe došlo do oštećenja na mobilnoj kućici na način da je naprijed navedeni autobus udario u klima uređaj, koji je bilo instaliran na sjevernoj strani kućice, oštetivši taj klima uređaj i fasadu iste, navodi se da tužitelj u odnosu na nastanak te štete također u spis nije dostavio niti je do zaključenja prethodnog postupka predložio izvesti dokaze iz kojih bi se mogla utvrditi nastala šteta koju tužitelj navodi. Tužitelj je dostavio u spis račun društva Industry Impex d.o.o. Split navodeći da se radi o računu koji je ispostavljen radi zamjene Hitachi klima uređaja oštećenog prilikom drugog štetnog događaja. Međutim, iz predloženih i izvedenih dokaza sud nije mogao utvrditi o kakvim se to točno oštećenjima na klima uređaju radilo, odnosno da se radi o takvim oštećenjima zbog kojih je klima uređaj bilo potrebno zamijeniti. Iz navedenog računa Industry Impex d.o.o. Split doista je razvidno da je taj račun izdan tužitelju s osnova dobave i ugradnje klima uređaja. Međutim, isto tako je razvidno i da se radi o računu koji je izdan 6. listopada 2022., dakle skoro dvije godine nakon nastanka štetnog događaja, pa se stoga ne može zaključiti da bi se radilo o računu ispostavljenom upravo radi zamjene oštećenog klima uređaja iz štetnog događaja iz prosinca 2019., jer se taj račun mogao odnositi i na nabavku klima uređaja za neke druge potrebe tužitelja. To pogotovo što iz zapisnika Porezne uprave od 23. studenog 2017. proizlazi da je tužitelj bio investitor izgradnje hotela i prostora turističke namjene. Uostalom, iz navoda u tužbi proizlazi da bi šteta na klima uređaju iznosila 10.000,00 kn, dok je iz računa Industry Impex d.o.o. vidljivo da taj račun glasi na ukupan iznos od 4.400,00 kn.

34. Pored naprijed navedenog, ističe se i da je iz potvrde II. policijske postaje Split od 31. siječnja 2020. razvidno i da je neposredno prije prvog štetnog događaja od 9./10. kolovoza 2019., dakle dana 6. kolovoza 2019. također došlo do udara u mobilnu kućicu tužitelja na istom mjestu i to udara putničkog kombi vozila reg. oznake [registarska oznaka], a kojom prilikom da je došlo do oštećenja na fasadi tužiteljeve mobilne kućice. Iz Izjave o namirenju od 23. travnja 2020. razvidno je da je u odnosu na navedeni štetni događaj od 6. kolovoza 2019. tužitelj sklopio nagodbu, odnosno sporazum s Croatia osiguranje d.d. o isplati iznosa od 2.950,00 kn na ime naknade štete nastale u tom štetnom događaju. Međutim, iz te Izjave, a niti iz ostalih isprava koje je tužitelj dostavio u spis, nije razvidno o kakvoj se vrsti štete u tom štetnom događaju radilo, odnosno o kakvim se to točno oštećenjima na fasadi tužiteljeve mobilne kućice radilo. Stoga, sve i kad bi se tužbi priloženi troškovnik odnosio na radove potrebne za popravak tužiteljeve kućice oštećene u štetnom događaju od 9./10. kolovoza 2019., ne može izvesti zaključak da se i dio tih troškova odnosno radova navedenih u troškovnika ne odnose i na štetu nastalu na fasadi mobilne kućice u štetnom događaju od 6. kolovoza 2019., a za koji štetni događaj ne postoji odgovornost tuženika, jer vozilo reg. oznake [registarska oznaka] nije bilo u to vrijeme osigurano kod tuženika. To pogotovo uzimajući u obzir da se taj štetni događaj od 6. kolovoza 2019. dogodio svega tri odnosno četiri dana prije nastanka štetnog događaja od 9./10. kolovoza 2019., a koji je predmet ovog spora. Dakle, ne može se utvrdi ni razgraničiti šteta koja je na fasadi tužiteljeve mobilne kućice nastala u štetnom događaju od 6. kolovoza 2019. u odnosu na štetu koja je nastala u štetnom događaju koji je predmet ovog postupka.

35. Uzimajući u obzir da tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije u spis dostavio isprave, a niti je predložio izvesti dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi da je prigodom navedenih dvaju štetnih događaja doista došlo do oštećenja na mobilnim kućicama tužitelja koji se navode u troškovniku priloženom tužbi, a niti se moglo utvrditi o kakvim se točno oštećenjima na fasadi mobilne kućice i na klima uređaju Hitachi radilo, to je sud stoga smatrao suvišnim izvoditi dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost visine nastale štete. Pritom se ističe da se vještačenje obavlja prije svega na temelju isprava koje se nalaze u spisu.

36. U odnosu na prijedlog iz podneska tužitelja od 29. studenog 2023., da sud određivanjem građevinskog vještačenja ovlasti i da nalog vještaku da od tuženika i II. policijske postaje Split zatraži svu potrebnu dokumentaciju sačinjenu prilikom izlaska na lice mjesta, ističe se da se po ocjeni ovog suda radi o novim dokaznim prijedlozima za pribavu spisa tuženika sastavljenog po zahtjevu na naknadu štete te zapisniku i foto dokumentaciji sačinjenoj po policijskim djelatnicima. Budući da je te dokazne prijedloge tužitelj podnio nakon zaključenja prethodnog postupka, dakle protivno odredbama članka 299. stavak 1. ZPP-a, kao i obzirom da tužitelj nije naveo bilo kakve opravdane razloge zbog kojih isti te dokazne prijedloge nije mogao iznijeti i ranije, odnosno do zaključenja prethodnog postupka, to stoga sud, a sukladno odredbama članak 299. stavak 3. ZPP-a, iste nije uzeo u obzir. Uostalom, i tuženik se u podnesku od 30. studenog 2023. protivio takvom prijedlogu tužitelja za pribavom dokumentacije, navodeći da je prethodni postupak već zaključen te da je tužitelj prekludiran u predlaganju daljnjih dokaza. Po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju se ne radi o situaciji u smislu odredbe članka 259. stavak 2. ZPP-a, jer se prema toj odredbi na zahtjev vještaka mogu izvoditi novi dokazi, a iz čega proizlazi da se novi dokazi mogu izvoditi na zahtjev vještaka tek ukoliko vještak utvrdi da mu je to potrebno, a ne da sud u rješenju o određivanju vještačenja daje uputu vještaku da izvodi nove dokaze, koje su stranke mogle i trebale dostaviti odnosno predložiti do zaključenja prethodnog postupka.

37. Slijedom naprijed navedenog, a budući da tužitelj nije dokazao nastalu štetu na mobilnim kućicama, koja šteta bi nastala uporabom autobusa u vlasništvu osiguranika tuženika u dva štetna događaja koja se navode u tužbi, a isto tako se iz izvedenih dokaza nije mogla utvrditi ni uzročno posljedična veza između štetne radnje i nastale štete, to je stoga sud, a primjenom pravila o teretu dokazivanja, zaključio da tužitelj nije dokazao nastanak svih kumulativno potrebnih pretpostavki za postojanje tuženikove odgovornosti za naknadu štete, u smislu naprijed navedenih odredbi ZOOP-a i ZOO-a, a zbog čega ni tužiteljev tužbeni zahtjev nije osnovan.

38. Pored iznesenog, navodi se i da je tuženik osporio postojanje svoje odgovornosti ističući da tužitelj nema pravo na naknadu štete od tuženika na temelju police osiguranja od automobilske odgovornosti, jer da su se događaji koje tužitelj opisuje u tužbi dogodili izvan javne ceste ili površine na kojoj se odvija promet, a sve to u smislu odredbi članka 22. stavak 1. i 3. ZOOP-a. S tim u svezi, navodi se da tužitelj, do zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu, nije dostavio niti je predložio izvesti dokaze iz kojih bi se to moglo utvrditi, a kao što su primjerice dostava odnosno pribava zapisnika o očevidu od policije, fotoelaborata, tuženikovog spisa formiranog povodom odštetnog zahtjeva, uviđaja ili provođenja prometno-tehničkog vještačenja, a iz kojih dokaza bi se moglo utvrditi o kakvom se točno mjestu radi, na kojem su se dogodili predmetni štetni događaji.

39. Prema odredbi članka 2. stavak 1. točka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019), nerazvrstana cesta je ona površina koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koja je dostupna većem broju raznih korisnika (seoski, poljski i šumski putovi, putovi na nasipima za obranu od poplava, pristupne ceste i prostori parkirališta, benzinskih crpki i sl.).

40. Iz naprijed navedene zakonske odredbe proizlazi da bi se parkiralište smatralo nerazvrstanom cestom potrebno je da se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i da je dostupno većem broju raznih korisnika. Budući da tužitelj nije dostavio niti predložio izvesti relevantne dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi da parking prostor, kojim se kretao autobus tuženikovog osiguranika u vrijeme nastanka štetnih događaja, predstavlja prostor odnosno površinu koja se koristi za promet i koja je dostupna većem broju raznih korisnika te da bi se stoga, u smislu odredbi članka 2. stavak 1. točka 9. ZSPC-a u vezi s člankom 22. stavak 3. ZOOP-a, radilo o nerazvrstanoj cesti odnosno ostaloj površini na kojoj se odvija promet, to stoga nije bilo moguće utvrditi da bi se u konkretnom slučaju radilo o nastanku štete uporabom vozila koja je pokrivena odnosno obuhvaćena policom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a u smislu odredbi članka 22. stavak 1. ZOOP-a. Svjedok TB je na pitanje je li površina po kojoj su se kretali autobusi koji su udarili u kućicu i klima uređaj šljunčana ili je ista asfaltirana, iskazao da se radi o parkirnom prostoru koji nije asfaltiran, a što također ukazuje da bi se radilo o parkirališnom prostoru koji nije dostupan većem broju raznih korisnika. Stoga, proizlazi zaključak da u konkretnom slučaju, a sve i da je tužitelj dokazao sve kumulativno potrebne pretpostavke za nastanak odgovornosti za štetu, da ne bi postojala odgovornost tuženika prema tužitelju za naknadu štete na temelju police osiguranja od automobilske odgovornosti u smislu odredbi članka 22. stavak 1. i 3. ZOOP-a.

41. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan te da isti treba odbiti, a radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

42. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te članka 151. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), a sve to uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 6.998,47 EUR (52.730,00 kn). Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen te je tužitelj izgubio ovu parnicu, to je stoga tužitelj dužan naknaditi tuženiku opravdane troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

43. Tuženiku su kao osnovani priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu od 20. listopada 2022. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, zatim za sastav obrazloženog podneska od 30. studenog 2023. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, zatim za zastupanje na ročištima od 21. ožujka 2023., 27. listopada 2023. i 8. prosinca 2023. u visini od po 100 bodova za svako od tih ročišta sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 18. travnja 2023. i 23. svibnja 2023. u visini od po 50 bodova za svako od tih ročišta, sukladno Tbr. 9. t. 2. OT-a, a što ukupno iznosi 600 bodova, odnosno 1.200,00 EUR (vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR). Na taj iznos troška tuženiku je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 300,00 EUR sukladno Tbr. 46. OT-a.

44. Tuženiku nisu kao osnovani priznati više zatraženi troškovi za zastupanje na ročištima od 18. travnja 2023. i 23. svibnja 2023. u visini od po 50 bodova za svako od tih ročišta, jer se na tim ročištima raspravljalo o procesnim pitanjima te su stranke ostale kod do tada već iznesenih navoda, zbog čega tuženiku za ta ročišta pripada naknada troška po Tbr. 9. t. 2. OT-a (50%), odnosno u visini od po 50 bodova (100,00 EUR) koliko mu je za svako od tih ročišta i priznato, a ne u visini od 100 bodova (200,00 EUR) koliko je tuženik zatražio. Tuženiku nije priznat ni zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova, jer na to ročište za tuženika nije nitko pristupio. Na naprijed navedeni nepriznati trošak u ukupnoj visini od 150 bodova, odnosno u ukupnom iznosu od 300,00 EUR, tuženika ne pripada ni obračunati PDV na taj iznos, a koji iznosi 75,00 EUR. Na kraju, navodi se da tuženiku nije priznat ni zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 58,21 EUR, jer sukladno članku 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka i to za svaku stranku razmjerno uspjehu u sporu, a što znači da će tu sudsku pristojbu biti dužna platiti ona stranka koja izgubi spor, odnosno u slučaju djelomičnog uspjeha svaka stranka razmjerno uspjehu u sporu.

45. Sukladno navedenom, tuženiku su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.500,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose, od dana donošenja ove presude do isplate, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 433,21 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

46. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22, dalje: Zakon o uvođenju eura), novčani iznosi u odluci iskazani su u valuti euro, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna), a sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe članka 14. Zakona o uvođenju eura.

U Splitu 7. studenog 2025.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis