- 1 -              Revd 2404/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2404/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici N. D. i I. D., odvjetnici u Z., protiv tuženika P. d.o.o. K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. Đ., dipl. iur. kod tuženika, radi ukidanja stvarne služnosti, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž - 3620/2020-4 od 6. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj P - 208/2018-51 od 7. srpnja 2020., u sjednici održanoj 4. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

 

              II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

              III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž - 3620/2020-4 od 6. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj P - 208/2018-51 od 7. srpnja 2020.

 

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj osporava istaknute navode tuženika, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje, odnosno odbija, prijedlog za dopuštenje revizije.

 

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, u odnosu na naznačena pravna pitanja nije riječ o pitanjima koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbi članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

 

4. Pobijanom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev na ukidanje osnovane stvarne služnosti temeljem činjeničnog utvrđenja da „...tuženik sada ima do svoje nekretnine jednako prikladan javni prolaz preko novonastale čkbr. 12312 koja je javno dobro u općoj uporabi...“ u smislu odredbe čl. 242. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17). U navedenom činjeničnom utvrđenju i razlozima temeljem kojih je pobijanom presudom odlučeno o zahtjevu tužitelja, pravna pitanja kako ih je u prijedlogu naznačio tuženik u bitnom se odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Prema naznačenom pitanju koje se odnosi na pretpostavke za izuzeće vještaka nakon danog mišljenja, treba reći da se pobijana odluka temelji na ocjeni (čl. 254. st. 1. i 6. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 71. t. 7. ZPP-a) da je „...vještak izvršio izvid na terenu, izradio pisani nalaz i mišljenje, neposredno ga i detaljno obrazlagao pa ovaj sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali na postojanje razloga za njegovim izuzećem, odnosno upućivali na njegovu nestručnost, površnost, nepotpunost ili neobjektivnost u smislu pristranosti tužitelju...“. U tom smislu navedeno pravno pitanje kako ga je u prijedlogu naznačio tuženik u svojoj biti predstavlja prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Naime, pod pravnim pitanjima shodno prethodno navedenim odredbama ZPP-a ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni. Dakako, to pitanje mora biti povezano i s konkretnim predmetom u kojem se podnosi revizija (rješenje u sporu mora ovisiti o tom pitanju). Kako, u odnosu na naznačena pravna pitanja nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

 

5. Isto tako, postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

 

6. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan, jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a (t. III. izreke ovog rješenja).

 

Zagreb, 4. listopada 2023.