REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1091/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, kao predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj: Pn-119/2022-54 od 23. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj: Pn-119/2022-54 od 23. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku na ime naknade imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 6.289,23 eura te parnične troškove u iznosu od 2.711,69 eura, sve s pripadajućim zateznim kamatama koje na te iznose teku od 23. lipnja 2025. do isplate (točke I. i II. izreke).

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u cijelosti, kako u odluci o glavnoj stvari tako i u odluci o parničnim troškovima, sve zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a u vezi osnove osobito dinamiku prometne nesreće. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. te članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) time što je pobijanu presudu utemeljio na nalazu i mišljenju prometnog vještaka Darka Konjevića i ondje utvrđenoj dinamici prometne nesreće, a koji dokaz da je u suprotnosti s drugim dokazima u spisu. Tuženik u bitnome ponavlja primjedbe koje je na nalaz i mišljenje vještaka iznosio i tijekom prvostupanjskog postupka te smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 261. ZPP-a time što je odbio prijedlog tuženika za novim prometnim vještačenjem. Osporava istinitost iskaza tužitelja i svjedoka UČ te navodi da je bilo potrebno saslušati svjedoka TČ, povrh njegove pisane izjave. Smatra da je u pobijanoj presudi pogrešno utvrđeno činjenično stanje i, posljedično, pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a nisu izneseni ni razlozi o tuženikovim primjedbama na nalaz i mišljenje vještaka, čime da je pobijana presuda nedostatno obrazložena te sadrži bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. i članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a. U vezi s osporavanjem odluke o glavnoj stvari, nezakonitom smatra i odluku o parničnim troškovima. Žalbeni je prijedlog tuženika preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ju ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. Potražuje troškove žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je konačno postavljeni zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koja je nastala na njegovom osobnom automobilu uslijed prometne nesreće od 21. siječnja 2022. u kojoj su sudjelovali osiguranik tuženika TČ kao vozač osobnog automobila marke Dacia registarske oznake [registarska oznaka], te tužitelj kao vozač vlastitog osobnog automobila marke Mercedes registarske oznake [registarska oznaka].

6. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, u bitnome s obrazloženjem da je do prometne nezgode došlo na [adresa] u [adresa], i to način da je vozač osiguranog vozila istim upravljao kretanjem unazad, kojom prilikom je zadnjim lijevim krajem osiguranog vozila udario u desni prednji dio tužiteljevog vozila, uslijed čega je tuženik, kao osiguratelj štetnika, obvezan naknaditi imovinsku štetu koja je pritom nastala na tužiteljevom vozilu.

7. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, pazeći pritom po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (osim u odnosu na odluku o troškovima postupka) i na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Ocjena je ovog suda da je tako ispitana pobijana presuda u cijelosti pravilna i zakonita, iako djelomično iz drugih materijalnopravnih razloga.

8. U ovoj fazi postupka nije sporno da je došlo do prometne nesreće kojom prilikom je došlo do oštećenja na osobnom automobilu tužitelja.

9. Sporna je dinamika predmetne prometne nesreće, odnosno je li do iste došlo na način kako je utvrdio prvostupanjski sud, a posljedično čemu je sporna osnova tužbenog zahtjeva u smislu odgovornosti tuženika, kao i visina tužbenog zahtjeva.

10. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se njena pravilnost i zakonitost ne bi mogle ispitati, s obzirom na to da je izreka pobijane presude razumljiva i u skladu s razlozima presude, a prvostupanjski sud je u obrazloženju naveo valjane, jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, pri čemu ne postoji proturječnost između onoga što sud navodi o sadržaju izvedenih dokaza i sadržaja samih tih dokaza u spisu, uključujući pisani nalaz i mišljenje prometnog vještaka te zapisnike o saslušanju vještaka i svjedoka. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena apsolutno bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

10.1. Prvostupanjski sud je odlučne činjenice utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, kritički i dovoljno detaljno analizirajući izvedene dokaze te dovodeći ih u bitnim stavkama u međusobnu vezu, pri čemu je prvostupanjski sud naveo uvjerljive, dostatne i logične razloge kojima je opravdao svoje slobodno uvjerenje o izvedenim dokazima, uključujući razloge o tome kojim dokazima je poklonio vjeru a kojima ne, pa nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 1. točke 8. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi.

10.2. Tako provedenu i obrazloženu ocjenu dokaza prihvaća u cijelosti i ovaj sud, pa drugačija ocjena dokaza koju u okviru žalbe iznosi tuženik, a koja se u bitnome svodi na nezadovoljstvo utvrđenim činjeničnim stanjem, ne umanjuju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

10.3. U tom kontekstu, valja navesti da je prometni vještak Darko Konjević, čiji je nalaz i mišljenje prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, svoju ekspertizu iznio pisano i usmeno te je adekvatno i uvjerljivo otklonio sve primjedbe tuženika.

10.4. Sudski vještak je pritom proveo i rekonstrukciju prema dostupnim fotografijama, tragovima odnosno oštećenjima te se valjano očitovao o tome zašto drugačija dinamika nesreće kakvu zagovara tuženik (naletom vozila tužitelja na osigurano vozilo) nije vjerojatna s obzirom na podudarnost razine oštećenja, kao i s obzirom na to da bi u takvom slučaju došlo do pomicanja vozila tužitelja izvan površine tragova dostupnih na kolniku. Vještak se pritom očitovao ne samo o podudarnom položaju oštećenja i faktorima koje su na njih utjecali (brzina naleta osiguranog vozila i snaga motora koja je povećala kompresiju), već i o položaju branika osiguranog vozila (do čijeg je odvajanja došlo uslijed naknadnog preparkiravanja), zatim o položaju blata (cijeneći tlocrtni položaj vozila i faktore koji su utjecali na njegov rasap), kao i o značaju prijava i skica sudionika prometne nesreće koje su vrlo često neprecizne u kontekstu vještačenja.

10.5. Pravilno je prvostupanjski sud takav nalaz i mišljenje prihvatio kao stručan i objektivan, dovodeći ga u vezu s izjavom vozača osiguranog vozila TČ te iskazima svjedoka UČ i tužitelja, koji u bitnome potvrđuju dinamiku štetnog događa utvrđenu po vještaku (udar u vozilo tužitelja vožnjom osiguranog vozila unatrag). Pritom je svjedok UČ, kao vlasnik osiguranog vozila, izričito potvrdio da je do štetnog događaja došlo upravo u skladu s navodima tužitelja te je razjasnio zašto postoje određene razlike u prijavi štete koju je podnio drugom osiguratelju radi ostvarivanja prava iz kasko osiguranja i koja se faktički odnosi na drugi događaj (udar u rasvjetni stup na parkiralištu Interspara), a što potkrjepljuju i fotografije s lica mjesta iz kojih se razaznaje [adresa] u [adresa] kao stvarno, a od strane tuženika osporavano, mjesto sudara. Isti svjedok je također iskazao da je upravo on predložio tužitelju da se ne pozove policija, a što nije ni bila zakonska obveza sudionika prometne nesreće s obzirom na to da spisu ne prileži dokaz da je, osim imovinske štete na vozilima, itko bio ozlijeđen.

10.6. Prvostupanjski sud je također iznio valjane razloge zašto nije prihvatio iskaz svjedoka MČ, zaposlenika tuženika (točka 20. obrazloženja prvostupanjske presude), dok u pogledu saslušanja TČ kao svjedoka - koji je o štetnom događaju dao pisanu izjavu i telefonski se očitovao sudu (službena bilješka od 28. travnja 2025. na stranici 175 spisa) - valja navesti da ni tuženik nije ustrajao na izvođenju tog dokaza (zapisnik od 6. svibnja 2025. na stranici 176 spisa), pa pored ostalog dokaznog materijala u spisu, dodatno saslušanje tog svjedoka nije bilo svrsishodno ni ekonomično za donošenje meritorne odluke.

10.7. S obzirom na sve izneseno, nalaz i mišljenje prometnog vještaka ukazuje se jasnim, potpunim i koherentnim, u skladu s ostalim dokazima u spisu, pri čemu su sve bitne primjedbe tuženika (iznesene u podnesku od 6. veljače 2025.) valjano otklonjene saslušanjem vještaka, nakon čega je tuženik ostao samo pri općenitom osporavanju nalaza i mišljenja (zapisnici od 9. travnja 2025. i 6. svibnja 2025.).

10.7.1. Stoga nije bilo razloga za provođenjem novog vještačenja, koji prijedlog tuženika je valjano otklonio i prvostupanjski sud na zapisniku od 5. svibnja 2025. (stranica 176 spisa), pa nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 261. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi. Naime, nezadovoljstvo stranke nalazom i mišljenjem vještaka koji je, kao u predmetnom slučaju, razumljiv, primjereno obrazložen i time kontolabilan, nije opravdani razlog za ponovno vještačenje.

10.8. Prvostupanjska presuda sadrži, uz odlučujuće razloge za meritornu odluku, i sve zakonom propisane elemente, uključujući iscrpno obrazloženje u pogledu provedenog vještačenja i očitovanja na primjedbe tuženika (točke 15., 15.1., 15.2., 15.3. i 15.4. obrazloženja), dok se žalbeni navodi tuženika u bitnome svode na ponavljanje već adekvatno otklonjenih primjedbi, slijedom čega – suprotno žalbenim navodima tuženika - nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a.

11. Konačno, prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavka 2. ZPP-a).

12. Prvostupanjski sud je, dakle, na temelju savjesne i brižljive ocjene svih dostupnih dokaza, koju ocjenu u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pravilno utvrdio:

- da je do predmetne nesreće došlo na način i na lokaciji kako su opisani u tužbi, odnosno tako što je osiguranik tuženika na Trgu Sv. Antuna u Slavonskom Brodu upravljao osobnim automobilom marke Dacia kretanjem unazad, kojom prilikom je svojom stražnjom lijevom stranom udario u prednji desni dio osobnog automobila marke Mercedes, u vlasništvu tužitelja;

- da postoji uzročno-posljedična veza između udara dvaju predmetnih automobila i nastalih oštećenja;

- da tuženik nije dokazao da je šteta nastala bez krivnje njegovog osiguranika te da stoga postoji njegova obveza naknade štete prouzročene tužitelju;

- da je visina štete utvrđena provedenim vještačenjem, u iznosu od 6.289,23 eura, pri čemu je opseg i način otklanjanja štete prometni vještak utvrdio uvidom u Izvid štete kojeg je sačinio tuženik.

13. Na temelju takvog, pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud iz već prethodno obrazloženih razloga, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je, prema načelu krivnje, utvrdio odgovornost tuženika i obvezao ga na naknadu imovinske štete čija visina je utvrđena nalazom i mišljenjem prometnog vještaka, a koju visinu tuženik u okvirima žalbe nije određeno ni osporio.

13.1. Pritom je prvostupanjski sud, prema shvaćanju ovog suda, uz pozivanje na odredbe iz članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) o općim pretpostavkama odgovornosti za naknadu štete, te članka 1089. stavaka 1. i 2. ZOO-a o obujmu i visini imovinske štete, trebao primijeniti i posebne odredbe iz članka 1072. stavaka 1., 2. i 4. ZOO-a o međusobnim odštetnim zahtjevima vlasnika motornih vozila, a iz kojih proizlazi odgovornost za štetu razmjerno stupnju krivnje vlasnika vozila odnosno osobe kojoj je vozilo povjereno.

13.2. U vezi s time, Zakonom o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24, dalje: ZSPC) - člankom 43. propisano je da se vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom, uključujući vožnju unatrag, ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu (stavak 1.), a prije započinjanja te radnje vozač je dužan uvjeriti da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja (stavak 2.). Člankom 50. istog zakona propisano je da vozač koji se namjerava kretati vozilom unatrag može to učiniti samo na kratkom dijelu ceste i ako time ne ugrožava ili ne ometa druge sudionike u prometu (stavak 1.), pri čemu je dužan propustiti vozilo koje dolazi iza njegovog vozila (stavak 4.).

14. Stoga, s obzirom da iz utvrđene dinamike štetnog događaja (udar u vozilo tužitelja kretanjem osiguranog vozila unatrag) proizlazi, u smislu navedenih zakonskih odredbi, odgovornost odnosno krivnja osiguranika tuženika, dok tuženik suprotno nije dokazao, to je prvostupanjski sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu naknade iznosa imovinske štete čija visina je utvrđena provedenim vještačenjem, uz dosudu tužitelju zateznih kamata od dana presuđenja, kao trenutka koji je u smislu članka 1089. stavka 2. ZOO-a mjerodavan za određivanje naknade imovinske štete.

15. Odluka o troškovima postupka, osim načelno, nije određeno osporena u okviru tuženikove žalbe, pa ovaj sud nije ni mogao ispitati pobijanu presudu u tom dijelu (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

16. Iz svega iznesenog, proizlazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede parničnog postupka na koje je tuženik ukazivao u žalbi, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je, u skladu s pravilno i potpuno utvrđenim činjeničnim stanjem, pravilno prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, iako dijelom iz drugih, dopunskih materijalnopravnih razloga koji, međutim, ne utječu na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, slijedom čega je žalbu tuženika valjalo odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude (članak 368. stavci 1. i 2. ZPP-a).

17. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe odbijen je iz razloga što on s podnesenom žalbom nije uspio (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a), pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Puli 7. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Zoran Šarić