REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula- Pola

Poslovni broj Gž-47/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-622/2021-44 od 6. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I.1.Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje točka I. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-622/2021-44 od 6. lipnja 2024. u dijelu odluke o glavnoj stvari kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.700,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 4. srpnja 2020. do isplate te iznos od 440,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 6. lipnja 2024. do isplate po propisanim stopama (kako su podrobnije navedene točkom I. te presude).

I.2. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika i odbijanjem žalbe tužitelja, preinačava se točka I. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 622/2021-44 od 6. lipnja 2024. u dijelu odluke o trošku, tako da se nalaže tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.254,63 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.319,45 eura.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova nastalih u povodu pravnih lijekova.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.700,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 4. srpnja 2020. do isplate te iznos od 440,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 6. lipnja 2024. do isplate po propisanim stopama i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 2.574,08 eura, u roku od 15 dana. Tužitelj je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 93,86 eura te sa zahtjevom da mu se na iznos od 440,00 eura isplati zatezna kamata za razdoblje od 4. srpnja 2020. do 5. lipnja 2024.

2. Protiv te presude pravovremene žalbe podnijele su obje parnične stranke.

2.1. Tužitelj se žali protiv rješenja sadržanog u presudi, u dijelu kojim je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 356. ZPP, odnosno pogrešne primjene odredbi iz članka 155. i 164. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013. i 70/2019. i 80/2022., dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), Tbr. 9. toč. 3. Ističe kako je zamjenica punomoćnika tužitelja pristupila na ročište 6. lipnja 2024. na kojem joj je uručen ovjerovljeni prijepis presude, u skladu s odredbom članka 335. stavak 8. ZPP. Od tog dana tužitelju teče rok za žalbu na tu presudu, u skladu s odredbom članka 348. ZPP pa je trošak pristupa na ročište za objavu bio potreban u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP. Takva odluka protivna je i stavovima sudske prakse. Predlaže preinačenje presude u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbe po Tbr. 10. toč. 1. Tarife i uz PDV, ukupno 312,50 eura te troška pristojbe na žalbu po rješenju suda.

2.2. Tuženik se žali protiv toč. I. presude iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističe kako nije pristao na djelomično povlačenje tužbe prema podnesku od 12. rujna 2023., na smanjenje tužbenog zahtjeva na iznos od 4.233,86 eura pa je sud prvog stupnja propustio odlučiti o ostatku tužbenog zahtjeva tužitelja, do iznosa od 6.636,14 eura. Predlaže donošenje dopunske presude u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva (iznos od 2.402,28 eura). Smatra i da je presuda nejasna i nerazumljiva te da ju nije moguće ispitati. Ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno kontradiktorne su sadržaju pribavljenih isprava te iskazima svjedoka danima u postupku, a čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP. Presuda se ne može ispitati upravo u pogledu odluke radi li se riziku koji je isključen od odgovornosti, odnosno šteti koja je nastala iz korištenja motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon, u skladu s odredbom članka 4. stavka 4. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti. Nejasan je zaključak suda iz točke 11. do 13. obrazloženja da su navedeni uvjeti ugovoreni samo prema trećim osobama pa da, kako tužitelj nije treća osoba, se na njega ne mogu primijeniti. Obrazloženje suda da se prema odredbi članka 3. stavak 1. Uvjeta trećim osobama ne smatraju djelatnici osiguranika je kontradiktorno sadržaju citirane odredbe prema kojoj se trećim osobama ne smatraju djelatnici osiguranika osim ukoliko se to posebno ne ugovori, što je konkretnim ugovorom nedvojbeno ugovoreno. To navodi sam sud u točki 9. obrazloženja, kada utvrđuje da je uvidom u policu utvrđeno da je njome osigurana odgovornost prema djelatnicima. Kako je policom ugovoreno osiguranje od odgovornosti prema djelatnicima na iste se primjenjuju i odredbe Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti u primjeni od 1. siječnja 2006., čija je primjena ugovorena prilikom sklapanja ugovora. Zaključak suda kako se štetni događaj nije dogodio uslijed korištenja motornog vozila kontradiktoran je provedenim dokazima. Sam tužitelj je izjavio da je do štetnog događaja došlo prilikom utovara trupaca na kamion, kada se popeo na stepenicu kamiona kako bi popisao broj s trupca. Dakle, iz tog iskaza proizlazi da se radilo o vozilu koje je u trenutku nastanka štetnog događaja obavljalo radnu funkciju prevoženja trupaca u pilanu. Prvostupanjski je sud propustio postupiti i prema odredbi članka 8. ZPP-a. Posljedično je pogrešna i odluka o troškovima postupka jer sud prilikom donošenja odluke o omjeru uspjeha stranaka u sporu nije uzeo u obzir cjelokupni tužbeni zahtjev u iznosu od 6.636,14 eura jer presudom nije niti odlučio o cjelokupnom tužbenom zahtjevu već samo do iznosa od 4.233,86 eura. Zato je počinio i bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a jer nije primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a. Pogrešno je primijenio i Tarifu jer se radi o retroaktivnoj primjeni koja je neprihvatljiva jer Tarifa ne može imati povratno djelovanje. Zato je za parnične radnje od 1. studenog 2022. tuženiku je valjalo priznati trošak prema ranijoj Tarifi i vrijednosti boda od 10,00, a ne 15,00 kuna, kako je to pogrešno učinio prvostupanjski sud (takav je stav Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj Pž-2450/2023 od 30. kolovoza 2023.). Predlaže preinačenje presude u smislu žalbenih navoda, po potrebi vraćanje predmeta na ponovno suđenje i u skladu s time donošenje nove odluke o parničnom trošku, uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka, odnosno sudske pristojbe na žalbu protiv presude.

3. Tužitelj je dostavio odgovor na žalbu tuženika. Ukazuje kako se tužitelj poziva na starije sudske odluke u kojima je bio zauzet stav da smanjenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbe koji stav je izmijenjen. Pravilno je odlučeno i o odgovornosti tuženika prema polici osiguranja jer iz njenog privitka jasno proizlazi kako ju je osiguranik tuženika ugovorio radi osiguranja od javne odgovornost prema trećim osobama, ali i osiguranje od odgovornosti prema svojim djelatnicima te za štete od zaštićene divljači na motornim vozilima i poljoprivrednim kulturama. Osporava i pogrešnu primjenu materijalnog prava pri odlučivanju o trošku postupka.

4. Žalba tužitelja protiv odluke o troškovima nije osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je, postupajući po prijedlogu tuženika iz žalbe protiv presude, donio dopunsku presudu u pogledu dijela tužbenog zahtjeva tužitelja o kojem nije odlučeno, dijelu zahtjeva u iznosu od 2.402,28 eura. Ta je odluka potvrđena presudom ovog suda.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari bio je zahtjev tužitelja kojim je od tuženika tražio isplatu prema polici broj [broj police] radi naknade štete zbog povrede na radu, povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 6.638,14 eura s pripadajućim zateznim kamatama po propisanoj stopi. Tvrdi kako se ozlijedio 5. siječnja 2018. na pomoćnom stovarištu Sljeme - Medvedgradska šuma, Šumarija Zagreb, za vrijeme redovnog rada, a kada se je, prilikom obavljanja poslova očitavanja pločica na drvenim sortimentima, popeo na prvu stepenicu kamiona, poskliznuo se i udario koljenom o željeznu šipku na kamionu. Kako je njegov poslodavac, društvo Hrvatske šume d.o.o., u vrijeme štetnog događaja imao kod tuženika zaključenu spomenutu policu osiguranja od odgovornosti za svoje djelatnike, uz privitak toj polici, traži isplatu naknade štete koja mu je nastala.

6. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 4.140,00 eura i odredio da mu na iznos od 3.700,00 eura zakonska zatezna kamata teče od 4. srpnja 2020. do isplate, a na iznos od 440,00 eura od 6. lipnja 2024. do isplate, sve po propisanim stopama. Odbio je tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 93,86 eura te zateznu kamatu na iznos od 440,00 eura za razdoblje od 4. srpnja 2020. do 5. lipnja 2024. (koji odbijajući dio je postao pravomoćan). Time je, zapravo, odlučivao po zahtjevu tužitelja iz podneska od 12. rujna 2023., iznosu od 31.900,00 kuna, odnosno 4.233,86 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

6.1. Pravomoćnom dopunskom presudom suda prvog stupnja odbijen je i tužbeni zahtjev tužitelja u daljnjem iznosu od 2.402,28 eura.

7. Pobijana presuda (uz dopunsku presudu), osim u dijelu odluke o troškovima postupka, pravilna je i zakonita.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tuženik iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nije nejasna ni nerazumljiva u pogledu spomenutih okolnosti, moguće ju je ispitati te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu kontradiktorni sadržaju izvedenih isprava ni iskazima saslušanih tužitelja i vještaka u postupku. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

9. Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporno da tužitelj traži isplatu radi naknade štete na temelju spomenute police (pripadajućih Uvjeta za osiguranje imovine i Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti); da je spomenutu policu sklopio poslodavac tužitelja s tuženikom, kao osigurateljem i da se štetni događaj, ozljeda na radu, dogodio za vrijeme redovnog rada tužitelja kod osiguranika tuženika na način opisan po tuženiku; pasivna legitimacija tuženika.

10. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, savjesne i brižljive ocjene dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

-da su spomenutom policom osiguranja osigurane: 1. javna odgovornost poslodavca tužitelja prema trećim osobama; 2. odgovornost poslodavca tužitelja prema njegovim djelatnicima; 3. odgovornost poslodavca tužitelja za štete od zaštićene divljači na motornim vozilima i poljoprivrednim kulturama;

-da se prema članku 4. stavak 1. točka 4. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti to osiguranje ne odnosi na odgovornost za štete iz posjedovanja i korištenja plovila, letjelica, motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon (samohodnih radnih strojeva, radnih vozila i ostalih vozila) te da je odgovornost za štetu koju pričine ta vozila dok obavljaju radnu funkciju pokrivena ugovorom o osiguranju samo ako je to posebno ugovoreno;

-da je predmetnom policom osigurana i javna odgovornost Hrvatskih šuma d.o.o. na koje osiguranje se primjenjuju Uvjeti za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti koji reguliraju izvanugovornu (javnu) odgovornost osiguranika za štetu zbog smrti, povrede tijela ili zdravlja te oštećenje ili uništenja stvari treće osobe, a da se prema odredbi članka 3. stavak 1. tih Uvjeta djelatnici osiguranja ne smatraju trećim osobama, osim ako to nije posebno ugovoreno;

-da je tužitelj zadobio ozljedu na radu za vrijeme obavljanja poslova svog radnog mjesta kod poslodavca Hrvatske šume d.o.o.;

-da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio ozljedu desnog koljena s promjenama hrskavice koje su verificirane MR desnog koljena i redukcijom koljena manjeg stupnja, natučenje desnog koljena s istegnućem unutrašnjeg kolateralnog ligamenta, pri čemu je njegovo liječenje završeno 24. lipnja 2020., a zaostale su trajne posljedice u vidu smanjenja životnih aktivnosti od 5%; pretrpio je bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg 5 dana i manjeg 90 dana kumulativno; primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan, u tijeku liječenja sekundarni strah jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg 5 dana, a potom kasni strah zbog bojaznosti i zabrinutosti 65 dana kumulativno; da je tuđa njega i pomoć bila potrebna 2 sata dnevno kroz 55 dana kumulativno; da naruženje nije nastalo, što sve proizlazi iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka koji je uzeo u obzir i prethodne tegobe s kralježnicom koje nije obuhvatio prilikom utvrđivanja predmetnog smanjenja životnih aktivnosti.

11. Ovaj sud prihvaća utvrđene odlučne činjenice po prvostupanjskom sudu, budući da proizlaze iz izvedenih dokaza, njihove logične analize, dok su u preostalom dijelu i nesporne.

12. Na tako utvrđeno odlučno činjenično stanje je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo prihvativši djelomično tužbeni zahtjev tužitelja. Sve to pravilno na temelju odredaba članka 965., 19. stavak 2., 29., 1046., 1095., 1100., 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO), članka 111. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/3014., 127/2017., 98/2019., dalje: ZR), članka 25. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018., 96/2018., dalje ZZR). Takvu primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj sud.

11. Prema odredbi članka 965. stavak 1. ZOO-a u slučaju osiguranja poslodavca od odgovornosti radnika oštećena osoba može zahtijevati od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpio događajem za koji je osiguran osiguranik poslodavac, ali ne više od iznosa osigurateljeve obveze. Kako je u konkretnom slučaju poslodavac (osiguranik) odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu jer se radilo o ozljedi na radu nastaloj slučajem, kod koje tuženik (na kojem je teret dokazivanja da je šteta nastala krivnjom tužitelja) nije dokazao krivnju tužitelja, u smislu članka 111. ZR-a i u vezi s člankom 25. stavak 1. ZZR-a, tuženik kao osiguratelj poslodavca je u obvezi isplatiti tužitelju naknadu štete po predmetnoj polici osiguranja i to od odgovornosti prema djelatnicima.

12. Visinu neimovinske štete prvostupanjski sud je prema odredbi članka 1100. ZOO- a odredio vodeći računa o utvrđenim kvalifikatornim okolnostima iz stavka 2. tog članka, stupnju smanjenja životnih aktivnosti, trajanju i jačini pretrpljenih fizičkih bolova i straha, kao i svim konkretnim okolnostima slučaja.

12.1. Stoga, cijeneći ozljedu tužitelja, njenu težinu i trajanje liječenja, te cijeneći spomenute kvalifikatorne okolnosti, tužitelju i prema ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 3.700,00 eura. Ocjena je ovog suda kako je prvostupanjski sud pravilno odredio i visinu imovinske štete u iznosu od 440,00 eura. Samu visinu određene naknade štete, odnosno iznosa koji je sud odredio da ga je tuženik, kao osiguratelj dužan platiti, stranke i ne osporavaju.

13. Međutim, osporavajući pravilnost i zakonitost presude, tuženik ustraje kod prigovora da je Uvjetima osiguranja bila isključena njegova odgovornost u ovom slučaju, ukazujući da je u konkretnom slučaju do ozljede došlo korištenjem, odnosno posjedom motornog vozila, a da je člankom 4. stavkom 4. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti koja propisuje rizike isključenja od osiguranja, propisano da slučaj koji se tužitelju dogodio nije pokriven osigurateljnim pokrićem. Smatra kako se osiguranje ne odnosi na odgovornost za štetu koju počine vozila na motorni pogon (samohodni radni strojevi, radna vozila i ostala vozila), dok obavljaju radnu funkciju, izuzev ako to nije posebno ugovoreno i ističe kako se u konkretnom slučaju radi upravo o šteti koja je nastala korištenjem kamiona za koju je policom o osiguranju isključena odgovornost osiguratelja pa da ne postoji njegova obveza da tužitelju nadoknadi nastalu štetu.

14. Nisu osnovani navedeni žalbeni navodi jer su spomenutom policom osiguranja, a po kojoj tužitelj i traži naknadu štete, zaposlenici poslodavca tužitelja bili osigurani i na dan štetnog događaja i to za štete koje pretrpe prilikom obavljanja redovitih poslova svog radnog mjesta kod tog poslodavca do ugovorenog iznosa (ovdje 5.308.507,48 kuna). Tom je policom ujedno ugovorena i javna odgovornost prema trećim osobama te je doista isključen rizik osiguranja prema članku 4. stavku 4. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti, ali se ta odredba odnosi upravo na osiguranje od (javne) izvanugovorne odgovornosti, a ne na osiguranje od odgovornosti poslodavca tužitelja prema djelatnicima, kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja. To tim više jer se, kako to pravilno i jasno, nekontradiktorno zaključuje i prvostupanjski sud, prema odredbi članka 3. spomenutih Uvjeta trećim osobama ne smatraju djelatnici osiguranika, osim ako to nije posebno ugovoreno, a posebno ugovaranje ovdje doista nije slučaj.

15. Zbog navedenog predmetni štetni događaj nije isključen iz osiguranja predviđenog predmetnim ugovorom o osiguranju (policom) kojom je ugovoreno osiguranje poslodavca tužitelja od odgovornosti prema njegovim djelatnicima, a kako to neosnovano tvrdi tuženik. Kako u konkretnom slučaju poslodavac (osiguranik) odgovora za štetu koju je tužitelj pretrpio kod njega na radu po kriteriju objektivne odgovornosti, bez doprinosa tužitelja štetnom događaju, tuženik je, kao osiguratelj, u obvezi isplatiti naknadu štete po predmetnoj polici do ugovorenog iznosa od osiguranja, u skladu s odredbom članka 965. ZOO-a.

16. Visinu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege pravilno je prvostupanjski sud utvrdio prema odredbi članka 1095. ZOO-a u vezi s čl. 223. ZPP-a u visini od 440,00 eura, kao i tijek zateznih kamata na nenovčanu imovinsku štetu od presuđenja na temelju odredbe članka 1089. stavak 2. ZOO-a koje odluke (o visini i tijeku) tuženik također nije osporavao u žalbi.

17. Cijeneći donesenu dopunsku presudu, promijenio se omjer uspjeha stranaka u postupku, a tuženik s pravom ukazuje na okolnost da sud, odlučujući o troškovima postupka, nije uzeo u obzir dio tužbenog zahtjeva kojim je potom odlučeno dopunskom presudom. Naime, donošenjem dopunske odluke tužitelj je uspio s tužbenim zahtjevom u iznosu od 4.140,00 eura, dok je odbijen s dijelom zahtjeva u iznosu od 2.402,28 eura. Stoga o troškovima valja odlučiti prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, razmjerno uspjehu tužitelja u postupku.

17.1. Kako tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe, a o troškovima se odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora (konačnu) postavljenog tužbenog zahtjeva (ovdje 6.638,14 eura), tužitelj je u postupku s osnovom uspio 100%, ali je s visinom tužbenog zahtjeva uspio s 24%, što znači da je njegov ukupan uspjeh 62% pa mu je i troškove trebalo priznati u tom omjeru. Prvostupanjski sud je trošak postupka (zastupanja po punomoćniku) pravilno obračunao tužitelju prema Tarifi koja je bila u primjeni u vrijeme donošenja presude i prema kojoj se, protivno žalbi tuženika, predmetni trošak zastupanja tužitelja i treba obračunati. Visina nagrade za zastupanje u odnosu na visinu od 4.140,00 eura i 6.638,14 eura je ista jer oba iznosa ulaze u isti razred Tarife, ali je zbog pogrešno odmjerenog uspjeha u postupku po prvostupanjskom sudu, kako to osnovano ističe tuženik, odluku o troškovima valjalo preinačiti. Pritom, tužitelj prema odredbi Tar.br.

9. toč. 3. ima pravo i na naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu odluke, razmjerno spomenutom uspjehu u sporu 19,22 boda, budući da ga je na tom ročištu zastupao punomoćnik odvjetnik, a prvostupanjski sud ga nije priznao pa na to tužitelj osnovano ukazuje, iako sa žalbom, unatoč tome nije uspio. Stoga, tužitelju pripadaju već pravilno priznati troškovi zastupanja uz trošak zastupanja na ročištu za objavu, ali u omjeru od 62% (po Tar.br. 7. toč. 1., 8. toč. 1., 9. toč. 1. i 28., 62 boda, po Tar.br. 8. toč. 3., 15,5 bodova, po Tar.br. 9. toč. 3. 19,22 boda), sve uz PDV i trošak vještačenja u cijelosti, u iznosu od 199,08 eura, ukupno 1.254,63 eura, dok je u preostalom dijelu odbijen njegov zahtjev za naknadu troška postupka.

17.2. Neosnovano tuženik prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno, retroaktivno primijenio materijalno pravo u pogledu odluke o trošku. Pravilno je prvostupanjski sud prilikom obračuna parničnih troškova primijenio Tarifu. Naime, prema Tar.br. 52. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Istovjetno je bilo određeno i ranije važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015. i 37/2022.), odredbom Tar.br. 48 st. 3. Kako je predmetna odluka donesena 6. lipnja 2024., u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno obračunao parnični trošak po Tarifi i vrijednosti boda od 2,00 eura te se ne radi o retroaktivnom djelovanju, budući da se parnični troškovi obračunavaju na kraju postupka, prema uspjehu u sporu.

18. Slijedom svega navedenog, odbijena je žalba tuženika u dijelu odluke o glavnoj stvari, sadržanoj u točki I. presude suda prvog stupnja, prema odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a. Odbijena je i žalba tužitelja u dijelu odluke o parničnom trošku, a djelomično je u tom dijelu prihvaćena žalba tuženika (dio točke I. presude suda prvog stupnja) i odluka u tom dijelu preinačena prema odredbi članka 373. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a.

19. Odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troškova u povodu pravnih lijekova jer tužitelj sa žalbom nije uspio, a tuženik je uspio samo u dijelu odluke o sporednom zahtjevu, sve prema odredbi članka 166. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 154. stavak 1. i 5. ZPP-a.

U Puli 7. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić