Poslovni broj: P-484/2023-25

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužitelja 1. MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupaju punomoćnici Branka Skansi i Oskar Benussi, odvjetnici iz Dubrovnika, protiv tuženica 1. TA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnica Ana Marija Ljubičić Kuzmanić, odvjetnica u odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, predaje posjeda i utvrđenja ostavinske mase, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 23. rujna 2025. u prisutnosti stranaka i punomoćnika stranaka, 7. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja:

¨Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju od 10. siječnja 2013. ovjeren kod Iva Radovića, javnog bilježnika u Dubrovniku, pod poslovnim brojem OV-58/13, između FA (M) HA i TA ništetan.¨.

II. Odbija se zahtjev tužitelja:

¨Dužna je TA trpjeti brisanje iz zemljišnih knjiga sebe kao vlasnice 463/2854 dijelova k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 1/4 dijela k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te povrat u prijašnje stanje, odnosno upis FA (Draga) Mišića kao vlasnika tih nekretnina.¨.

III. Odbija se zahtjev tužitelja:

¨Utvrđuje se da 463/2854 dijelova k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 1/4 dijela k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te vanknjižno vlasništvo 1/2 dijela zgrade k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi 1/2 dijela prizemlja i cjelina visokog potkrovlja predstavlja ostavinsku masu iza pok. FA (Draga) Mišića, OIB: [osobni identifikacijski broj]. ¨.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja:

¨Dužna je TA u roku od 15 dana prepustiti tužiteljima suposjed kuće izgrađene na l.č. 633/1 k. o. [katastarska općina].¨.

V. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana isplatiti tuženicima na ime nadoknade troška postupka u iznosu od 5.020,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 8. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelji u tužbi podnesenoj ovom sudu 25. svibnja 2023. i tijekom postupka tvrde da je njihov otac – pok. FA Ugovorom o darovanju darovao tuženici TA, svojoj kćeri, 463/2854 dijelova k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 1/4 dijela k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i vanknjižno vlasništvo 1/2 dijela zgrade k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi 1/2 dijela prizemlja i cjelina visokog potkrovlja, uz ovjeru potpisa kod javnog bilježnika, no da tuženica TA nikada nije dobila samostalan posjed nekretnina niti tu živjela, čime da je predmetni ugovor o darovanju ništetan obzirom nema zakonom propisani oblik, konkretno isti je samo ovjeren kod javnog bilježnika, ne i solemniziran. Navode da su oni, zajedno sa tuženicama (kćeri i suprugom oca), nasljednici pokojnog oca i da se stoga ovo darovanje koje je ništetno mora vratiti u ostavinsku masu i podijeliti na četiri jednaka dijela obzirom otac nije oporučno raspolagao nasljedstvom.

1.2. Slijedom navedenog, konačno određenim zahtjevom predlažu utvrditi ništetnost ugovora o darovanju, podredno samo u dijelu koji se odnosi na k. č. [katastarska čestica] dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, naložiti tuženici TA predaju suposjeda kuće izgrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te utvrditi da darovane nekretnine predstavljaju ostavinu pok. FA, sve uz obvezu tuženica da im nadoknade troškove ovog postupka.

2.1. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženice osporavaju tvrdnje i zahtjeve tužitelja tvrdeći da ne samo da je TA stupila u posjed nekretnine već da je u istoj živjela do 2017. i s njom upravljala kao vlasnica, da je u nekretninu investirala znatna sredstva da bi je o svom trošku i sukladno svojim željama preuredila upravo 2017. u dio nekretnine koji joj je darovan, da bi nakon iseljenja 2017. nekretninu dalje iznajmljivala. Ukazuju da je Petra Mišić 2013. kao suvlasnik nekretnine podnijela zahtjev za legalizaciju iste i u tom postupku aktivno sudjelovala.

2.2. Slijedom navedenog, predlažu odbiti zahtjeve tužitelja i naložiti istima da im nadoknade troškove ovog postupka.

3.1. Tuženice su u odgovoru na tužbu prigovorile označenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.500,00 eura navodeći da je predmet spora polovica obiteljske kuće koja zasigurno vrijedi više od 1.500,00 eura pa su stoga predložile da se vrijednost predmeta spora odredi u iznosu od 50.000,00 eura.

3.2. Tužitelji nisu osporili navedene tvrdnje tuženica niti prijedlog istih pa je rješenjem ovog suda od 15. travnja 2024., temeljem čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP), vrijednost predmeta spora određena u iznosu od 50.000,00 eura.

4. Nadalje, tuženice su se pravovremeno protivile preinaci tužbe koju su tužitelji učinili na pripremnom ročištu održanom 15. travnja 2024. no kako zahtjevi tužitelja proizlaze iz iste činjenične osnove te se radi o sporu između istih osoba u vezi iste nekretnine, a u postupku još nije bio zaključen prethodni postupak, preinaka tužbe u smislu povećanja zahtjeva (predaje posjeda) je dopuštena temeljem čl. 190. st. 3. ZPP- a.

5.1. Na glavnoj raspravi su pročitani izvadak iz zemljišnih knjiga, ugovor o darovanju, rješenje ovog suda poslovni broj Z-7049/2023 od 26. svibnja 2023., idejno rješenje i troškovnik građevinskih radova koji je izradio dipl. ing. građ. RA, spisi ovog suda poslovni broj O-387/2023 i P-1303/2006, saslušani su svjedoci ŠA, EA, PA, CA, VA, DA, UA i AA i ZA te stranke.

5.2. Obzirom su odlučne sporne činjenice utvrđene temeljem prethodno navedenih dokaza, ocijenjeno je da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

6.1. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a utvrđeno je da su zahtjevi tužitelja neosnovani te je odlučeno kao u točkama I. do IV. izreke ove presude.

6.2. Pri tome se ukazuje da činjenica da tužitelj već postojeći zahtjev razdvaja u dva zasebna zahtjeva koja su sadržajno istovjetna ne čini takve zahtjeve podrednim jer zahtjev kojim se traži ¨manje¨ (kojim je obuhvaćena jedna nekretnina, a ne dvije) ukoliko sud ne prihvati zahtjev kojim se traži više (više nekretnina) ne predstavlja podredni zahtjev o kojem bi sud odlučivao tek ako odbije postavljeni zahtjev, dapače sud je pri odlučivanju o većem zahtjevu dužan odlučiti o svim dijelovima zahtjeva, konkretno, ukoliko prihvati samo dio zahtjeva za jednu nekretninu, mora odbiti dio zahtjeva za drugu nekretninu, čime je jasno da nema pretpostavki za postupanje u smislu čl. 188. st. 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je ništetnost ugovora o darovanju kojim je 10. siječnja 2013. svojoj kćeri TA (tuženici) darovao nekretnine i to 463/2854 dijelova k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 1/4 dijela k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te vanknjižno vlasništvo 1/2 dijela zgrade k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi 1/2 dijela prizemlja i cjelina visokog potkrovlja, a u vezi s tim upis vlasništva ovih nekretnina u ime pok. FA, utvrđenje da navedene nekretnine predstavljaju njegovu ostavinu, kao i obveza tuženice TA da tužiteljima preda posjed darovanih nekretnina.

8. Između stranaka nije sporno:

- da je pok. FA, otac tužitelja i tuženice TA te suprug tuženice HA, bio vlasnik predmetnih nekretnina,

- da su pok. FA i TA sklopili predmetni ugovor o darovanju,

- da je tuženica TA upisana kao vlasnica 463/2854 dijelova k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 1/4 dijela k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te

- da je tuženica TA u posjedu kuće izgrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9. Između stranaka je sporno:

- je li TA stupila u samostalan posjed darovanih nekretnina u trenutku darovanja nekretnina.

10. Člankom 482. Zakona o obveznim odnosima (¨Narodne novine¨ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje u tekstu: ZOO) je propisano:

(1) Ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku.

(2) Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

11. Čitanjem predmetnog ugovora o darovanju (75-77 spisa) utvrđeno je da je člankom 3. ugovora određeno da darovatelj uvodi obdarenicu u posjed darovanih nekretnina, dok je iz forme istog razvidno da ugovor nije sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave već da je samo potpis darovatelja ovjeren kod javnog bilježnik koji je time potvrdio da je FA potpisnik ugovora.

12. Sukladno citiranom čl. 482. ZOO-a, za valjanost predmetnog ugovora o darovanju nekretnina je odlučno je li tuženici TA kao obdarenici predan posjed nekretnina.

13.1. Člankom 13. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., dalje u tekstu ZV) je propisano:

Posjed je stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda), ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda).

13.2. Nadalje, odredbom čl. 14. st. 1. ZV-a je propisano:

Posjed se prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari.

13.2. Konačno, čl. 15. ZV-a je propisano:

(1) Samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju taj stječe neposredni posjed samo ako je već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari.

(2) Samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju može posjed prijeći na njega tako da dotadašnji posjednik zadrži stvar, a stjecatelju se prenese ili se za njega osnuje pravo da mu dotadašnji posjednik preda tu stvar; isto tako i da se stvar preda nekoj trećoj osobi, a stjecatelj dobije pravo da mu ona preda tu stvar.

(3) Predaja posjeda učinjena samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju djelovat će prema trećima samo ako su o tome obaviješteni, ili im je to inače poznato.

14. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka i stranaka, a u dijelu u kojem navedeni u bitnom istovjetno iskazuju, proizlazi da je pok. FA i nakon darovanja pa sve do svoje smrti živio u dijelu predmetne kuće te istu posjedovao s okućnicom, da tužitelji (njegovi sinovi) nikada nisu živjeli u ovoj kući, ali su povremeno posjećivali oca, da su tuženice u određenim fazama života živjele u ovoj kući, dok su u drugim fazama života živjele u stanu u [adresa] te [adresa], da su pok. FA i tuženica TA bili bliski te se pomagali u svakodnevnom životu kao roditelj i dijete, dok su tuženica HA i FA tijekom godina živjeli u različitim kućanstvima, kako to tuženica HA opisuje ¨ Ž i ja se nikada nismo rastali već smo spletom okolnosti živjeli odvojeno.¨, a tužitelji i TA, iako djeca istog oca, nikada nisu imali zajedničko kućanstvo niti međusobnu komunikaciju.

15. Iz same činjenice da je pok. FA darovao dijelove nekretnina (suvlasništvo) te nastavio posjedovati nekretninu, jasno je da isti nije niti ugovorom niti faktično nekretnine predao TA u isključivi neposredni posjed.

16. Iz uvjerljivih i životno logičnih iskaza ŠA, GA, UA i DA, a koji o posjedu nekretnine iskazuju kao dugogodišnji susjedi, a pri tome strankama nesrodne osobe, proizlazi da je pok. FA živio u srednjem dijelu kuće, da su u kući posljednjih godina njegovog života živjeli podstanari i da se kuća posljednjih godina uređivala, dok svjedokinja ŠA iskazuje ¨ne znam točko kada, ali sigurno prije manje od deset godina, rekao da uređuju u dnu i tada je spomenu kćerku TA da će ona to urediti¨, svjedokinja UA iskazuje ¨U razgovorima s njim on bi ponekad spominjao, a kako je imao dva braka, da ima za svu svoju djecu i to tako što sinovima ide kuća gdje su se oni rodili, a kćeri ova kuća kraj nas gdje se ona rodila….Kada se uređivalo prizemlje i potkrovlje znam da je dolazila TA i FA je rekao da ona sebi uređuje prizemlje za podstanare… živio na sredini, dok su u prizemlju i potkrovlju bili podstanari…. Viđala sam da dolazi, da se mota oko kuće i da je s tatom brala masline….Viđala sam je bar jednom tjedno¨, a svjedok DA iskazuje ¨govorio da je kćeri darovao ili cijelu kuću ili dio jer ona to zaslužuje…dao TA da uredi potkrovlje i prizemlje i da to TA radi….govorio da je TA plaćala režije…. TA vodila to oko podstanara i da su njoj plaćali isto kao što je ona uredila taj prostor.¨.

17.1. Kada se prethodno navedeni iskazi dovedu u vezu s iskazima svjedokinja PA, sestre/kćerke tuženica, CA, VA, ĐA, rodica/nećakinja tuženica, kao i AA, rodice tužitelja i tuženice TA, a u dijelu u kojem u bitnom istovjetno i uvjerljivo iskazuju, zaključuje se da je FA navedeni ugovor sklopio s kćeri u vrijeme kada je ista završavala studij u Zagrebu sa namjerom da ju, prijenosom suvlasništva ovih nekretnina, motivira na povratak iz Zagreba nakon studija, da se TA u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju vratila iz Zagreba živjeti i raditi na području Dubrovnika, da je boravila u predmetnoj kući s ocem od 2013. i pronašla zaposlenje iste godine te potom tijekom godina, za života oca, ulagala u kuću i od iste ostvarivala prihode od najma i to prostora u potkrovlju, a kasnije i u prizemlju.

17.2. Iz iskaza navedenih svjedoka je razvidno da je tuženica TA zbog posla izbivala iz kuće, kao i da do 2017. nije mogla stanovati u [adresa] jer je njena majka iznajmljivala stan u [adresa] u kojem su ranije stanovale.

17.3. Pri tome svjedokinja UA, susjeda koja stanuje udaljena oko 50 metara od predmetne kuće, iskazuje ¨ TA je i mene pitala je li znam nekoga tko bi htio biti podstanar i ja sam joj našla podstanare.¨.

18. Za činjenicu prave predaje posjeda darovane nekretnine u ovom slučaju je odlučno je li tuženici TA u trenutku darovanja predan posjed koji ju je ovlašćivao da kao vlasnica upravlja dijelom nekretnina, no uzimajući u obzir da je ista ipak darovanjem suvlasnica nekretnina i da njen otac i dalje ima određena vlasnička prava na preostalom nedarovanom dijelu nekretnina.

19.1. Činjenica je da je tuženica TA kao dijete FA kuću u kojoj je živio njen otac i prije ovog darovanja posjedovala na način da je boravila u kući oca povremeno i to kao obiteljskoj kući, čime je, po ocjeni ovog suda, za kvalitetu posjeda koja se zahtjeva kod darovanja odlučno je li ona ovim darovanjem stekla posjed na način da je imala pravo držanja stvari i raspolaganje istima bez posebnog dopuštenja oca te je li preuzela obveze po činjenici posjeda darovanih dijelova nekretnine.

19.2. Naime, prava predaja kuće i okućnice ne uvjetuje stanovanje u prostoru, u smislu kontinuiranog osobnog boravka u nekretninama, već pretpostavlja da osoba ima pravo kuću i okućnicu koristiti sukladno vlastitim potrebama i željama, ali pri tome uz preuzimanje obveze koje terete samostalnog posjednika (vlasnički posjed) u vidu održavanja nekretnine, snošenja troškova nekretnine.

20. Tuženica TA je po darovanju nekretnine preselila iz Zagreba te pronašla zaposlenje na širem području prostora gdje se nalaze nekretnine, s ocem održavala nekretninu, iznajmljivala istu i uređivala je te snosila režijske troškove nekretnine, a pri tome uz znanje i volju njenog oca pok. FA, koji je njen posjed prihvatio kao vlasnički (samostalni posjed) sukladan ugovoru o darovanju koji je sklopio s njom i kojim su ugovorili da ista ima vlasnička prava na nekretnini.

21. Pri tome, a po ocjeni ovog suda, nije odlučno je li TA svakodnevno stanovala u kući i jesu li radovi uređenja i iznajmljivanja uslijedili odmah po darovanju (po iskazu svjedoka, a i životno, nisu niti mogli obzirom na preseljenje i početak zaposlenja koji su se dogodili u vrijeme darovanja), već je odlučno da je ugovorom o darovanju ista stekla faktičnu vlast na nekretninama (pravi posjed) u smislu slobodnog odlučivanja o načinu izvršavanja svog posjeda, pored činjenice da je u vrijeme darovanja već boravila u predmetnim nekretninama.

22.1. Prava predaja posjeda kuće i okućnice u kojoj živi roditelj obdarenika, koja je kao takva obiteljska kuća roditelja u kojoj mlada osoba na studiju u drugom gradu povremeno po dolasku sa studija boravi nije predaja koja je lako uočljiva trećim osobama jer iz perspektive trećih osoba takve nekretnine i dalje predstavljaju obiteljsku kuću u kojoj neki članovi obitelji trajno borave, a drugi povremeno, no ono što po ocjeni ovog suda u takvim okolnostima čini pravu predaju suvlasničkog posjeda drugom članu obitelji je činjenica da se dio nekretnine određuje kao samostalan posjed tog člana da s njim čini što želi, pa kada se činjenica da je pok. FA živio samo u srednjem dijelu kuće dovede u vezu s činjenicom da tužitelji, njegovi sinovi nikada nisu ulazili u postojeći prostor potkrovlja, a niti su im poznati detalji ulaganja u prostor prizemlja i potkrovlja, zaključak je ovog suda da je pok. FA ovim ugovorom predao TA u samostalan posjed dijelove nekretnina i to potkrovlje i prizemlje kuće (dio koji nije predstavljao ostavu koju opisuju stranke), dok su ostatak nekretnina nastavili suposjedovati.

22.2. Da je TA postupala kao samostalni (pravi) (su)posjednik ukazuje neosporena tvrdnja da je ista pokrenula postupak legalizacije objekta, sudjelovala u istom, kao i u sporu koji se u vezi nekretnina vodi protiv trećih osoba, prema neosporenom iskazu ove tuženice, pokrenut 2012. godine.

23. Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda da je pok. FA predmetnim ugovorom o darovanju predao tuženici pravi (vlasnički) suposjed nekretnina, da je ista do tada kao njegova kćerka bila nesamostalni suposjednik nekretnina u smislu posjedovanja tijekom boravka u kući oca, a da je od darovanja dijela nekretnina ista postupala kao ravnopravan suvlasnik istih sa svojim ocem, i to suvlasnik koji je prvotno stanovao u kući, a potom u istu ulagao, preuzimao obveze u vezi iste (sporovi, legalizacija objekta i troškovi održavanja) i konačno od iste ostvarivao dobit (iznajmljivanjem), radi čega su zahtjevi tužitelja u odnosu na istu u cijelosti ocijenjeni neosnovanim jer je ugovor o darovanju valjani ugovor temeljem kojeg je tuženica TA upisana suvlasnica nekretnina i u posjedu istih, čime darovane nekretnine ne čine ostavinu pok. FA pa da bi tužitelji kao zakonski nasljednici istog imali pravo zahtijevati predaju posjeda od tuženice TA.

24. Pri tome se ukazuje da stranke uopće ne čine spornim u bitnom istovjetno raspolaganje pok. FA kojim je isti posjed drugih nekretnina u pogledu kuće u kojoj je nekoć živio s majkom tužitelja i tužiteljima, predao svojoj prvoj supruzi, majci tužitelja, i tužiteljima, a što dodatno potvrđuje činjenicu da je izjavom o predaji posjed u predmetnom ugovoru tuženici TA, u smislu čl. 15. st. 1. ZV-a, predao pravi posjed darovanih nekretnina.

25.1. Tuženice su u cijelosti uspjele u postupku, pa sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, imaju pravo na nadoknadu troška nastalog uslijed zastupanja po punomoćnici odvjetnici, i to troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 627,50 eura (tbr. 7. t. 1. u vezi s tbr. 40. toč. 1. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 138/23, dalje: OT), sastava podnesaka od 30.4.2024. i 18.9.2025. u ukupnom iznosu od 1.255,00 eura (tbr. 8. toč. 1., 40. toč. 1. i i tbr. 46. OT-a) te zastupanja na raspravama na kojima se 15.4.2024., 13.9.2024., 16.1.2025., 3.7.2025. i 23.9.2025. raspravljalo o glavnoj stvari u ukupnom iznosu od 3.137,50 eura (tbr. 9. toč. 1., 40. toč. 1. i i tbr. 46. OT-a), što daje ukupni trošak zastupanja od 5.020,00 eura.

25.2. Tuženice nemaju pravo na nadoknadu troškova sudskih pristojbi jer kao tuženice u ovom sporu nisu imale navedeni trošak niti će imati obzirom na uspjeh u sporu u smislu čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.).

25.3. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni trošak postupka je donesena primjenom čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

Dubrovnik, 7. studenog 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženice