REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-436/2023-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Sandi Jeromeli, na prijedlog više sudske savjetnice Teodore Gregurić Šoštarić, u pravnoj stvari tužitelja Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO ZA UZGOJ, ZAŠTITU, LOV DIVLJAČI I STRELJAŠTVO "VIDRA" DUBRAVICA, OIB: 15542996650, Dubravica, Lovački put 9, kojeg zastupa punomoćnik Damir Mikuljan, odvjetnik u Zagrebu i umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupan po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u OD Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate iznosa od 1.037,42 eura, nakon javne glavne rasprave zaključene 7. listopada 2025., održane u prisutnosti punomoćnika stranaka i punomoćnice umješača, 7. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.037,42 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 17. studenog 2021. pa do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.477,29 eura sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 7. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

3. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.310,14 eura.

4. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura.

5. Odbija se zahtjev umješača za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 937,50 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 15. studenog 2022. navodi da je 25. rujna 2021. oko 16:10 sati u mjestu Hrastina, ulica Ante Kovačića kod kbr. 26, došlo do prometne nezgode naletom šumske divljači- srne u prednju desnu stranu osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka], a kojim je u smjeru Marije Gorice upravljala ML. Nakon udara da se šumska divljač- srna udaljila sa mjesta nezgode u nepoznatom pravcu. Tužitelj ističe da se na predmetnoj dionici ceste cca 500 m istočnije nalazi znak "divljač na cesti". Nadalje, da je na dan štetnog događaja predmetno vozilo bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 04400903182 na temelju koje je oštećenici na ime nastale imovinske štete isplaćen iznos od 1.037,42 eura (ranije: 7.816,43 kune). Budući da tuženik gospodari okolnim lovištem i to lovištem I/106 Dubravica unutar kojeg se nalazi mjesto nastanka štetnog događaja, tužitelj smatra da je stekao pravo regresa prema tuženika te stoga predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da tužitelju naknadi nastali trošak parničnog postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenom na ovome sudu 29. ožujka 2023. istaknuo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, istaknuo je prigovor isključive odgovornosti osiguranika tužitelja za ovaj štetni događaj i prigovor zastare ovog regresnog potraživanja. Slijedom navedenoga, predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan uz naknadu troška parničnog postupka.

3. Podneskom od 10. svibnja 2023. Euroherc osiguranje d.d. izjavljuje da ima pravni interes stupiti u predmetnu parnicu budući da je tuženik na dan štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti br. 804271894 pa se predlaže da naslovni sud dopusti miješanje Euroherc osiguranja d.d. u parnicu. Umješač osporava činjenične navode tužbe, nastanak osiguranog slučaja, aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva jer da isto ne proizlazi iz dostavljenih i predloženih dokaza uz tužbu. Umješač u cijelosti poriče činjenični navodi tužbe da je do predmetne prometne nezgode došlo uslijed naleta vozila osiguranika tužitelja na divljač – srnu ili bilo koju drugu životinjsku vrstu navedenu u čl. 9 Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj: 98/2018., 32/2019. i 32/2020. – dalje u tekstu: ZL), pa se stoga osporava pasivna legitimacija tuženika i odgovornost za štetu. Nadalje, umješač se protivni dokaznim prijedlozima tužitelja jer smatra da u izostanku bilo kakvih tragova na kolniku i same divljači, odnosno na ovako oskudnom činjeničnom supstratu i dokumentaciji koje je dostavljena uz tužbi nije moguće provesti niti prometno vještačenje niti utvrditi pravno relevantne okolnosti slučaja. Ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije jer da osiguranik tuženika nije vlasnik lovišta niti divljači, budući se divljač smatra javnim dobrom, pa su pogrešni navodi tužitelja da je osiguranik tuženika vlasnik divljači koja je prouzročila predmetnu štetu. Opreza radi, umješač osporava odgovornost za štetu i iz razloga što nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu tužitelja nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika, a samim time ni zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika. Nadalje, umješač ističe kako se predmetni štetni događaj odigrao izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini za koje je odredbom članka 11. stavka 2. ZL propisana zabrana ustanovljavanja lovišta na javnim cestama pa da se stoga ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno ZL-u, a posebice ne tuženik. Naime, umješač ističe da lovačka društva nisu korisnici odnosno lovoovlaštenici površine na kojoj se dogodio štetni događaj obzirom da je šteta nastala na nelovnoj površini koja bi trebala biti obuhvaćena Programom zaštite divljači kojom upravlja korisnik. Slijedom navedenog, umješač ističe prigovor isključive krivnje treće osobe tj. nadležne uprave za ceste, jer nije postupila sukladno zakonskim odredbama prema kojima javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti korisnici ceste kojima je namijenjena. Opreza radi, umješač ističe da vozač nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani vozača. Osporava se zatraženi tijek zateznih kamata jer da zatezne kamate počinju teći tek ako i kada njegova obveza bude utvrđena donošenjem prvostupanjske presude kojom se odlučuje o visini potraživanja, sukladno članka 1089. stavka 2. ZOO-a. Stoga, umješač predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

4. Tužitelj se podneskom od 31. ožujka 2023. očitovao na navode iz odgovora na tužbu, a podneskom od 19. svibnja 2023. na navode iz podneska umješača, međutim navedene podneske sud nije uzeo u obzir budući da za podnošenje tih podnesaka tužitelj nije zatražio odobrenje suda u smislu odredbe članka 299.a stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019. i 80/2022., dalje u tekstu: ZPP) niti je u smislu odredbe članka 299.a stavka 5. ZPP-a postavio zahtjev da ih sud uzme u obzir kao svrsishodne. Također, u navedenim podnescima se ne iznose nove činjenice ni ne predlažu novi dokazi, već tužitelj osporava navode protivne strane i umješača te iznosi svoja pravna stajališta uz citiranje sudske prakse. Stoga sud neće iznositi sadržaj navedenih podnesaka.

5.

Ovdje valja istaknuti da je predmetni parnični postupak pokrenut podnošenjem tužbe pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu koji se rješenjem poslovni broj P-1010/2022-2 od 3. siječnja 2023. oglasio stvarno nenadležnim te je po pravomoćnosti na temelju članka 17. stavka 1. i članka 34. b točke 1. ZPP-a ustupljen ovome sudu kao stvarno nadležnom.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio da se o predmetnoj parnici obavijesti osiguratelj tuženoga Euroherc osiguranje d.d. sukladno odredbi članka 211. ZPP-a. Nakon zaprimanja obavijesti, Euroherc osiguranje d.d. je podneskom od 10. svibnja 2023. izjavio da ima pravni interes stupiti u parnicu u navedenoj pravnoj stvari budući da je tuženik na dan štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti broj 804271894. Slijedom navedenoga, ovaj je sud raspravnim rješenjem od 27. veljače 2024. dozvolio miješanje društva EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, kao umješača na strani tuženika.

7. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je izveo dokaze čitanjem sljedećih isprava: potvrde MUP-a, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Zaprešić, Klasa: 211- 04/21-O/9106, Urudžbeni broj: 511-19-37/06-O-100-3/2021 od 22. listopada 2021. (listovi 5-6 spisa), ispisa iz lovne evidencije (listovi 8-9 spisa), police automobilske odgovornosti broj 04400903182 (listovi 10-11 spisa), IPID-a- obveznog osiguranja od autoodgovornosti (listovi 12-13 spisa), Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska (listovi 14-25 spisa), Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (listovi 26-29 spisa), web prijave štete (list 30 spisa), prometne dozvole za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] (list 31 spisa), izvida štete broj: KA14083/21/1/1- osnovni+1. naknadni (list 32 spisa), naloga za isplatu KA14083/21-1 od 15. studenog 2021. te dokaza o isplati (listovi 46-47 spisa), regresnog zahtjeva od 17. studenog 2021. (list 48 spisa), dopisa- obavijesti o primitku odštetnog zahtjeva od 19. studenog 2021. (list 49 spisa), opomene zbog neplaćanja regresnog duga od 19. siječnja 2022. i 28. ožujka 2022. (listovi 50-51 spisa), dopisa- odluke po regresnom zahtjevu od 4. listopada 2022. (list 52 spisa), prigovora na odluku o regresnom zahtjevu od 24. listopada 2022. (listovi 53-54 spisa), dopisa- odluke po prigovoru od 4. studenog 2022. (list 55 spisa), spisa predmetnog prometnog događaja Policijske postaje Zaprešić koji se sastoji se od službene zabilješke o dojavi, izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju, zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu na ime ML, službene bilješke i potvrde o događaju (listovi 145-152 spisa) i dostavljene sudske prakse (listovi 87-102 i 199-205 spisa).

Uz navedeno, sud je izvršio uvid u kartu lovišta I/106 Dubravioca (list 7 spisa), fotografije oštećenih dijelova vozila osiguranog kod tužitelja (listovi 33-45 spisa) i CD prijenosni medij s fotografijama prometnog događaja (list 153 spisa).

Također, izvedeni su dokaz saslušanjem svjedokinje ML (list 140- 141 spisa), dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću, dipl. ing. (listovi 167-178 spisa) te je isti vještak ujedno usmeno saslušan na ročištu za glavnu raspravu 7. listopada 2025. (list 217 spisa).

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.037,42 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos je tužitelj isplatio na temelju police automobilske odgovornosti broj 04400903182 svom osiguraniku na ime imovinske štete nastale popravkom motornog vozila registarske oznake [registarska oznaka], oštećenog u štetnom događaju od 25. rujna 2021.

10. Između stranaka nije sporno da je u vrijeme štetnog događaja tuženik bio osiguran po polici osiguranja odgovornosti kod Euroherc osiguranja d.d. i da mjesto iz kojega je istrčala divljač pripada području kojim kao ovlaštenik lova gospodari tuženik.

11. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, odgovornost za predmetni prometni događaj, osnova i visina tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata. Također, tuženik je istaknuo prigovor zastare.

12. Uvidom u policu automobilske odgovornosti broj 04400903182 (listovi 10-11 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj s ML kao ugovarateljicom i osiguranicom za osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] sklopio obvezno AO osiguranje te autokasko za slučaj naleta na životinje u osigurateljnom razdoblju od od 25. rujna 2020. do 25. rujna 2021. Nadalje, na polici je navedeno da su sastavni dio predmetnog ugovora o osiguranju, između ostaloga, Uvjeti za osiguranje automobilskog kaska (301-1219) koji u članku 21. uređuju odgovornost tužitelja u slučaju naleta na životinje na način da osiguranje djelomičnog kaska „Nalet na životinje“ osigurava predmet osiguranja u slučaju oštećenja ili uništenja naletom (udarom) na životinju (domaću ili divlju) i ne uključuje bilo kakve druge rizike kasko osiguranja. Iz navedenoga je razvidno da je kao osigurani slučaj policom kasko osiguranja pokriven nalet odnosno udar na životinju (domaću ili divlju).

13. Iz dopisa tužitelja od 15. studenog 2021. (list 46 spisa) i isprave o prometu izvadaka (list 47 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj osiguranici ML prema nalogu KA14083/21-1-1 za događaj od 25. rujna 2021. u mjestu Marija Gorica 43 isplatio iznos od 1.037,42 eura.

14. Na temelju iskaza svjedokinje ML, a koji je sud prihvatio kao vjerodostojan budući da je svjedokinja iskazivala o prometnom događaju u kojem je sudjelovala kao vozačica te samim time neposredno opažala činjenice relevantne u predmetnoj pravnoj stvari, a da pri tome njezin iskaz nije u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima, sud je utvrdio da je vozačica motornog vozila predmetnog dana naletjela upravo na srneću divljač. Naime, svjedokinja je u svojem iskazu navela da je sigurna da se radilo o srni, a što joj je potvrdila i kćer koja je s njom bila u vozilu, te da je životinju uočila neposredno prije udara, a da je životinja skočila i oštetila desni dio automobila.

15. Iskaz svjedokinje nije proturječan potvrdi na listu 5-6 spisa koju je sastavio ovlašteni policijski službenik te službenoj zabilješki o dojavi i službenoj bilješki od 25. rujna 2021., a iz kojih proizlazi da je 25. rujna 2021. u 16:10 sati ML upravljala osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka] te da na kolniku ulice Ante Kovačića kod broja 26 na prednji desni bočni dio automobila naletjela divljač- srna koja je pretrčavala kolnik navedene ulice s mekog terena iz smjera juga u smjeru sjevera, nakon čega se divljač udaljila s mjesta događaja. Postupanjem je utvrđeno da istom divljači gospodari lovačko društvo „Vidra Dubravica“. U vrijeme štetnog događaja svjedokinja nije bila pod utjecajem alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (zapisnik na listu 148 spisa). Dakle, svjedokinja je već prilikom dojave policiji o predmetnom prometnom događaju izjavila da se radilo o naletu srne, a isto je ponovila i prilikom davanja iskaza pred sudom. Također, svjedokinja nema osobnog interesa za ishod ovog postupka, a na temelju police kasko osiguranja ostvarila bi pravo na naknadu štete i u slučaju da se nije radilo o divljači pa čak i da je vozilom upravljala na način da brzinu nije prilagodila uvjetima na cesti. Stoga je sud povjerovao iskazu svjedokinje te je utvrdio da se u predmetnom prometnom događaju radilo o naletu na srneću divljač.

16. Slijedom svega navedenoga, sud nalazi da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan jer je u predmetnom prometnom događaju oštećeno vozilo osiguranice tužitelja, a pri čemu je oštećenje prouzrokovano nastupom osiguranog rizika sukladno ugovorenom djelomičnom kasko osiguranju, te je tužitelj svojoj osiguranici nadoknadio štetu na vozilu. Time su na tužitelja na temelju odredbe članka 963. stavka 1. ZOO-a, po samome zakonu, do visine isplaćene naknade prešla sve osiguranikova prava prema tuženiku.

17. U odnosu na osporavanje pasivne legitimacije tuženika, umješač je porekao činjenične navode tužbe u dijelu u kojem se navodi da je do predmetne prometne nezgode došlo uslijed naleta vozila osiguranika tužitelja na srnu ili bilo koju drugu životinjsku vrstu navedenu u članku 9. Zakona o lovstvu i iz razloga što osiguranik tuženika nije vlasnik lovišta ni divljači, budući da se divljač smatra javnim dobrom. S obzirom da je sud u točki 15. obrazloženja utvrdio iz izvedenih dokaza da se u predmetnom štetnom događaju radilo upravo o naletu divljači-srne, ovdje će se osvrnuti na navod da ne postoji tuženikova odgovornost jer nije vlasnik divljači koja je prouzročila predmetnu štetu. Naime, u predmetnoj pravnoj stvari tužitelj nije osporavao da je mjesto nastanka štetnog događaja unutar granica lovišta kojim gospodari tuženik. Na odgovornost za štetu ne utječe vlasništvo nad divljači s obzirom na to da je sukladno odredbi članka 3. ZL divljač dobro dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu te da za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). U odnosu na navode umješača da je do predmetnog štetnog događaja došlo izvan područja lovišta, tj. na nelovnoj površini, valja reći da navedeno nije relevantno jer lovoovlaštenik odgovara tužitelju za štetu temeljem činjenice što je štetu prouzročila divljač iz njegovog lovišta.

18.1. Nadalje, umješač ističe da je pretpostavka za pasivnu legitimaciju tuženika kao ovlaštenika prava lova da je šteta na vozilu uvjetovana vršenjem skupnog lova sukladno odredbi članka 80. stavka 6. točke 2. ZL koji kao specijalni propis treba primijeniti u konkretnom slučaju.

18.2. Odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištem (lovoovlaštenika i lovozakupnika) uređena je odredbom članka 80. stavka 6. ZL kojom je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi te lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

18.3. Međutim, u slučaju kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama, a što je u ovom predmetu utvrđeno provedenim prometnim vještačenjem) ne znači da lovoovlaštenik odnosno njegov osiguratelj ne može odgovarati za štetu. Naime, odštetna odgovornost tuženika uređena je i općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i to konkretno člankom 1045. stavkom 3. ZOO- a koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju te daljnjim odredbama čl. 1063.-1067. ZOO-a.

18.4. Divljač koja se kreće po javnoj cesti na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar (vidjeti odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004., Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008., Rev-1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019. i Rev-1542/24 od 26. veljače 2025. ), a za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Stoga, u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, lovoovlaštenik je i nadalje objektivno odgovoran, po načelu kauzaliteta, u smislu članka 1063. ZOO-a u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a je na tuženiku (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-166/24 od 24. rujna 2024.).

18.5. U odnosu na prigovor umješača o isključivoj krivnji treće treće osobe, tj. nadležne uprave za ceste u smislu odredbe članka 50. stavka 1. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj: 84/2011., 22/2013., 54/2013., 148/2013. i 92/2014.), ističe se da je isti neosnovan budući da bi eventualni propusti u održavanju prometnice od strane pravne osobe nadležne za održavanje cesta sukladno odredbi članka 1067. stavka 4. ZOO-a doveli do solidarne odgovornosti s vlasnikom opasne stvari, a ne bi isključivali objektivnu odgovornost tuženika za štetu.

19.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Igoru Jakopliću, dipl.ing. zaprimljenog na ovome sudu 8. svibnja 2025. (listovi 167-178 spisa) proizlazi da se vozilo u trenutku štetnog događaja kretalo sjevernom prometnom trakom od istoka prema zapadu, a da je životinja preko kolnika istrčala od juga prema sjeveru, pri čemu su nastala oštećenja na čeonoj desnoj strani vozila. Prema nađenim oštećenjima na vozilu vještak je procijenio naletnu brzinu vozila na životinju na oko 40 km/h. Tragova pomoću kojih bi se izračunala brzina kretanja vozila neposredno prije nezgode nema, a ako se uvaži da je vozačica na opasnost reagirala u najranijem mogućem trenutku, tada slijedi da se prije nezgode kretala brzinom od oko 48 km/h. Vozačica je imala na raspolaganju za izbjegavanje naleta vrijeme od 0,99 sekunde u kojem nije mogla spriječiti nalet bez obzira da li prethodno je ili nije prometnim znakom upozoren na opasnost, za sve brzine kretanja veće od 35 km/h. Vještak nije imao primjedbi na utvrđen opseg štete od strane tužitelja naveden na izvidu štete. Visina štete na vozilu osiguranice tužitelja s PDV-om iznosi 1.789,38 eura, a troškove je vještak obračunao u skladu s izvidom štete i prosječnim cijenama dijelova i rada u trenutku isplate.

19.2. Tuženik je u podnesku od 23. svibnja 2025. naveo da se do nalet na životinju dogodio po danu za vrijeme dobre vidljivosti, da je kolnik bio suh i da je vozačica prije naleta prošla pored znaka "divljač na cesti" te da je slijedom navedenoga vozačica mogla, upotrebljavajući pažnju prosječnog vozača, zamijetiti pojavu divljači na okolnom zemljištu i oduzimanjem brzine i prikočivanjem istu prilagoditi kako bi se u svakom trenutku mogao zaustaviti automobil. Stoga smatra da je vozačica isključivo kriva za nastalu nezgodu. U odnosu na nalaz i mišljenje, navodi da vještak nije dao procjenu koliko je to vozačica "relativno rano mogla uočiti nailazak životinje", to jest koliko je to rano u smislu vremena i udaljenosti na kojoj je mogla uočiti nailazak životinje i njezin izlazak na kolnik te je u tom dijelu predložio da vještak dopuni svoj nalaz.

19.3. Na ročištu za glavnu raspravu 7. listopada 2025. vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje te je isti dopunio u dijelu u kojem je to tuženik tražio podneskom od 23. svibnja 2025. Tako je vještak naveo da je vozačica mogla uočiti nailazak srne vrlo radno, ali da nije morala. Naime, vještak ističe da vozači moraju svoju pažnju usredotočiti na prometnicu, a ono što mogu uočiti lijevo i desno bez zakretanja glave se nalazi unutar dovoljno jasnog vidnog polja koje iznosi do 20 stupnjeva u odnosu na simetralu vidnog polja, što je u našem slučaju, obzirom na brzinu kretanja, iznosilo 4- 5 metara od lijevog ruba vozila. Nadalje, da je uvažio da je vozačica srnu mogla uočiti kad se životinja nalazila 6-7 metara od lijevog gabarita vozila jer je prepreka bila u pokretu. Također, napominje da se i prometni znakovi postavljaju uz kolnik tako da se nalaze unutar opisanih 20 stupnjeva odnosno unutar dovoljno jasnog vidnog polja.

19.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenivši da je isti jasan, sveobuhvatan, izrađen stručnom analizom raspoloživih isprava te sačinjen objektivno i u skladu s pravilima struke. Naime, iz provedenog vještačenja proizlazi da je vozilo osiguranice tužitelja svojom čeonom desnom stranom vozila naletjelo na divljač, a što je u skladu s ispravama u spisu. Iako je vještak naveo da nema tragova pomoću kojih bi se izračunala brzina kretanja vozila neposredno prije nezgode nema, ali ako se uvaži da je vozačica na opasnost reagirala u najranijem mogućem trenutku, tada slijedi da se prije nezgode kretala brzinom od oko 48 km/h. Prema nađenim oštećenjima na vozilu naletna brzina vozila na životinju je procijenjena na oko 40 km/h. S obzirom da je do predmetnog prometnog događaja došlo u naseljenom mjestu (Hrastina), dopuštena brzina kretanja vozila bila je 50 km/h sukladno odredbi članka 53. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 84/2008., 74/2011., 80/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019. i 42/2020., dalje u tekstu: ZSPC). Iz navedenoga je razvidno da je vozačica poštivala ograničenje brzine propisano odredbom članka 53. stavka 1. ZSPC te da je mogla izbjeći divljač samo da se kretala brzinom koja nije veća od 35 km/h, odnosno znatno manjom brzinom od dopuštene, i to samo poduzimanjem forsiranog kočenja maksimalnog intenziteta. Također, u odnosu na tvrdnju tuženika da je vozačica mogla zamijetiti divljač na okolnom zemljištu te oduzimanjem brzine i prikočavanjem istu prilagoditi i zaustaviti vozilo te da je stoga isključivo odgovorna za nastalu nezgodu, stav je ovog suda da su vozači kod upravljanja vozilom dužni prvenstveno pratiti stanje na prometnici, dok se od njih ne može očekivati da uočavaju i eventualne prepreke oko prometnice u slučajevima kada bi to podrazumijevalo da njihova pažnja više nije usmjerena na prometnicu već na zbivanja s lijeve ili desne strane prometnice. Kao što je vještak pojasnio, ono što vozači mogu uočiti lijevo i desno bez zakretanja glave se nalazi unutar dovoljno jasnog vidnog polja koje iznosi do 20 stupnjeva u odnosu na simetralu vidnog polja te se iz tog razloga i prometni znakovi postavljaju uz kolnik tako da se nalaze unutar opisanih 20 stupnjeva odnosno unutar dovoljno jasnnog vidnog polja, a sve da bi ih sudionici u prometu mogli danju i noću na vrijeme i lako uočiti te pravodobno postupiti u skladu s njihovim značenjem. Drugim riječima, u konkretnom slučaju je vozačica mogla uočiti srnu dovoljno rano da izbjegne nalet samo u slučaju da je pažnju s prometnice okretanjem glave usmjerila na njoj lijevu stranu s koje je dolazila životinja i poduzela forsirano kočenje maksimalnog intenziteta. Međutim, s obzirom da bi to podrazumijevalo da vozačica u cijelosti gubi iz vidnog polja događanja na desnoj strani prometnice i da ne zadržavana pažnju na stanju na prometnici, ne može se smatrati da je nepoduzimanjem navedenih radnji vozačica odgovorna za nastanak predmetnog štetnog događaja, a ni da postoji njezin doprinos nastanku prometne nesreće.

20. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, ističe se da je tuženik u odgovoru na tužbu samo paušalno naveo da se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, dok je umješač osporio visinu tužbenog zahtjeva iz razloga jer tužitelj nije dokazao niti predložio odgovarajuće dokaze da je izvršio uplatu utuženog iznosa svom osiguraniku. Ovdje se ističe da je tužitelj uz tužbu dostavio dopis od 15. studenog 2021. u kojem je naznačeno da osiguranici tužitelja za događaj od 25. rujna 2021. u Hrastini isplatio iznos od 1.037,42 eura prema nalogu broj KA14083/21-1te izvod s računa iz kojeg je razvidno da je 16. studenog 2021. izvršena isplata po šteti KA14083/21-1 u iznosu od 1.032,42 eura (ranije: 7.816,43 kune). Vještak je u svome nalazu naveo da nema primjedbi na utvrđen opseg štete od strane tužitelja na temelju izvida štete te je procijenio da trošak popravka vozila zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25% iznosi 1.789,38 eura, uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za VOLKSWAGEN vozila na dan utvrđivanja štete i tržišne cijene radnog sata od 14,80 eura, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema tvorničkim podacima dobivenim pomoću specijaliziranog programa za kalkulaciju štete AUDITEX. Iz navedenoga proizlazi da je vještak procijenio visinu štete u većem iznosu od onoga što je tužitelj po polici kasko osiguranja isplatio svome osiguraniku, a predmetnu procjenu tuženik nije ni dovodio u pitanje.

21. Slijedom navedenoga, sud je utvrdio da je isplatom osigurnine po polici osiguranja došlo do zakonske subrogacije u smislu odredbe članka 963. stavka 1. ZOO-a i da postoji odgovornost tuženika za štetu. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u točki I. Izreke presude.

22. Kao neosnovan sud odbija po tuženiku istaknuti prigovor zastare budući da je do predmetnog štetnog događaja došlo 25. rujna 2021., tužitelj je svojoj osiguranici isplatio naknadu štete 16. studenog 2021., a tužba je podnesena 16. studenog 2022. Stoga sukladno odredbi članka 234. stavka 6. u vezi sa stavkom 1. ZOO-a nije nastupila zastara budući tražbina osiguratelja prema trećoj osoba odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kada i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku, dakle u roku od 3 godine računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala. Dakle, kako nije protekao trogodišnji rok prigovor zastare je neosnovan.

23. Tuženik je dužan platiti tužitelju i zatezne kamate od dana od kada je tužitelj isplatio naknadu iz osiguranja svom osiguraniku jer prema odredbi članka 1086. ZOO- a obveza naknade štete dospijeva u trenutku nastanka štete. Iako je iz priloženog izvoda računa razvidno da je tužitelj prema svome osiguraniku izvršio isplatu 16. studenog 2021., s obzirom da je u tužbenom zahtjevu zatražena kamata od 17. studenog 2021. to ju je ovaj sud sukladno traženju tužitelja dosudio od datuma naznačenog u petitu tužbe. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose.

24.1. Sud je odbio tužiteljev prijedlog da se na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja sasluša KL te da se saslušaju policijski službenici Policijske postaje Zaprešić koji su proveli očevid te provođenje očevida jer je i bez provedbe navedenih dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

24.2. Sud je odbio prijedlog umješača za saslušanje lovnika na okolnost provođenja lovnih aktivnosti sukladno odredbi članka 292. stavka 4. ZPP-a jer nisu bili važni za odluku budući da u postupku nije niti sporno da se nisu provodile aktivnosti skupnog lova. Sud je odbio prijedlog umješača za pribavom podataka od općine Marija Gorica o tome je li mjesto štetnog događaja obuhvaćeno programom zaštite divljači jer ta činjenica nije odlučna za postojanje odgovornosti tuženika. Također, sud je odbio prijedlog tuženika za izvođenjem vještačenja po vještaku za šumarstvo i lov na okolnost je li mjesto prometne nesreće lovno područje jer se niti utvrđenjem te činjenice ne bi mogla donijeti drugačija presuda, a kako je to obrazloženo u točki 17. ovog obrazloženja.

25. Odluku o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023. i 107/2025., dalje u tekstu: OT) i zahtjeva tužitelja (listovi 219-220 spisa), a visina sudskih pristojbi na temelju Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/2023., dalje u tekstu: TSP).

26. Sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka te je tuženiku sukladno citiranim zakonskim odredbama naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka prema vrijednosti spora i to za sastav tužbe od 16. studenog 2022. u vrijednosti od 75 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), za sastav podneska podneska od 13. lipnja 2025. u vrijednosti od 75 bodova (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1 Tarife) te za sastav podneska od 12. ožujka 2025. u vrijednosti od 18,75 bodova (Tbr. 8/4 u vezi s Tbr. 7/1 Tarife), za pristup na ročišta 27. veljače 2024., 14. svibnja 2024. i 7. listopada 2025. u vrijednosti od po 75 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1 Tarife), a što što sukladno Tbr. 54. Tarife ukupno iznosi 787,50 EUR. Na naprijed navedene troškove sud je tuženiku priznao i PDV u skladu s odredbom Tbr. 46. Tarife, a što ukupno iznosi 984,38 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 EUR na temelju odredbe članka 4. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" , broj: 118/2018. i 51/2023., dalje: ZSP) u vezi s Tar.br.1. TSP te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR u skladu s čl. 4. st. 4. ZSP i Tbr. 2.1. TSP, jer je tužitelj obveznik plaćanja te pristojbe kao stranka koja pokreće postupak. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR. Stoga ukupni iznos troška priznat tužitelju iznosi 1.477,29 EUR.

27. Na tako utvrđen iznos troška postupka tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje se obračunavaju počevši od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.). Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u t. II. Izreke.

28.1. S druge strane, tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 9. ožujka 2023. jer nije bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP-a budući da je njime tužitelj dostavio dokaz da je platio sudsku pristojbu na tužbu, a tu pristojbu je trebao platiti već prilikom podnošenja tužbe i dokaz po tome dostaviti već uz tužbu. Nadalje, tužitelju nije priznat ni trošak podneska od 31. ožujka 2023. kojim se očitovao na navode iz odgovora na tužbu te podneska od 19. svibnja 2023. kojim se očitovao na navode iz podneska umješača budući da za podnošenje tih podnesaka tužitelj nije zatražio odobrenje suda u smislu odredbe članka 299.a stavka 2. ZPP-a niti je u smislu odredbe članka 299.a stavka 5. ZPP-a postavio zahtjev da ih sud uzme u obzir kao svrsishodne. Također, s obzirom na sadržaj očitovanja iz navedenih podnesaka, sud nalazi da nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP-a te da je navode iz predmetnih podnesaka tužitelj mogao usmeno iznijeti na pripremnom ročištu, a budući da se u njima ne iznose nove činjenice ni ne predlažu novi dokazi. Nadalje, tužitelju nije priznat ni trošak sastava podnesaka od 2. svibnja 2023., 1. lipnja 2023., 4. rujna 2023., 2. listopada 2023., 6. studenog 2023., 1. prosinca 2023. , 4. studenog 2023. i 2. prosinca 2024. budući da se istima požuruje postupanje suda te kao takvi nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP-a. S obzirom na broj ovakvih podnesaka, sud ukazuje da je spis predmeta dostavljen Trgovačkome sudu u Zagrebu kao nadležnom 22. veljače 2023., da je uslijed štrajka pravosudnih službenika u trajanju od gotovo 2 mjeseca bilo onemogućeno postupanje, da je 2. listopada 2023. došlo do promjene rješavatelja te da tužitelj nije pravovremeno izvršio uplatu predujma za vještačenje, što su sve objektivne okolnosti uslijed kojih se produžuje trajanje parničnih postupaka, a koje su bile poznate punomoćniku tužitelja ili mu nisu mogle ostati nepoznate. Nadalje, tužitelj je zatražio i trošak sastava podneska od 27. veljače 2024. kojim je dostavio punomoć za zastupanje, a što je tužitelj zastupan po punomoćniku bio dužan učiniti bez da ga sud na to pozove, stoga sud i ovaj trošak smatra nepotrebnim za vođenje parnice. Također, tužitelju nije priznat ni trošak sastava podneska od 13. lipnja 2025. kojim se tužitelj očitovao na podnesak tuženika kojim ovaj prigovara nalazu i mišljenju vještaka budući da je zadatak vještaka da se očituje na prigovore koji su izneseni na nalaz i mišljenje, a nije potrebno da se i tužitelj očituje na njih. Stoga je i ovaj trošak odbijen kao nepotreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a. Također, tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude 7. studenog 2025. budući da na predmetno ročište nije ni pristupio te mu posljedično ovaj trošak nije ni nastao. U odnosu na podnesak od 12. ožujka 2025. kojim je tužitelj dostavio dokaz o uplati predujma, sud ističe da se radi o ostalim podnescima za koje odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7/1 Tarife u iznosu od 37,50 eura, dok je odbijen u odnosu na razliku do zatraženih 50,00 eura.

28.2. Tužitelju nije priznat trošak dodatne pristojbe na rješenje o sudskoj pristojbi za tužbu u iznosu od 13,27 eura sukladno odredbi članka 156. stavka 1. ZPP-a jer je taj trošak nastao njegovom krivnjom budući da pristojbu nije platio već prilikom podnošenja tužbe kada je ta obveza nastala sukladno odredbi članka 4. stavka 1. ZSP- a pa je doneseno rješenje o pristojbi na koje se plaća dodatne pristojba od 13,27 eura.

29. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u t. II. izreke presude.

30. Budući da su tuženik i umješač u cijelosti izgubili parnicu, sud je odbio njihov zahtjev za naknadu parničnog troška i odlučio kao u točkama III. i IV. izreke presude.

U Zagrebu 7. studenog 2025.

Sutkinja:

Sanda Jeromela

Nacrt odluke izradila:

Teodora Gregurić Šoštarić, viša sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).