REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-210/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, na prijedlog sudske savjetnice Ive Pelicarić, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužiteljice PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Vedran Pajić, odvjetnik u Osijeku, F. Krežme 11, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja obveza iz porezno dužničkog odnosa pravnog sljednika, 7. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-16/22- 01/59, URBROJ: 513-04-23-2 od 4. prosinca 2023.

II. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Ispostave Vukovar, KLASA: UP/I-410-16/17-02/2, URBROJ: 513-07-16-01/22-22 od 16. kolovoza 2022.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura (dvije tisuće petsto eura) u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog spora u ukupnom iznosu od 3.869,45 eura (tri tisuće osamsto šezdeset devet eura i četrdeset i pet centi).

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-16/22-01/59, URBROJ: 513-04-23-2 od 4. prosinca 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Ispostave Vukovar, KLASA: UP/I-410-16/17-02/2, URBROJ: 513-07-16-01/22-22 od 16. kolovoza 2022.

1.1. Tim prvostupanjskim rješenjem, u točki I. izreke tužiteljici je kao univerzalnom pravnom sljedniku utvrđen porezni dug iz porezno dužničkog odnosa s pravnim prednikom pok. ĆC, na dan 24. ožujka 2006. u iznosu od 32.666,20 kn. Točkom II. izreke utvrđen je dug pravnom predniku VC, na dan 24. ožujka 2006. u iznosu od 188.286,20 kuna. Nadalje, točkom III. izreke temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju O-205/06-6, UOO/OS Vukovar-77/06-6 od 8. svibnja 2006., donesenog od strane javnog bilježnika Bore Arambašića iz Vukovara, u provedenom postupku utvrđivanja položaja pravnih sljednika utvrđeno je da je pravni sljednik PC naslijedila ostavinsku imovinu u cijelosti. Razmjerno udjelu u ukupnoj vrijednosti naslijeđene imovine, utvrđen je dug pravnog slijednika u iznosu od 32.666,20 kuna. Točkom IV. izreke naloženo je tužiteljici kao pravnom sljedniku u roku od osam dana po izvršnosti toga rješenja uplatiti obveze iz porezno-dužničkog odnosa u korist propisanih računa i elemenata u pozivu na broj primatelja prema iznosima koji su navedeni u toj točki. Točkom V. izreke određeno je da ako pravni sljednik u roku za dobrovoljno ispunjenje ne ispuni svoju obvezu, porezni dug naplatiti će se ovrhom nad imovinom istog do podmirenja glavnice duga s kamatama i troškovima. Točkom VI. izreke određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Tužiteljica u tužbi osporava rješenje tuženika u cijelosti zbog bitne povrede postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnome navodi kako je nastupila apsolutna i relativna zastara prava na utvrđenje i naplatu porezne obveze, s obzirom na to da obveze datiraju iz 2005. i 2006. Ističe da Porezna uprava nije po službenoj dužnosti utvrdila zastaru. Pojašnjava kako prema članku 139. stavku 1. Zakona o nasljeđivanju, kao nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Smatra da Porezna uprava nije pravilno utvrdila vrijednost ostavinske imovine na dan otvaranja nasljedstva, niti je uzela u obzir dugove koji terete nekretnine. Nadalje, smatra da je pogrešna procjena imovine te osporava utvrđenu vrijednost nekretnina i to kuća u k. o. [katastarska općina] i k.o. Brodska Varoš od 225.620,00 kn jer smatra kako je ta vrijednost višestruko viša od tržišne. Također, navodi da je dio nekretnine otuđen i da je Porezna uprava pogrešno uzela u obzir i suvlasnički dio koji nije naslijeđen. Ističe kako joj nije omogućen uvid u Zapisnik Područnog ureda Slavonski Brod iz 2008. godine, niti joj je omogućeno da iznese primjedbe i predlaže dokaze na zapisnik, što je dovelo do formalnog, a ne suštinskog sudjelovanja u postupku. Ne osporava pravo tuženika da se namiri iz nekretnine na kojoj je upisan zalog (hipoteka), ali naglašava da to ne utječe na pitanje zastare i da je Porezna uprava trebala pokrenuti ovršni postupak nad tom nekretninom, a koja nekretnina je sada u vlasništvu trećih osoba, umjesto da nju označava kao poreznog obveznika. Također, tvrdi da prvostupanjsko tijelo nije postupilo sukladno presudi Upravnog suda u Osijeku broj Us I-1312/2019-7 od 3. ožujka 2020., koja je jasno ukazala na nedostatke koje je Porezna uprava trebala otkloniti. Predlaže Sudu poništiti osporavani akt i prvostupanjsko porezno rješenje te naložiti tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan i predlaže spor riješiti bez rasprave.

4. Sud je u ovom sporu 10. listopada 2025. održao raspravu u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice. Zamjenica opunomoćenika tužiteljice je na održanoj raspravi ostala kod ranije iznesenih navoda i dokaznih prijedloga te je zatražila naknadu troškova spora.

4.1. Sud je na održanoj raspravi odbio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem građevinskog vještačenja radi utvrđenja vrijednosti naslijeđenih nekretnina poštujući tako načelo učinkovitosti upravnog spora.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti radi utvrđivanja obveza tužiteljice kao pravne sljednice iz porezno dužničkog odnosa njenog pravnog prednika VC. Osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje doneseni su u ponovljenom postupku.

7. Tužiteljica u upravnom postupku, kao i u tijeku ovoga spora, ističe prigovor zastare te prigovara izračunu visine naslijeđene imovine.

8. Prema rješenju o nasljeđivanju donesenom po Bori Arambašiću, Javnom bilježniku u Vukovaru, broj O-205/06-6, UPP/OS Vukovar-77/06-6 od 8. svibnja 2006., pravomoćnom 8. svibnja 2006., iza umrlog VC utvrđeno je da njegovu ostavinsku imovinu čine nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina], a koje se sastoje od k. č. br. [katastarska čestica] oranica sa 647 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] kuća, dvor i oranica sa 809 m2 koje su vlasništvo ostavitelja u cijelosti te nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koje se sastoje od k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 57 i dvorište u Ul. I. K. Seke sa 681 m2 koje su vlasništvo ostavitelja u 14/30 dijela te osobni automobil marke Audi tip vozila 60, model L. broj šasije: [broj šasije], godina proizvodnje 1969. (točka I. izreke), dok je njegovom zakonskom nasljednicom proglašena njegova kći, ovdje tužiteljica (točka II.).

9. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga za zk. ul. br. [broj ZK uloška], u koji je upisana k. č. br. [katastarska čestica], kuća br. 57 i dvorište u Ul. I. K. Seke od 681 m2, k. o. [katastarska općina], vidljivo je da na istoj nema upisanih tereta.

9.1. Nadalje, iz izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] (sada zk. ul. br. [broj ZK uloška]), a u koji su upisane k. č. br. [katastarska čestica], oranica od 647 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], dvorište, kuća [adresa], pomoćna zgrada od 809 m2, k. o. [katastarska općina], vidljivo je kako je pod brojem Z-2651/04 temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Vukovaru od 3. lipnja 2004. br. Ovr- 1267/04 uknjiženo pravo zaloga na nekretnine u A radi osiguranja tražbine u iznosu od 198.327,09 kuna i kamata na taj iznos koje teku od 29. travnja 2004. i troškova postupka osiguranja, za korist Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar.

10. U obrazloženju osporavanog rješenja navodi se kako je člankom 24. Općeg poreznog zakona (''Narodne novine'', broj 115/16. i 42/20.) propisano da univerzalni pravni sljednik u cijelosti preuzima pravni položaj pravnog prednika, osim obveze po osnovi izrečenih novčanih kaznenih pravnom predniku. Nasljednici su dužni platiti obveze iz porezno-dužničkog odnosa do visine vrijednosti naslijeđene imovine, osim obveze po osnovi izrečenih novčanih kaznenih ostavitelja, a vrijednost naslijeđene imovine utvrđuje porezno tijelo na osnovi tržišnih cijena. Nasljednik, kao pravni sljednik dužan je podmiriti obvezu iz porezno dužničkog odnosa poreznog dužnika-pravnog prednika do visine naslijeđene imovine. Nadalje, u obrazloženju se pojašnjava kako je žaliteljica temeljem rješenja o nasljeđivanju pravomoćnog 8. svibnja 2006. naslijedila imovinu oca i to nekretnine i pokretnine. Vrijednost naslijeđene nekretnine kuće, dvorišta i oranice u k. o. [katastarska općina], koje je vlasnik prednik bio u cijelosti, prvostupanjsko porezno tijelo utvrđuje u postupku utvrđivanja poreza na promet nekretnina, temeljem Zakona o porezu na promet nekretnina po kojem porezna tijela za potrebe poreznih postupaka utvrđuju vrijednost nekretnine. Nadalje, navodi se kako zakonom porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, a rješenje kojim je vrijednost utvrđena u iznosu od 155.620,00 kuna doneseno je 28. srpnja 2006. Istim rješenjem žaliteljica je oslobođena plaćanja poreza na promet nekretnina. Citirano rješenje zaprimila je 30. prosinca 2016., a iz stanja u spisu predmeta proizlazi da na isto nije uložila žalbu, pa da se istekom roka za žalbu vrijednost nekretnine smatra konačno utvrđenom. Na toj nekretnini upisano je založno pravo u korist Ministarstva financija na iznos od 198.327,09 kuna, a ista je otuđena 2008. godine za iznos od 155.620,00 kuna. Temeljem citiranih okolnosti prvostupanjsko porezno tijelo utvrđuje da ova nekretnina nema vrijednosti. Za nekretnine upisane u Brodski Varoš, kuću i dvorište, čiji je vlasnik bio za 14/30, vrijednost je utvrđena na način da je prvostupanjsko porezno tijelo prihvatilo vrijednost iz kupoprodajnog ugovora na iznos od 70.000,00 kuna za koji je ista prodana 2008. godine, a kojima su žaliteljica i drugi suvlasnik nekretnine prodali OC, dakle prvostupanjsko porezno tijelo prihvaća vrijednost citirane nekretnine u iznosu koji je žaliteljica sama s drugim suvlasnikom utvrdila prilikom prodaje. Udio žaliteljice od 14/30 dijelova u vrijednosti ove nekretnine iznosi 32.666,20 kuna. Žaliteljica je stekla imovinu prednika u iznosu od 32.666,20 kuna, a prednik je u trenutku smrti imao dugovanja u iznosu od 188.286,20 kuna. Na nekretnini je upisano založno pravo, a člankom 109. stavkom 10. Općeg poreznog zakona (''Narodne novine'', broj: 115/16.) propisao je da kad protekle vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako se drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Međutim, zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari. Temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Vukovaru, dana 3. lipnja 2004., uknjiženo je pravo založnog prava na nekretninama koje je naslijedila žaliteljica u k. o. [katastarska općina] u korist Ministarstva financija u iznosu od 198.327,09 kuna, pa temeljem citiranih zakonskih odredbi zastara na potraživanja osiguranog založnog prava na nekretninama ne nastupa. Žaliteljici je omogućeno izjašnjavanje u postupku, međutim, žaliteljica nije predočila nikakve dokaze na kojima temelji svoje navode iz žalbe. Prvostupanjsko porezno tijelo u ponovnom postupku donosi odluku kao u izreci pobijanog rješenja na temelju podataka iz službenih dokaza kojima raspolažu ili su pribavljena od drugih službenih tijela (članak 87. Općeg poreznog zakona), bez provođenja ispitnog postupka. U ovom upravnom postupku Upravni sud u Osijeku donio presudu poslovni broj: 7 Usl- 1312/2019-7, dana 3. ožujka 2020. kojom je poništio rješenje drugostupanjskog tijela i rješenje prvostupanjskog poreznog tijela kojim je predmet vraćen na ponovni postupak i naloženo je prvostupanjskom tijelu da u ponovnom postupku utvrdi vrijednost naslijeđenih nekretnina žaliteljice iz rješenja o nasljeđivanju od 8. svibnja 2006., s time da žaliteljici omogući sudjelovanje u postupku. Prvostupanjsko porezno tijelo je u ponovnom postupku provelo radnje radi utvrđivanja vrijednosti naslijeđenih nekretnina, te omogućilo žaliteljici sudjelovanje u postupku i stavljanje primjedbe na utvrđene vrijednosti, kako je utvrdio Sud citiranom presudom. Žaliteljica je 24. lipnja 2022. pristupila kod prvostupanjskog poreznog tijela u postupku utvrđivanja vrijednosti naslijeđenih nekretnina i nije se složila s utvrđivanjem poreznog tijela uz napomenu da će utvrđivanja poreznog tijela osporiti u žalbenom postupku. Citirana presuda utvrđuje i da nije osnovan prigovor zastare. Člankom 88. Općeg poreznog zakona (''Narodne novine'' broj: 115/16. do 42/20.) propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: porezno tijelo za činjenice na kojima se utemeljuje porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez. Žaliteljica u spis tijekom cjelokupnog žalbenog postupka niti uz žalbu nije dostavila nikakve dokaze u prilog svojih tvrdnji koje navodi. Iz spisa proizlazi da je stekla imovinu pravnog prednika u iznosu od 32.666,20 kuna, vrijednost naslijeđenih nekretnina je zakonito i pravilno utvrđena, na nekretnini prednika je upisano založno pravo u korist Ministarstva financija i zastara na utvrđeni dug prednika ne teče. Također, navodi se kako žaliteljica nikakvim vjerodostojnim dokumentima, (nalazom vještaka) ili dokazom da je platila neke dugove prednika, ne osporava utvrđenja iz prvostupanjskog rješenja, a time i zakonitost istog.

11. Presudom ovoga suda poslovni broj UsI-1312/2019-7 od 3. ožujka 2020., a koja prileži spisu tuženika, poništeno je rješenje tuženika KLASA: UP/II-410-16/17-01/142, URBROJ: 51-04-19-2 od 15. listopada 2019. (točka I.) i rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonija i Baranja, Ispostave Vukovar KLASA: UP/I-410-16/2017-02/2, URBROJ: 513-07-27-11/2017-02 od 7. travnja 2017. (točka II.) i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak (točka III.).

12. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je VC, prednik tužiteljice, preminuo **.**.2006.

13. Prema članku 3. stavku 1. Zakona o nasljeđivanju (''Narodne novine'', broj 48/03., 163/03. i 35/05., dalje: ZN) koji je bio na snazi u trenutku smrti prednika tužiteljice, propisano je da se nasljeđuje zbog smrti fizičke osobe i u trenutku njezine smrti.

14. Nadalje, člankom 139. stavkom 1. ZN-a propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove. Stavkom 3. istog članka određeno je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.

15. Prema članku 22. stavku 1. Općeg poreznog zakona (''Narodne novine'', broj: 127/00., 86/01. i 150/02.) koji je bio na snazi u trenutku smrti prednika tužiteljice, bilo je propisano da univerzalni pravni sljednik u cijelosti preuzima pravni položaj pravnog prednika, osim obveza po osnovi izrečenih novčanih kazni pravnom predniku, dok je stavkom 2. istog članka propisano da su nasljednici dužni platiti obveze iz porezno- dužničkog odnosa do visine vrijednosti naslijeđene imovine, osim obveza po osnovi izrečenih novčanih kazni ostavitelju.

15.1. Prema članku 92. Općeg poreznog zakona (''Narodne novine'', broj: 127/00., 86/01. i 150/02.) apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći.

15.2. Nadalje, prema članku 90. stavku 4. Općeg poreznog zakona (''Narodne novine'', broj: 127/00., 86/01. i 150/02.) zastara prava na naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate, troškove ovrhe i novčanu kaznu. Prema stavku 6. istog članka ako ovim Zakonom nije drukčije propisano na poreznu zastaru primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima.

16. Člankom 363. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj: 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01.) određeno je da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovih prethodnika.

16.1. Istovjetna odredba sadržana je i u članku 217. važećeg Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

17. Spisu ovoga spora ne prileže ovršne isprave na temelju kojih su predniku tužiteljice utvrđene porezne obveze i radi osiguranja kojih obveza je na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Vukovaru od 3. lipnja 2004. br. Ovr-1267/04 uknjiženo pravo zaloga radi osiguranja tražbine u iznosu od 198.327,09 kuna i kamata na taj iznos koje teku od 29. travnja 2004. i troškova i postupka osiguranja, za korist Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezna uprava, Područnog ureda Vukovar, međutim, da bi se radilo o istome poreznom dugu koji se tužiteljici određuje ovdje osporavanim prvostupanjskim poreznim rješenjem ne osporava niti tužiteljica niti tuženik.

17.1. Stoga, kako spisu ne prileže predmetna porezna rješenja, a iz zemljišnoknjižnog izvatka je vidljivo da se radi o rješenju o ovrsi donesenom 3. lipnja 2004., za zaključiti je da su porezne obveze prednika tužiteljice nastale prije toga datuma, odnosno da je zastara u smislu članka 92. Općeg poreznog zakona (''Narodne novine'', broj: 127/00., 86/01. i 150/02.) prvi puta počela teći prije 3. lipnja 2004., dok je tužiteljica utvrđena univerzalnom pravnom sljednicom iza poreznog obveznika tek u upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu i to rješenjem KLASA: UP/I-410-16/2017-02/2, URBROJ: 513-07-27-11/2017-02 od 7. travnja 2017., koje je poništeno presudom ovoga suda poslovni broj UsI-1312/2019-7 od 3. ožujka 2020. i predmet vraćen na ponovni postupak u kojem je doneseno ovdje osporavano rješenje.

17.2. Dakle, pravilno tužiteljica tvrdi da je nastupila zastara prava na naplatu toga poreza. Naime, sve i da se uzme da je porezna obveza nastala 24. ožujka 2006., odnosno u trenutku smrti prednika tužiteljice, a iz spisa proizlazi da su iste nastale ranije, to je zastara nastupila do donošenja osporavanog rješenja pa Sud ne smatra potrebnim pribavljati ostalu dokumentaciju vezanu za nastanak porezne obveze.

18. Nadalje, prema članku 368. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj: 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01.) koji je bio na snazi u vrijeme upisa tereta, propisano je da kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se, međutim, zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu namiriti ni iz opterećene stvari.

18.1. Istovjetna odredba sadržana je i u članku 222. važećeg Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

18.2. Dakle, okolnost što je porezna obveza osigurana založnim pravom ne sprječava nastup zastare te obveze već omogućava da se i takva, zastarjela obveza, namiri prisilnim putem. Takva obveza, premda zastarjela, može se namiriti u postupku ovrhe na nekretnini na kojoj je upisano založno pravo radi osiguranja te porezne obveze, u konkretnom slučaju ovrhom na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (ranije zk. ul. br. [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina], ali se ne može prisilno namirivati od pravne slijednice poreznog obveznika ovrhom na cjelokupnoj njenoj imovini kako je to utvrđeno u točki V. izreke prvostupanjskog rješenja.

18.3. Drugim riječima, pravo poreznih tijela na naplatu glavnice koja je osigurana založnim pravom nije prestalo nastupom zastare, ali se takva glavnica može naplatiti isključivo iz vrijednosti založene nekretnine, kako to pravilno tvrdi tužiteljica. Stoga je prema mišljenju ovoga Suda nezakonito shvaćanje poreznih tijela prema kojem se zastarjela obveza osigurana založnim pravom može prisilno naplaćivati iz cjelokupne imovine obveznika, a kao što je to utvrđeno u točki V. izreke osporavanog prvostupanjskog rješenja.

18.4. Pri tome se napominje kako je obveza poreznih tijela paziti na naplatu poreznih obveza i za to postoje zakonski alati, u konkretnom slučaju založno pravo, na koje ne utječe zastara, a niti promjena vlasništva nekretnine na kojoj je takav teret upisan ne dovodi do izbjegavanja plaćanja poreza.

19. Slijedom navedenoga, Sud je na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a odlučio kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

20. S obzirom na ovakvu odluku Suda, prigovore tužiteljice glede netočnog utvrđenja visine vrijednosti ostavine te eventualnog podmirenja dugova ostavitelja Sud nije posebno razmatrao.

21. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora, Sud je na temelju članka 147. stavka 1. i članka 144. stavka 1. ZUS-a utvrdio da tužiteljici pripada pravo na zatraženi trošak sastava tužbe po opunomoćeniku kao i trošak zastupanja na ročištu 10. listopada 2025. i to u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura. Naime, prema članku 144. stavku 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom, a iznos troškova određen je primjenom Tbr. 52. (primjena tarife i vrijednosti boda u trenutku donošenja odluke o trošku), Tbr. 27. točke 1. (500 bodova za neprocjenjive predmete), Tbr. 54. (vrijednost boda 2,00 eura) i Tbr. 46. (PDV) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', 138/23. i 107/25.). Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

21.1. Tužiteljici nisu priznati zatraženi troškovi sastava podneska od 21. veljače 2024., 24. lipnja 2024. i 23. rujna 2024., svaki od po 1.250,00 eura jer Sud iste ne smatra opravdanim u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a, a niti je tužiteljici priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura jer se pristojba u upravnom sporu prema članku 22. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'', broj: 118/18., 51/23.) plaća samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu. Slijedom navedenoga, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu preostalih troškova u ukupnom iznosu od 3.869,45 eura te je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

U Osijeku 7. studenoga 2025.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome Sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćeniku

2. Tuženiku