Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-217/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužene FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tatjani Denisov, odvjetnici iz Slatine, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti tužitelja i punomoćnice tužene, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 7. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a j u s e tužbeni zahtjevi koji glase:

"I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava zatraženih temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika FĐ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužitelja DĐ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 1.512,30 € temeljem ovršne isprave - presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba Slatina, br. P-385/2021 od 30.11.2021. godine.

II. Nalaže se tuženiku FĐ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju DĐ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.645,02 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 10.12.2024.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženoj plati parnične troškove u iznosu od 1.000,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tužene podnio tužbu navodeći da je zaključkom ovoga suda broj: Ovr-1469/2024-8 od 21.3.2025. godine upućen na parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim izravnom naplatom putem Financijske agencije RC Osijek, Podružnica Našice novčane tražbine na temelju presude Općinskog suda u Virovitici broj: P-385/2021 od 30.11.2021. godine.

2. Ističe da je na temelju presude ovoga suda broj: P-385/2021 od 30.11.2021. godine tužitelj kao zakonski nasljednik iza pok. RĐ u obvezi zajedno s preostalim tuženicima i to: ĐĐ, OĐ i LĐ iz navedene parnice obvezan platiti na ime parničnih troškova iznos od ukupno 5.474,82 EUR, te da je kao zakonski nasljednik iza pok. RĐ stekao određenu imovinu i to 1/3 idealnog dijela nekretnine upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] površine 539 čhv, kao i pokretnine u neutvrđenom iznosu.

3. Navodi da na računima pok. RĐ nije bilo novčanih sredstava, a da je vrijednost 1/3 idealna dijela nekretnine upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] površine 539 čhv iznosila 250,00 EUR, te da je iz rješenja Porezne uprave od 20.1.2024. godine koje je doneseno prilikom razrezivanja poreza na promet baš te iste nekretnine procijenjena vrijednost cijele nekretnine 750,00 EUR.

4. Temeljem čl. 210. Ovršnog zakona tužitelj smatra da su ispunjeni zakonski uvjeti za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava određenih temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika. Temeljem čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9. i toč. 10. u vezi sa čl. 53. st. 1. OZ-a tužitelj je istaknuo prigovor protiv pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zato što tužena nije ovlaštena tražiti izravnu naplatu na temelju ovršne isprave protiv njega preko iznosa od 250,00 EUR. Ističe da je tužitelj jedan od nasljednika iza pok. RĐ, te da temeljem čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju tužitelj kao nasljednik ističe prigovor ograničene odgovornosti za dugove ostavitelja do visine naslijeđene imovine. Navodi da je naslijedio imovinu iza pokojnika u iznosu samo od 250,00 EUR i zato uopće nije odgovoran za preostale dugove ostavitelja. Iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Tamare Banac Knežević broj:

O-768/2022 od 14.6.2022. godine proizlazi da je tužitelj naslijedio pokretnine u vidu novčanih sredstava na računima kojima je ranije upravljao pok. IĐ. Na novčanim sredstvima pok. RĐ ostali su samo dugovi ili uopće nema imovine.

5. Tužena je kao ovrhovoditelj pokrenula postupak izravne naplate radi naplate tražbine preko 250,00 EUR, odnosno za iznos od 1.762,30 EUR protiv tužitelja kao ovršenika te je na kraju postavila tužbeni zahtjev kao u izreci.

6. U odgovoru na tužbu tužena se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da su tuženici na ime troškova parničnog postupka dosuđenih u predmetu broj: P- 385/2021 sa računa tužitelja (ovršenika) naplaćeni iznosi i to 6.11.2024. godine od 34,55 EUR, 6.12.2024. godine u iznosu od 98,17 EUR i 840,50 EUR te 9.12.2024. godine u iznosu od 789,08 EUR, ukupno sa zakonskim zateznim kamatama iznos od 1.762,30 EUR koji uključuje i trošak predujma FINA-e za provedbu ovrhe u iznosu od 132,72 EUR. Ističe da je prigovor tužitelja da on kao nasljednik iza pok. RĐ odgovara za njegove dugove samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine za koju smatra da vrijedi 250,00 EUR i pozivanje na čl. 139. st. 3. ZN-a je bespredmetan i neosnovan. Obzirom na sadašnju tržišnu vrijednost nekretnina i činjenicu da se radi o kulturi oranice osporava da bi suvlasnički dio tužitelja na kč. br. [katastarska čestica] sada vrijedio 250,00 EUR. Iz poreznog rješenja vidljivo je da je Porezna uprava PU Virovitica, Ispostava Slatina donijela porezno rješenje dana 22.1.2024. godine i to na temelju podataka o kupoprodajnoj cijeni navedenoj u Ugovoru o kupoprodaji nekretnina, kojim je tužitelj od LĐ kupio njezin suvlasnički dio predmetne nekretnine, te se Porezna uprava kod određivanja poreza rukovodila iznosom kupoprodajne cijene koju su tužitelji i LĐ sami naznačili u Ugovoru kako bi tužitelj manje platio iznos poreza na promet nekretnina. Nadalje, nakon smrti RĐ koji je u predmetu broj: P-385/2021 bio jedan od tužitelja i koji je umro tijekom trajanja žalbenog postupka po žalbi tužitelja, temeljem rješenja ovog suda broj: P- 385/2021 od 23.2.2023. godine nastavljen je postupak te je ovršenik DĐ kao zakonski nasljednik iza pok. RĐ pozvan da preuzme postupak. Protiv navedenog rješenja tuženik je imao mogućnost uložiti žalbu koju nije uložio, niti se protivio preuzimanju postupka, pa je stoga tužitelj bio jedan od tužitelja dok je postupak još trajao i nije bio pravomoćno okončan. Tužitelj (ovršenik) je mogao disponirati tužbenim zahtjevom, pa je mogao i povući tužbu i žalbu, a nije poduzeo niti jednu radnju. Presudom Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-360/2023 od 29.11.2023. godine odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, te je iz izreke presude vidljivo da je DĐ jedan od tužitelja. Kao još jedan od dokaza da je tužitelj bio zainteresiran za ishod postupka na strani tužitelja u predmetu broj: P-385/2021 dok postupak još nije bio pravomoćno okončan govori činjenica da su ostavinsku imovinu iza pok. RĐ sačinjavala i prava, tj. potraživanje iz predmeta broj: P-385/2021 koja su rješenjem o nasljeđivanju prešla i na tužitelja kao nasljednika, te da tužitelj temeljem rješenja o nasljeđivanju nije uložio žalbu niti se protivio naslijeđenim pravima. Ističe da je neosnovano pozivanje na odredbu čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju kojoj bi bilo mjesta da je pok. IĐ umro nakon pravomoćnosti presude, pa da bi dosuđeni troškovi parničnog postupka predstavljali dug ostavitelja za koje bi tužitelj odgovarao do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

7. Tužitelj se u daljnjem tijeku postupka protivi svim navodima tužene, te kako osporava da bi vrijednost ostavinske mase iznosila 250,00 EUR, predlaže provođenje poljoprivrednog vještačenja na okolnost utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Kako je tužena u cijelosti provela ovrhu – izravnu naplatu te ustegnula iznos sa računa tužitelja, potražuje da mu tužena isplati ustegnuti iznos. Navodi da je tužena ukupno ustegnula iznos od 1.895,02 EUR (1.762,30 + 132,72) pa stoga, kada se navedeni iznos umanji za iznos od 250,00 EUR koliko vrijedi naslijeđeni dio imovine, tada tužitelj ima pravo na povrat iznosa od 1.645,02 EUR u kojem iznosu se nalaze i troškovi FINA-e za provedbu izravne naplate. Tužitelj je na kraju precizirao tužbeni zahtjev sukladno navedenom kao u izreci.

8. U daljnjem tijeku postupka tužitelj ističe da mu je FINA skinula s računa iznos od 1.895,02 EUR, a na što tužena FĐ nije imala pravo. Ovaj iznos je veći od iznosa koji je naslijedio, a koji je 1/3 katastarske čestice broj: [katastarska čestica] površine 539 čhv iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što prema proračunu Porezne uprave iznosi 250,00 EUR. Do navedenog iznosa od 250,00 EUR može odgovarati, dok u preostalom dijelu koji mu je naplaćen s računa nije odgovoran. Stoga niti pljenidba i prijenos novčanih sredstava zatraženih temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu Vere Gumbarević protiv tužitelja, temeljem ovršne isprave – presude ovog suda broj: P- 385/2021 nije dopuštena.

9. Tužena se protivi navodima tužitelja da on kao nasljednik iza pok. RĐ odgovara za njegove dugove samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine za koju smatra da vrijedi 250,00 EUR pa je stoga pozivanje na čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju bespredmetan i neosnovan. Nakon smrti RĐ koji je u predmetu broj: P-385/2021 bio jedan od tužitelja i koji je umro tijekom trajanja žalbenog postupka po žalbi tužitelja, temeljem rješenja ovoga suda nastavljen je postupak te je u ovom postupku tužitelj DĐ kao zakonski nasljednik iza pok. RĐ pozvan da preuzme postupak. Protiv navedenog rješenja tužitelj je imao mogućnost uložiti žalbu, koju nije uložio niti se protivio preuzimanju postupka, pa je stoga tužitelj bio jedan od tužitelja, dok je postupak još trajao i nije pravomoćno okončan. Tužitelj je mogao disponirati tužbenim zahtjevom, mogao je povući tužbu i žalbu, a nije poduzeo niti jednu radnju. Presudom Županijskog suda u Rijeci odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda te je iz izreke presude vidljivo da je DĐ jedan od tužitelja. Kao još jedan od dokaza da je tužitelj bio zainteresiran za ishod postupka na strani tužitelja, dok postupak još nije pravomoćno okončan, govori činjenica da su ostavinsku imovinu iza pok. RĐ sačinjavala i prava tj. potraživanja iz predmeta broj P-385/2021 koja su rješenjem o nasljeđivanju prešla i na tužitelja kao nasljednika te da tužitelj protiv rješenja o nasljeđivanju nije uložio žalbu niti se protivio naslijeđenim pravima. Stoga je neosnovano pozivanje na odredbu čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju u kojoj bi bilo mjesta primjeni da je IĐ umro nakon pravomoćnosti presude, pa bi dosuđeni troškovi parničnog postupka predstavljali dug ostavitelja za koji bi tužitelj odgovarao do visine vrijednosti naslijeđene imovine. U ovome predmetu u presudi broj:

P-385/2021 tužitelji su solidarno obvezni naknaditi troškove parničnog postupka tuženici. Tužitelj DĐ je u tome postupku stupio na mjesto tužitelja RĐ te je stoga solidarno obvezan naknaditi troškove toga postupka. Ostali tužitelji su dobrovoljno platili parnične troškove postupka broj: P-385/2021 te je preostao još i iznos koji se potražuje od ovdje tužitelja DĐ i isti je naplaćen u postupku izravne naplate putem FINA-e.

10. Tužitelj je na kraju istakao da u premetu ovoga suda broj: P-385/2021 nije preuzeo postupak, jer nigdje ne piše da je taj postupak preuzeo i da ima bilo gdje njegov iskaz da bi postupak preuzeo. Stoga smatra da ne može biti odgovoran i obvezan da snosi troškove parničnog postupka.

11. U dokaznom postupku sud izvršio uvid u zaključak iz predmeta Ovr-1469/2024- 8 od 21.3.2025. godine (list 5-6), u rješenje o nasljeđivanu broj: O-768/2022-5 UPP/OS

– 123/2022-5 (list 7-9), u obavijest Financijske agencije, Podružnica Našice (list 12), u zahtjev za izravnu naplatu (list 13-14), u privremeno porezno rješenje (list 15-16), u specifikaciju tražbine temeljem presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini broj: P-385/2021 od 30.11.2021. godine (list 17), u Ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 19-21), u presudu i rješenje broj: 15 P-385/2021-6 od 30.11.2021. (list 22-35), u presudu i rješenje Županijskog suda u Rijeci broj: 20 Gž-360/2023-4 od 29.11.2023. (list 42-46), u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje broj: P-385/2021- IZ.NA od 6.9.2024. (list 57), u pregled prometa od 15.11.2024. do 31.12.2024 (list 58- 59), te u predmete ovoga suda broj: P-385/2021 i broj: O-768/2022.

12. Temeljem uvida u predmet ovoga suda broj: P-385/2021 utvrđeno je da su u tome predmetu tužitelji 1. ĐĐ iz [adresa]. P. Svačića 86, 2. LĐ iz [adresa], 3. OĐ iz [adresa]. IĐ iz [adresa], protiv tužene FĐ iz [adresa], podnijeli tužbu radi raskida Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i vraćanja stečenog bez osnove te da je na kraju postupka donesena presuda broj: 15 P-385/2021-6 od 30.11.2021. godine (list 193-206) kojom je odbijen tužbeni zahtjev kao i prijedlog osiguranja za određivanje privremene mjere te je tužiteljima naloženo tuženoj solidarno naknaditi parnični trošak u iznosu od 41.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja sudske odluke 30.11.2021. godine do isplate.

13. Na navedenu presudu tužitelji su podnijeli žalbu od 2.12.2021. godine te je cjelokupni spis dana 29.12.2021. godine dostavljen na rješavanje povodom žalbe Županijskom sudu u Rijeci. Isti je potom dana 13.7.2022. godine vraćen prvostupanjskom sudu uz dopis da je 4. tužitelj IĐ preminuo **.**.2022. te da se treba postupiti prema odredbi čl. 212. toč. 1. Zakona o parničnom postupku.

14. Nakon toga ovaj sud je donio rješenje broj: 15 P-385/2021-11 od 27. rujna 2022. godine ispravljeno rješenjem broj: 15 P-385/2021-13 od 29. rujna 2022. godine kojim je zbog smrti tužitelja RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prekinut parnični postupak te je odlučeno da će se postupak nastaviti kada nasljednik ili skrbnik ostavine preuzme postupak ili kada sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine. Na navedeno rješenje 1., 2. i 3. tužitelji su podnijeli žalbu te je rješenjem broj: Gž-1804/2022-2 od 29. studenog 2022. godine žalba odbijena.

15. Nakon toga ovaj sud je donio rješenje broj: 15 P-385/2021-21 od 23. veljače 2023. godine kojim su pozvani DĐ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] i LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zakonski nasljednici pok. tužitelja RĐ da preuzmu postupak u parnici broj:

P-385/2021, te je ujedno odlučeno da se postupak nastavlja u toj pravnoj stvari. Na navedeno rješenje stranke su mogle podnijeti žalbu, ali ista nije podnesena.

16. Nakon toga Županijski sud u Rijeci je donio odluku broj: 20 Gž-360/2023-4 od 29. studenog 2023. godine kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda ovoga suda broj: P-385/2021-6 od 30. studenog 2021. godine te je izdana potvrda pravomoćnosti / ovršnosti kojom je utvrđeno da je odluka broj: P-385/2021-6 postala pravomoćna 29. studenog 2023. godine, a ovršna 25. travnja 2024. godine (list 280).

17. Prema odluci ovoga suda broj: 15 P-385/2021-6 od 30. studenog 2021. godine, a koja je potvrđena drugostupanjskom odlukom Županijskog suda u Rijeci broj: 20 Gž- 360/2023-4 od 29. studenog 2023. godine odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev te je ujedno i odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine. Tužitelji su nadalje prema navedenoj odluci dužni solidarno nadoknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 41.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama počev od 30. studenog 2021. godine pa do isplate.

18. Prema navodima tužene od 4. rujna 2024. godine (list 17), tužena je temeljem presude broj: P-385/2021 od 30. studenog 2021. godine od 1. tužitelja ĐĐ, 2. tužiteljice OĐ i 3. tužiteljice LĐ po osnovi glavnice naplatila ukupan iznos od 4.106,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok 4. tužitelj DĐ odbija podmiriti dugovanje sukladno pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci od koje je po osnovi glavnice preostalo u iznosu od 1.368,70 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 30.11.2021. godine pa do isplate i trošak naknade za provedbu ovrhe u iznosu od 132,72 EUR.

19. Stoga je tužena protiv 4. tužitelja, a ovdje tužitelja pokrenula postupak izravne naplate novčane tražbine od 6.9.2024. godine (list 13-14).

20. 4. tužitelj ističe da je rješenjem o nasljeđivanju broj: O-768/2022 javnog bilježnika Tamare Banac Knežević od 14.6.2022. godine naslijedio 1/3 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] površine 539 čhv te da taj dio nekretnine prema procjeni Porezne uprave iznosi 250,00 EUR. Stoga on kao nasljednik može odgovarati samo do visine naslijeđenog dijela pok. RĐ, ako je naplata novčane tražbine izvršena u ukupnom iznosu od 1.895,02 EUR pljenidba i prijenos novčanih sredstava preko iznosa od 250,00 EUR, a što iznosi 1.645,02 EUR, a koja je izvršena temeljem presude broj: P-385/2021 od 30.11.2021. godine nije dopuštena te je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev kao pod točkom I. izreke. Tužitelj nadalje smatra da tužena treba vratiti tužitelju iznos od 1.645,02 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 10.12.2022. godine te je postavio tužbeni zahtjev kao u izreci.

21. Kako je tužena pljenidbu i prijenos novčanih sredstava zatražila temeljem presude broj: P-385/2021 od 30.11.2021. godine koja je u cijelosti potvrđena odlukom drugostupanjskog suda kojom je 4. tužitelju naloženo plaćanje, a ne pokojnom RĐ, ocjena je ovoga suda da je pljenidba i prijenos novčanih sredstava zatraženih temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tužene FĐ dopušten, te je sud donio odluku kao pod točkom I. izreke. Nadalje, sud nije našao osnovanim zahtjev tužitelja da mu je tužena dužna isplatiti novčani iznos od 1.645,02 EUR sa zateznim kamatama te je sud donio odluku kao pod točkom II. izreke.

22. Pri donošenju oduke sud je imao u vidu odredbu čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN) kojom nasljednik odgovara za dugove ostavitelja, dok prema st. 3. istog članka nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio, sud pazi samo na prigovor nasljednika.

Nadalje, prema odredbi čl. 129. st. 1. i 2. ZN u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo, a u istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane za njegovo svojstvo nasljednika. Isto tako, prema čl. 3. ZN nasljeđuje se zbog smrti fizičke osobe i u trenutku njezine smrti, dok je prema čl. 5. st. 1. i 2. ZN tko je naslijedio neku osobu njezin sveopći pravni sljednik, a ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo.

23. Iz navedenih odredbi proizlazi da se vrijednost ostavine koja je relevantna za odgovornost nasljednika za dugove ostavitelja treba računati na dan ostaviteljeve smrti, jer je u trenutku smrti ostavitelja RĐ na nasljednika DĐ ovdje tužitelja prešla ostavinska imovina, a što znači i aktiva i pasiva iste. Rješenjem o nasljeđivanju broj: O-768/2022-5 UPP/OS – 123/2022 od 12. prosinca 2022. godine javnog bilježnika Tamare Banac Knežević iz Orahovice utvrđena ostavinska imovina ostavitelja RĐ umrlog **.**.2022., te je nasljednikom u 1/3 dijela utvrđen njegov brat tužitelj DĐ i njegova nećakinja LĐ u 2/3 dijela. Prema navedenom rješenju o nasljeđivanju navedeni nasljednici bi mogli odgovarati za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine iz tog rješenja. Na drugoj strani, u tome rješenju nisu utvrđeni dugovi ostavitelja.

24. Nije sporno da je ostavitelj IĐ vodio parnični postupak broj: P- 385/2021 te da je tijekom postupka umro i na kraju su po pozivu suda nasljednici DĐ ovdje tužitelj i LĐ iz [adresa] preuzeli postupak. Tužitelj DĐ i LĐ su preuzeli postupak te su na kraju pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci broj: 20 Gž-360/2023-4 od 29.11.2023. godine obvezni solidarno tuženici podmiriti parnični trošak. Proizlazi da se ovdje radi o dugovanju tužitelja koje je nastalo 29.11.2023. godine, a ne ostavitelja RĐ pa stoga ne može biti govora da bi tužitelj DĐ odgovarao do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Stoga se potraživanje tužene osnovano odnosi na 4. tužitelja DĐ temeljem odluke iz predmeta broj: P- 385/2021 i sud je odlučio kao u izreci.

25. Sud je na kraju radi ekonomičnosti postupka odustao od provođenja predloženog poljoprivrednog vještačenja, jer je ocijenio da isto nije potrebno za donošenje odluke.

26. Kako je tužena uspjela u sporu, tužitelj joj je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) dužan podmiriti parnične troškove u iznosu od 1.000,00 EUR, a koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR i sastava jednog obrazloženog podneska od 200,00 EUR i od troškova zastupanja na tri rasprave održane 3.9.2025., 1.7.2025. i 21.10.2025. godine u iznosu od 600,00 EUR.

27. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 7. studenog 2025.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj DĐ, [adresa],

2. Tužena po punomoćnici Tatjani Denisov, odvjetnici iz Slatine, Trg sv. Josipa 1.