REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. P-1187/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

I

RJEŠENJE

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CONSTRUCCIONES RUBAU S.A., Calle Comercio, 42, Flaça (Girona), Španjolska, OIB: 46802577041, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u odvjetničkom društvu Žurić i partneri, d.o.o. protiv tuženika Javno Pretprijatie za državni patišta na Republika Severna Makedonija, jedinstveni matični broj iz registra: 6839673, Dame Gruev 14, 1000 Skopje, Republika Sjeverna Makedonija (ENG: Public Enterprise for State Roads (PESR) / HRV: Javno poduzeće za državne ceste Republike Sjeverne Makedonije), kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društv Hanžeković & Partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, radi djelomičnog poništaja pravorijeka, vrijednost predmeta spora 4.485.167,83 eur, nakon zaključene glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka, 30. rujna 2025., s danom objave 7. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Djelomično se poništava Konačni arbitražni pravorijek Međunarodnog arbitražnog sudišta Međunarodne trgovačke komore, u predmetu broj 24652/MHM/HBH od 23. studenoga 2021., i to u djelu iz odjeljka 13., paragrafa 2, sub paragrafa e), koji glasi: „e) Društvu Construcciones Rubau S.A. nalaže se da Javnom poduzeću za državne ceste Republike Sjeverne Makedonije odmah isplati iznos od 4.485.167,83 eura i obične kamate na sljedeći iznos:

i. od 23. kolovoza 2019. do 15. ožujka 2020. po međubankarskoj ponuđenoj stopi u eurima (Euribor), uvećanoj za 10 postotnih bodova, godišnje, s time da se kamatna stopa utvrđuje polugodišnje po tečaju jednomjesečnog euribora za eure koji je vrijedio posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu;

ii. od 16. ožujka 2020. do 29. lipnja 2020. godine uvećanoj za 5 (pet) postotnih bodova, godišnje, s tim da se kamatna stopa utvrđuje po stopi mjesečnog euribora za eure koja je vrijedila zadnji dan prethodnog mjeseca;

iii od 30. lipnja 2020. do potpune otplate po međubankarskoj ponuđenoj stopi u eurima (Euribor), uvećanoj za 10 postotnih bodova, godišnje, s time da se kamatna stopa utvrđuje polugodišnje po tečaju jednomjesečnog euribora za eure koji je vrijedio posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu.

II. Djelomično se poništava Konačni arbitražni pravorijek Međunarodnog arbitražnog sudišta Međunarodne trgovačke komore, u predmetu broj 24652/MHM/HBH od 23. studenoga 2021., i to u djelu iz odjeljka 13., paragrafa 2, sub paragrafa h), koji glasi:

h) Sud odbija bilo koje i sve druge zahtjeve koje su stranke podnijele u ovom postupku.“

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 200.000,00 eur. zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024. , tekućom od 7. studenoga 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

3. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 25.203,13 eur.

r i j e š i o  j e

Tužba se odbacuje u dijelu koji glasi:

„Arbitražna odluka Međunarodnog arbitražnog sudišta Međunarodne trgovačke komore, u predmetu broj 24652/MHM/HBH od 28. ožujka 2021. se djelomično poništava u dijelu koji glasi:

1. Zahtjev tužitelja da sud, u skladu s člankom 36. Pravila ICC-a, ispravi navodne „tiskarske, računalne ili tipografske pogreške, ili druge pogreške slične prirode” sadržane u konačnom pravorijeku je odbijen.

2.Zahtjev tužitelja da sud, u skladu s člankom 36. Pravila ICC-a, tumači konačni pravorijek je odbijen.

3. Zahtjev tužitelja, u skladu s člankom 33. Zakona, za dopunskim pravorijekom je odbijen.“

Obrazloženje

1. Tužbeni navodi

1.1. Tužitelj je 27. lipnja 2022. podnio tužbu naslovnom sudu kojom traži djelomični poništaj konačnog pravorijeka donesenog u arbitraži Međunarodnog arbitražnog sudišta (dalje; Arbitražno sudište) Međunarodne trgovačke komore (engl. International Chamber of Commerce; dalje: ICC) broj 24652/MHM/HBH od 23 studenog 2021. (dalje: Konačni pravorijek). Također predlaže donijeti odluku o poništaju odluke arbitražnog sudišta u ICC arbitraži broj 24652/MHM/HBH od 28. ožujka 2022. (dalje: Odluka). Uvodno ističe da u skladu s odredbom članka 36 (3) Zakona o arbitraži („Narodne novine, broj 88/2001. – dalje u tekstu ZA), podnosi sudu tužbu za djelomični poništaj pravorijeka u roku od tri mjeseca od dana kada mu je dostavljena Odluka.

1.2. U Izreci Konačnog pravorijeka odlučeno je:

a) Sud proglašava da je javno poduzeće za državne ceste Republike Sjeverne Makedonije prekršilo svoju obvezu plaćanja POM-a br. Iz Ugovora;

b) Sud proglašava da je Ugovor valjano raskinulo društvo Construcciones Rubau S.A., prema potklauzuli 16.2. Ugovora, te da je raskid stupio na snagu 9. srpnja 2019. c) Sud proglašava da javno poduzeće za državne ceste Republike Sjeverne Makedonije nema pravo prema Ugovoru izvršiti jamstvo za ispunjenje obveza koje je 28. prosinca 2015. društvu Construcciones Rubau S.A. izdala banka Banco Bilbao Vizcaya Argentaria S.A. (BBVA);

d) Društvu Construcciones Rubau S.A. nalaže se da javnom poduzeću za državne ceste Republike Sjeverne Makedonije odmah isplati iznos od 4.485.167,83 eura i obične kamate na slijedeći iznos:

i. od 23. kolovoza 2019. do 15. ožujka 2020. po međubankarskoj ponuđenoj stopi u eurima (Euribor) uvećanoj za 10 postotnih bodova, godišnje, s time da se kamatna stopa utvrđuje polugodišnje po tečaju jednomjesečnog euribora za eure koji je vrijedio posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu;

ii. od 16. ožujka 2020. do 29. lipnja 2020. godine uvećanoj za pet postotnih bodova, godišnje, s tim da se kamatna stopa utvrđuje po stopi mjesečnog euribora za eure koja je vrijedila zadnji dan prethodnog mjeseca;

iii. od 30. lipnja 2020. do potpune otplate po međubankarskoj ponuđenoj stopi u eurima (Euribor), uvećanoj za 10 postotnih bodova, godišnje, s time da se kamatna stopa utvrđuje polugodišnje po tečaju jednomjesečnog euribora za eure koji je vrijedio posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu

f) Svaka će stranka snositi 50 % arbitražnih troškova koje je odredilo Sudište ICC-a u iznosu od 730.000,00 USD.

g) Svaka će stranka snositi svoje troškove.

h) Sud odbija bilo koje i sve druge zahtjeve koje su stranke podnijele u ovom postupku .

1.3. Arbitražni sud, u Odluci je odlučio kako slijedi:

1. Zahtjev tužitelja da sud, u skladu s člankom 36. Pravila ICC-a, ispravi navodne „tiskarske,17 računalne ili tipografske pogreške, ili druge pogreške slične prirode” sadržane u konačnom pravorijeku je odbijen.

2. Zahtjev tužitelja da sud, u skladu s člankom 36. Pravila ICC-a, tumači konačni pravorijek je odbijen.

3. Zahtjev tužitelja, u skladu s člankom 33. Zakona, za dopunskim pravorijekom je odbijen.

4. Zahtjev tuženika za tumačenjem konačnog pravorijeka u skladu s člankom 36. Pravila ICC-a je odbačen.

5. Sud odbija zahtjev tuženika da sud naloži tužitelju da snosi sve dodatne troškove koje je odredilo Sudište ICC-a u iznosu od 30 000 USD u vezi s njegovim zahtjevom i odlučuje da se takvi troškovi ravnopravno dijele između stranaka.

1.4. Tužitelj u ovom postupku predlaže sudu djelomično poništiti Konačni pravorijek u odjeljku 13. paragraf 2. pod paragraf e) i (h) i odgovarajuće paragrafe obrazloženja, kao i da Odluku u odjeljcima 1-3, odnosno one dijelove kojima je Arbitražni sud odbio zahtjev tužitelja. Razlozi za djelomično poništenje Konačnog pravorijeka nalaze se u odjeljcima 10.5 i 10.6 Konačnog pravorijeka (stavci 496. do 568.), te odgovarajućoj izreci Konačnog pravorijeka (odjeljak 13.). U historijatu tužbe, u bitnome ističe da je Arbitražni sud utvrdio da je tužitelj bio ovlašten primiti određene uplate od tuženika, te da je tuženik platio tužitelju neke od tih iznosa kroz predujam. Istovremeno, Arbitražni sud naložio je tužitelju, u odjeljku 10.6 da tuženiku vratiti taj iznos predujma. Posljedično, predujam se nalazi kod tužitelja u skladu sa zaključkom iz odjeljka 10.5., ali taj isti iznos mora biti vraćen tuženiku (odjeljak 10.6.)

1.5. Tužitelj upire na navedenu proturječnost te ističe da je posljedica koja proizlazi iz navedenog ta da tužitelj koji je osnovano raskinuo Ugovor, nije plaćen za izvršeni rad koji je prihvaćen s time da niti Konačni pravorijek, niti Odluka ne objašnjavaju na koji način tužiteljevo potraživanje može biti podmireno s iznosom kojeg mora vratiti. U historijatu tužbe nadalje se izlaže činjenično stanje izneseno na stranicama 21-24 Konačnog pravorijeka. Tužitelj pojašnjava da je u veljači 2015., tuženik raspisao natječaj za postupak odabira izvođača radova za transformaciju postojeće ceste R- 106, a predmet natječaja bila je izgradnja otprilike 10.2 kilometara brze ceste of Farisha do Drenova. U prosincu 2015., tuženik je dodijelio natječaj tužitelju, 12. siječnja 2016., stranke su sklopile ugovor i to tužitelj kao izvođač radova, a tuženik kao naručitelj radova. Ugovor je predviđao da naručitelj mora izvršiti početnu uplatu od 15% Ugovora na početku radova (“Predujam”). U zamjenu, izvođač je morao izdati i predati naručitelju radova bankovnu garanciju za isti iznos. Predujam bi se otplaćivao kroz postotne odbitke u potvrdama o plaćanju. Nepodmireni saldo predujma bi se smanjivao sve do nule. Tuženik nije plaćao tužitelju u skladu s odredbama Ugovora, pa je tužitelj raskinuo Ugovor prije nego što su radovi bili dovršeni.

1.6. Radovi nisu dovršeni unutar rokova za dovršetak radova predviđenih Ugovorom, a spor je u bitnome bio vezan uz utvrđivanje činjenice, koja strana je odgovorna za takvo stanje stvari. Dana 26. srpnja 2019, tužitelj je podnio zahtjev za arbitražom pozivajući se na arbitražnu klauzulu sadržanu u pod-odredbi 20.6 GCC, kako je izmijenjena Dodatkom natječaju i PCC, a kako bi ishodio utvrđenje da je Ugovor osnovano raskinut od strane tužitelja (kao izvođača) kao rezultat neplaćanja radova od strane tuženika (kao naručitelja). Dana 4. listopada 2019, tuženik je podnio odgovor na tužbu koja je u sebi sadržavala i protutužbu. Tuženik je sporio tužiteljevo pravo na raskid Ugovora te je tvrdio kako je Ugovor bio valjano raskinut od strane tuženika kao naručitelja radova te da mu tužitelj kao izvršitelj radova mora naknaditi svu štetu nastalu kao posljedicu navodno neosnovanog raskida Ugovora.

1.7. Dana 28. siječnja 2020., potpisani su Zadatci od strane zadnjeg potpisnika, a 23. studenoga 2021., Arbitražni sud donosi Konačni pravorijek, o kojem su stranke bile obavještene 3. prosinca 2021. Pojašnjava da je 16. prosinca 2021., tužitelj podnio zahtjev za ispravkom pogreške, tumačenjem pravorijeka ili dopunskim pravorijekom. Zahtjev je sadržavao tri alternativna zahtjeva; tužitelj je zatražio ispravak pogreške što je impliciralo da je Arbitražni sud pogrešno zaključio da se tužitelju ne plaća nikakav iznos za vrijednost radova dovršenih u odjeljku 10.5 Konačnog pravorijeka ili je pogrešno odredio iznos koji tužitelj treba platiti tuženiku u odjeljku 10.6 Konačnog pravorijeka. Tužitelj je također zatražio tumačenje obrazloženja Arbitražnog suda i dopunski pravorijek kojim se tuženiku nalaže da tužitelju isplati sve još neplaćene iznose za slučaj da zahtjev za ispravak ne bude prihvaćen.

1.8. Dana 4. siječnja 2022., tuženik je podnio svoj zahtjev kojim je tražio od Arbitražnog suda da održi doneseni Konačni pravorijek pozivajući se na „pravednost“ rezultata, a 28. ožujka 2022., Arbitražni sud je donio odluku kojom je odbio tužiteljev prijedlog za ispravkom pogreške, tumačenjem pravorijeka ili donošenjem dopunskog pravorijeka te je odbio i tuženikov zahtjev.

1.9. Tužitelj je iscrpio sva raspoloživa sredstva da ispravak, onoga što se smatra greškom u Konačnom pravorijeku. Pojašnjava da je Arbitražni sud utvrdio da je tužitelj primio od tuženika, iznos od 678.982.531 MKD na ime raznih plaćanja, uključujući i isplatu predujma u iznosu od MKD 293.588.865 (umanjenog za MKD 16.854.275 dijela predujma koji je vraćen tuženiku od strane tužitelja). Slijedom gore navedenog, Arbitražni sud je odlučio, u paragrafu 543. Konačnog pravorijeka, da nema nepodmirenih iznosa koje je tuženik dužan platiti tužitelju. Stoga, integralni dio zaključka Arbitražnog suda da tuženik nije ništa dužan platiti tužitelju temelji se na činjenici da je tuženik platio tužitelju predujam. Arbitražni sud dalje u Konačnom pravorijeku, u odjeljku 10.6, nalaže tužitelju da vrati predujam tuženiku (čak iako je to bio razlog zbog kojeg je utvrđeno da tuženik ne duguje ništa tužitelju).

1.10. Tužitelj stiče da sud prema odredbi čl. 36. hrvatskog ZA, Konačni pravorijek može poništiti, ako nije obrazložen ili potpisan u smislu odredaba članka 30. stavka 3. i 5. tog zakona. Ponavlja da je izreka Pravorijeka kontradiktorna. U konkretnom slučaju, Konačni pravorijek ne sadržaji razloge u vezi sa pobijanim dijelom, alternativno, razlozi nisu racionalno obrazloženi te su međusobno kontradiktorni. Tužitelj skreće pažnju na Zadatke, gdje je jasno zapisano da je tužitelj tvrdio kako tuženik nije ovlašten na nepodmireni dio predujma jer će nepodmireni iznos (ako postoji) tužitelj platiti tek nakon što sud utvrdi točan iznos u konačnom pravorijeku. U svakom slučaju, za takve će se iznose napraviti prijeboj s iznosima koje tužitelj duguje tuženiku i koje traži u Zahtjevu. S time u vezi, tužitelj je tražio da Arbitražni sud odbije sve tuženikove protutužbe/protuzahtjeve; i osobito da odbije tuženikov zahtjev za isplatu nepodmirenog iznosa predujma dok se ne utvrdi točan iznos u konačnom pravorijeku, u kojem trenutku će biti prijeboj tog iznosa s iznosom koji se duguje tužitelju. Arbitražni sud nije dao nikakvo objašnjenje za ne provođenje prijeboja.

1.11. Zaključno ističe da prema odredbi čl. 36., st. (2.) 2.) (b) ZA, pravorijek može poništiti ako sud nađe da je u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske. Izrekom Konačnog pravorijeka naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku iznos od 4.485.167,83 eur, no takav nalog je u suprotnosti s obrazloženjem. Javni poredak uključuje, između ostaloga, osnovna pravna i moralna prava na kojima se temelji hrvatski pravni sustav, uključujući i pravo na pošteno suđenje. Konačni pravorijek je nerazuman i arbitraran, te stoga krši pravo na pošteno suđenje. Poziva se na odredbu članka 36. stavaka 2. c) i e) ZA. Ističe da su se stranke sporazumjele da će svaki spor između njih, koji proizlazi iz ili je u vezi s Ugovorom, predati arbitraži pod vodstvom Međunarodne trgovačke komore koja će se voditi prema arbitražnim pravilima Međunarodne trgovačke komore ("ICC arbitražna pravila ").

1.12. U skladu s navedenim, tužitelj traži poništenje dijela Konačnog pravorijeka na temelju toga što postupak nije proveden u skladu s ovim zakonom ili dopuštenim arbitražnim ugovorom sklopljenim između stranaka te je ta činjenica mogla utjecati na sadržaj Konačnog pravorijeka, uključujući i to da je propust arbitara da isprave pogrešku, daju dodatno tumačenje i/ili donesu dodatni pravorijek, zapravo propust u vođenju arbitražnog postupka u skladu s hrvatskim Zakonom o arbitraži i ICC Arbitražnim pravilima (članak 36.2.e hrvatskog Zakona o arbitraži).

2. Odgovor na tužbu

2.1. U odgovoru na tužbu, tuženik se iscrpno očitovao u odnosu na iznesene činjenične tvrdnje koje je tužitelj iznio u historijatu tužbe te na sva sporna pitanja. Smatra da Odluka arbitražnog suda kojom se odbija zahtjev za donošenjem dopunskog pravorijeka, odnosno kojom se odbija zahtjev za ispravak i tumačenje pravorijeka nije pravorijek pa se stoga ne može pobijati tužbom za poništaj pravorijeka.

2.2. Tužbu za poništaj pravorijeka bilo bi dozvoljeno podnijeti u slučaju iz odredbe čl. 33. ZA samo ako bi bio donesen dopunski pravorijek, odnosno bilo bi dozvoljeno podnijeti u slučaju iz odredbe čl. 34. ZA kada bi bio donesen ispravak pravorijeka ili tumačenje pravorijeka te bi stoga stranka protiv ispravka ili tumačenja pravorijeka od strane arbitražnog suda imala pravo podnijeti tužbu za poništaj pravorijeka, i to u roku od tri mjeseca od dana kada je stranci dostavljena odluka kojom se ispravlja pravorijek odnosno daje tumačenje pravorijeka koje čini sastavni dio pravorijeka.

2.3. Tuženik ističe prigovor nepravovremenosti tužbe za poništaj pravorijeka, a budući da je tužitelj tužbu kojom traži djelomični poništaj konačnog pravorijeka Arbitražnog suda u predmetu broj 24652/MHM/HBH, od dana 23. studenog 2021., koji ima snagu pravomoćne i ovršne sudske presude prema hrvatskom ZA, podnio izvan zakonom propisanog prekluzivnog roka u smislu odredbe čl. 36. st. 3. ZA.

3. Tijek postupka

3.1. Podnesak tužitelja od 3. studenoga 2023.

3.1.1. Tužitelj ponavlja da je podnio zahtjev za ispravkom i tumačenjem pravorijeka 16. prosinca 2021. u skladu s odredbom čl. 34. ZA kao i zahtjev za donošenjem dopunskog pravorijeka u skladu s odredbom čl. 33. ZA (t. 36 i 41 tužiteljeva zahtjeva za tumačenje u skladu s odredbom čl. 36 st. 2. Pravila ICC-a). Tome dodaje da je tuženik 4. siječnja 2022. i sam podnio zahtjev za tumačenjem pravorijeka. Sukladno samoj formulaciji odredbe čl. 36. st. 3. ZA, tužitelj je tužbu za poništaj pravorijeka podnio pravovremeno, odnosno unutar zakonskog roka. Tužitelj ovdje navodi i kako je Arbitražni sud u donošenju Konačnog pravorijeka i Odluke povrijedio jedno od osnovnih načela obveznih odnosa propisano odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - 156/22) – dužnost ispunjenja obveze.

3.1.2. Korespondencija arbitražnog vijeća od 10. srpnja 2021. na temelju koje Arbitražni sud utvrđuje da tužitelj nije istaknuo prigovor prijeboja u sklopu svojih tužbenih zahtjeva ne znači da je tužitelj povukao neki od svojih zahtjeva ili da nije istaknuo takav prigovor. Tužbeni zahtjev iz završnog podneska postavljen je na način da se može utvrditi da je tužitelj istaknuo prigovor prijeboja (paragraf 383, Tužiteljeva izvješća o postupku (izvorno: Rubau's Post Hearing Brief)).

3.1.3. Nadalje, smatra da je jasno da su se stranke usuglasile da će se dispozitivni dio Odluke odnositi na „prayers for relief“ izražene u tužiteljevu izvješću o postupku, ali samo ako bi Arbitražni sud uzeo u obzir konačni popis problema stranka prilikom odlučivanja. Ističe da je Arbitražni sud zaprimio dogovor stranaka o sljedećem: 1. Dispozitivni dio Odluke će odlučivati samo o krajnjim tužbenim zahtjevima (prayers for relief) istaknutim od pojedine stranke u njihovim Izvješćima o postupku (Post Hearing Briefs). Prema tomu, stranke su potvrdile sljedeće:

a. Liste spornih pitanja koje su stranke predale 26. ožujka 2021 ne smatraju se dijelom tužbenog zahtjeva (prayers for relief);

b. Liste spornih pitanja uključujuću pitanja koja stranke smatraju važnima, a za koje stranke traže od Arbitražnog suda da ih uzme u obzir prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu (prayers of relief) pojedine stranke.“

3.1.4. Tužiteljev pristanak na gornju elektroničku poštu dan je u uvjerenju da će svi problemi sadržani u Listi spornih pitanja stranaka biti preispitana prilikom donošenja Odluke. Pitanje polaže li tuženik pravo na povrat bilo kojeg dijela iznosa nepodmirenog iznosa predujma, bilo je izričito izneseno u tužiteljevoj krajnjoj listi spornih problema. Suprotno tvrdnjama tuženika, tu se ne radi o primjeni materijalnog prava, već povredi načela koje se tumači kao temeljno načelo prava i kao takvo spada u javni poredak Republike Hrvatske i svake civilizirane zemlje, te čini jedan od razloga, sukladno odredbama ZA za poništaj arbitražnog pravorijeka.

3.2. Podnesci tuženika od 8. siječnja 2024., 22. ožujka 2024., 24. rujna 2024. i 2. listopada 2024.

3.2.1. U ovom podnesku tuženik se očituje na podnesak tužitelja od 3. studenoga 2023. ponavljajući u bitnome svoja pravna shvaćanja. U odnosu na navode tužitelja da je obrazloženje očigledno manjkavo i stoga u suprotnosti s javnim poretkom navodi da Arbitražni sud odlučivao u okviru tužbenih zahtjeva stranaka utemeljenih na vještačenjima koje su stranke dostavile te u Konačnom pravorijeku nije proglasio da nesporni dio ukupnog dugovanja prestaje plaćanjem predujma. Tužitelj je svoj tužbeni zahtjev utemeljio na ishodu vještačenja svog vještaka. Tuženik sumarno zaključuje da je Arbitražni sud odlučio o svim zahtjevima stranaka te je svaki zahtjev ponaosob obrazložio, primjenjujući pri tome odredbe Ugovora.

3.2.2. Tuženik ponavlja da je avans (predujam) u odredbi čl. 14.2 Ugovora definiran kao beskamatni zajam koji se vraća u ugovorenom postotku i u ugovorenim rokovima, najčešće dinamikom kojom se izdaju i privremene situacije za radove, a u slučaju prestanka Ugovora iz bilo kojeg razloga nevraćeni dio dospijeva odmah. Ako je vještak tužitelja pogrešno utvrdio i izračunao potraživanja tužitelja i ako niti sam tužitelj nije uočio takvu kalkulaciju vještaka te je na takvom vještačenju utemeljio svoj tužbeni zahtjev, to svakako nije povreda javnog poretka Republike Hrvatske pri pisanju i obrazloženju pravorijeka. Arbitražni sud koji bi samoinicijativno povisivao tužbene zahtjeve tužitelja ili davao tužitelju pravne savjete kako da vodi svoj postupak, počinio bi najtežu povredu nepristranosti i objektivnosti arbitražnog sudovanja.

3.2.3. Tuženik na kraju ističe da je Vijeće za građanske i kaznene postupke Vrhovnog suda Katalonije priznalo Konačni pravorijek 15. lipnja 2023. tuženik prvenstveno ističe da su i Španjolska i Hrvatska članice Europske unije te potpisnice Njujorške konvencije o priznanju i izvršenju stranih arbitražnih odluka koju su implementirale i u svoje zakonodavstvo.

3.3. Podnesak tužitelja od 28. veljače 2024. i 24. veljače 2025.

3.3.1. Tužitelj ističe da su svi vještaci u ovom sporu jasno utvrdili da iznos primljen na ime izvedenih radova uključuje i avans, kako je vidljivo iz točke 77. Izvješća CAA. Dakle, ako je sve navedeno nesporno, nema objašnjenja zašto je Arbitražni sud naložio R da vrati akontaciju koju je prethodno obračunao kao dio plaćenog iznosa za izvedene radove. Drugim riječima, kada je taj iznos prema Pravorijeku vraćen, R je ostao bez novca za izvedene radove. Iz daljnjih navoda od stavka 53. do kraja vidi se da tuženik niti ne osporava da je predujam, uračunat u iznos za obavljene radove. Iz tih razloga, tužitelj je pozvao kao svjedoka predsjednicu Arbitražnog suda, gđu. RR, u ovom postupku te također da se o tome pisano izjasni.

3.3.2. Dakle, u konkretnom slučaju, Konačni pravorijek ne sadržaji razloge u vezi s pobijanim dijelom, alternativno, razlozi nisu racionalno obrazloženi te su međusobno kontradiktorni. Pravorijek je kontradiktoran jer Arbitražni sud nalaže tužitelju vratiti tuženiku iznos predujma a što proturječi Odluci Arbitražnog suda da tuženik ne duguje ništa tužitelju, a što se temelji na predujmu koji je već plaćen tužitelju. Dodatno, obrazloženje Arbitražnog suda ne može izdržati test razumnosti, budući da je nerazumno proglasiti da nesporni dio ukupnog dugovanja prestaje plaćanjem predujma, i onda naložiti tužitelju da plati predujam natrag tuženiku.

3.3.3. Tužitelj ističe da je odluka Visokog suda Katalonije donesena na temelju španjolskog prava i u kontekstu španjolskog javnog poretka. To što taj sud, primjenjujući španjolske propise, nije našao prepreke za priznanje Konačnog pravorijeka u Španjolskoj, ne bi trebalo utjecati na odluku suda u ovom postupku. U ovom postupku hrvatski sud odlučuje o postojanju razloga za poništaj Konačnog pravorijeka na temelju hrvatskog prava i u kontekstu usklađenosti Konačnog pravorijeka s javnim poretkom Republike Hrvatske.

4. Dokazni postupak i odluka o tužbenom zahtjevu

4.1. U dokaznom postupku sud je na temelju odredbe članka 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91.,191/92.,112/99., 88/01., 117/03,. 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 7/11., 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu ZPP) dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve odlučne činjenice te je tako izveo dokaze uvidom u isprave koje su priložene sudskom spisu i to: ovjereni prijevod Konačnog Pravorijeka, Odluke, Zadatke, tužiteljev zahtjev od 16. prosinca 2021., ICC arbitražna pravila, judikaturu (list 23 – 468 spisa i 496-504 spisa), Izvješće nezavisnog stručnjaka br. CAA kašnjenje projekta i količina (list 554 spisa), Odgovor na obranu na protutužbu (list 555-560 spisa), podnesak nakon ročišta u ime tužitelja (list 562-581 spisa), Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-790/2018 od 20.06.2018., Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž-20/15 od 9.9.2015, Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1313/06 od 2.12.2008., Presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gž-25/10, Rješenje Vrhovnog suda RH poslovni broj: Gž-2/08 od 30.5.2008., Presuda Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 167/12 od 4.9.2012., Presudu Vrhovnog suda RH poslovni broj Gž-31/10 od 5.10.2011., Izvod iz podneska tužitelja od 5. svibnja 2021. s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik, Korespondenciju arbitražnog vijeća od 10. srpnja 2021. s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik, Očitovanje tužitelja od 10. srpnja 2021. s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik, Očitovanje tuženika od 13.07.2021. s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik, Izvod iz vještačenja CAA od 20. listopada 2020. s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik, Izvod iz podneska tuženika od 15. prosinca 2020. s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik i završnog podneska tuženika od 3. svibnja 2021 s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (list 494-568 spisa), Izvješće nezavisnog stručnjaka br. 2 CAA-a (list 595-597 spisa), Izvod iz transkripta s ročišta od 5.3.2021., ovjereni prijevod (list 601-606 spisa), elektroničku korenspondenciju između PR i RR, Izvješće nezavisnog stručnjaka br. 3 CAA-a, ovjereni prijevod email predsjednice arbitražnog vijeća te ovjereni prijevod odgovarajućeg dijela Odluke Vrhovnog suda Katalonije (list 675-751 i 766-811 spisa).

4.2. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka RR te provođenjem financijskog i građevinskog vještačenja budući da se u predmetnom sporu, obzirom na pravnu narav tužbe za poništaj i navode stranaka, radi o pravnom pitanju.

4.3. Nakon tako provedenog dokaznog postupka sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten.

5. Predmet spora i odlučne činjenice

5.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za djelomičnim poništenjem Konačnog arbitražnog pravorijeka Međunarodnog arbitražnog sudišta, Međunarodne trgovačke komore, u predmetu broj 24652/MHM/HBH od 23. studenoga 2021., i to u djelu iz odjeljka 13., paragrafa 2, sub paragrafa e) i u djelu iz odjeljka 13., paragrafa 2, sub paragrafa h).

5.2. Tužitelj također predlaže djelomično poništiti arbitražnu Odluku Međunarodnog arbitražnog sudišta Međunarodne trgovačke komore, u predmetu broj 24652/MHM/HBH od 28. ožujka 2021. u dijelu koji glasi:

1. Zahtjev tužitelja da sud, u skladu s člankom 36. Pravila ICC-a, ispravi navodne „tiskarske, računalne ili tipografske pogreške, ili druge pogreške slične prirode” sadržane u konačnom pravorijeku je odbijen.

2.Zahtjev tužitelja da sud, u skladu s člankom 36. Pravila ICC-a, tumači konačni pravorijek je odbijen.

3. Zahtjev tužitelja, u skladu s člankom 33. Zakona, za dopunskim pravorijekom je odbijen.“

5.3. Polazi od stava da je Arbitražni sud prilikom donošenja Konačnog pravorijeka propustio obrazložiti pojedina pitanja koja čine dio izreke, čime je povrijedio odredbe čl. 30. st. 3. i 5. ZA, a što je dovelo do arbitrarne, proizvoljne odluke. Nadalje smatra da su dijelovi Konačnog pravorijeka u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske kao zemlje arbitraže.

5.4. U smislu odredbe čl. 36. st. 2. c) i e) ZA, ističe da su se stranke sporazumjele da će svaki spor između njih, koji proizlazi iz ili je u vezi s Ugovorom, predati arbitraži pod vodstvom Međunarodne trgovačke komore koja će se voditi prema ICC arbitražnim pravilima. Sukladno navedenom, tužitelj ističe da postupak nije proveden u skladu sa zakonom ili dopuštenim arbitražnim ugovorom sklopljenim između stranaka te je ta činjenica mogla utjecati na sadržaj Konačnog pravorijeka, uključujući i to da je propust arbitara da isprave pogrešku, daju dodatno tumačenje i/ili donesu dodatni pravorijek, propust u vođenju arbitražnog postupka u skladu s hrvatskim Zakonom o arbitraži i ICC Arbitražnim pravilima (članak 36.2.e hrvatskog Zakona o arbitraži).

5.5. Tuženik polazi od stava da su tužbeni i protutužbeni zahtjevi, kako su ih stranke konačno postavile, jasno navedeni u odlomcima 154. i 155. Konačnog pravorijeka te ih Arbitražni sud nije prekoračio, da je Arbitražni sud odlučio u okviru postavljenih zahtjeva stanaka i svaki je postavljeni zahtjev detaljno obrazložio te ne postoji niti jedan razlog pobijanja pravorijeka koji bi ga činio suprotnim javnom poretku.

6. Pravovremenost tužbe i sporna procesna pitanja

6.1. Tuženik ističe prigovor nepravovremenosti predmetne tužbe, navodeći da je tužitelj tužbu podnio izvan zakonom propisanog prekluzivnog roka, u smislu odredbe čl. 36. st. 3. ZA. Kako je nesporno da je Pravorijek strankama dostavljen 3. prosinca 2021., rok od tri mjeseca za podnošenje tužbe za poništaj pravorijeka tužitelju počeo je teći toga dana. Tuženik stoga ističe da je zadnji dan za podnošenje predmetne tužbe bio 3. ožujka 2022., a tužitelj je tužbu podnio 27. lipnja 2022.

6.2. Sud utvrđuje da je među strankama nesporno da je tužitelj podnio zahtjev za ispravkom i tumačenjem pravorijeka 16. prosinca 2021. u skladu s odredbom čl. 34. ZA kao i zahtjev za donošenjem dopunskog pravorijeka u skladu s odredbom čl. 33. ZA.

6.3. Odredbom čl. 36. st 3. ZA propisano je da se tužba za poništaj pravorijeka može podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kad je stranci koja ju je podnijela dostavljen pravorijek ili, ako je tužba podnesena u jednom od slučajeva iz članka 33. ili 34. ovoga Zakona, od dana kad je stranci koja je tužbu podnijela dostavljena odluka arbitražnog suda o jednom od tih zahtjeva.

6.4. U predmetnom slučaju sud tužitelj ispravno navodi da je Odluka od 28. ožujka 2022. doista odluka o zahtjevu tužitelja za ispravkom, tumačenjem i donošenjem dodatnog pravorijeka, pa kako je tužitelj podnio tužbu 27. lipnja 2022., to je tužba podnesena pravovremeno odnosno unutar prekluzivnog roka propisanog odredbom čl. 36. st. 3. ZA.

6.5. Tuženik pak pravilno ističe da Odluka Arbitražnog suda kojom se odbija zahtjev za donošenjem dopunskog pravorijeka, odnosno kojom se odbija zahtjev za ispravak i tumačenje pravorijeka nije pravorijek pa se stoga ne može pobijati tužbom za poništaj pravorijeka.

6.6. U predmetnom slučaju stranke su u ugovoru odredile da će svaki spor između njih, koji proizlazi iz ili je u vezi s Ugovorom, povjeriti Međunarodnoj trgovačkoj komori koja će voditi postupak prema ICC arbitražnim pravilima koja pružaju standardiziran okvir za postupak, uključujući imenovanje arbitara, vođenje postupka, rokove, iznošenje dokaza i donošenje odluka. ICC arbitri donose pravorijek koji je konačan i obvezujući.

6.7. Odredbom čl. 36. st. 5. ICC pravila propisano je da se Odluka o ispravku ili tumačenju pravorijeka donosi kao dodatak i predstavlja sastavni dio pravorijeka. Odluka o usvajanju zahtjeva u skladu sa stavkom 3. donosi se u obliku dopunskog pravorijeka. Odredbe članaka 31., 33. i 34. primjenjuju se na odgovarajući način. Iz navedene odredbe proizlazi da odluka arbitražnog suda kojom arbitražni sud odbija ispraviti ili dopuniti pravorijek ima značenje proceduralnog akta pa se ne može osporavati tužbom za poništaj, ni prema ICC pravilima, ni prema ZA (čl. 2. st. 1. t. 8. i 9.) Iz navedenog razloga, sud je u tom dijelu odbacio tužbu.

6.8. Sud radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja i dodatnog razrješenja spornih pitanja, navodi i to da je nesporno među strankama da je 4. siječnja 2022., tuženik podnio zahtjev kojim je tražio od Arbitražnog suda da održi doneseni Konačni pravorijek pozivajući se na „pravednost“ rezultata, koji zahtjev je Arbitražni sud također odbio.

6.9. Dakle, u konkretnoj situaciji, podnesene su dvije različite vrste zahtjeva:

- tužitelj traži ispravak ili dopunu pravorijeka (to je dopušteno samo ako postoji: očita pogreška u pisanju, računanju ili prepisivanju, ili ako je arbitražni sud propustio odlučiti o zahtjevu koji je bio postavljen

- tuženik traži da se pravorijek „održi”, pozivajući se na pravednost rezultata (equity of result) — što je po naravi obrana protiv poništaja ili dopune.

Arbitražni sud odbio je oba zahtjeva, tužiteljev jer nije našao pogrešku ili propust, a tuženikov kao suvišno traženje, jer ne postoji potreba da „ponovno potvrđuje” vlastiti pravorijek na temelju osjećaja pravednosti. Pravorijek već postoji i ima učinak res iudicata (pravomoćno presuđene stvari), a „pravednost rezultata” ovdje nije pravna osnova za novu odluku.

6.10. Vezano uz Odluku Vijeća za građanske i kaznene postupke Vrhovnog suda Katalonije o priznanju Konačnog pravorijeka, sud ističe da ta činjenica nema nikakav učinak na ovaj postupak pa je tako naslovni sud ovlašten donijeti odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu. Sud dodatno pojašnjava da se ICC pravorijek priznaje i izvršava u skladu s Konvencijom o priznanju i izvršenju inozemnih arbitražnih odluka (New York, 10. lipnja 1958.) (Službeni list SFRJ, Međunarodni ugovori, broj 11/1981, „Narodne novine“ – međunarodni ugovori, 5/1994). Ako bi ovaj sud donio odluku o djelomičnom poništenju spornog pravorijeka, to bi moglo imati učinak u postupku pred sudom druge države kojom se traži njegovo priznanje i ovrha.

6.11. To je i predviđeno odredbom čl. V. st. 1(e) Newyourške konvencije koja glasi: „Priznanje i izvršenje odluka bit će odbijeni, na zahtjev stranke protiv koje se odluka ističe, jedino ako ta stranka podnese dokaz nadležnoj vlasti u kojoj su traženi priznanje i izvršenje: ….(e) da odluka još nije postala obvezna za stranke ili da ju je poništila ili obustavila nadležna vlast u zemlji u kojoj ili na temelju čijeg prava je donesena odluka.

6.12. Dakle, da je ovaj sud usvojio tužbeni zahtjev, u konkretnom slučaju, tužitelj bi, ako to pravo države priznanja i izvršenja dopušta, mogao eventualno tražiti ponavljanje delibacijskog postupka (egzekvature) i odbijanje ovrhe spornog pravorijeka.

7. Odluka o biti stvari

7.1. U ovom predmetu tužitelj tvrdi da postoje razlozi za poništaj spornog pravorijeka iz odredbe čl. 36. st. 2. podstavaka 1. c), 1.e) (…da arbitražni postupak nije bio u skladu sa ZA ili dopuštenim sporazumom stranaka, a to je moglo utjecati na sadržaj pravorijeka) i 1.f) (…da pravorijek nije obrazložen u smislu odredbe članka 30. stavka 3. ZA).

7.2. Sud je mišljenja da tužitelj nije dokazao da postoji bilo koja postupovna povreda u postupku u kojem je donesen sporni pravorijek koja bi mogla utjecati na njegov sadržaj.

7.3. Za ovaj sud je evidentno da je on i obrazložen. Posebno se ističe kako sud nije ovlašten ispitivati predmetni Pravorijek u meritumu (au fond), jer bi na taj način preuzeo ulogu suda koji odlučuje o žalbi. To je opće usvojeno načelo u hrvatskom i poredbenom pravu. Isto tako, ispitivanje merituma nije dopušteno ni kad su u pitanju strane sudske odluke.

7.4. Sud je po službenoj dužnosti provjerio eventualno postojanje razloga za poništaj iz odredbe čl. 36. st. 2. podstavka 2. ZA te je utvrdio da je spor u kojem je donesen pobijani pravorijek arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske te da pri njegovu donošenju nije povrijeđen njezin javni poredak. Ističe se da supstrat javnog poretka ne čine pojedine norme već temeljne političke ekonomske, socijalne, moralne i druge vrijednosti (načela) koje u konkretnom slučaju nisu povrijeđene.

7.5. Sud nadalje utvrđuje da pravorijek arbitražnog suda sadrži izreku iz koje se može razabrati konačna volja arbitražnog suda u pogledu prava i obveza stranaka. Iz izreke je jasno da je arbitražni sud utvrdio kako je raskid ugovora osnovan te da je tužitelj dužan vratiti predujam koji je prethodno primio.

7.6. Istina je da utvrđenje da stranke međusobno ništa ne duguju, budući da je tužitelju već plaćeno kroz predujam, a naloženo mu je vratiti predujam, na prvi pogled stvara dojam proturječja. Međutim, ta eventualna nedosljednost ne čini sam pravorijek nevaljanim. Riječ je o proturječju u razlozima odluke, a ne u izreci koja jedina ima pravni učinak.

7.7. Bitno je da izreka pravorijeka jasno određuje sadržaj obveze tužitelja, dok eventualna nepreciznost ili logička nedosljednost obrazloženja ne utječe na njegovu pravnu valjanost. Stoga sud zaključuje da, u situaciji kada obrazloženje pravorijeka i nije u potpunosti u skladu s njegovom izrekom, navedeni nedostatak ne dovodi u pitanje njegovu jasnoću ni izvršivost u onom dijelu u kojem se nalaže povrat predujma, a time ni njegovu pravnu valjanost.

7.8 Sudovi su u praksi zauzimali stajalište da ako proturječje izreke i obrazloženja čini pravorijek nerazumljivim, odnosno ako nije moguće utvrditi što je arbitražni sud odlučio, tada se to može podvesti pod utvrđenje da odluka nema svojstva pravorijeka

– jer u tom slučaju nema jasne i određene izreke koja bi se mogla izvršiti. Dakle, ako postoji samo logičko proturječje između obrazloženja i izreke, to nije razlog za poništaj. Ako pak postoji takva proturječnost da se ne može razabrati sadržaj odluke, to može biti razlog za poništaj.

7.9. Državni sudovi ne smiju preispitivati meritum odluke, osim u izuzetnim slučajevima predviđenim zakonom. Sudovi su ovlašteni provjeriti formalnu valjanost pravorijeka odnosno eventualne razloge za poništaj. Nadalje, sudovi nisu ovlašteni tražiti od arbitara da dodatno tumače razloge ili “objašnjavaju kako su odlučili” – to narušava načelo konačnosti i nezavisnosti arbitraže.

7.10. Slijedom navedenih utvrđenja, ovaj sud nalazi da u predmetnom slučaju ne postoje razlozi za djelomični poništaj predmetnog Pravorijeka, pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen.

8. Troškovi postupka

8.1. Tuženiku koji je uspio u sporu valjalo je na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i 2. u svezi s čl. 155. ZPP-a dosuditi parnični trošak. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa).

8.2. Imajući u vidu prethodno navedeno, sud je tuženiku priznao troškove zastupanja po odvjetniku i to: za sastav odgovora na tužbu (7.1. Tarife), podneska od 8. siječnja 2024., 22. ožujka 2024., 24. rujna 2024., 2. listopada 2024. (8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 7. ožujka 2024., 9. rujna 2024. i 30. rujna 2025. (Tbr. 9.1. Tarife), svaka radnja u iznosu od 20.000,00 eur što uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) iznosi 200.000,00 eur.

8.3. Sud nije priznao tuženiku trošak sastava podneska od 5. ožujka 2024. u iznosu od 62,50 eur, podneska od 17. travnja 2025. u iznosu od 20.000,00 eur, troška ročišta za objavu presude u iznosu od 100,00 eur, uvećano za PDV od 25 %. Te radnje sud ne smatra nužnim za vođenje parnice (čl 155. ZPP-a) niti potrebnim za ostvarenje prava na pristup sudu.

8.4. Kako je tuženik potraživao iznos od 225.203,13 eur, a sud mu je priznao iznos od 200.000,00 eur. to ga je valjalo odbiti za iznos od 25.203,13 eur.

8.5.Tuženiku je na dosuđeni trošak parničnog postupka valjalo dosuditi i zatezne kamate prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od 7. studenoga 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

9. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 7. studenoga 2025.

S U D A C

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu RH u tri istovjetna primjerka.