Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj Pn-130/2020-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Meliti Šmentanec-Klarić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Aleksandra Drakulića, u parničnom predmetu tužitelja AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Željki Brlečić, odvjetnici iz OD Brlečić & partneri j.t.d. iz Varaždina, protiv tuženika Radničke fronte, OIB: 36018590831, Ulica Frana Vrbanića 11, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Luki Duvnjaku, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave, zaključene 1. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, te objave presude, 7. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe odnosno 2. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, do zatraženog novčanog iznosa od 13.272,28 EUR, odnosno za iznos od 5.272,28 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 3.687,13 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete u kojoj, u bitnom, navodi:

- da je tuženik 13.09.2020. na Internet Portalu Radnička fronta www.radnickafronta.hr objavio članak naslova: „Dvadeset godina psihičkog pustošenja“ u kojem je na račun tužitelja iznio čitav niz neistinitih, netočnih i nepotpunih informacija te uvreda i kleveta, pa su njegovom objavom teško i trajno povrijeđena prava osobnosti tužitelja, i to pravo na privatnost osobnog i obiteljskog života, ugled, čast, dostojanstvo, tjelesno i duševno zdravlje,

- da predmetni članak predstavlja neviđeni primjer kršenja njegovih ljudskih prava budući da ga autor tog članka, koji uz to nije napisao ni svoje ime i prezime, na najgrublji mogući način vrijeđa iznoseći netočne informacije i tvrdnje, klevetničke izjave, naziva ga pogrdnim imenima, pozivajući se, vjerojatno kako bi uvjerio čitateljstvo da u njegovim uvredama ima istine, na navodne svjedoke čija imena također ne spominje, a da prije objave članka nije niti pokušao kontaktirati tužitelja i provjeriti točnost navoda koje namjerava objaviti,

- da već u prvoj rečenici autor članka navodi: „…Slučaj varaždinskog psihijatra predatora koji je zgrozio javnost i struku ne otkriva samo gnusnu zloporabu položaja, povezanu s osobnom psihičkom deformacijom, očito narcisoidnog i seksističkog karaktera, već razotkriva i široku i razgranatu mrežu koruptivnih veza kojima se godinama prikrivaju zlodjela, mreže koja se u konkretnom slučaju, prostire od zdravstva, sudstva do crkve…!“

- da je evidentno da je autor članka odmah na početku zauzeo jasan stav da je tužitelj bez ikakve dvojbe kriv za zlostavljanje svojih pacijentica, ali iznosi tezu da do danas nije sankcioniran zbog jakih koruptivnih veza, slijedom čega smatra valjda da mu to daje za pravo da tužitelja vrijeđa, naziva pogrdnim imenima te iznosi daljnje klevetničke činjenice koje nemaju veze s istinom, a čitateljima ih prezentira kao do sada nepoznate detalje tužiteljeva života; da osim što autor članka grubo ignorira načelo da nitko nije kriv dok mu se ne dokaže krivnja (pred nadležnim sudom), daje sebi za pravo da iznosi stravične laži o životu tužitelja i njemu bliskih osoba ,

- da se netočno na početku članka iznosi tvrdnja da „…su prve prijave protiv dotičnog zaprimljene još prije dvadeset godina (!?) i nizale su se kontinuirano sve do danas..“ dok se u nastavku članka po naslovom „Majka zaštitnica“ nadalje neistino navodi da „…Neslavni niz započinje u 1999. u čakovečkoj općoj bolnici gdje je psihijatar prijavljen za spolno zlostavljanje šesnaestogodišnje pacijentice koja je ostala trudna, abortirala je i još danas trpi teške emocionalne i duševne boli. Psihijatar dobiva otkaz, a da bi se slučaj zataškao poslan je u Benin u katoličku misiju gdje hladi(?) svoje nagone jedva devet mjeseci. Lijepo se majka crkva pobrinula za razmetnog sina, a dobre odnose sa svetom institucijom potvrđuje i to da je psihijatar još donedavno obnašao časnu dužnost rizničara Društva katoličkih liječnika…!

- da Čakovečka Opća bolnica koja se spominje u članku naprosto ne postoji i da je apsolutna neistina da je tužitelj u istoj dobio otkaz jer je 1999. godine prijavljen za zlostavljanje šesnaestogodišnjakinje (koja je ostala trudna i abortirala), a koji slučaj se zataškao; da je tužitelj radio u gradu Čakovcu i to u Županijskoj bolnici Čakovec u kojoj je bio u radnom odnosu na poslovima dr. medicine- pripravnika, u vremenu od 15.06.1998. do 01.11.1998., od 01.10.1999. do 13.05.2000. i na poslovima doktora medicine na Odjelu za psihijatriju u razdoblju 14.05.2000. do 13.11.2000. godine, a prestao je raditi zbog isteka ugovora o radu na određeno vrijeme te da za vrijeme trajanja tog radnog odnosa nije bio disciplinski kažnjavan; da je tužitelj u toj ustanovi radio i tijekom 2000. godine, sve na određeno vrijeme i nije mu otkazan ugovor o radu ,

- da se u članku iznosi šokantna i apsolutno neistinita tvrdnja da je tužitelja njegov otac podvodio, i to slijedećim riječima: „…Dobre veze priskrbio mu je otac, samostalni varaždinski umjetnik poznat po snabdijevanju okolnih crkava i kapela svojim slikama i kipovima. Ovakve beneficije i ekskluzivitet ne duguje svojem posebnom talentu već prije nekim specijalnim zaslugama za kler. Kakve bi one mogle biti saznali su novinari RFa kroz iskaze žrtava psihijatrovih terapija kao i svjedoka zakulisnih radnji povezanih s njegovom najužom obitelji. Jedna od takvih svjedokinja je i bivša vjernica koja potvrđuje čaršijska govorkanja o pedofiliji varaždinskoga klera u čemu je psihijatrov otac igrao ulogu posrednika. Najšokantnija je njena tvrdnja da je on podveo, u dječačkoj dobi, i vlastitog sina jednom crkvenom velikodostojniku….“

- da se netočno pod podnaslovom „Zdravstvo pere ruke“ navodi da „…. Nakon nekoliko prijava zlostavljanih pacijentica, pročelnica odjela dr. SU prijavljuje svog podređenog Etičkom povjerenstvu HLK. Na svoje i naše zaprepaštenje, njena prijava je ignorirana, a potom se suočila s gnjevom koleginih moćnih zaštitnika. Bila je prisiljena dati otkaz i preseliti se, a uz to je i okrivljeni podigao tužbu protiv nje zbog lažne klevete. Proces je još u toku.“,

- da je netočno da je SU primila prijave zlostavljanih pacijentica, da je prijavila tužitelja Etičkom povjerenstvu HLK, da je njena prijava ignorirana, nakon čega je bila prisiljena dati otkaz, a da je tužitelj protiv nje podnio tužbu zbog lažne klevete koji proces je još u tijeku; ističe da je SU protiv tužitelja podnijela predstavku HLK 2016. godine koja je još u siječnju 2017. godine odbačena kao neutemeljena, te da je iz Opće bolnice dr. Medved otišla tek 2019. godine i to na vlastiti zahtjev; da tužitelj nije protiv nje podnio tužbu „zbog lažne klevete“, već je podnio tužbu Sudu časti HLK tek 2019. godine u kojem je ona proglašena krivom , u lipnju 2020. za povredu medicinske etike i deontologije HLK; da je taj postupak vođen po pravilima kaznenog postupka, u njemu je saslušan čitav niz svjedoka te je pregledana brojna dokumentacija, a presuda kojom je proglašena krivom, još nije pravomoćna; da motiv za podnošenje predstavke protiv tužitelja 2016. - koja je utemeljena na neistinitim tvrdnjama (zbog čega je i odbijena kao neosnovana) te za sastav dokumenta zbog kojeg je proglašena krivom za povredu medicinske etike - treba tražiti u privatnim razlozima TU, kćeri njezine dugogdišnje prijateljice VU koja ju je zamolila za pomoć u sudskim postupcima koji se vode između tužitelja i njezine kćeri radi određivanja susreta i druženja tužitelja s njegovom kćeri,

- da nadalje tuženik niže uvrede kako slijedi: „…ukoliko je tijekom prošlog vikenda neka nesretnica s varaždinskog područja doživjela, na primjer, nervni slom, na dežurstvu ju je dočekao glavom i penisom dr. A ili „ S „ kako ga oslovljavaju poslovni partneri o kojima će uskoro biti riječi. Nadimak je dobio po posljednjoj u nizu škola koje pohađao i s koje je upisao fakultet. Prethodno je bio izbačen s dvije varaždinske srednje škole pa se čovjek prirodno zapita kako je takav tip uspio završiti tako zahtjevne studije. Možda ne bi bilo loše provjeriti vjerodostojnost njegove diplome….“, s time da je nekoliko redaka prije toga autor članka naveo i da je tužitelj

„… poslan je u Benin u katoličku misiju gdje hladi(?) svoje nagone jedva devet mjeseci…“ te ga naziva „bogus psihijatrom“ kojeg je u Općoj bolnici „čekalo mjesto“

- da se nadalje navodi da je „…Sud časti HLK zaprimio četiri prijave protiv zlostavljača iz svojih redova no nije reagirao….“; da je jednu prijavu tužitelj već opisao, dok su u ožujku 2020. (12. i 13.03.) sinkronizirano podnesene još tri (od strane RU, TU i ZU) u povodu kojih su, nakon objave spornog članka, donesena mišljenja da su sve rednom neosnovane (u rujnu, listopadu i studenom 2020. godine); da su sve te prijave također podnesene kako bi se za PU, tužiteljevu izvanbračnu suprugu, ishodila povoljnija pozicija u sudskim postupcima koje vode radi određivanja termina susreta i druženje tužitelja i njegovog djeteta,

- da pod podnaslovom „Zovi T“ tuženik piše: „…Nalaz koji je krajem 2018. objavila kontrola poslovanja otkrila je krupne nepravilnosti u stacionaru lijekova Varaždinske opće bolnice. Otkriven je velik manjak pojedinih lijekova, nevješto falsificiranje zapisnika i lažiranje podataka. Sankcija koja je uslijedila bila je gromoglasna opomena zbog nesavjesnog vođenja evidencije(!?). Tragovi specifičnih medikamenata vodili su u odjel psihijatrije koji, kao što znamo, posvuda posreduju u ogromnoj trgovini legalnih narkotika traženih na tržištu svih klasa i slojeva. Ovdje počinje priča drugog svjedoka, nekad sitnog dilera i konzumenta svih dostupnih droga, danas stabilnog obiteljskog hranitelja. Tvrdi da je Veterinar snabdijevao viškom iz stacionara sve one potrebite kojima stresno zanimanje iziskuje bilo antidepresive, bilo euforike ili trankvilajzere. Mnogi uglednici ilegalno se snabdijevaju lijekovima, jer ne žele da okolina zna njihovu slabost. „Zovi T“ je mantra kojom bi kolega utješio suca, odvjetnika, dužnosnika koji bi iskazali bilo kakvu tjeskobu. Veterinar je kasnije asortiman proširio na stimulatore libida kao i na sve traženiji kokain na koji se i sâm navukao….“ koji tekst sadrži stravične optužbe i potpuno neistinite tvrdnje ,

- da nije točno da je utvrđen manjak lijekova te lažiranje podataka, te da nalaz HZZO-a, prema tvrdnjama same bolnice, ne govori o nestajanju narkotika, već o potrebi usklađivanja načina vođenja evidencija, dok je i spomenuta bolnica u svojem priopćenju jasno opovrgnula te navode; da je bolnica nakon provedenog nadzora jasno opovrgnula da nepravilnosti oko vođenja evidencije nemaju nikakve veze ni sa psihijatrijskim odjelom, a kamoli za tužiteljem; da je apsolutno netočno da je tužitelj ikoga snabdijevao supstancama koje se navode u članku i da je koristio opojne droge,

- da se vrijeđanje tužitelja nastavlja neistinitim navodima da je tužitelj istovremeno održavao intimne odnose s više žena i konstatacijom da „… Inače, ovaj je svojedobno odbio dati vlas na analizu sudu u Ljubljani gdje vodi još jedan spor upravo s PU s kojom je živio u bračnoj zajednici. Optužila ga je da je kokainski ovisnik i ishodila je zabranu pristupa maloljetnoj kćerki. Tako rade sudovi u normalnim državama…“; da autor članka ovdje povezuje činjenice koje jedna s drugom nemaju nikakve veze i sa upravo šokantnom samouvjerenošću iznosi zaključke koji su potpuno pogrešni; da je naime, Petra Miković 2018. godine u sudskom postupku koji se vodi u R. Sloveniji radi određivanja susreta i druženja tužitelja s mldb. kćeri tražila zabranu prilaska tužitelja i na temelju njezinih jednostranih tvrdnji sud u Sloveniji doista je odlukom od 11.09.2018. godine donio mjeru kojom je tužitelju zabranjeno približavanje njoj i djetetu, međutim da je ta odluka u veljači 2019. godine, nakon provedenog postupka ukinuta i sud je utvrdio da nije trebala ni biti donesena; da je PU kao razloge za donošenje te mjere tada navodila zlostavljanje , a ne konzumaciju droga; da je na ročištu održanom u siječnju 2020. PU, nakon što se očekivalo da će sud okončati postupak i donijeti odluku o susretima i druženjima tužitelja s djetetom, prvi puta iznijela tvrdnju da je tužitelj narkoman i predložila da ga se testira; međutim, nije točno da je tužitelj odbio dati vlas na analizu sudu obzirom da sud to od njega nije niti tražio; da se tužitelj nakon toga samoinicijativno povrgnuo testiranju kod Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada Zagreb kako bi i tu lažnu i zlonamjernu tvrdnju osporio, a što je predmetni nalaz i potvrdio; u tom institutu analiza je napravljena, među ostalim, iz uzoraka njegove kose, koja analiza opovrgava optužbe za uzimanje droge više mjeseci unatrag,

- u nastavku članka tuženik pod ponaslovom Upers and downers za elitu nastavlja s uvredama koje ovaj puta, osim prema tužitelju upućuje i prema sudu i pokazuje da o načinu na koji se donose privremene mjere i o propisima po kojima se donose nema nikakvih znanja, ali ne dopušta da ga to smete u njegovom vrijeđanju svih koje je već u uvodu smjelo osudio za korupciju pa tako navodi: „…Pravni je kuriozitet da jedan provincijski sud zatraži zabranu emitiranja emisije na nekom nacionalnom kanalu. Upravo to je pokušao Varaždinski općinski sud s emisijom Provjereno. Ona je ipak prikazana, ali trenutno je zaustavljeno emitiranje već snimljenih nastavaka. Moćne veze imaju otac i sin kada su ekspresno ishodili takvu intervenciju varaždinskog suda koji je prljav posao prepustio sutkinji novakinji, da se „ugledniji“ suci ne bi, nedaj bože, povezivali s optuženim. A neki vjerojatno imaju dobrih razloga ostati u sjeni. Prema tvrdnjama gore spomenutog informatora upućenog u lokalni trafficking suci, odvjetnici i ostali iz miljea više društvene klase često pate od nesanice i tjeskoba povezanih s redovitim konzumiranjem ekscitanata i stimulatora tijekom dnevnih stresnih situacija. „Zovi T“ jer on će ti dati nešto za smirenje pa potom i nešto za vikend uzbuđenje… Bliske veze T sa sudom nagovješćuje i grafit ispisan na zidu kvartovske prodavaonice u kojem se obitelj V optužuje da štiti tog pedofila…. Također, malo tko u gradu vjeruje varaždinskom sudstvu koje spada u najkorumpiranije u državi“ …

- da se bezrezonsko vrijeđanje nastavlja kako slijedi:

„…u ovom varaždinskom slučaju pacijenti/ice sami/e dolaze u ambulantu očito psihički poremećene osobe. Najveći užas u ovoj stravičnoj priči sudbine su napastovanih, manipuliranih i trajno oštećenih žena, od kojih je jedna počinila samoubojstvo, njih dvadesetak koje su se do sada javile i onih koje će se još javiti ohrabrene istupom drugih. Ova strava traje već dva desetljeća i tko zna hoće li se ikada saznati koliko je opustošenih duša ostalo venuti na putu kojim je gazio ovaj ego manijak… te „…Krupne mušterije ne vole kada im padne diler, a ovaj je ovisnik, lako ga je slomiti, pjevat će i cvilit da ga puste u novu misiju, neka i u Saharu, nema veze, (jebat će deve ako treba) pokajat će se u pravoj vjeri i sud bi mu mogao povjerovati i dati mu novu šansu….“

- da predmetni novinski članak predstavlja šokantan primjer nepoštivanja kodeksa novinarske etike, neetičnog izvještavanja koje zapravo i nije izvještavanje već grubi napad na osobu tužitelja i sve ostale koje autor članak na njemu svojstven način pokušava dovesti u vezu s tužiteljem; da se članku uvrede nižu s takvom lakoćom kao da se radi o preprici dviju privatnih osoba u „lokalnoj birtiji“ nakon par čašica alkohola, a ne novinskom članku objavljenom na Internet stranici jedne političke stranke i dostupnom čitateljstvu cijelog svijeta,

- da je tužitelj tuženiku podnio i zahtjev za demanti odnosno objavu ispravka neistinite informacije, međutim da se on na isti zahtjev oglušio,

- da smatra potrebnim ukratko sudu obrazložiti i kako je i zašto došlo do njegovog javnog linča kojem se nevjerojatnom lakoćom i hrabrošću pridružio tuženik; da se protiv tužitelja i njegove obitelji unatrag četiri godine vodi kampanja klevetanja i širenja laži koja je pokrenuta isključivo radi ostvarivanja osobnih ciljeva i interesa pokretača te kampanje sa svrhom da se ograniči, odnosno onemogući viđanje njegove kćeri; naime, da je krajem 2015. prestala tužiteljeva veza sa izvanbračnom suprugom PU i ona se 2016. odlučila s njihovim djetetom trajno preseliti u Ljubljanu, a tužitelju maksimalno ograničiti njegova roditeljska prava te tada počinje njegova agonija, koja svoju kulminaciju dostiže medijskim „cirkusom“ koji se podigao tijekom rujna 2020. godine,

- da su razne optužbe od TU, koja je javnosti neosnovano prezentirana kao bivša pacijentica, počele tek s borbom za susreta i viđanja s kćeri, a s ciljem da se tužitelja diskreditira kao čovjeka, liječnika i oca, iako su sve institucije utvrdile da za to nema nikakvog razloga; da se PU, kada s tim optužbama nije uspjela onemogućiti ga u susretima i viđanjima s djetetom, za pomoć obratila i drugim osobama koje su na njezinu zamolbu i zamolbu njezine majke počele iznositi neistine o tužitelju, najprije u sudskim postupcima, a kada to nije polučilo za PU željeni rezultat, počele su ih upućivati na razne druge adrese, međutim da su sve te prijave odbačene su kao neosnovane;

- da se protiv tužitelja ne vodi nijedan kazneni postupak, niti je ikada utvrđeno da je počinio bilo kakve povrede medicinske odnosno radne etike,

- da se radi o gruboj povredi prava osobnosti kojom je tužitelju počinjena nematerijalna šteta koja, s obzirom na sve okolnosti, opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 100.000,00 kuna,

- da sud treba uzeti u obzir i da je tuženik odbio objaviti ispravak sporne informacije i time barem djelom sanirati tužitelju štetu koja mu je nastala,

- da je objava članaka izazvala tužitelju duševne boli i brojne neugodnosti u svakodnevnom životu; da je nakon najave osjećao ljutnju i nemoć da se adekvatno obrani od optužbi neimenovanih osoba, tim više što je stekao dojam da tuženika uopće ne interesira njegova strana priče; da je bio u strašnom emotivnom stanju, potpuno uzrujan i izvan sebe, osjećao se kao da mu je život uništen, bio je javno osramoćen i ponižen u privatnim i profesionalnim krugovima i svaki dan se budio sa strepnjom kakve laži će danas o njemu biti objavljene,

- da su posljedice objava itekako aktualne, da živi u stalnom strahu da će tuženik objaviti neki nastavak priče i nastaviti s grubim vrijeđanjem, osjeća nelagodu pred kolegama i stalnu osudu okoline, da je njegov život iz korijena promijenjen; da je zabrinut i za svoju obitelj, majku, oca i sestre koje se također svakog dana moraju nositi sa sramotom kojoj su izložen, a osobito mu teško pada i pomisao da će sadržaj članaka jednog dana postati dostupan njegovoj kćeri,

- da je tuženik 21.09.2020. godine objavio i svojevrsni nastavak priče naslova „Duboke sjene zaštitnika“ u kojem ne iznosi nešto bitno novo međutim, nastavlja vrijeđati tužitelja nazivajući ga „...poluobrazovanim i polupismeniom manipulatorom…“ te ga imenuje sa „ GU“ navodeći da to nije tužiteljevo ime, međutim doista nije teško od toga doći da pravog imena tužitelja; da tužitelj cijeli život radi na svojem obrazovanju i stručnom unapređivanju i liječi niz pacijenata u okviru svojeg radnog mjesta i zadanih mu poslova, a sada je predmet poruge i medijskog linča.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, navodi:

- da nije sporno da je tuženik politička stranka,

- da internet stranica www.radnickafronta.hr nije dostupna,

- da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odnosno osnov i visinu tužbenog zahtjeva,

- da ističe i prigovor prekluzije tužbe u odnosu na sadržaj teksta pod naslovom „Duboke sjene zaštitnika“ s datumom 21. rujan 2020. s obzirom da iz sadržaja zahtjeva za objavu ispravka od 12.10.2020. godine proizlazi da se on odnosi isključivo na sadržaj teksta pod naslovom "Dvadeset godina psihičkog pustošenja“ s datumom 13. rujna 2020. godine,

- da iz preslike ispisa pod naslovom „Dvadeset godina psihičkog pustošenja“ s datumom 13. rujna 2020. godine i „Duboke sjene zaštitnika“ s datumom 21. rujan 2020. godine proizlazi da se u sadržaju ne navodi imenom i prezimenom tužitelja, a tuženik smatra kako prosječna osoba ne može znati o kome se točno radi u tekstu pa ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja u ovoj pravnoj stvari,

- da je o ovoj temi ranije pisano od strane svih većih medija te su objavljeni brojni tekstovi koji su u dalje dostupni na internet stranicama čije web linkove u nastavku ističe,

- da predlaže da se pozove tužitelja na očitovanje je li i protiv drugih pravnih/fizičkih osoba koje su objavile naprijed navedene članke pokrenuo parnične postupke radi naknade štete, pred kojim sudom se vode postupci te je li mu već isplaćena naknada i u kojem iznosu,

- da smatra kako je tužbeni zahtjev na iznos od 100.000,00 kn očito previsoko postavljen čak i za medije s izrazito visokom nakladom odnosno čitanošću, a što ovdje svakako nije slučaj te da je zahtjev usmjeren kažnjavanju tuženika; da navedeno nije svrha pravične novčane naknade jer sama naknada ne smije pogodovati težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom,

3. U podnesku od 30. kolovoza 2021. tužitelj odgovara na navode tuženika iz odgovora na tužbu te, u bitnom, tvrdi:

- da nije točan navod tužitelja da stranica www.radnickafronta.hr nije dostupna,

- da je prigovor nepostojanja aktivne legitimacije neosnovan, s time da ga tuženik uopće nije obrazložio,

- da je odredbom čl. 16. st. 1. ZM-a propisano da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, koju dužnost je tuženik evidentno grubo povrijedio na štetu tužitelja,

- da je objavom spornih članaka tuženik teško i trajno (vrlo vjerojatno i nepopravljivo) povrijedio tužiteljeva prava osobnosti i to pravo na privatnost osobnog i obiteljskog života, ugled, čast, dostojanstvo, tjelesno i duševno zdravlje, time što ga je osudio za zlostavljanje unatoč činjenici da takvo zlostavljanje do dana sastava ovog podneska nije utvrdilo niti jedno jedino relevantno tijelo i apsolutno sve prijave podnesene svim nadležnim tijelima su odbačene; da se iznosi čitav niz šokantnih laži o tužiteljevom životu te nižu uvrede i klevete da je upravo teško za povjerovati da bi takav članak uopće mogao biti objavljen,

- da je pravna osnova tužbenog zahtjeva povreda prava osobnosti kao neimovinska šteta (čl.1046. ZOO-a); da se pravom osobnosti fizičke osobe smatra i pravo na duševno zdravlje te da nije odlučno da radnje izazovu duševnu bolest oštećenika, već je dovoljno da u oštećenika izazovu neugodu, nezadovoljstvo, frustraciju, bijes tj. povredu njegova duševnog mira, što je upravo ovdje slučaj,

- da je spornim objavama povrijeđeno tužiteljevo pravo na ugled, čast, dostojanstvo te pravo na poštivanje privatnog života, a koja prava čine prava osobnosti

- da je svejedno što su neki drugi mediji također objavljivali tekstove o tužitelju , pri čemu napominje da niti jedan medij nije objavio tekst ovakvog sadržaja kao tuženik pa je evidentno da on nije prenosio tuđe objave već je njegov novinar sam napisao članak u kojem je naveo čitav niz laži i neistina prezentirajući ih kao neprikosnovenu istinu i to na grub i krajnje uvredljiv način te je tužitelja optužio za čitav niz kaznenih djela: zlostavljanje pacijentica, krađu lijekova, trgovinu ilegalnih narkotika, podmićivanje sudaca, korupciju,

- da je irelevantno da li je tužitelj pokrenuo postupke protiv drugih medija budući da je svaki medij djelovao samostalno i objavio članke drugačijeg sadržaja i svaki odgovara u okviru svojih postupaka i pretpostavaka svoje odgovornosti; da tu nema nikakve skupne odgovornosti, a da visina postavljenog tužbenog zahtjeva odgovara težini gnjusnih optužbi i laži koje su u spornom članku objavljene o tužitelju kao i načinu na koji su prezentirane,

- da Internet portali nisu tijela nadležna za utvrđivanje nečije krivnje za počinjenje kaznenih dijela, pogotovo ne ovakvih za koje je u spornim člancima ne samo optužen nego i osuđen tužitelj (zlostavljanje pacijentica, krađu lijekova, trgovinu ilegalnih narkotika, podmićivanje sudaca, korupciju itd), i da je tuženik morao itekako biti siguran da su tvrdnje koje iznosi točne i tek tada bi bilo opravdano i u skladu sa javnim interesom objaviti članak sadržaja kakvog je objavio; da način pisanja članka jasno ukazuje na grubi, upravo neviđeni napad na tužitelja popraćen otvorenim vrijeđanjem njegove ličnosti te obezvređivanjem njegovog akademskog i profesionalnog uspjeha, odnosno omalovažavanjem apsolutno svih aspekata tužiteljeva života, što nije objektivno izvještavanje javnosti i postupanje u dobroj vjeri već nedopustivo ponašanje koje treba sankcionirati usvajanjem tužbenog zahtjeva i time barem dijelom tužitelju nadoknaditi štetu koja mu je evidentno počinjena.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zahtjev za objavu ispravka netočnih informacija od 12. listopada 2020. te povratnice za isti, ispis članka "Dvadeset godina psihičkog pustošenja" od 13. rujna 2020., ispis članka "Duboke sjene zaštitnika" od 21. rujna 2020., priopćenje Opće bolnice Varaždin s portala Varaždinski.hr, Odluke – Negativna mišljenja Hrvatske liječničke komore, Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju od 23. rujna 2020., 16. listopada 2020. i 2. studenog 2020., Dopis-mišljenje Hrvatske liječničke komore, Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju od 23. siječnja 2017. povodom predstavke SU, obavijest Opće bolnice Varaždin od 15. ožujka 2019., Upozorenje na obveze iz radnog odnosa Opće bolnice Varaždin od 8. ožujka 2019., očitovanje Opće bolnice Varaždin od 29. svibnja 2019., potvrdu Županijske bolnice Čakovec od 12. rujna 2016., nalaz Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada od 17. veljače 2020., predstavke Hrvatskoj liječničkoj komori od 25. kolovoza 2016., prijedlog za osiguranje od 3. rujna 2020., rješenje ovog suda broj Ovr-342/2020-2 od 3. rujna 2020., dopise punomoćnice tužitelja putem e-maila od 3. rujna 2020., sklep Okrožnog sodišča v Ljubljani od 15. veljače 2019., ispis iz registra političkih stranaka Republike Hrvatske od 9. listopada 2020., dopis punomoćnika tužitelja pute e-maila od 12. listopada 2020. (omotnica s naznakom stranice 10-77 spisa), ispis s web stranice Radnickafronta.hr (stranica 84 spisa), ispis tekstova s internet stranica Jutarnjeg lista, Varaždinski.net.hr, Slobodnadalmacija.hr, Telegram.hr, 24sata.hr, Dalmatinskiportal.hr i Zagreb.info (stranice 85-102 spisa), odluku Časnog suda hrvatske liječničke komore od 23. lipnja 2020. (stranice 111-120 spisa), ispis web stranice www.radnickafronta.hr (stranice 122-131 spisa), podnesak Opće bolnice Varaždin od 7. studenog 2021. (stranice 140- 146 spisa), obavijest Hrvatske liječničke komore putem e-maila (stranica 148 spisa), rješenje Okružnog suda u Ljubljani od 15. veljače 2019. (stranice 172-212 spisa), ispis iz web stranice radnickafronta.hr (stranice 213-214 spisa), uvjerenje da se protiv tužitelja ne vodi kazneni postupak (stranica 218 spisa), u web stranicu tuženika www.radnickafronta.hr od 9. prosinca 2024., izvršen je uvid u spis predmeta Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ovr-158/2021, ovosudni spis broj P Ob- 16/2016, nalaz i mišljenje sudskog vještaka za područje računarstva i informatike od 22. travnja 2025. (stranice 240-270 spisa), saslušani su svjedoci ZU i AUP, sudski vještak BU te tužitelj.

5. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem psihijatrijskog vještačenja nalazeći da stručna znanja medicinskog vještaka - specijalista psihijatra, u ovome predmetu nisu nužna radi utvrđenja visine štete, a na koju okolnost je tužitelj predložio navedeno dokazno sredstvo.

6. Odluku kao u izreci sud je donio prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.

7. Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14. i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze protivnika.

8. Nadalje, odredbom čl. 221.a. ZPP- a propisano je da će sud ukoliko na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10. Nesporno je među strankama da je tuženik politička stranka. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

11. Tuženik tijekom postupka nije osporavao, a sud je uvidom putem računala u web stranicu www.radnickafronta.hr utvrdio da ista predstavlja web stranicu tuženika, koja je aktivna u vrijeme donošenja ove odluke. Nadalje, utvrđeno je da se na adresi iste web stranice https://www.radnickafronta.hr/hr/o-nama/ navodi e- mail adresa [adresa elektroničke pošte], te OIB političke stranke tuženika. Također, utvrđeno je da tuženik na adresi iste stranice https://www.radnickafronta.hr/hr/tekstovi/ objavljuje novinske članke o šarolikoj lepezi tema, od općeinformativnih do članaka u kojima autori izražavaju svoja stajališta o raznim gospodarskim, kulturnim i političkim temama. Nadalje, sud je tijekom postupka u više navrata, a posljednji put 9. prosinca 2024., uvidom putem računala utvrdio da su na navedenoj web stranici objavljeni članci "Dvadeset godina psihičkog pustošenja" i "Duboke sjene zaštitnika", jednakog sadržaja kao i članci čije ispise tužitelj dostavlja uz tužbu te koji prileže omotnici naznačenoj kao str. 10-77 spisa. U odnosu na članak "Dvadeset godina psihičkog pustošenja" utvrđeno je kako je naznačen datum objave 13. rujna 2020., a u odnosu na članak "Duboke sjene zaštitnika" naznačen je datum objave 21. rujna 2020.

12. Odredbom čl. 2. toč. 2. Zakona o medijima ("Narodne novine" br. 59/04., 84/11., 81/13) propisano je da su mediji: novine i drugi tisak, radijski i televizijski programi, programi novinskih agencija, elektroničke publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodičnog objavljivanja urednički oblikovanih programskih sadržaja prijenosom zapisa, glasa, zvuka ili slike.

13. Odredbom toč. 6. istog članka zakona propisano je da je nakladnik medija svaka fizička ili pravna osoba koja putem medija objavljuje programske sadržaje i sudjeluje u javnom informiranju, bez obzira na tehnička sredstva preko kojih se njegovi urednički oblikovani programski sadržaji objavljuju, prenose ili su dostupni javnosti.

14. Odredbom čl. 2. Zakona o političkim strankama ("Narodne novine" br. 76/93., 111/96., 164/98., 36/01., 1/07.) propisano je da su političke stranke pravne osobe koje politički djeluju u skladu s ciljevima utvrđenim programom i statutom.

15. Sukladno citiranim odredbama, uzimajući u obzir da je tuženik pravna osoba koja na svojoj web stranici www.radnickafronta.hr (kao elektroničkoj publikaciji) objavljuje programske sadržaje i sudjeluje u javnom informiranju, sud utvrđuje da je tuženik nakladnik medija.

16. Odredbom čl. 22. st. 2. Zakona o medijima pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

17. Uvidom u registar političkih stranaka Republike Hrvatske (omotnica s naznakom str.10-77 spisa) utvrđeno je da su EU i ĐU članovi stranke tuženika (Radnička fronta, skraćeni naziv RF) ovlašteni istu predstavljati i zastupati dok je ŽU član upravnog tijela stranke koji je također ovlašten istu predstavljati i zastupati.

18. Tuženik tijekom postupka nije osporavao, a utvrđeno je uvidom u Zahtjev za objavu ispravka netočnih informacija (omotnica s naznakom str.10-77 spisa) da je tužitelj isti uputio tuženiku u svezi članka "Dvadeset godina psihičkog pustošenja" (i to ovlaštenim predstavnicima tuženika ĐU, HU i ŽU, sukladno navedenom ispisu iz registra političkih stranaka) preporučenom poštanskom pošiljkom 13. listopada 2020.

19. Stoga, u odnosu na članak "Dvadeset godina psihičkog pustošenja" objavljen 13. rujna 2020., ovaj sud nalazi da je ispunjena pretpostavka za pokretanje postupka naknade štete iz čl. 22. st. 2. Zakona o medijima, u svezi čl. 40. istoga zakona .

20. U pogledu prigovora tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja - odnosno navoda da se u spornim člancima tužitelj ne navodi imenom i prezimenom pa stoga prosječna osoba ne može znati o kome se točno radi - valja reći da je medijsko izvještavanje o navodnim optužbama protiv "varaždinskog psihijatra" počelo već 3. rujna 2020., te se nastavljalo u različitim medijima do objave predmetnog članka "Dvadeset godina psihičkog pustošenja". Navedeno tuženik ne spori, a isto uostalom proizlazi iz priloga odgovoru na tužbu (članka objavljenog 3. rujna 2020. na portalu Varaždinski.hr – str. 87 spisa, članka objavljenog istog dana na portalu Telegram.hr - str. 90-92, članka objavljenog 5. rujna 2020. na portalu 24.sata.hr – str. 93-95 spisa, članka objavljenog 5. rujna 2020. na portalu Zagreb.info – str. 101-102 spisa, članka objavljenog na portalu Jutarnjeg lista 11. rujna 2020. – str. 85-86 spisa). Uzimajući u obzir spomenuto, obilno medijsko izvještavanje o slučaju "varaždinskog psihijatra", protek vremena od početka izvještavanja do objave spornog članka, činjenicu da se radi o maloj sredini (grad [adresa] odnosno Varaždinska županija), da na području grada zdravstvenu skrb pruža relativno malen broj specijalista psihijatara, te naročito činjenicu da se u člancima koje dostavlja tuženik uz odgovor na tužbu, jednako kao i u predmetnom članku, spominje imenom i prezimenom PU (Prosen), bivša partnerica tužitelja s kojom ima zajedničko dijete (imenovana se spominje u članku Jutarnjeg lista, Slobodne Dalmacije, Telegrama i Dalmatinskog portala, na koje web linkovima upućuje tuženik u odgovoru na tužbu te ispis navedenih prilaže, pri čemu je članak Jutarnjeg lista opremljen čak i fotografijom imenovane), to ovaj sud nalazi kako je prosječnom čitatelju predmetnog članka bilo poznato tko je inkriminirani psihijatar odnosno da su istog bez poteškoća mogli povezati s identitetom tužitelja. Na koncu, sud nalazi da je navodima u nastavnom članku tuženika "Duboke sjene zaštitnika", objavljenom na web stranici tuženika 21. rujna 2020. : "… obiteljska odvjetnica bdije danonoćno da netko ne zucne ime njezinoga štićenika GU, ali ne bojte se, ne zove se tako.",

na strani prosječnog čitatelja otklonjena i najmanja dvojba o identitetu osobe koja se optužuje ranijim člankom. Stoga je neosnovanim utvrđen spomenuti prigovor tuženika.

21. Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu traži očitovanje tužitelja je li i protiv drugih pravnih/fizičkih osoba koje su objavile članke koje spominje u odgovoru na tužbu pokrenuo parnične postupke radi naknade štete, odnosno pred kojim se sudom vode postupci i je li mu već isplaćena naknada, te u kojem iznosu.

22. Sud navedeni prijedlog tuženika nalazi irelevantnim za meritum ovog spora. Naime, u ovom postupku sud je razmatrao isključivo povredu prava osobnosti koje su tužitelju uzrokovane objavom predmetnog članka "Dvadeset godina psihičkog pustošenja", i to kako u pogledu osnova navedene povrede, tako i njezina intenziteta. Ujedno valja naglasiti kako tuženik u samom članku, niti tijekom postupka, ne tvrdi da su u istome prenijete informacije iz drugih medija. Kada bi to bio slučaj, također bi bilo za naglasiti da u spornom članku nije naznačen medij iz kojega se informacija prenosi, sukladno čl. 18. Zakona o medijima. Upravo suprotno, na više mjesta u članku naglašava se rad reportera odnosno novinara RF-a, te se između ostalog navodi:

-"…Ovakve beneficije i ekskluzivitet ne duguje svojem posebnom talentu već prije nekim specijalnim zaslugama za kler. Kakve bi one mogle biti saznali su novinari RFa kroz iskaze žrtava psihijatrovih terapija kao i svjedoka zakulisnih radnji povezanih s njegovom najužom obitelji. Jedna od takvih svjedokinja je i bivša vjernica koja potvrđuje čaršijska govorkanja o pedofiliji varaždinskoga klera u čemu je psihijatrov otac igrao ulogu posrednika. Najšokantnija je njena tvrdnja da je on podveo, u dječačkoj dobi, i vlastitog sina jednom crkvenom velikodostojniku…".

-"…Ovdje počinje priča drugog svjedoka, nekad sitnog dilera i konzumenta svih dostupnih droga, danas stabilnog obiteljskog hranitelja. Tvrdi da je S snabdijevao viškom iz stacionara sve one potrebite kojima stresno zanimanje iziskuje bilo antidepresive, bilo euforike ili trankvilajzere. Mnogi uglednici ilegalno se snabdijevaju lijekovima, jer ne žele da okolina zna njihovu slabost. „Zovi T“ je mantra kojom bi kolega utješio suca, odvjetnika, dužnosnika koji bi iskazali bilo kakvu tjeskobu. Veterinar je kasnije asortiman proširio na stimulatore libida kao i na sve traženiji kokain na koji se i sâm navukao…"

-"… A o tome svjedoči iskaz svjedokinje koja sigurno nikad neće stupiti pred kamere, niti će ikad ikome ispričati svoju mračnu tajnu. A nju je ipak povjerila nama, u interesu pravde. Smatra se zavedenom i obmanutom, nipošto maltretiranom jer nije bila pacijentica ni ovisnica. Ispočetka je bila fascinirana njegovim višesatnim seksualnim naprezanjima, često popraćenim grubošću i prepotencijom, sve dok nije shvatila da je on drogiran. Cijelu jednu noć slao joj je autorske porno snimke. Njena sumnja dovela ju je do otkrića kako je njen zavodnik u još nekoliko intimnih odnosa, uključujući i stalni obiteljski…"

23. Sukladno iznesenom navedeni dokazni prijedlog odbijen je kao nebitan.

24. Uvidom u sporni članak naslovljen kao "Dvadeset godina psihičkog pustošenja" putem ispisa priloženog tužbi (omotnica s naznakom str. 10-77 spisa), izravnim uvidom putem računala 9. prosinca 2024., te čitanjem nalaza i mišljenja sudskog vještaka za područje informatike i računarstva, utvrđeno je da je tuženik na svojoj web stranici 13. rujna 2020. objavio članak navedenog naslova u kojem se, između ostalog, navodi: "…Slučaj varaždinskog psihijatra predatora koji je zgrozio javnost i struku ne otkriva samo gnusnu zloporabu položaja, povezanu s osobnom psihičkom deformacijom, očito narcisoidnog i seksističkog karaktera, već razotkriva i široku i razgranatu mrežu koruptivnih veza kojima se godinama prikrivaju zlodjela , mreže koja se u konkretnom slučaju, prostire od zdravstva, sudstva do crkve…"

"… da ovaj seksualni predator još od samog početka profesionalne karijere nesmetano obavlja svoje prljave rabote nad onim djevojkama kojima je dužan pružiti stručnu pomoć…"

"…su prve prijave protiv dotičnog zaprimljene još prije dvadeset godina (!?) i nizale su se kontinuirano sve do danas…"

"…Neslavni niz započinje u 1999. u čakovečkoj općoj bolnici gdje je psihijatar prijavljen za spolno zlostavljanje šesnaestogodišnje pacijentice koja je ostala trudna, abortirala je i još danas trpi teške emocionalne i duševne boli. Psihijatar dobiva otkaz, a da bi se slučaj zataškao poslan je u Benin u katoličku misiju gdje hladi(?) svoje nagone jedva devet mjeseci. Lijepo se majka crkva pobrinula za razmetnog sina, a dobre odnose sa svetom institucijom potvrđuje i to da je psihijatar još donedavno obnašao časnu dužnost rizničara Društva katoličkih liječnika. Dobre veze priskrbio mu je otac, samostalni varaždinski umjetnik poznat po snabdijevanju okolnih crkava i kapela svojim slikama i kipovima. Ovakve beneficije i ekskluzivitet ne duguje svojem posebnom talentu već prije nekim specijalnim zaslugama za kler. Kakve bi one mogle biti saznali su novinari RFa kroz iskaze žrtava psihijatrovih terapija kao i svjedoka zakulisnih radnji povezanih s njegovom najužom obitelji. Jedna od takvih svjedokinja je i bivša vjernica koja potvrđuje čaršijska govorkanja o pedofiliji varaždinskoga klera u čemu je psihijatrov otac igrao ulogu posrednika. Najšokantnija je njena tvrdnja da je on podveo, u dječačkoj dobi, i vlastitog sina jednom crkvenom velikodostojniku…" "…Nakon povratka iz afričke misije bogus psihijatra čeka stalno mjesto u Odjelu za psihijatriju varaždinske bolnice gdje je od 2000. sve do danas zaposlen. Nakon nekoliko prijava zlostavljanih pacijentica, pročelnica odjela dr. SU prijavljuje svog podređenog Etičkom povjerenstvu HLK. Na svoje i naše zaprepaštenje, njena prijava je ignorirana, a potom se suočila s gnjevom koleginih moćnih zaštitnika . Bila je prisiljena dati otkaz i preseliti se, a uz to je i okrivljeni podigao tužbu protiv nje zbog lažne klevete. Proces je još u toku…"

"…ukoliko je tijekom prošlog vikenda neka nesretnica s varaždinskog područja doživjela, na primjer, nervni slom, na dežurstvu ju je dočekao glavom i penisom dr. A ili „Veterinar „ kako ga oslovljavaju poslovni partneri o kojima će uskoro biti riječi. Nadimak je dobio po posljednjoj u nizu škola koje pohađao i s koje je upisao fakultet. Prethodno je bio izbačen s dvije varaždinske srednje škole pa se čovjek prirodno zapita kako je takav tip uspio završiti tako zahtjevne studije. Možda ne bi bilo loše provjeriti vjerodostojnost njegove diplome…"

"…Nalaz koji je krajem 2018. objavila kontrola poslovanja otkrila je krupne nepravilnosti u stacionaru lijekova Varaždinske opće bolnice. Otkriven je velik manjak pojedinih lijekova, nevješto falsificiranje zapisnika i lažiranje podataka. Sankcija koja je uslijedila bila je gromoglasna opomena zbog nesavjesnog vođenja evidencije(!?). Tragovi specifičnih medikamenata vodili su u odjel psihijatrije koji, kao što znamo, posvuda posreduju u ogromnoj trgovini legalnih narkotika traženih na tržištu svih klasa i slojeva. Ovdje počinje priča drugog svjedoka, nekad sitnog dilera i konzumenta svih dostupnih droga, danas stabilnog obiteljskog hranitelja. Tvrdi da je Veterinar snabdijevao viškom iz stacionara sve one potrebite kojima stresno zanimanje iziskuje bilo antidepresive, bilo euforike ili trankvilajzere. Mnogi uglednici ilegalno se snabdijevaju lijekovima, jer ne žele da okolina zna njihovu slabost. „Zovi T“ je mantra kojom bi kolega utješio suca, odvjetnika, dužnosnika koji bi iskazali bilo kakvu tjeskobu. Veterinar je kasnije asortiman proširio na stimulatore libida kao i na sve traženiji kokain na koji se i sâm navukao…"

"…Cijelu jednu noć slao joj je autorske porno snimke. Njena sumnja dovela ju je do otkrića kako je njen zavodnik u još nekoliko intimnih odnosa, uključujući i stalni obiteljski. Inače, ovaj je svojedobno odbio dati vlas na analizu sudu u Ljubljani gdje vodi još jedan spor upravo s PU s kojom je živio u bračnoj zajednici. Optužila ga je da je kokainski ovisnik i ishodila je zabranu pristupa maloljetnoj kćerki.

Tako rade sudovi u normalnim državama…"

"…Pravni je kuriozitet da jedan provincijski sud zatraži zabranu emitiranja emisije na nekom nacionalnom kanalu. Upravo to je pokušao Varaždinski općinski sud s emisijom Provjereno. Ona je ipak prikazana, ali trenutno je zaustavljeno emitiranje već snimljenih nastavaka. Moćne veze imaju otac i sin kada su ekspresno ishodili takvu intervenciju varaždinskog suda koji je prljav posao prepustio sutkinji novakinji, da se „ugledniji“ suci ne bi, nedaj bože, povezivali s optuženim. A neki vjerojatno imaju dobrih razloga ostati u sjeni. Prema tvrdnjama gore spomenutog informatora upućenog u lokalni trafficking suci, odvjetnici i ostali iz miljea više društvene klase često pate od nesanice i tjeskoba povezanih s redovitim konzumiranjem ekscitanata i stimulatora tijekom dnevnih stresnih situacija. „Zovi Veterinara!“ jer on će ti dati nešto za smirenje pa potom i nešto za vikend uzbuđenje.

Bliske veze Veterinara sa sudom nagovješćuje i grafit ispisan na zidu kvartovske prodavaonice u kojem se obitelj V optužuje da štiti tog pedofila…"

"… u ovom varaždinskom slučaju pacijenti/ice sami/e dolaze u ambulantu očito psihički poremećene osobe. Najveći užas u ovoj stravičnoj priči sudbine su napastovanih, manipuliranih i trajno oštećenih žena, od kojih je jedna počinila samoubojstvo, njih dvadesetak koje su se do sada javile i onih koje će se još javiti ohrabrene istupom drugih. Ova strava traje već dva desetljeća i tko zna hoće li se ikada saznati koliko je opustošenih duša ostalo venuti na putu kojim je gazio ovaj ego manijak…" "…Krupne mušterije ne vole kada im padne diler, a ovaj je ovisnik, lako ga je slomiti, pjevat će i cvilit da ga puste u novu misiju, neka i u Saharu, nema veze, (jebat će deve ako treba) pokajat će se u pravoj vjeri i sud bi mu mogao povjerovati i dati mu novu šansu…"

25. Uvidom u članak naslovljen kao "Duboke sjene zaštitnika" putem ispisa priloženog tužbi (omotnica s naznakom str. 10-77 spisa), izravnim uvidom putem računala 9. prosinca 2024., te čitanjem nalaza i mišljenja sudskog vještaka za područje informatike i računarstva, utvrđeno je da je tuženik na svojoj web stranici 21. rujna 2020. objavio članak navedenog naslova u kojem se, između ostalog, navodi:

"… Javnost je također iznenađena viješću da je dotični premješten na novo radno mjesto, na palijativni odjel u Novi Marof, navodno na vlastiti zahtjev; ali, malo morgen! sklonjen je odlukom ravnatelja dr. DU. Rad s teško oboljelim i umirućim ljudima bit će stimulativna pokora za kroćenje pohotnog jarca, smatrao je valjda pretpostavljeni, ali u ovakvim satiričnim igrokazima žrtvuje se jarac, doktore! ...", "… Jedini korisni zaključak iz cijele epizode s premještajem upućen je palijativcima u Marofu: pazite na svoje vitrine s lijekovima!..."

"…Novinari RF-a prvi su javno naveli upitnost psihijatrove formalne školske obrazovanosti, pa ne čudi da je potvrđeno da osumnjičenik nema položeni državni ispit što znači da nema licencu za rad. Nakon gimnazije i zanatske škole, iz kojih je izbačen zbog nemara i neposluha, jedva je dokončao poljoprivrednu školu u Vinici, odatle mu nadimak S, i kao takav upisao je iznimno zahtjevnu medicinu koju je, valjda, dokončao nakon deset godina studiranja. Prema tvrdnji svjedokinje, razočarane vjernice, uspio je uz pomoć činovnika s Kaptola. Ponavljamo apel za provjerom njegove diplome i iznova se pitamo: čime je zaslužio tolike blagoslove još u mladosti, ako ne i u dječaštvu? Jeftina trabunjanja o R u svojim narko-erotskim seansama svjedoče jednako uvjerljivo o njegovoj inteligenciji kao i kvazi-tantrizam kojim je ponekad impresionirao žrtve. Njegova pisma i neki javni tekstovi otkrivaju poluobrazovanog i polupismenog manipulatora…"

"… Impresivna je potpora koju S uživa usred svih tih prosvjeda i medijskog satiranja: policija odugovlači s ispitivanjem, na poslu šef mu žmiri na oba oka, sud ga štiti od medijskih progona, obiteljska odvjetnica bdije danonoćno da netko ne zucne ime njezinoga štićenika GU, ali ne bojte se, ne zove se tako…", "… Nakon svega logično je pitanje zašto je S toliko važan da ga brani cijela bulumenta vidljivih i nevidljivih zaštitnika. I to već dvadeset godina. Odgovor na gornje pitanje je trostruk. Na prvoj razini, dvadesetak do sada registriranih slučajeva seksualnog napastovanja neće zasigurno proći bez sankcija za psihijatra, ali maksimalno liječenjem u Cenacolu. Na drugoj razini, utemeljene sumnje u Veterinarovo raspačavanje narkotičkih supstancija nekim varaždinskim uglednicima, zacijelo izazivaju nelagodu pa i nervozne reakcije poput onih kad ti padne diler. Na trećoj, umiješanost psihijatra i njegovog oca u seksualno usluživanje klera bit će vjerojatno potpuno ignorirano i prepušteno nebeskom sudu…"

"… Prema iskazu anonimnog svjedoka, inače bivšeg ovisnika, psihijatar je pojedincima pripisivao veće količine lijekova od kojih bi oni dio zadržavali za svoju upotrebu, a ostatak su vraćali Z koji ih je potom dilao stalnim mušterijama…"

26. Uvidom u odluku – Negativno mišljenje, Hrvatske liječničke komore, Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju od 23. rujna 2020. (omotnica s naznakom stranice 10-77 spisa) utvrđeno je da je spomenuto povjerenstvo zauzelo stav da je zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka (podnijet od RU) pred Časnim sudom komore neosnovan jer nema dokaza da je prijavljeni liječnik AU postupio protivno odredbama Kodeksa medicinske etike i deontologije.

27. Uvidom u odluku – Negativno mišljenje, Hrvatske liječničke komore, Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju od 16. listopada 2020. (omotnica s naznakom stranice 10-77 spisa) utvrđeno je da je spomenuto povjerenstvo zauzelo stav da je zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka (podnijet od AUP putem Odvjetničkog društva Petrić i dr. iz [adresa]) pred Časnim sudom komore neosnovan jer nema dokaza da je prijavljeni liječnik AU postupio protivno odredbama Kodeksa medicinske etike i deontologije.

28. Uvidom u odluku Hrvatske liječničke komore, Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju od 2. studenog 2020. (omotnica s naznakom stranice 10-77 spisa) utvrđeno je da je spomenuto povjerenstvo zauzelo stav da je zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka (podnijet od ZU) pred Časnim sudom komore neosnovan jer nema dokaza da je prijavljeni liječnik AU postupio protivno odredbama Kodeksa medicinske etike i deontologije.

29. Uvidom u Mišljenje Hrvatske liječničke komore, Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju od 23. siječnja 2017., povodom predstavke SU, dr. med. (omotnica s naznakom stranice 10-77 spisa) utvrđeno je da je spomenuto povjerenstvo mišljenja da predstavka nije utemeljena, da sadrži nepotkrijepljene tvrdnje te da tužitelj kao prijavljeni liječnik nije povrijedio odredbe Kodeksa medicinske etike i deontologije.

30. Uvidom u dopis Opće bolnice Varaždin od 15. ožujka 2019. (omotnica s naznakom stranice 10-77 spisa) proizlazi da je proveden postupak za zaštitu dostojanstva u navedenoj bolnici te je SU, dr. med. izrečeno Upozorenje na obveze iz radnog odnosa te da je ista razriješena položaja voditelja Odjela za psihijatriju.

31. Uvidom u odluku – Upozorenje na obveze iz radnog odnosa Opće bolnice Varaždin od 8. ožujka 2019. (omotnica s naznakom stranice 10-77 spisa) utvrđeno je da je SU, dr. med. počinila povrede obveze iz radnog odnosa predviđene člankom 129. alineja 8 "nekorektan odnos prema suradnicima" i alineje 10 "svaki čin kojim se vrijeđa i ponižava čast i dostojanstvo korisnika, člana obitelji ili drugih osoba" pravilnika o radu, da je dužna ispunjavati obveze iz radnog odnosa te da joj u slučaju nastanka kršenja obveza prijeti mogućnost otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja.

32. Uvidom u očitovanje Opće bolnice Varaždin od 29. svibnja 2019. (omotnica s naznakom stranice 10-77 spisa) utvrđeno je da je navedena ustanova po ravnatelju SU, dr. med. izrekla upozorenje na obveze iz radnog odnosa stoga što je pred pojedinim radnicima odjela na kojem rade ona i ovdje tužitelj iznosila podatke iz privatnog života tužitelja, pri čemu je imenovana razriješena s položaja voditeljice Odjela za psihijatriju; da je na navedeno upozorenje i odluku o razrješenju imenovana podnijela zahtjev za zaštitu prava upravnom vijeću koje je potvrdilo odluku ravnatelja te donijelo odluku kojom se njezini zahtjevi smatraju neosnovani.

33. Uvidom u potvrdu Županijske bolnice Čakovec od 12. rujna 2016. (omotnica s naznakom stranice 10-77 spisa) utvrđeno je da je tužitelj bio zaposlen u navedenoj ustanovi na poslovima doktora medicine-pripravnika te doktora medicine na Odjelu za psihijatriju, da mu je radni odnos prestao zbog isteka ugovora na određeno vrijeme te da za vrijeme radnog odnosa nije bio disciplinski kažnjavan.

34. Uvidom u nalaz Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada od 17. veljače 2020. (omotnica s naznakom stranice 10-77 spisa) utvrđeno je da je od tužitelja uzet uzorak kose te da na temelju istog nije dokazano da bi tužitelj koristio droge .

35. Uvidom u predstavku od 25. kolovoza 2016. (omotnica s naznakom stranice 10- 77 spisa) proizlazi da je SU, dr. med. Hrvatskoj liječničkoj komori istu podnijela protiv tužitelja navodeći da je zabrinuta njegovim postupcima stoga što je prema izjavama dobivenim od više ženskih osoba povrijedio granice privilegiranog odnosa pacijent-liječnik.

36. Uvidom u predstavku od 25. kolovoza 2016. (omotnica s naznakom stranice 10- 77 spisa) proizlazi da su SU, SUP, ZU i VU podnijeli istu Hrvatskoj liječničkoj komori navodeći svoja saznanja o neprimjerenim ponašanjima tužitelja, koja se odnose na fizičko narušavanje granica seksualne prirode tijekom psihoterapije u Općoj bolnici Varaždin.

37. Uvidom u Uvidom u odluku Hrvatske liječničke komore, Visokog časnog suda komore od 26. studenog 2020. (stranice 107-109 spisa) utvrđeno je da je odbijena žalba SU te je potvrđena odluka Časnog suda hrvatske liječničke komore od 17. lipnja 2020.

38. Iz dopisa Opće bolnice Varaždin od 9. prosinca 2020. (stranica 110 spisa) proizlazi kako u istoj nije utvrđena zloupotreba lijekova koji sadrže opojne droge i psihotropne tvari, te da je jednako utvrđeno i od strane HZZO-a koji je u studenom 2018. proveo redovnu cjelovitu kontrolu poslovanja te u studenom 2019. redovnu djelomičnu kontrolu poslovanja, a dijelom koje je bila i kontrola evidencije i utrošaka lijekova koji sadrže opojne droge i psihotropne tvari; da tijekom kontrola nije utvrđeno nestajanje, odnosno zloupotreba takvih lijekova.

39. Uvidom u Uvidom u odluku Hrvatske liječničke komore, Časnog suda komore od 23. lipnja 2020. (stranice 111-119 spisa) utvrđeno je da je SU, dr. med. proglašena odgovornom što je 21. siječnja 2019. izradila i potpisala dokument "Predmet: uvid u osobnost AU – zajedničko promišljanje grupe stručnih osoba" u kojem je zajedno s ZU i SUP iznijela svoja zapažanja, a u kojem su dokumentu sadržane činjenične tvrdnje kojim se šteti ugledu i časti ovdje tužitelja i članova njegove obitelji, a predmetni dokument je učinjen dostupnim većem broju osoba, čime je povrijedila odredbe Kodeksa medicinske etike i deontologije te svojim ponašanjem prema drugom liječniku povrijedila ugled liječničke profesije čime je počinila lake disciplinske povrede te joj je izrečena opomena.

40. Iz podneska Opće bolnice Varaždin od 7. studenog 2021. (stranica 140 spisa) proizlazi da se u navedenoj ustanovi protiv tužitelja ne vodi disciplinski postupak niti postoje aktivne prijave odnosno pritužbe.

41. Iz obavijesti Hrvatske liječničke komore od 24. prosinca 2021. (stranica 148 spisa) proizlazi da se protiv tužitelja pred Časnim sudom navedene ustanove ne vodi disciplinski postupak.

42. Uvidom u rješenje okružnog suda u Ljubljani od 15. veljače 2019. (stranice 172- 212 spisa) utvrđeno je kako je istim prihvaćen prigovor ovdje tužitelja kao protustranke te je poništeno rješenje Okružnog suda u Ljubljani broj N 548/2018 od 11. rujna 2018., a kojim je ranije protustranci na razdoblje od 6 mjeseci bilo zabranjeno približavanje AUP i njihovom zajedničkom djetetu TUP, pri čemu je sud ocijenio da AUP nije dokazala nasilje tužitelja nad maloljetnom kćeri odnosno da je stanje kćeri posljedica njegova postupanja, a zbog čega bi ona trebala zaštitu.

43. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, koji ovaj sud u cijelosti prihvaća vjerodostojnim, nalazeći da je izrađen objektivno i u skladu s pravilima struke, te na koji stranke nisu imale nikakvih primjedbi, proizlazi:

- da su na web stranici www.radnickafronta.hr bili objavljeni članci "Dvadeset godina psihičkog pustošenja" i "Duboke sjene zaštitnika", oba sa sadržajem kakav je naveden u istoimenim člancima koji prileže tužbi,

- da je za članak "Dvadeset godina psihičkog pustošenja" po datumu u samom članku pronađenom u arhivi Wayback Machine (internetske usluge koja omogućuje korisnicima pregled arhiviranih verzija web stranica iz prošlosti, čime funkcionira kao "vremenski stroj" interneta), ali i po datumima navedenim u referencama na taj članak na Google tražilici i u Facebook objavama, utvrđeno da je objavljen 13. rujna 2020; da se za sadržaj na web stranici www.radnickafronta.hr sa potpunom sigurnošću može tvrditi da je bio objavljen i 26.01.2021. u 06:23:24 sati po lokalnom vremenu u Hrvatskoj; da točan datum i vrijeme uklanjanja ovog članka s web stranice nije bilo moguće utvrditi, ali je utvrđeno da je tekstovni sadržaj ovog članka dostupan tokom izrade ovog vještačkog nalaza putem dvije objave na Facebook stranicama povezanim sa tuženikom,

- da je za članak "Duboke sjene zaštitnika" po datumu u samom članku pronađenom u arhivi Wayback Machine, ali i po datumu navedene reference na taj članak na Google tražilici utvrđeno da je objavljen 21. rujna 2020; da se za taj sadržaj na web stranici www.radnickafronta.hr se sa potpunom sigurnošću može tvrditi da je bio objavljen i 02.03.2021. u 17:44:57 sati po lokalnom vremenu u Hrvatskoj dok točan datum i vrijeme uklanjanja tog članka s web stranice nije bilo moguće utvrditi.

44. Iz iskaza svjedoka ZU saslušanog na ročištu 9. prosinca 2024., koji sud prihvaća vjerodostojnim - nalazeći ga životno uvjerljivim i logičnim, pri čemu isti nije osporen drugim dokazima - proizlazi: da mu članci koji su objavljeni na internetskoj stranici Radničke fronte, a zbog kojih se vodi ovaj proces, uopće nisu poznati; da ga nikada nije intervjuirao nitko od strane Radničke fronte niti je s njima bio u ikakvom kontaktu; da je vezano za tužitelja davao intervjue isključivo Novoj TV, Jutarnjem listu i portalu Varaždinski.hr, odnosno novinarima istih medija; da je tužitelja prvi puta u životu vidio tek 2020. godine, a kada je pozvan kao svjedok pri liječničkoj komori Hrvatske u postupku protiv SU.

45. Iz iskaza svjedoka AUP saslušane na istom ročištu, koji sud prihvaća vjerodostojnim - nalazeći ga životno uvjerljivim i logičnim, pri čemu isti nije osporen drugim dokazima, proizlazi: da ju nikad nisu kontaktirali novinari Radničke fronte vezano za novinske članke koji su utuženi; da je intervjue davala isključivo Novoj TV, Jutarnjem listu te portalu Varaždinski.hr, a nikakve kontakte nije imala sa Radničkom frontom ni prije nastanka navedenih članaka niti nakon toga.

46. U iskazu danom na ročištu od 30. siječnja 2025. tužitelj u bitnom navodi: da je prvi tekst na koji se odnosi tužbeni zahtjev objavljen 13. rujna 2020. godine u jeku njegovog postupka pred sudom u Ljubljani, a vezano uz skrbništvo nad zajedničkim djetetom njega i AUP; da ga je o članku obavijestio pacijent koji mu je rekao da ispada da i njemu treba stručna pomoć, a obzirom da se u članku spominje da je zlostavljan u djetinjstvu; da su ga nakon toga vezano za članak zvali i drugi pacijenti, te ga na isti upozoravali prilikom terapije; da mu je bilo izrazito teško kad je pročitao taj članak, da nije mogao vjerovati da je netko u stanju tako nešto o njemu napisati; da se radi se o bezočnim lažima i gnjusnim uvredama; da u životu nikada nije ulazio u konfliktne situacije, već je razmirice nastojao riješiti mirnim putem; da nikada nije prema ikome bio agresivan, a što se aludira u predmetnom članku; da je navod članka da je on seksualni predator užasno uvredljiv i kod njega izaziva nelagodu; da se zbog članka povukao u sebe, da zna da su članak pročitali njegovi kolege na poslu, cijela bolnica, da su mu o tome neki govorili, upozoravali ga na isti, dok su ga drugi podozrivo gledali; da kroz godinu ima u obradi oko 3000 pacijenata pa je moguće zamisliti u kakvim se situacijama zatjecao nakon ovog članka; da je sadržaj članka nevjerojatan, prepun izmišljotina i ogavnih uvreda; da mu je istim užasno povrijeđen ugled i čast, da se u članku spominje da je narcisoidan, da je seksualni predator, a što je sve kod njega izazvalo veliki duševni nemir; da se sjeća da su ga na radnom mjestu i u javnosti ljudi podozrivo gledali, da je atmosfera bila jako loša, da su se svi okretali primjerice na Korzu (glavnom gradskom trgu) kad bi on prošao, a da su ga brojni znanci stalno ispitivali kako se zbog svega toga osjeća; da je i njegovoj obitelji bilo jako teško pogotovo zato što se u tekstu za njegovog oca navodi da je pedofil te da je i njega podvodio pripadnicima klera, a što su nevjerojatne odvratne laži; da se u tekstu spominje čak i da je zlostavljao maloljetnu pacijenticu od 16 godina, a što je još jedna gnjusna i nevjerojatna laž; da se spominje da je ta maloljetnica izvršila abortus te da je jedna njegova pacijentica zbog njega počinila samoubojstvo, a što su sve grozne laži; da nikada nije prijavljen za bilo kakvo nedjelo u vrijeme kad je radio u bolnici u Čakovcu, niti je ikada kasnije sa strane bilo kojeg pacijenta podnesena prijava protiv njega zbog bilo kakvog nedoličnog postupanja; da je u neposrednoj blizini njegove ordinacije bio i sandučić za prijave, a u koji se protiv doktora moglo podnijeti anonimnu ili potpisanu prijavu, zbog nezadovoljstva u postupanju prema pacijentu, pri čemu protiv njega nikada nije podnesena nikakva prijava; da se u članku nižu odvratne laži koje su kod njega uzrokovale veliki duševni nemir, da se kod njega stalno javlja osjećaj kao da bi se trebao opravdavati kolegama odnosno pacijentima; da se u članku navodi da ima nekakve moćne zaštitnike, a što je smiješno, uzimajući u obzir da je on u cijeloj ovoj priči bio sam, a na njega su bili izvršeni napadi i prošao je katastrofalno; da je cijela situacija rezultat djelovanja bake njegove kćeri, VU, a koja je htjela da se njega onemogući u viđanju kćeri, koja mu je rekla da će se njemu dijete oduzeti, a da će mu se ona osvetiti; da je ona od srednjoškolskih dana bila prijateljica doktorice SU, a koja je protiv njega podnijela prijavu liječničkoj komori koja je odbačena; da je ona to sve radila osobno, bez ikakvog znanja bolnica, te da je kasnije iz bolnice otišla svojevoljno, zapravo je pobjegla jer su joj sve prijave odbijene te joj je izrečena kazna zbog povrede iz radnog odnosa, širenja privatnih detalja iz parnice između njega i njegove bivše vanbračne supruge; da njega nikad nisu liječničkoj komori, bolnici niti bilo kojem drugom tijelu prijavile pacijentice, već su prijave podnijeli isključivo doktorica SU odnosno ZU, te su iste kasnije odbačene; da se u članku spominje i da je u stacionaru lijekova došlo do manjka, a što je obična laž, naime da je naknadno izvršena inspekcija te je utvrđeno da ne egzistira nikakav manjak; da se spominje da se on navukao na kokain te u postupku pred Ljubljanskim sudom odbio dati uzorak kose radi vještačenja ; da se radi o besmislici jer je u dva navrata dobrovoljno dao uzorak kose kako bi opovrgnuo navode o zloupotrebi opojnih droga te je oba puta nalaz bio negativan; da se u članku navodi kako je drogama opskrbljivao pripadnike više klase, između ostalog i suce, a što su nevjerojatne gluposti; da je bio pod zaštitom V, a što je također najobičnija glupost; da s V nikada nije bio u prijateljskim odnosima, njega je upoznao isključivo vezano za svoje radno mjesto, a uopće je besmisleno da mu je on u to vrijeme mogao u ičemu pomoći jer u to vrijeme on nije bio gradonačelnik, već su protiv njega bili u tijeku kazneni postupci; da nikada protiv njega nije podnesena prijava od bilo koje pacijentice, sve vezano za strašne dijelove članka u kojem se spominje da je zbog njega jedna žena izvršila samoubojstvo, a druga maloljetnica abortirala ; da je kod njega cijela ta situacija uzrokovala ogromnu nelagodu, gnušanje i uništen mu je duševni mir: da je zbog cijele situacije zamolio upravu bolnice da ga se izmjesti u Novi Marof pri čemu pojašnjava da je još od 2015. godine dio svog radnog vremena konzilijarno dolazio u Novi Marof te je potom od ravnateljstva bolnice zatražio da cijelo radno vrijeme odrađuje u Novom Marofu, a zbog svih okolnosti te straha koji se u njemu javio; da i dalje radi u Novom Marofu kao psihijatar, da ima svoju ambulantu i ne želi se vratiti na rad u [adresa] jer se boji da bi izgubio nekakvu djelomičnu sigurnost koju je stekao u Novom Marofu; da ga je i dalje strah da bi mu određene osobe mogle pokušati opet nešto namjestiti; da je primao anonimne pozive u kojima su mu upućivane prijetnje upravo u tom smislu; da se zbog cijele situacije u njega uvukla nesigurnost i strah te jedna velika nelagodnost; da zbog situacije nije otišao na bolovanje jer se htio boriti protiv svih lažnih optužbi te se bojao da bi mu u slučaju da se povuče bilo znatno teže; da zbog činjenice da živi u [adresa], koji je jedna mala sredina, živi u strahu i nelagodi, te jako brine da njegovo dijete jednog dana ne sazna za ovaj članak, da isti pročita te stekne bilo kakav pogrešan uvid o njemu; da mu je nevjerojatna količina gadosti i mržnje koja je u članku ispoljena prema njemu i njegovoj obitelji; da je on radno eksponirana osoba odnosno da ga zbog prirode njegovog zanimanja poznaje mnogo ljudi te su mu ovim člankom ugled i čast jako narušeni; da mu je narušen i autoritet u radu; da su svi pacijenti došli su u doticaj s napisima iz navedenog članka te je zbog toga njemu bilo jako teško; da stalno pokušava opovrgnuti laži i neistine koje su o njemu iznijete; da mu se u članku nameće da je zapravo bolesna osoba, nastoji se poništiti njegov identitet, njega profesionalno uništiti te prikazati kao osobu koja nije kadra biti ocem; da osoba koja je u stanju napisati takve stvari o njemu nije zdrava, da ga je takvih ljudi strah te smatra da predstavljaju prijetnju za njega i druge. Navedeni iskaz sud je u cijelosti ocijenio vjerodostojnim, nalazeći da tužitelj iskazuje logično i životno uvjerljivo, da su njegovi navodi komplementarni preostalim provedenim dokazima te nisu dovedeni u pitanje od strane tuženika.

47. Preostale izvedene dokaze sud nije posebno analizirao stoga što u ovom predmetu nisu od odlučnog značaja.

48. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je stavkom 2. istog članka određeno da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

49. Odredbom čl 21. st.1. Zakona o medijima propisano je da je nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan istu naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim istim Zakonom. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta), pri čemu je st. 3. propisano da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

50. Odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

51. Uzimajući u obzir navode istaknute u spornom članku, u bitnom iznesene u točki 24. ovog obrazloženja, a posebice navode:

- da "Slučaj varaždinskog psihijatra predatora koji je zgrozio javnost i struku ne otkriva samo gnusnu zloporabu položaja, povezanu s osobnom psihičkom deformacijom, očito narcisoidnog i seksističkog karaktera, već razotkriva i široku i razgranatu mrežu koruptivnih veza kojima se godinama prikrivaju zlodjela…"

-da "…ovaj seksualni predator još od samog početka profesionalne karijere nesmetano obavlja svoje prljave rabote nad onim djevojkama kojima je dužan pružiti stručnu pomoć,

- da "Neslavni niz započinje u 1999. u čakovečkoj općoj bolnici gdje je psihijatar prijavljen za spolno zlostavljanje šesnaestogodišnje pacijentice koja je ostala trudna, abortirala je i još danas trpi teške emocionalne i duševne boli."

- da "…jedna od takvih svjedokinja …potvrđuje čaršijska govorkanja o pedofiliji varaždinskoga klera u čemu je psihijatrov otac igrao ulogu posrednika. Najšokantnija je njena tvrdnja da je on podveo, u dječačkoj dobi, i vlastitog sina jednom crkvenom velikodostojniku."

- da je on bogus (prividni, lažni) psihijatar,

- da "Nakon nekoliko prijava zlostavljanih pacijentica, pročelnica odjela dr. SU prijavljuje svog podređenog Etičkom povjerenstvu HLK. Na svoje i naše zaprepaštenje, njena prijava je ignorirana, a potom se suočila s gnjevom koleginih moćnih zaštitnika. Bila je prisiljena dati otkaz i preseliti se…"

- kojima se iznosi njegovi tobožnji nadimak " S", a potom navodi "Nadimak je dobio po posljednjoj u nizu škola koje pohađao i s koje je upisao fakultet. Prethodno je bio izbačen s dvije varaždinske srednje škole…"

- da je "…Veterinar snabdijevao viškom iz stacionara sve one potrebite kojima stresno zanimanje iziskuje bilo antidepresive, bilo euforike ili trankvilajzere… kasnije asortiman proširio na stimulatore libida kao i na sve traženiji kokain na koji se i sâm navukao."

- da "..pacijenti/ice sami/e dolaze u ambulantu očito psihički poremećene osobe . Najveći užas u ovoj stravičnoj priči sudbine su napastovanih, manipuliranih i trajno oštećenih žena, od kojih je jedna počinila samoubojstvo, njih dvadesetak koje su se do sada javile i onih koje će se još javiti ohrabrene istupom drugih."

- da "Krupne mušterije ne vole kada im padne diler, a ovaj je ovisnik, lako ga je slomiti, pjevat će i cvilit da ga puste u novu misiju, neka i u Saharu, nema veze, (jebat će deve ako treba)…",

ovaj sud nema nikakve dvojbe da je na strani tužitelja objavom spornog članka nastala šteta u vidu povrede njegovih prava osobnosti i to prava na duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo.

52. Naime, gore istaknuti navodi, uključujući i preostale navode reproducirane u točki 24. obrazloženja, u tolikom su stupnju moralno optužujući, uvredljivi i degradirajući da bi kod svake razumne osobe, kada bi se našla u poziciji tužitelja, po stajalištu ovoga suda, uzrokovali teške duševne boli zbog povrijeđene časti, ugleda i dostojanstva, odnosno povrede prava osobnosti.

53. Stoga, kako je objavom spornog članka tužitelju prouzročena šteta, tuženik kao nakladnik dužan ju je naknaditi, sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Zakon o medijima.

54. Sukladno čl. 21. st. 4. Zakona o medijima nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

- vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom

- objavljena unutar autoriziranog intervjua,

- utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

- fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

- točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,

- proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

55. Odredbom čl. 21. st. 6. Zakona o medijima propisano je da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. tog članka dokazuje tuženik.

56. Valja naglasiti da tuženik tijekom postupka ne dokazuje postojanje ekskulpacijskih razloga iz čl. 21. st. 4. Zakona o medijima, već samo paušalno navodi kako je "o ovoj temi ranije pisano od strane svih većih medija". Dakle, tuženik ne tvrdi niti dokazuje da su iznesene "informacije" dio autoriziranog intervjua ili utemeljene na točnim činjenicama ili činjenicama za koje je imao osnovani razlog povjerovati da su točne (te da je poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i postupano je u dobroj vjeri), niti da su informacije proizašle iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

57. Pritom valja ponoviti i kako tuženik u samom članku ne tvrdi da su u istome prenijete informacije iz drugih medija niti to na konkretan način tvrdi tijekom postupka, eventualno naznačujući koje obavijesti i iz kojeg medija. Kada bi to i tvrdio, valja istaknuti da u spornom članku, protivno čl. 18. Zakona o medijima, nije naznačen medij iz kojega se informacija prenosi, već se, upravo suprotno, na više mjesta u članku naglašava rad reportera odnosno novinara RF-a; u tome dijelu upućuje se na navode iz spornog članka, reproducirane u točki 22. ovog obrazloženja.

58. Na koncu, svjedoci ZU i AUP, saslušani na prijedlog tuženika, a čije je iskaze sud ocijenio u cijelosti vjerodostojnima, naveli su kako ih novinari tuženika uopće nisu kontaktirali odnosno da istima nisu davali nikakve izjave.

59. Odredbom čl. 1100 ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom st. 2. propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

60. Sukladno iznesenoj odredbi, prilikom ocjene jačine i trajanja duševnih boli i straha, sud je analizirao iskaz tužitelja u dijelu u kojem isti opisuje svoje psihičko stanje nakon objave članka odnosno iskaz o velikom duševnom nemiru i ogromnoj nelagodi koju je doživio zbog objave predmetnog članka; strahu da se vrati na rad u prijašnje mjesto rada jer bi izgubio djelomičnu sigurnost koju je stekao u drugom gradu; primanju anonimnih poziva u kojima su mu upućivane prijetnje; nesigurnosti, strahu i nelagodi zbog nastale situacije, a uzimajući u obzir i činjenicu da živi u [adresa] koji predstavlja malu sredinu; zabrinutosti da njegovo dijete jednog dana ne sazna za članak (da isti pročita i o njemu stekne ikakav pogrešan uvid); narušenosti njegovog ugleda, časti te autoriteta u radu, uzimajući u obzir da je po struci psihijatar; nelagodi koju je zbog navoda iznijetih o njemu proživljavao pred kolegama i pacijentima odnosno u javnosti općenito; osjećaju da se navodima iz članka želi poništiti njegov identitet, njega profesionalno uništiti te prikazati kao osobu koja nije kadra biti ocem ; njegovom povlačenju u sebe zbog reakcija okoline vezano za objavu članka; teškom stanju njegove obitelji zbog nevjerojatnih laži iznesenih u članku gdje se za njegovog oca navodi da je pedofil te da je i njega podvodio pripadnicima klera; velikom duševnom nemiru zbog laži da je zlostavljao maloljetnu pacijenticu od 16 godina za koju se spominje da je izvršila abortus te da je jedna njegova pacijentica zbog njega počinila samoubojstvo. Iskaz tužitelja u navedenom dijelu sud nalazi vjerodostojnim stoga što tužitelj iskazuje uvjerljivo, a njegove reakcije ukazuju se logičnim, životno očekivanim posljedicama koje bi na svakog čovjeka ostavila objava članka takvog sadržaja.

61. Prilikom odlučivanja o visini pravične naknade, sud je uzeo u obzir:

- način postupanja novinara prilikom sastavljanja predmetnog članka odnosno činjenicu izostanka ikakve kontrole točnosti objavljenih "informacija" te krajnje grub, iznimno uvredljiv, uznemiravajući i difamirajući sadržaj članka,

- da je profesionalni i osobni ugled tužitelja nakon objave spornog članka teško narušen, odnosno tužitelj ponižen kako na profesionalnom tako i privatnom planu,

- da je tužitelj primao prijetnje u vidu anonimnih poziva,

- da tuženik nije na zahtjev tužitelja objavio ispravak netočnih informacija ,

- da je predmetni članak objavljen na internetskom portalu tuženika kao manje političke stranke, a koji stoga ne predstavlja medij velike popraćenosti odnosno čitanosti.

62. Pažljivo sagledavajući sve okolnosti, napose imajući na umu težinu povrede časti, ugleda i dostojanstva tužitelja te njegovog duševnog zdravlja - uslijed iznošenja ničim provjerenih navoda o djelima koja impliciraju njegovu višestruku kaznenu odgovornost i posvemašnju moralnu izopačenost - te posljedičnu jačinu odnosno trajanje njegovih duševnih boli koje su se manifestirale u vidu dugotrajnog straha, nelagode, nesigurnosti, uznemirenosti, povlačenja u sebe, a kako je već istaknuto u točki 60. obrazloženja, sud je odredio pravičnu novčanu naknadu tužitelju u iznosu od 8.000,00 EUR. Na dosuđeni iznos određene su zakonske zatezne kamate od dana podnošenje tužbe do isplate, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, po stopi određenoj na temelju čl. 29. st. st. 2. istog zakona. U preostalom dijelu, do zatraženog novčanog iznosa od 13.272,28 EUR (protuvrijednost 100.000,00 KN), odnosno za iznos od 5.272,28 EUR odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

63. Stoga je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke.

64. Odluku o trošku sud je donio temeljem čl. 154. st. 2. te čl. 155. ZPP -a. Visina troškova određena je sukladno vrijednosti predmeta spora, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa). Kako je tužitelj u parnici u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio sa 100%, a u pogledu visine uspio sa 60,28%, odnosno ukupno u postupku sa 80,14% ((100+60,28):2), a tuženik sa 19,86%, to proizlazi da je tuženik dužan tužitelju naknaditi 60,28% njegovih troškova (razlika uspjeha u postocima).

65. Tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za objavu ispravka u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 46.), tužbe u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 46. Tarife), trošak sastava podneska od 30. kolovoza 2021. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46 Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 19. listopada 2021. i 1. ožujka 2022. u iznosu od 625,00 EUR po ročištu (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 46. Tarife), zastupanja na ročištu od 24. svibnja 2022. u iznosu od 312,50 EUR (Tbr. 9. t. 2. i Tbr. 46. Tarife), zastupanja na ročištima od 9. prosinca 2024., 30 siječnja 2025. i 1. listopada 2025. u iznosu od 625,00 EUR po ročištu (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 46. Tarife), sastav podneska od 21. svibnja 2025. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46. Tarife), trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 179,18 EUR, odnosno ukupni trošak u iznosu od 6.116,68 EUR. Nije mu priznat trošak sastava podnesaka od 10. prosinca 2024. i 14. ožujka 2025., kao nepotrebnih za vođenje ovog postupka. Slijedom iznesenog tuženik je dužan tužitelju naknaditi iznos od 3.687,13 EUR na ime troškova postupka, odnosno 60,28 % priznatih troškova.

66. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.

Varaždin, 7. studenog 2025.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude i rješenje ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja, a podnosi se putem ovog suda u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda i rješenje objavljuje. Ovjereni prijepis presude i rješenja stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. tužitelj – po punomoćnici Željki Brlečić, odvjetnici iz OD Brlečić & partneri j.t.d. iz Varaždina

2. tuženik – po punomoćniku Luki Duvnjaku, odvjetniku iz Zagreba