Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Virovitica, Tomaša Masaryka 8
Poslovni broj: Pr-1/2024-36
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici i to sudac toga suda Mirjana Jelavić, kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja FĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davorin Tamaš, odvjetnik iz Slatine, protiv tuženika ING-GRAD d.d. (OIB:93245284305) iz Zagreba, Kalinovica 3/IV, kojeg zastupa punomoćnik Anton Palić, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave dana 24. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 7. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete zbog izgubljene zarade dospjeli iznos na ime rente u visini od ukupno 58.434,09 EUR-a bruto, a koji se odnosi na razliku između invalidske mirovine koju je tužitelj primao i bruto plaće koju bi tužitelj ostvario da je nastavio raditi kod tuženika u razdoblju od 11.11.2017. do 1.2.2025., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31 .prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznos od 259,73 EUR-a bruto od 1.12.2017. do isplate, na iznos od 419,92 EUR-a bruto od 1.1.2018. do isplate, na iznos od 515,48 EUR-a bruto od 1.2.2018. do isplate, na iznos od 515,48 EUR-a bruto od 1.3.2018. do isplate, na iznos od 515,48 EUR- a bruto od 1.4.2018. do isplate, na iznos od 515,48 EUR-a bruto od 1.5.2018. do isplate, na iznos od 515,48 EUR-a bruto od 1.6.2018. do isplate, na iznos od 515,48 EUR-a bruto od 1.7.2018. do isplate, na iznos od 510,41 EUR-a bruto od 1.8.2018. do isplate, na iznos od 510,41 EUR- a bruto od 1.9.2018. do isplate, na iznos od 510,41 EUR-a bruto od 1.10.2018. do isplate, na iznos od 510,41 EUR-a bruto od 1.11.2018. do isplate, na iznos od 510,41 EUR-a bruto od 1.12.2018. do isplate, na iznos od 510,41 EUR-a bruto od 1.1.2019. do isplate, na iznos od 556,85 EUR-a bruto od 1.2.2019. do isplate, na iznos od 556,85 EUR-a bruto od 1.3.2019. do isplate, na iznos od 556,85 EUR-a bruto od 1.4.2019. do isplate, na iznos od 556,85 EUR-a bruto od 1.5.2019. do isplate, na iznos od 556,85 EUR-a bruto od 1.6.2019. do isplate, na iznos od 556,85 EUR-a bruto od 1.7.2019. do isplate, na iznos od 545,80 EUR-a bruto od 1.8.2019. do isplate, na iznos od 545,80 EUR-a bruto od 1.9.2019. do isplate, na iznos od 545,80 EUR-a bruto od 1.10.2019. do isplate, na iznos od 545,80 EUR-a bruto od 1.11.2019. do isplate, na iznos od 545,80 EUR-a bruto od 1.12.2019. do isplate, na iznos od 545,80 EUR- a bruto od 1.1.2020. do isplate, na iznos od 579,92 EUR-a bruto od 1.2.2020. do isplate, na iznos od 579,92 EUR-a bruto od 1.3.2020. do isplate, na iznos od 579,92 EUR-a bruto od 1.4.2020. do isplate, na iznos od 579,92 EUR-a bruto od 1.5.2020. do isplate, na iznos od 579,92 EUR- a bruto od 1.6.2020. do isplate, na iznos od 579,92 EUR-a bruto od 1.7.2020. do isplate, na iznos od 576,97 EUR-a bruto od 1.8.2020. do isplate, na iznos od 576,97 EUR-a bruto od 1.9.2020. do isplate, na iznos od 576,97 EUR-a bruto od 1.10.2020. do isplate, na iznos od 576,97 EUR-a bruto od 1.11.2020. do isplate, na iznos od 576,97 EUR-a bruto od 1.12.2020. do isplate, na iznos od 576,97 EUR-a bruto od 1.1.2021. do isplate, na iznos od 575,78 EUR-a bruto od 1.2.2021. do isplate, na iznos od 575,78 EUR-a bruto od 1.3.2021. do isplate, na iznos od 575,78 EUR-a bruto od 1.4.2021. do isplate, na iznos od 575,78 EUR-a bruto od 1.5.2021. do isplate, na iznos od 575,78 EUR-a bruto od 1.6.2021. do isplate, na iznos od 575,78 EUR-a bruto od 1.7.2021. do isplate, na iznos od 570,55 EUR-a bruto od 1.8.2021. do isplate, na iznos od 570,55 EUR-a bruto od 1.9.2021. do isplate, na iznos od 570,55 EUR-a bruto od 1.10.2021. do isplate, na iznos od 570,55 EUR-a bruto od 1.11.2021. do isplate, na iznos od 570,55 EUR-a bruto od 1.12.2021. do isplate, na iznos od 570,55 EUR-a bruto od 1.1.2022. do isplate, na iznos od 702,14 EUR-a bruto od 1.2.2022. do isplate, na iznos od 702,14 EUR-a bruto od 1.3.2022. do isplate, na iznos od 702,14 EUR-a bruto od 1.4.2022. do isplate, na iznos od 702,14 EUR-a bruto od 1.5.2022. do isplate, na iznos od 702,14 EUR-a bruto od 1.6.2022. do isplate, na iznos od 702,14 EUR-a bruto od 1.7.2022. do isplate, na iznos od 688,40 EUR-a bruto od 1.8.2022. do isplate, na iznos od 688,40 EUR-a bruto od 1.9.2022. do isplate, na iznos od 688,40 EUR-a bruto od 1.10.2022. do isplate, na iznos od 688,40 EUR-a bruto od 1.11.2022. do isplate, na iznos od 688,40 EUR-a bruto od 1.12.2022. do isplate, na iznos od 688,40 EUR- a bruto od 1.1.2023. do isplate, na iznos od 832,38 EUR-a bruto od 1.2.2023. do isplate, na iznos od 832,38 EUR-a bruto od 1.3.2023. do isplate, na iznos od 832,38 EUR-a bruto od 1.4.2023. do isplate, na iznos od 832,38 EUR-a bruto od 1.5.2023. do isplate, na iznos od 832,38 EUR- a bruto od 1.6.2023. do isplate, na iznos od 832,38 EUR-a bruto od 1.7.2023. do isplate, na iznos od 810,91 EUR-a bruto od 1.8.2023. do isplate, na iznos od 810,91 EUR-a bruto od 1.9.2023. do isplate, na iznos od 810,91 EUR-a bruto od 1.10.2023. do isplate, na iznos od 810,91 EUR-a bruto od 1.11.2023. do isplate, na iznos od 810,91 EUR-a bruto od 1.12.2023. do isplate, na iznos od 810,91 EUR-a bruto od 1.1.2024. do isplate, na iznos od 995,33 EUR-a bruto od 1.2.2024. do isplate, na iznos od 995,33 EUR-a bruto od 1.3.2024. do isplate, na iznos od 995,33 EUR-a bruto od 1.4.2024. do isplate, na iznos od 995,33 EUR-a bruto od 1.5.2024. do isplate, na iznos od 995,33 EUR-a bruto od 1.6.2024. do isplate, na iznos od 995,33 EUR-a bruto od 1.7.2024. do isplate, na iznos od 973,86 EUR-a bruto od 1.8.2024. do isplate, na iznos od 973,86 EUR-a bruto od 1.9.2024. do isplate, na iznos od 973,86 EUR-a bruto od 1.10.2024. do isplate, na iznos od 973,86 EUR-a bruto od 1.11.2024. do isplate, na iznos od 973,86 EUR-a bruto od 1.12.2024. do isplate, na iznos od 973,86 EUR-a bruto od 1.1.2025. do isplate, na iznos od 1.109,74 EUR-a bruto od 1.2.2025. do isplate, osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplaćuje rentu po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 1.2.2025. pa do 8.7.2026. kada za to prestaju zakonski razlozi, odnosno kada tužitelj ostvaruje pravo na punu starosnu mirovinu u ukupnom iznosu od 18.624,50 EUR-a bruto i to tako da dospjele mjesečne obroke isplati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do 1. u mjesecu za prethodni mjesec, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 .siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku na iznos od 1.109,74 EUR-a bruto od 1.3.2025. do isplate, na iznos od 1.109,74 EUR-a bruto od 1.4.2025. do isplate, na iznos od 1.109,74 EUR-a bruto od 1.5.2025. do isplate, na iznos od 1.109,74 EUR-a bruto od 1.6.2025. do isplate, na iznos od 1.109,74 EUR-a bruto od 1.7.2025. do isplate, na iznos od 1.096,92 EUR-a bruto od 1.8.2025. do isplate, na iznos od 1.096,92 EUR-a bruto od 1.9.2025. do isplate, na iznos od 1.096,92 EUR-a bruto od 1.10.2025. do isplate, na iznos od 1.096,92 EUR-a bruto od 1.11.2025. do isplate, na iznos od 1.096,92 EUR-a bruto od 1.12.2025. do isplate, na iznos od 1.096,92 EUR-a bruto od 1.1.2026. do isplate, na iznos od 1.248,90 EUR-a bruto od 1.2.2026. do isplate, na iznos od 1.248,90 EUR-a bruto od 1.3.2026. do isplate, na iznos od 1.248,90 EUR-a bruto od 1.4.2026. do isplate, na iznos od 1.248,90 EUR-a bruto od 1.5.2026. do isplate, na iznos od 1.248,90 EUR-a bruto od 1.6.2026. do isplate, na iznos od 249,78 EUR-a bruto od 8.7.2026. do isplate, osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati naknadu štete zbog izgubljene zarade u iznosu od ukupno 4.519,00 EUR-a na ime nagrade, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 .siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1 .srpnja te godine, koje teku na iznos od 331,81 EUR-a od 1.1.2018. do isplate, na iznos od 331,81EUR-a od 1.1.2019. do isplate, na iznos od 331,81EUR- a od 1.1.2020. do isplate, na iznos od 398,17 EUR-a od 1.1.2021. do isplate, na iznos od 398,17 EUR-a od 1.1.2022. do isplate, na iznos od 663,61 EUR-a od 1.1.2023. do isplate, na iznos od 663,62 EUR-a od 1.1.2024. do isplate, na iznos od 700,00 EUR-a od 1.1.2025. do isplate, sve u roku od 15 dana, kao i da tužitelju nadalje isplati rentu s osnova izgubljene zarade u godišnjem iznosu od 700,00 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1.1.2026. do isplate, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu na ime izgubljene zarade iznosa od ukupno 19.237,33 eura bruto za cjelokupno utuženo razdoblje od 11.11.2017. do 8.7.2026., zajedno sa pripadajućim kamatama te u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima.
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 5.180,05 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 7. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 .siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1 .srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-494/2021-2 od 9. veljače 2022. potvrđena je presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr-34/2018-47 od 24. ožujka 2021. u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 61.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je ista ukinuta u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju na ime naknade štete (izgubljena zarada) iznos od 140.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u tom dijelu predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2. U ponovljenom postupku tužitelj zahtijeva isplatu naknade štete zbog izgubljene zarade i to dospjeli iznos na ime rente u visini od ukupno 72.997,57 EUR-a, a koji se odnosi na razliku između invalidske mirovine koju je tužitelj primao i bruto plaće koju bi tužitelj ostvario da je nastavio raditi kod tuženika u razdoblju od 11.11.2017. do 1.2.2025., zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, zatim isplatu rente po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 1.2.2025. pa do 8.7.2026. kada za to prestaju zakonski razlozi, odnosno kada tužitelj ostvaruje pravo na punu starosnu mirovinu, u ukupnom iznosu od 23.298,35 EUR-a i to tako da dospjele mjesečne obroke isplati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do 1. u mjesecu za prethodni mjesec, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te naknadu štet zbog izgubljene zarade na ime nagrada u ukupnom iznosu od 4.519,00 EUR-a, zajedno sa pripadajućim kamatama kao i iznos od 700,00 eur na ime rente zbog izgubljene zarade na ime nagrade za 2026. godinu. Zahtjeve temelji na tvrdnjama da je tužitelj u svojstvu radnika tuženika dana 3. srpnja 2012. na radnom mjestu u Zagrebu, u Savskoj ulici za vrijeme radnog vremena pri postavljanju skele pao sa iste, pri čemu se ozlijedio na radu; da je u predmetnom štetnom događaja tužitelj na radu kod tuženika zadobio teške tjelesne ozljede i to poremećaj mišićno-koštanog sustava koji se pojavljuju nakon određenih postupaka, nesvrstani drugamo, sindrom rotacijske manšete, sindrom subakromijalnog sraza, ozljedu mišića i tetive u području ramena i nadlaktice; da je zbog toga liječen pri KBC Dubrava Zagreb, Općoj bolnici Virovitica, Spec. bolnici Lipik i Domu zdravlja Virovitičko-podravske županije; da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj pretrpio neimovinsku i imovinsku štetu; da su radi tužiteljevog liječenja obavljene tri izrazito neugodne i bolne operacije i to prva operacija dana 23. studenog 2012., druga dana 13. studenog 2014. i posljednja operacija dana 27. rujna 2016.; da se tužitelj od nastanka štetnog događaja dana 3. srpnja 2012. nalazio na bolovanju sve do 11.11.2017., kada mu je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Virovitica od 11. studenog 2017. određena najniža invalidska mirovina u iznosu od 1.757,35 kuna mjesečno; da stoga tužitelj ima štetu s naslova izgubljene zarade; da je tužitelj kao radnik tuženika ostvarivao plaću u bruto iznosu od oko 4.900,00 kuna; da tužitelj nije pretrpio ozljedu na radu odradio bi puni radni staž do 65 godine života; da tužitelj ističe da iz priloženih dokaza nedvojbeno proizlazi da je tužitelj predmetnu ozljedu pretrpio na radu pa tuženik kao poslodavac za nastalu štetu odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, te da je stoga teret dokaza u ovom postupku na tuženiku; da je iz potvrde Ministarstva financija, Porezne uprave o visini dohotka i primitka kao i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje razvidno kolika je primanja tužitelj ostvarivao do odlaska u invalidsku mirovinu u koju je bio primoran otići zbog posljedica štetnog događaja i primanja koja sada ostvaruje; da razlika između prihoda koje je tužitelj ostvarivao prije štetnog događaja i primanja po osnovi prijevremene mirovine na godišnjoj razini iznosi 41.700,00 kuna; da tako tužitelj zbog štetnog događaja ima izgubljenu zaradu u iznosu od minimalno od 328.000,00 kuna koja se odnosi na 8 godina i to za period od 11. studeni 2017. do 2025., kada tužitelj puni 65 godina i ostvaruje pravo na punu starosnu mirovinu; da će za to vrijeme tuženik ostvarivati bitno manje prihode od prihoda koje bi ostvario da se štetni događaj nije dogodio; da tužitelj kao posljedicu štetnog događaja ima smanjene prihode i to tako da umjesto plaće od 5.000,00 kuna koju bi primao do odlaska u starosnu mirovinu ostvaruje samo iznos od 1.757,35 kuna na ime invalidske mirovine.
3. Tužitelj predlaže da sud izvede dokaze uvidom u medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton tužitelja, medicinsko vještačenje, rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 11. studeni 2017., potvrdu Zagrebačke banke d.d. o prometu na računu tužitelja, potvrdu Porezne uprave o visini dohotka tužitelja, obračune tužiteljevih plaća, platne liste tužitelja, podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, prijavu o prestanku osiguranja, trajni porezni karton, saslušanjem tužitelja, saslušanjem svjedoka EĐ i RĐ, vještačenjem po vještaku aktuaru ili financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.
4. U ponovljenom postupku tuženik se protivi tužbi i predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Prijedlog temelji na tvrdnjama da je Zakonom o zaštiti na radu propisano da se smatra da ozljedu na radu potječe od rada i da poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti; da se sukladno odredbi čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima poslodavac može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći niti otkloniti; da tuženik osporava da bi ozljede koje se navode u tužbe bile posljedica izvođenja radova kod tuženika; da je tužitelj predmetnog dana 3. srpnja 2012. postavljao skelu prilikom obavljanja svojih radnih zadataka; da je u jednom trenutku uslijed nepravilnog postavljanja fosne od strane tužitelja na nosače skele fosna skliznula sa nosača skele te se tužitelj radi održavanje ravnoteže primio za mrežu koja se nalazila uz skelu; da je prilikom primanja za mrežu tužitelj učinio nagli pokret lijevom rukom; da se tužitelj požalio poslovođi na gradilištu, PĐ, da ga boli rame, međutim na pitanje treba li ga voditi kod doktora tužitelj je rekao da bol nije jaka, te je nastavio raditi kod tuženika cijeli taj dan; da iz medicinske dokumentacije koju je tužitelj priložio uz tužbu razvidno je da se tuženik u KB Dubrava javio tek dana 3. srpnja 2012. iza 17,00 sati, dakle nakon završetka radnog vremena; da zbog navedenog tuženik osporava da bi ozljede koje se navode u tužbi bile posljedica izvođenja radova kod tuženika; ukoliko bi sud utvrdio da je ozljeda tužitelja nastala na radu, ističe se da su se ispunile pretpostavke iz čl. 1067. ZOO jer je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći niti otkloniti; da je tužitelj predmetnog dana radio na montaži skele, a koji poslovi predstavljaju tesarske poslove; da je na skeli bio postavljen kostur od metalnih cijevi, a tuženik je trebao položiti fosne koje bi činile pod skele; da prilikom postavljanja jedne fosne, tužitelj koji ima zvanje tesar i osposobljen je za rad na siguran način za obavljanje poslova tesara, nije pravilno postavio fosnu na skelu, uslijed čega je fosna skliznula; da skela na podu ima nosače na koje se polaže fosna; da je očito da tužitelj nije dobro položio fosnu na nosače, te je ona skliznula, kojom prilikom je tužitelj kako bi sačuvao ravnotežu, napravio nagli pokret lijevom rukom pokušavajući se uhvatiti za mrežu; da tužitelj u radnu knjižicu ima upisano zanimanje tesar; da je isti za radno mjesto tesara osposobljen sukladno sustavu, planu i programu osposobljavanja; da je osposobljen za rad na siguran način, te je upoznat s opasnostima na poslovima tesara i rukovoditelja motornom pilom, te da je zdravstveno sposoban za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada; da je prilikom nastanka ozljede tužitelj koristio sva zaštitna sredstva (kapa, cipele, rukavice), te je bio vezan zaštitnim užetom; da je tuženik u cijelosti poštivao sve propise iz zaštite na radu te je primijenio sva pravila za područja zaštite na radu, pa tuženik nije odgovoran za ozljedu tužitelja već je do ozljede tužitelja došlo isključivo zbog grube nepažnje tužitelja, odnosno nepravilnog polaganja fosne na skelu; da je iz nalaza KB Dubrava od 3. srpnja 2012. razvidno da je tužitelj izjavio doktoru da se spotaknuo i da se pri gubitku ravnoteže na skeli prihvatio za zaštitnu mrežu lijevom rukom; da je ozljeda nastala na opisani način tuženik kao poslodavac također ne bi bio odgovoran za ozljedu jer je do iste došlo nepažnjom tužitelja koji se spotaknuo i izgubio ravnotežu, a navedenu okolnost poslodavac nikako nije mogao predvidjeti ili spriječiti; da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da kod tužitelja postoji kronična bolest, da su kod tužitelja konstatirane izrazite degenerativne promjene u smislu akromioklavikularnog artritisa; da je tužitelj i prije predmetne ozljede imao degenerativne ozljede koje su sigurno utjecale na konačni ishod operacijskih postupaka i trajne posljedice tužitelja; da je iz medicinske dokumentacije također vidljivo da je kod tužitelja ustanovljena ruptura tetive muskulusa supraspinatusa, te je tužitelj upućen na operaciju rekonstrukcije rotatorne manžete lijevog ramena koja je i obavljena 23. studeni 2012.; da tužitelj tvrdi da je navedenu ozljedu zadobio dana 3. srpnja 2012., a iz dokumentacije proizlazi da je operiran nakon čak 5 mjeseci, u kojem razdoblju je tužitelj još upućivan na fizikalnu terapiju umjesto da isti miruje; da je prva operacija učinjena prekasno, te su i kasnije operacije učinjene kod tužitelja posljedica nepravovremene dijagnoze, te nepravovremeno učinjene prve operacije; da je iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 17. travnja 2018. razvidno da je kod tužitelja utvrđen djelomičan gubitak radne sposobnosti zbog ozljede na radu od 80 % i bolesti 20%; da sa utvrđenjem radne nesposobnosti od 20% zbog bolesti tuženik nema nikakve veze; da je zbog krize u gospodarstvu nakon 2012. poslovanje tuženika znatno smanjeno, te je radnicima kod tuženika smanjivana plaća, te je tako i tužitelj 1. siječnja 2013. zaključio s tuženikom II aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme sa bruto plaćom u iznosu od 4.788,00 kuna, dok tužitelj u tužbi tvrdi da bi mu pripadala plaća u iznosu od 4.900,00 kuna; da ne postoji pravna osnova tužbe, te tuženik osporava odgovornost tuženika i visinu svih vidova štete koje tužitelj potražuje.
5. Tuženik predlaže da sud izvede dokaze uvidom u uvjerenje za osposobljenost za rad na siguran način, izjavu tužitelja, evidencijski karton o osposobljenosti radnika za rad na siguran način, zapisnik o provjeri osposobljenosti za rad na siguran način, preslik radne knjižice, uvjerenje o osposobljavanju od 5. prosinca 2011., uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 11. siječnja 2012., II aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2008., vještačenjem po vještaku zaštite na radu, saslušanjem svjedoka PĐ, BĐ i MĐ.
6. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u prijavu ozljede na radu od 16. srpnja 2012. (7-10), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područni ured u Virovitici klasa: 141-02/18-01/OB:03379107727 od 17. travnja 2018. (12-13, 644-647, 678-683, 687-695), potvrdu o prometu po računu (14), medicinsku dokumentaciju (15-90, 475-478, 505-507), izjavu o ozljedi na radu (97), uvjerenje broj U-1419 od 10. lipnja 2005. (98), evidencijski karton o osposobljenosti radnika za rad na siguran način od 10. lipnja 2005. (99), zapisnik o provjeri osposobljenosti za rad na siguran način od 10. lipnja 2005. (100), uvjerenje o osposobljavanju od 5. prosinca 2011. (101), uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 11. siječnja 2012. (102), presliku radne knjižice (103), II aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. siječnja 2013. (104-106), upute za rad – skele od siječnja 2012. (115-116), kontrolni list skele od 3. srpnja 2012. (129-132), plan izvođenja radova stambeno-trgovačko poslovne građevine Savska-Lomnicka od siječnja 2011. (133-164), pravilnik o zaštiti na radu od 2. lipnja 2010. (165-178), reviziju procjene opasnosti od 18. studenog 2010. (179-433), priručnik za korištenje i održavanje zaštitne ograde model MH 60 od 19.5.2010. (436-446), nalaz i mišljenje vještaka Ivice Jurički dipl. ing. stalnog sudskog vještaka za zaštitu i sigurnost na radu iz tvrtke Ekspert d.o.o. (458-465, 472-473), osobni zdravstveni karton tužitelja (481- 488), nalaz i mišljenje medicinskog vještaka prof. dr. sc. Slavka Davila (498- 504, 532-534), potvrdu o visini dohotka i primitaka od 20. lipnja 2018. (517- 518), od 16. siječnja 2020. (519-520, 521-522, 523-524, 525-526, 527-528), potvrdu o prometu po računu (631,632, 666, 667), potvrdu Porezne uprave o visini dohotka i primitaka (633, 635, 668, 670), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: UP/I 141-02/19-01/03379107727 od 26.8.2019. (638, 674-675), prijavu o prestanku osiguranja od 10.11.2017. (639, 673), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: 141-02/17- 01/03379107727 od 20.10.2017. (642-643, 676-677, 698-699), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: UP/I-141-02/18- 03/03379107727 od 18.1.2018. (696-697), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: UP/I-141-02/15-03/03379107727 od 14.10.2016. (700-701), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: 141- 02/13-01 od 7. siječnja 2014. (702-703), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: UP/I-141-02/13-01 / OB: 03379107727 od 18.4.2013. (704), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa:
UP/I-141-02/13-03 / OB: 03379107727 od 30.10.2013. (705), podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (708), podatke hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (709), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka knjigovodstveno-financijske struke mr.sc. Sanje Radoš dipl. oec. (760-774, 793-795, 817) te saslušanjem svjedoka BĐ (447-448), ČĐ (450-451), EĐ (720) te tužitelja u svrhu dokazivanja (451- 452, 720-721).
7. Nije sporno da je tužitelj kod tuženika radio na poslovima radnog mjesta tesar.
8. Nije sporno da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto tesar.
9. Nije sporno da se radi o poslovima s posebnim uvjetima rada te da je tužitelj imao uvjete koje mora imati prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada za obavljanje poslova tesara tj. za postavljanje skele.
10. Među strankama bila je sporna odgovornost tuženika za nastalu štetu tužitelju, koja pitanja riješena su Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-494/2021-2 od 9. veljače 2022., kojom je djelomično potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr- 34/2018-47 od 24. ožujka 2021. (605-612).
11. Među strankama sporna je i visina štete.
12. Pitanje naknade neimovinske štete tužitelju zbog povrede prava osobnosti kao i pitanje naknade imovinske štete tužitelju po osnovi tuđe pomoći i njege riješena su presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 494/2021-2 od 9. veljače 2022., kojom je djelomično potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr-34/2018-47 od 24. ožujka 2021. (605-612).
13. U ponovljenom postupku razmatrana su pitanja na okolnosti visine štete koju tužitelj trpi zbog izgubljene zarade.
14. Prema odredbi čl. 1095. st. 2. ZOO, ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.
15. Na temelju nalaza i mišljenja medicinskih vještaka prof.dr.sc. Slavka Davila, specijalist kirurg-traumatolog (498-504, 532-534) utvrđeno je da je usprkos učinjenim operativnim zahvatima i provedene fizikalne terapije skoro 5 godina rezultat liječenja za tužitelja bio neuspješan te je kao posljedica nesreće zaostalo smanjenje pokretljivosti ramena u teškom stupnju.
16. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Virovitica Klasa:141-02/18-01/OB.03379107727 od 14. travnja 2018. (12-13) utvrđeno je da je tim rješenjem tužitelju, kod kojeg je zbog ozljede na radu – 80% i bolesti – 20% nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, određeno počevši od 25. srpnja 2017. pravo na razmjerni dio invalidske mirovine odnosno najniža mirovina u svoti od 1.757,35 kuna.
17. Prema odredbi čl. 1088. st. 1. ZOO, koji se odnosi na popravljanje imovinske štete, u slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme.
18. Na temelju iskaza tužitelja saslušanog u svrhu dokazivanja (720- 721) u dijelu u kojem navodi da je 2017. godine otišao u prijevremenu invalidsku mirovinu te da je njegov radni odnos prestao tako da ga je tuženik pozvao i rekao mu da on ne može obavljati svoje poslove i da zbog toga dobiva otkaz i da će oni sve srediti tako da nije dobio otkaz na papiru, te su mu rekli da će mu sve papire vezano za prestanak radnog odnosa poslati na mirovinsko i na biro rada, a on da je potpisao nekakav raskid radnog odnosa ali ne zna kakav je to točno dokument koji je on potpisao, utvrđeno je da je tužitelju zbog predmetnog ozljeđivanja radni odnos prestao.
19. Uvidom u prijavu o prestanku osiguranja od 10.11.2017. (673), utvrđeno je da je tuženik Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje prijavio prestanak svojstva osiguranika za tužitelja sa danom 10.11.2017., a iz razloga ostvarenog prava na mirovinu.
20. Radi utvrđivanja visine izgubljene zarade i to razlike između invalidske mirovine koju tužitelj ostvaruje i plaće koju bi ostvarivao da je ostao raditi kod tuženika, provedeno je financijsko vještačenje koje je proveo stalni sudski vještak za računovodstvo i financije mr.sc. Sanja Radoš dipl. oec.
21. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije mr.sc. Sanje Radoš dipl. oec. (760-774), na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi i koji sud prihvaća stručnim i objektivnim, utvrđeno je da je u razdoblju od 11. studenog 2017. do 7. lipnja 2026. kao dana kada tužitelj stječe uvjete za punu starosnu mirovinu, razlika između invalidske mirovine koju je tužitelj primao i plaće koju bi ostvario da je za to vrijeme nastavio raditi kod tuženika u visini od ukupno 96.278,14 eura bruto odnosno 58.804,57 eura neto, te da je tužitelj imao gubitak i godišnje nagrade za rad u visini od ukupno 4.519,00 eura.
22. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: 141-02/18-01/OB. 03379107727 od 17.4.2018. (687-695), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: UP/I-141-02/18- 03/03379107727 od 18.1.2018. (696-697), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: 141-02/17-01/03379107727 od 20.10.2017. (698- 699), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: UP/I-141- 02/15-03/03379107727 od 14.10.2016. (700-701), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: 141-02/13-01 od 7. siječnja 2014. (702-703), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: UP/I-141-02/13-01 / OB: 03379107727 od 18.4.2013. (704), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: UP/I-141-02/13-03 / OB: 03379107727 od 30.10.2013. (705), utvrđeno je da je djelomični gubitak radne sposobnosti, uslijed kojeg je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu, kod tužitelja nastao zbog ozljede na radu – 80 % i zbog bolesti - 20 %.
23. Budući da iz navedenih odluka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kao niti iz drugih dokaza provedenih tijekom postupka, ne proizlazi da bi se u konkretnom slučaju radilo o bolesti u svezi s radom, ovaj sud nalazi utvrđenim da pretrpljena ozljeda na radu sudjeluje u umirovljenju tužitelja sa 80%, slijedom čega je i tuženik u obvezi naknaditi tužitelju razliku između invalidske mirovine koju tužitelj ostvaruje i plaće koju bi ostvarivao da je ostao raditi kod tuženika u visini od 80% tog novčanog iznosa, kako je odlučeno pod točkama I., II. i III. tužbenog zahtjeva.
24. Stoga je presuđeno kao u izreci.
25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužitelj je u postupku uspio u 81,81% svog zahtjeva, a tuženik u 18,19%, što daje razliku od 63,62%, u kojem omjeru je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju troškove postupka.
26. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi odvjetničkih usluga odmjereni prema odvjetničkoj tarifi i to za sastav tužbe sa PDV iznos od 414,76 eur, zastupanje na ročištu dana 25. listopada 2018. sa PDV iznos od 414,76 eur, na ročištu dana 29. studenog 2018. sa PDV iznos od 414,76 eur, na ročištu dana 24. siječnja 2019. sa PDV iznos od 414,76 eur, na ročištu dana 28. svibnja 2019. sa PDV iznos od 414,76 eur, na ročištu dana 3. ožujka 2020. sa PDV iznos od 414,76 eur, na ročištu dana 30. lipnja 2020. sa PDV iznos od 414,76 eur, na ročištu dana 9. veljače 2021. sa PDV iznos od 414,76 eur, za sastav podneska od 24. siječnja 2020. sa PDV iznos od 414,76 eur, podneska od 11. ožujka 2020. sa PDV iznos od 414,76 eur, podneska od 10. studenog 2020. sa PDV iznos od 414,76 eur, troškova medicinskog vještačenja u iznosu od 331,81 eur, zastupanje na raspravi na ročištu 12. travnja 2023. iznos od 1.035,64 eur, na ročištu 3. lipnja 2025. (50%) iznos od 517,82 eur, na ročištu 24. rujna 2025. iznos od 1.035,64 eur, za sastav podneska od 6. rujna 2022. (četvrti obrazloženi podnesak) iznos od 1.035,64 eur, podneska od 19. rujna 2022. (50%) iznos od 517,82 eur, podneska od 10. listopada 2022. (25%) iznos od 258,91 eur, podneska od 24. veljače 2025. (50%), iznos od 517,82 eur, podneska od 4. travnja 2025. (50%) iznos od 517,82 eur, podneska od 8. svibnja 2025. (50%) iznos od 517,82 eur, troškova financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 eur, što je iznos od ukupno 8.142,18 eur, a 63,62% iznosi 5.180,05 eur.
27. Budući da se radi o radnom sporu tužitelj je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.
U Virovitici 7. studenog 2025.
Sutkinja
Mirjana Jelavić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od primitka pismenog otpravka presude.
Dostaviti:
1. Davorin Tamaš, odvjetnik iz Slatine
2. Anton Palić, odvjetnik iz Zagreba
3. Porezna uprava, nakon pravomoćnosti
