Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru,

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P – 1695/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sucu Mariji Knez, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tužitelja ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obojica zastupani po punomoćniku Tomislavu Nemariću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Augustinu Sudinji, odvjetniku iz Zadra, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, te tuženika i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 7. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Ispravlja se pogrešan zemljišnoknjižni upis na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji upis je određen Zapisnikom sastavljenim pred Općinskim sudom u Zadru Zemljišnoknjižnim odjelom pod posl. brojem Z-12945/2013/5499 od 9. lipnja 2021. u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kojim Zapisnikom su kao vlasnici upisani AI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], svaki za 5/12 dijela te KI, ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/6 dijela na način da se kao vlasnici upišu tužitelji: AI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], pored upisanih svaki za suvlasnički udio od 5/12 dijela svaki još za daljnji suvlasnički udio od 1/12 dijela, uz istovremeno brisanje toga prava s imena upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika KI, ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], za cijelo.

II. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da su tužitelji AI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], pored već upisanog suvlasničkog udjela od 5/12 dijela svaki, stekli pravo vlasništva i za daljnji suvlasnički udio od 1/12 dijela svaki, na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tuženik KI, Luka, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti da se tužitelji temeljem ove presude i po njezinoj pravomoćnosti upišu kao vlasnici na predmetnoj nekretnini, pored upisanih svaki za suvlasnički udio od 5/12 dijela, svaki još za suvlasnički udio od 1/12 dijela, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika, za cijelo.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se prijedlog tužitelja od 2. listopada 2025. za preotvaranje glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari kao nedopušten.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u potraživanom iznosu od 1.756,18 eura (tisuću sedamsto pedeset šest eura i osamnaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 812,50 eura (osamsto dvanaest eura i pedeset centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos teku od 7. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom daljnjeg troška postupka u iznosu od 187,50 eura (sto osamdeset sedam eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelji AI i ĆI (dalje: tužitelji) u tužbi podnesenoj ovom sudu 2. kolovoza 2024. navode da vlasnici i posjednici nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Mataci, pašnjak, površine 500 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], svaki za suvlasnički udio od ½ dijela. Predmetna nekretnina da u naravi predstavlja pašnjak poznat pod lokalnim nazivom „dio kod Matakovih kuća“ s jasno vidljivim međama, te su naveli da su u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani tužitelji za udjele od 5/12 dijela svaki, odnosno ukupno za 10/12 dijela, dok je na preostalom suvlasničkom udjelu upisan tuženik KI (dalje: tuženik) koji je ujedno i njihov rođak, odnosno stričev sin. Tužitelji su naveli da su pravo vlasništva predmetne nekretnine stekli nasljeđivanjem iza smrti svoga oca RI pok. ĆI, a pok. RI da je predmetnu nekretninu stekao temeljem zamjene nekretnina zaključene s HI pok. ZI, sestrom tuženika, a o čemu da svjedoči Ugovor sklopljen 5. lipnja 2003. koji je i javnobilježnički ovjeren dana 11. lipnja 2003. kod Javnog bilježnika Pavice Miškovića iz [adresa] pod brojem: OV-5130-03. Isti su naveli da je majka tuženika, VI koja je ujedno i sestra pok. FI (majke pok. RI) prethodno darovala predmetnu nekretninu svojoj kćeri HI, što potvrđuje Ugovor o darovanju zaključen u [adresa] 12. ožujka 1996., koji je kasnije potvrđen i Izjavom danom 15. listopada 2003. koja je, isto tako, javnobilježnički ovjerena te je tada VI još jednom potvrdila prihvaćanje Ugovora o zamjeni ovjerenog 11. lipnja 2003., a koji je sklopljen između njezine kćeri HI (sestre tuženika) i RI (oca tužitelja). Na ime citirane zamjene pok. RI da je tuženikovoj sestri HI prepustio u cijelosti svoj suvlasnički udio na kući u [adresa] (na [adresa]) koja se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sve navedeno da je poznato i tuženiku, kao i činjenica da su tužitelji u posjedu nekretnine koja je predmet ovoga postupka, a koje nitko nije ometao u vršenju bilo kakvih vlasničkih ovlaštenja na istoj, kao ni njihovoga oca ranije, a s obzirom na to da su majka tuženika VI i majka pok. RI – oca ovdje tužitelja FI sestre, kao i na okolnost da isti živi u [adresa], dakle u neposrednoj blizini prijeporne nekretnine. Nadalje su naveli da je tuženik, iako su pojedine nekretnine bile navedene kao ostavinska masa u rješenju o nasljeđivanju iza pok. ZI tražio od svojih sestara i brata da mu daju Tabularnu izjavu za nekretnine koje je dobio od svog pok. oca ZI (supruga Č.) te upravo to, kao i sve prethodno navedeno da upućuje na to da su se nasljednici pok. ZI

– oca ovdje tuženika podijelili unutar obitelji i dogovorili da kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripadne VI i HI, a kasnije da je VI svoj dio darovala HI koja ga je pak otuđila u korist oca tužitelja. Isti su naveli da je otac tužitelja RI po punomoćniku, sinu i ovdje označenom tužitelju ČI sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige, kojom prilikom je sestra tuženika HI i potvrdila sve navode tužitelja vezano za predmetnu nekretninu položenu u k. o. [katastarska općina], a što je učinila i druga tuženikova sestra NI navodeći kako je HI sve to pripalo jer je uzdržavala i brinula se za majku, te su naveli da je njihov prednik pravovremeno podnio prigovor na zapisnik sastavljen pred Zemljišnoknjižnim odjelom ovoga suda broj: Z-12945/2013/5499 od 09. lipnja 2021. a koji je odbijen. Tužitelji su naveli da je prije postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] predmetna kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovarala čest. stare izmjere 1374/1 k. o. [katastarska općina]. Slijedom navedenog, a sa ciljem da usklade zk stanje sa stvarnim stanjem tužitelji predlažu da sud donese presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev a kako je to specificirano u točki I. izreke ove presude. Tužitelj su postavili i alternativni tužbeni zahtjev, a kako to glasi u točki II. izreke ove presude.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka osporio tužbu i tužbene zahtjeve navodeći da su isti činjenično i pravno neutemeljeni te je naveo da je on predmetnu česticu naslijedio od svog oca ZI po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl.br.: O-706/82 od 25. listopada 1982. za udio od 1/6 dijela, a za koji udio je i uknjižen nakon završetka postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Isti je naveo da se on svog udjela na predmetnoj nekretnini nikada nije odrekao, niti ga na bilo koji način prometovao u korist trećih osoba, niti su to u njegovo ime i na njegov teret učinile, a niti su mogle učiniti njegova majka i sestra. Tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. Sud je u dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja izveo dokaze uvidom i čitanjem: preslike osobnih iskaznica za tužitelje (list spisa 7-8), izvadak iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 9), izvadak iz katastarskog plana (list spisa 10), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. broj: O – 1064/2023 od 28. studenog 2023. (list spisa 11-14), ugovor o darovanju od 12. ožujka 1996. (15), ugovor od 11. lipnja 2003. (list spisa 16), ugovor od 15. listopada 2003. (list spisa 17), zapisnik sastavljen od strane naslovnog suda u predmetu posl. broj: Z – 12945/2013/5499 od 9. lipnja 2021. (list spisa 18-20), popisni list br. 592 k. o. [katastarska općina] (list spisa 21), prigovor od 3. lipnja 2022. (list spisa 22-23), rješenje Općinskog suda u Zadru posl. broj: Z – 15960/2022 od 19. listopada 2022. (list spisa 24-25), zapisnik sastavljen od strane Općinskog suda u Zadru u predmetu posl. broj: Z – 15960/2022 od 27. lipnja 2024. (list spisa 26-27), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. broj: O – 706/82-8 od 25. listopada 1982. (list spisa 37-38), tabularna izjava HI, II, LI i NI (list spisa 49, 76), povijest posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s prilozima (list spisa 53-72), izjava HI od 23. siječnja 2025. (list spisa 73-75), ispis s geoportala (list spisa 79), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja ĆI (list spisa 88) i ČI (list spisa 88-89), te tuženika (list spisa 89).

3.1. Tužitelji su tijekom postupka odustali od ranije predloženog dokaza uviđajem na licu mjesta uz nazočnost vještaka geodetske struke kao i od izvođenja dokaza saslušanjem svjedokinje HI, a čemu se tuženik nije protivio već se protivio da se ovjerena izjava HI kao svjedoka koristi u dokaznom postupku zbog neispunjenja primjene načela neposrednosti.

3.2. U odnosu na izjavu HI kao svjedoka od 23. siječnja 2025. sud istu nije tretirao kao iskaz svjedoka budući se svjedoci sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) usmeno saslušavaju pred sudom u nazočnosti parničnih stranaka na način da se istom radi razjašnjenja spornih okolnosti postavljaju pitanja kako od strane suda tako i od strane parničnih stranaka sukladno načelu neposrednosti, usmenosti i kontradiktornosti. Međutim, sud je izjavu HI od 23. siječnja 2025., a koja je od strane suda zaprimljena 27. siječnja 2025. odnosno prije zaključenja prethodnog postupak u predmetnoj stvari cijenio kao materijalni dokaz u okviru cjelokupnog dokaznog postupka. Ista je dostavljena tuženiku te je istom omogućeno da se sukladno načelu kontradiktornosti na istu očituje.

3.3. Druge dokaze sud nije provodio obzirom na činjenicu što punomoćnici parničnih stranaka izvođenje daljnjih dokaza nisu ni predlagali, a kraj stajališta suda da je činjenično stanje konkretnog predmeta utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.

4. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP sud je utvrdio da glavni tužbeni zahtjev kao i podredni tužbeni zahtjev nisu osnovani.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak pogrešnog zemljišnoknjižnog upisa u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji upis je određen rješenjem naslovnog suda posl. broj: Z – 12945/2013/5499 od 9. lipnja 2021. u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] na način da se u odnosu na suvlasnički udio tuženika koji je upisan za udio od 1/6 dijela odredi upis tužitelja, svakog za 1/12 dijela uz istovremeno brisanje upisanog prava vlasništva sa imena tuženika.

5.1. Predmet alternativnog tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su isti u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pored upisanog suvlasničkog udjela od 5/12 dijela svaki stekli vlasništvo i za udio od 1/12 dijela svaki a za koji udio je upisan tuženik, te zahtjev istih za upis prava suvlasništva za udio od 1/12 dijela svaki uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika.

6. Među strankama nije sporno da je predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odgovarala čestici stare izmjere 1374/1 k. o. [katastarska općina], da su se u postupku nove izmjere kao suvlasnici upisali prednik tužitelja RI za udio od 5/6 dijela i tuženik za udio od 1/6 dijela, a navedeno proizlazi i iz Zapisnika i rješenja naslovnog suda posl. broj: Z – 12945/2013/5499 od 9. lipnja 2021. Nadalje među strankama nije sporno da je prednik tužitelja u odnosu na takav upis izjavio prigovor, a koji prigovor je rješenjem naslovnog suda posl. broj: Z – 15960/2022 od 27. lipnja 2024. odbijen, nije sporno da je prvotni vlasnik predmetne nekretnine bio pok. ZI, te nije sporno da je HI vršila zamjenu nekretnina s prednikom tužitelja RI.

6.1. Među strankama je sporno je li pogrešan upis prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini za upis od 1/6 dijela, je li tuženik zajedno sa ostalim sunasljednicima iza pok. ZI izvršio podjelu naslijeđene imovine na način da je isti svoj suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini ustupio svojoj sestri HI i majci VI, a koja HI je potom ustupljene dijelove kao i darovani udio od majke VI zamijenila s prednikom tužitelja pok. RI.

7. Uvidom u izvadak iz BZP-a za čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 500 m2 utvrđeno je da je ista upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te su kao suvlasnici upisani tužitelji, svaki za 5/12 dijela i tuženik za 1/6 dijela.

8. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. broj: O – 1064/2023 od 28. studenog 2023. utvrđeno je da je ostavinsku imovinu pok. RI pok. ĆI činila predmetna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] pov. 500 m2 k. o. [katastarska općina] za udio od 5/6 dijela, te su njegovim nasljednicima proglašeni sinovi AI i ĆI, ovdje označeni tužitelji, svaki za ½ dijela.

9. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. broj: O – 706/82-8 od 25. listopada 1982. utvrđeno je da ostavinsku imovinu pok. ZI pok. Ć činila čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao izvanknjižno vlasništvo te su njegovim nasljednicima u odnosu na označenu nekretninu proglašeni supruga VI za 4/6 dijela, kćerka JI za 1/6 dijela i sin KI za 1/6 dijela.

10. Uvidom u ugovor o darovanju od 12. ožujka 1996. utvrđeno je da je VI ud. ZI darovala svojoj kćeri HI svoj udio na nekretninama u [adresa] (tijekom postupka nije bilo sporno da se predmetna nekretnina nalazi u [adresa]), [adresa] i [adresa], a koji je stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju iz pok. supruga ZI posl. broj: O – 706-82-8 te je darovateljica zatražila od daroprimateljice pružanje materijalne skrbi do njezine smrti.

11. Uvidom u ugovor o darovanju od 12. listopada 2003. (potpis darovateljice ovjeren od strane javnog bilježnika Pavice Mišković iz [adresa] pod brojem: OV – 9023-03 od 15. listopada 2003.), a koja isprava u naravi predstavlja izjavu darovateljice VI i koja nije potpisana od strane naznačene daroprimateljice HI proizlazi da VI daruje svojoj kćeri HI svoj suvlasnički udio od 1/6 dijela čest. zem. [katastarska čestica] dio kod Matanovih kuća – zidine stare kuće k. o. [katastarska općina], te je ista navela da je označenu nekretninu diobom između djece ustupila HI. U ispravi je navedeno da HI istim potvrđuje prihvaćanje Ugovora o zamjeni nekretnina od 11. lipnja 2003. zaključenog između nje i EI.

12. Uvidom u ugovor o zamjeni nekretnina od 5. lipnja 2003. (potpis ugovornih stranaka ovjeren od strane javnog bilježnika Pavice Mišković iz [adresa] pod brojem: OV – 5130- 03 od 11. lipnja 2003.) utvrđeno je da su HI i RI izvršili zamjenu nekretnina na način da je HI dala RI čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] dio kod Matakovih kuća u njezinom posjedu, a RI je istoj dao 1/3 kata kuće u stanovima oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13. Uvidom u tabularnu izjavu HI, II, LI i NI (l.s. 49) utvrđeno je da su isti KI (ovdje označenom tuženiku) dali suglasnost da ishodi parcelaciju i uknjižbu prava vlasništva u odnosu na točno određene dijelove čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] navodeći da je KI vlasništvo označenih nekretnina stekao izvršenim darovanjem od njihovog oca ZI pok. Ć prije više od 30 godina kada je na tom zemljištu sagradio obiteljsku kuću, te po „Ugovoru o zamjeni dviju parcela“ koji je 19. kolovoza 1988. njihova majka VI ud. ZI po sinu KI zaključila s ČI i PI. Nadalje se u izjavi navodi da budući su davatelji izjave po rješenju o nasljeđivanju naslovnog suda broj: O – 706/82 od 25. listopada 1982. proglašeni nasljednicima ZI u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] i dr. k. o. [katastarska općina] a koju je ostavitelj ZI za života darovao KI to da isti iz tog razloga daju predmetnu tabularnu izjavu.

14. Uvidom u ovjerenu izjavu HI od 23. siječnja 2025. proizlazi da se je ista nakon smrti majke VI usmeno dogovorila sa svojom preostalom braćom i sestrama da joj ustupe svoje dijelove od 1/6 na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] (koja odgovara nekretnini nove izmjere br. 2541) da bi se mogla mijenjati za 1/3 kuće na [adresa] u vlasništvu sada pok. RI te da je na osnovu tog dogovora ona 2003. sklopila Ugovor o zamjeni s RI. Predmetnom izjavom ista osporava navode tuženika u dijelu u kojem isti navodi da se nije odrekao 1/6 svog dijela na predmetnim nekretninama te ista navodi da je dokaz na okolnost tuženikova odricanja to što njoj drugi brat i sestre nisu radili nikakve probleme na zamjeni s RI kao da je i dokaz taj što je tuženik od njih tražio da se odreknu svog dijela vlasništva na zemljištu na kojem je isti sagradio kuću i zemljište oko iste a koje je tuženik stekao zamjenom njihovih dviju zajedničkih parcela za koje da je evidentno da iste nisu bile njegove u cijelosti jer da jesu da mu tabularna izjava ne bi trebala. Ista je navela da je dogovor bio da oni tuženiku potpišu tabularnu izjavu kojom on rješava vlasništvo svoje kuće i zemlje oko kuće a on njoj i ostalim sestrama i bratu da neće praviti probleme te da će nakon toga izvršiti diobu cijelog imanja. Ista je navela da nakon što su oni tuženiku potpisali izjavu temeljem koje je tuženik upisao kuću i zemljište na sebe on (tuženik) da je njih izigrao, pregazio dogovor, te da se isti u novoj izmjeri nije htio podijeliti tako da su na svim preostalim česticama u k. o. [katastarska općina] ostali u suvlasništvu.

15. Uvidom u Zapisnik sastavljen od strane naslovnog suda u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj: Z – 12945/2013/5499 od 9. lipnja 2021. proizlazi da čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 500 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odgovara nekretnini stare izmjere oznake čest. zem. [katastarska čestica]. Nadalje je utvrđeno da su na raspravu pristupili KI, HI, NI osobno i kao opunomoćenica II te ČI II kao opunomoćenik RI. Na održanoj raspravi KI je naveo da je predmetna nekretnina ranije bila vlasništvo njegovog oca ZI kojeg su naslijedili on, sestra JI i majka VI dok su sestre LI i NI te brat II svoje naslijeđene dijelove ustupili majci LI. Isti je predložio da sud upis prava vlasništva u odnosu na predmetnu nekretninu izvrši po rješenju o nasljeđivanju donesenog iza oca ZI pok. Ć. AI kao opunomoćenik RI je naveo da je njegov otac RI zamijenio svoju nekretninu i to 1/3 kata kuće u [adresa] sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za parcele oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je stan pripao rodici JI, a čest. zem. [katastarska čestica] (koje odgovaraju predmetnoj čestici n.i. 2541) k. o. [katastarska općina] Branislavu za cijelo. HI je na održanom ročištu navela da su predmetnu nekretninu nakon ĐI naslijedili KI, ona i njihova majka LI koja je svoj suvlasnički udio darovala njoj darovnim ugovorom od 12. ožujka 1996., a potom da je ona svoj naslijeđeni i darovani dio na čest. zem. [katastarska čestica] (stare izmjere) mijenjala sa svojim rođakom RI na način kako je to opisao AI, te je predložila da se upis izvrši prema ispravama: rješenju o nasljeđivanju broj: O – 706/82 od 25. listopada 1982., ugovoru o darovanju od 12. ožujka 1996., te po darovnom ugovoru od **.**.2003. NI osobno i kao punomoćnica II je potvrdila navode HI te je navela da je HI prema popisnom listu br. 337 u posjedu upisana za 2/6 dijela iz razloga što je uzdržavala njihovu majku.

15.1. Uvidom u popisni list br. 592 za k. o. [katastarska općina] od 14. svibnja 2021. (list spisa 21) utvrđeno je da su se kao posjednici nekretnine nove izmjere oznake čest. zem. [katastarska čestica] a koja odgovara dijelu nekretnine stare izmjere oznake čest. zem. [katastarska čestica] u Područnom uredu za katastar Zadar evidentirali RI za ½ dijela i ostali suvlasnici (bez navođenja imena i prezimena za iste) za preostalu ½ dijela.

16. Povodom prigovora izjavljenog od strane prednika tužitelja pok. RI na upis prava suvlasništva koji je određen rješenjem naslovnog suda u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. broj: Z – 12945/2013/5499 od 9. lipnja 2021 (l.s. 22-23), pred ovim sudom je održano ročište dana 27. lipnja 2024. te je sud donio rješenje posl. broj: Z – 15960/22 od 27. lipnja 2024. kojim je odbijen prigovor te je određeno da uknjižba prava vlasništva u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] ostaje neizmijenjena. Točkom III. izreke rješenja određeno je da protiv donesenog rješenja nije dopuštena žalba, ali nezadovoljna stranka svoja prava može ostvariti u parnici pred sudom ili u postupku pred drugim nadležnim tijelom, te je određeno ukoliko tužba za ispravak bude podnesena u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave sud da će zabilježbu prijave ili prigovora zamijeniti zabilježbom spora.

17. Uvidom u povijest posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izdanu od strane Područnog ureda za katastar Zadar od 31. siječnja 2025. proizlazi da predmetna nekretnina odgovora dijelu stare čest. zem. [katastarska čestica] a koji podaci su bili važeći do prihvaćanja podataka nove izmjere za k. o. [katastarska općina]. Nadalje proizlazi da je prema podacima koji datiraju od 1883. predmetna nekretnina stare izmjere bila evidentirana posjedom ŠI pok. DI i dr., a nakon revizije k. o. [katastarska općina] koja je vršena 1955. kao posjednici nekretnine stare izmjere su evidentirani UI pok. DI za 1184 m2, OI pok. ŽI za 1183 m2, ĆI pok. Ć za 2367 m2, ŽI pok. K za 1184 m2, DI za 1184 m2, TI pok. II za 1184 m2 i MI za 1184 m2. Godine 1968. izvršena je dioba zajednice između ĆI i dr. te su se kao posjednici njegovog dijela nekretnine stare izmjere evidentirali ĆI pok. [adresa] m2, ZI pok. Ć za 789 m2, te BI ud. Petra za 789 m2.

17.1. Nadalje se u povijesti posjedovanja navodi da je u odnosu na udio ZI pok. Ć u periodu od 1996-1997 na temelju rješenja o nasljeđivanju broj:

O – 706/82 iza smrti ZI, te ugovora o darovanju br. Ov. 4061, 4062, 4063 i 4064/97 i Sporazuma br.ov. 4060/97 posjednicima njegovog dijela čest. zem. [katastarska čestica] evidentirali HI za 2/6, te NI, LI, II i KI, svaki za 1/6 dijela. Uvidom u obrazloženje rješenja Ureda za katastarsko-geodetske poslove od 1. listopada 1997. koji je prilog povijesti posjedovanja (list spisa 63-64) proizlazi da se isto odnosi na promjene u Posjedovnom listu br. 337 k. o. [katastarska općina] (bez navođenja nekretnina upisanih u isti) te iz istog proizlazi da je HI podnijela sporazum o raskidu darovnog ugovora koji je zaključila s majkom VI, a glede nekretnina koje je VI naslijedila po smrti supruga ZI (rješenje suda O – 706/82) i koje je darovala HI. Novim darovanjem VI da je darovala na jednake dijelove HI, LI, NI i II naslijeđene nekretnine te je dosadašnji posjed nekretnina za k. o. [katastarska općina] koji je ranije bio upisan u korist CI za 5/6 dijela i KI za 1/6 dijela, sada prešao na HI za 2/6 dijela, LI za 1/6 dijela, NI za 1/6 dijela, II za 1/6 dijela te je ostao na KI za 1/6 dijela. Iz tekstualnog dijela povijesti posjedovanja proizlazi, a kako je to ranije navedeno, da se promjene koje su vršene u razdoblju od 1996-1997 odnose na čest. zem. [katastarska čestica] a ne i na predmetnu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok tužitelji uz povijest posjedovanja nisu dostavili ugovore o darovanju br. Ov. 4061, 4062, 4063 i 4064/97 i Sporazuma br.ov. 4060/97, kao ni posjedovni list br. 337 k. o. [katastarska općina] slijedom čega sud nije mogao na nedvojben način utvrditi na koje čestice se isprave uistinu odnose, a posebice uzimajući u obzir da iz Zapisnika sastavljenog od strane naslovnog suda u predmetu broj: Z – 12945/2013/5499 od 9. lipnja 2021. proizlazi da je predmetna nekretnina (čest. zem. [katastarska čestica]) ranije bila upisana u Posjedovnom listu br. 137.

17.2. Nadalje se u povijesti posjedovanja navodi da je novom izmjerom formirana nova čest. zem. [katastarska čestica] koja je evidentirana posjedom KI za 1/6 dijela, te ČI i ĆI, svakog za 5/12 dijela.

18. Tužitelj ĆI je u svom iskazu naveo da je predmetna nekretnina vlasništvo njega i njegovog brata, tužitelja ČI a vlasništvo iste da su stekli nasljeđivanjem oca RI. Njihov otac da je vlasništvo nekretnine stekao zamjenom nekretnina sa HI 2003. kada je HI njihovom ocu dala u vlasništvo predmetnu nekretninu koja je tada imala 850 m2, a njihov otac da je HI u zamjenu dao 1/3 kuće na [adresa] koja je bila u njegovom suvlasništvu te da je na taj način HI riješila svoje stambeno pitanje. Isti je naveo da u toj kući na [adresa] sada stanuju HI i njezin brat II. HI da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla darovanjem od majke i izvršenom diobom sa svojom braćom i sestrama uključujući i sa tuženikom. Temeljem te diobe HI i ostala braća i sestre da su tuženiku prepustili svoje udjele na pojedinim nekretninama koje su stekli nasljeđivanjem oca odnosno roditelja a koje nekretnine da je tuženik kasnije zamijenio sa trećim osobama. HI da je tako tuženiku prepustila 2/6 svog suvlasničkog udjela na drugim zajedničkim nekretninama, a koje je stekla darovanjem od majke. Isti je naveo da tuženik u postupku nove izmjere za k. o. [katastarska općina], kada je mještanima bio upućen poziv da na terenu označe svoje nekretnine nije označio predmetnu nekretninu kao svoj posjed već da su to učinili tužitelji i njihov otac RI, te da tuženik njima ranije nije osporavao vlasništvo ove nekretnine, već da je isto osporio tek u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je naveo da predmetna nekretnina narodnog naziva „kod DI“ u naravi predstavlja neograđeni pašnjak koji je omeđen putevima te da se ista ne koristi. Nadalje je naveo da je brat tuženika II, a sestre da su HI, NI i LI, te je naveo da nitko od ostalih nasljednika pok. ZI i to HI, II, LI i NI nisu osporavali diobu izvršenu između njih. Isti je naveo da ne posjeduje pismeno očitovanje da bi tuženik svoju 1/6 dijela predmetne nekretnine koju je naslijedio iza oca pok. ZI prepustio tužiteljima ili bilo kojoj trećoj osobi.

19. Tužitelj AI je u svom iskazu naveo da se u cijelosti pridružuje navodima, odnosno iskazu svoga brata, tužitelja ĆI.

20. Tuženik je u svom iskazu naveo da predmetna nekretnina u naravi predstavlja pašnjak, da je prvotni vlasnik iste bio njegov otac ZI kojeg su u pogledu predmetne nekretnine naslijedili on (tuženik), brat II, sestre HI, LI i NI te majka LI, svaki za 1/6 dijela. U postupku obnove zemljišne knjige on da se je upisao kao suvlasnik nekretnine za udio od 1/6 dijela a koji udio je naslijedio iz smrti svoga oca. Tuženik je naveo da nasljednici pok. ZI nikada nisu vršili diobu naslijeđenih nekretnina niti su vršili diobu predmetne nekretnine. Nadalje je naveo da on nikada nije mijenjao zemlje koje je naslijedio nakon smrti oca s trećim osobama, te da njemu sestre i brat nikada nisu ustupili svoje suvlasničke udjele koje su stekli nasljeđivanjem oca. U odnosu na nekretninu na kojoj se nalazi njegova kuća tuženik je naveo da je istu stekao usmenim darovanjem od oca s čime su bili upoznati brat i sestre, a glede nekretnina koje je isti mijenjao s trećim osobama tuženik je naveo da se radi o dvije nekretnine u predjelu Katići koje su bile vlasništvo njegove majke LI koja je njemu te nekretnine darovala i on je iste zamijenio za druge nekretnine. Tuženik je naveo da su ostala braća i sestre vršili zamjenu nekretnina s tužiteljima bez njegovog znanja. Nadalje je naveo da je on za sporazum između sestre HI i RI saznao 5-6 godina nakon zaključenja istoga te da je odmah po saznanju za isto uputio žalbe naslovnom sudu i komisiji za obnovu zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] te na taj način pokušao spriječiti da mu se oduzme 1/6 dijela. Isti je naveo da je njegova majka mogla raspolagati samo 1/6 dijela koju je naslijedila iza smrti supruga ZI te dodaje da su njegov brat i sestre svoj naslijeđeni dio ustupili majci dok on nije nikome ustupio svoju 1/6 dijela.

21. Cijeneći iskaze stranaka u odnosu na odlučne činjenice sud je iskaz tuženika u dijelu u kojem isti navodi da između njega i ostalih nasljednika pok. ZI nije izvršena dioba naslijeđenih nekretnina uključujući i predmetnu nekretninu cijenio istinitim i vjerodostojnim budući je iskaz istoga u skladu s ostalim dokazima izvedenim tijekom ovog postupka a kako je to u nastavku presude obrazloženo. U tom dijelu sud nije poklonio vjeru iskazima tužitelja koji su naveli da je izvršena dioba nekretnina između nasljednika pok. ZI, odnosno HI i njezine braće i sestara (uključujući i tuženika) budući je iskaz istih u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom priloženom predmetnom spisu. Što se tiče iskaza tužitelja u dijelu u kojem navode da su u postupku nove izmjere samo tužitelji i njihov prednik označili predmetnu nekretninu kao svoj posjed navedeno tužitelji nisu dokazali, dok iz Popisnog lista br. 592 k. o. [katastarska općina] proizlazi da su se u postupku nove izmjere kao posjednici predmetne nekretnine evidentirali prednik tužitelja (RI) za ½ dijela, a kao posjednici preostale ½ dijela da su naznačeni nepoznati drugi suvlasnici iz čega bi proizlazilo da su predmnijevani vlasnici predmetne nekretnine kako prednik tužitelja tako i druge osobe.

22. Prije svega ističe se da je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio da su na strani tužitelja u odnosu na temeljni tužbeni zahtjev ispunjene sve procesne pretpostavke za podnošenje tužbe za ispravak. Naime, tužbu za ispravak su podnijeli tužitelji čiji je prednik sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i čiji prednik je pravovremeno podnio i prigovor na zemljišnoknjižni upis koji je u odnosu na predmetnu nekretninu proveden u postupku obnove zemljišne knjige. Uzimajući u obzir da je izjavljeni prigovor od strane naslovnog suda odbijen rješenjem od 27. lipnja 2024., to su tuženici kao zakonski nasljednici podnositelja prigovora, sukladno odredbi čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24) podnijeli predmetnu tužbu za ispravak kojom sada traže da se odredi provedba upisa koja nije provedena u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a čime je određen i sadržaj temeljnog tužbenog zahtjeva, te je sukladno navedenom tužba za ispravak u konkretnoj situaciji jedini način da se izvrši promjena u zemljišnoj knjizi u korist tužitelja. Nadalje se ističe da sud u konkretnoj parnici odluku donosi na temelju ocjene svih provedenih dokaza nužnih za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja glede postojanja određenog knjižnog prava, njegovog nositelja, sadržaja i opsega, a uzimajući u obzir odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava, kao i na odredbe zemljišno-knjižnog prava koje uređuju pretpostavke za upis tog prava u zemljišnu knjigu. Sud u postupku koji se provodi povodom tužbe za ispravak nakon provedenog posebnog zemljišnoknjižnog postupka, ispituje ima li osoba u čiju je korist u tom posebnom postupku izvršen upis nekog prava u zemljišnoj knjizi doista to pravo, odnosno ima li tuženik takvo pravo kao i da li tužitelji, odnosno njihov prednik u čiju korist u tom postupku nije upisano potraživano pravo to pravo imaju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-2018/2012, Rev-410/2022).

23. Odredbom čl. 388. st. 2. ZVDSP propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

24. Obzirom na pravni temelj kojeg tužitelji navode za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine (nasljeđivanje od njihovog prednika RI koji je nekretninu stekao zamjenom sa HI a ona darovanjem od majke i diobom izvršenom sa sunasljednicima nakon smrti oca ZI) to sud nalazi da bi bile mjerodavne odredbe ZVDSP.

25. Odredbom čl. 114. st.1. ZVDSP je propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok je st.2. propisano da je na temelju stavka 1. ovoga članka stečeno pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

25.1. Odredbom čl. 115. st.2. ZVDSP propisano je da se na temelju pravnoga posla ne može steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu, dok je st.3. propisano da pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku. Odredbom čl. 119. st.1. ZVDSP propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

25.2. Odredbom čl. 56. st.1. ZVDSP propisano je da razvrgnuće ne može biti na štetu prava trećih osoba, prava suvlasnika koji nisu sudjelovali u razvrgnuću, a kad razvrgnuće nije bilo potpuno - ni onih stvari i prava s kojima sudionici nisu sudjelovali u razvrgnuću.

26. Temeljem provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da su predmetnu nekretninu nakon smrti ZI (ista je ranije imala oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) naslijedili njegova supruga VI za udio od 4/6 dijela (koji udio je stekla temeljem zakonskog nasljeđivanja i ustupom od sunasljednika, djece II, NI i LI), kćerka JI za 1/6 dijela i sin, ovdje označeni tuženik za 1/6 dijela, a kako to proizlazi iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok. ZI broj: O – 706/82-8 od 25. listopada 1982. kao i navoda HI danih na ročištu održanom pred naslovnim sudom dana 9. lipnja 2021. u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Nadalje je sud utvrdio da je VI darovala svojoj kćerki HI svoj udio na predmetnoj nekretnini ugovorom o darovanju nekretnina od 12. ožujka 1996. (u darovnom ugovoru je navedeno da ista daruje nekretnine u [adresa] a u kojem predjelu se nalazi i predmetna nekretnina), a što je VI i potvrdila izjavom (naziva darovni ugovor) od 15. listopada 2003. Iako bi iz isprave od 15. listopada 2003. proizlazilo da je VI kćeri HI darovala 1/6 dijela predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sud je uzimajući u obzir da je VI već ranije ugovorom o darovanju zaključenim 12. ožujka 1996. svojoj kćeri HI darovala nekretnine koje je stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. ZI, uzimajući u obzir navode iz tužbe da VI ispravom od 15. listopada 2003. samo potvrđuje ranije izvršeno darovanje, te uzimajući u obzir da se tome tijekom postupka nije protivio ni tuženik, a navedeno bi proizlazilo i iz izjave sestre tuženika i HI, NI, to je sud utvrdio da je VI darovala HI cjelokupni naslijeđeni dio na predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a koji iznosi 4/6 dijela čime je HI postala suvlasnicom označene nekretnine za ukupno 5/6 dijela. Ujedno se ističe da među strankama tijekom postupka nije ni bilo sporno da je HI u trenutku izvršene zamjene nekretnina sa RI bila suvlasnica predmetne nekretnine zasigurno za udio od 5/6 dijela. Nadalje je sud utvrdio da je HI s RI **.**.2003. zaključila ugovor o zamjeni nekretnina kojim je HI pripao suvlasnički udio RI od 1/3 dijela kata kuće na [adresa] oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a RI je pripao dio čest. zem. [katastarska čestica] i to kako je u ugovoru naznačeno dio kod Matakovih kuća koji se nalazio u posjedu HI. Da je HI vršila zamjenu samo svog suvlasničkog udjela na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a koji je stekla nasljeđivanjem oca ZI i darovanjem od majke VI (udio od 5/6 dijela), a ne i dijela koji je nakon smrti oca ZI pripao tuženiku (udio od 1/6 dijela) proizlazi kako iz Ugovora o zamjeni nekretnina u kojem se navodi da je predmet zamjene dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne označena nekretnina u cijelosti, tako i iz navoda HI danih u postupku obnove zemljište knjige za k. o. [katastarska općina] kada je ista na ročištu održanom 9. lipnja 2021. (list spisa 19) navela da su nasljednici pok. ZI u pogledu predmetne nekretnine proglašeni ona, tuženik i njihova majka, da je njihova majka svoj suvlasnički udio darovala njoj, te da je ona naslijeđeni i darovani dio mijenjala s rođakom RI te je predložila da sud uknjižbu prava vlasništva izvrši temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. ZI i temeljem ugovora o darovanju zaključenih između nje i majke. Da je HI u trenutku izvršene zamjene nekretnina bila vlasnica samo dijela predmetne nekretnine koji je naslijedila iza oca pok. ZI i dijela stečenog darovanjem majke VI proizlazi i iz izjave Ljubine sestre NI dane na ročištu održanom 9. lipnja 2021. (list spisa 19) kada je ista navela da je HI u posjedu upisana za 2/6 dijela predmetne nekretnine iz razloga što je uzdržavala majku. Na tom ročištu niti HI niti njezina sestra NI osobno i kao punomoćnica brata II nisu tvrdile da bi bila izvršena dioba nekretnina iza smrti njihovih roditelja, te iste nisu osporavale navode svoga brata, ovdje označenog tuženika koji je na tom ročištu naveo da bi isti bio suvlasnik predmetne nekretnine za 1/6 dijela, a koji udio je stekao nasljeđivanjem oca ZI. Sud ne nalazi vjerodostojnim navode HI dane u izjavi do 23. siječnja 2025. da su se ona i braća nakon smrti majke VI usmeno dogovorili da joj braća i sestre ustupe svoje dijelove od 1/6 dijela između ostalog i na predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] budući iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. ZI proizlazi da su brat II, te sestre VI i NI svoj suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini u ostavinskom postupku koji je vođen iza smrti pok. oca ZI ustupili majci VI, a koja je potom prema navodima same HI svoje udjele na predmetnoj nekretnini darovala njoj iz čega bi zapravo proizlazilo da njezina braća i sestre u trenutku smrti majke nisu ni mogli steći suvlasništvo ove nekretnine jer je njihova majka svojim cjelokupnim suvlasničkim udjelom već ranije raspolagala u korist HI te slijedom navedenog isti nisu niti mogli sudjelovati u usmenoj diobi kao suvlasnici ove nekretnine. Nadalje sud nije cijenio vjerodostojnim navode HI iz priložene izjave ni u dijelu u kojem ista navodi da su ona, sestre i brat II tuženiku ustupili svoje suvlasničke udjele na nekretnini na kojoj je tuženik sagradio obiteljsku kuću i zemljištu oko iste a koje da je stekao zamjenom dviju njihovih zajedničkih nekretnina budući iz spisu priložene tabularne izjave (list spisa 49) proizlazi da je vlasnik tih nekretnina bio tuženik a vlasništvo istih da je stekao darovanjem od roditelja. Naime, u potpisanoj tabularnoj izjavi (list spisa 49) HI, II, LI i NI su potvrdili da je tuženik vlasnik nekretnine na kojoj je sagradio obiteljsku kuću a istu da je stekao darovanjem od oca ZI prije 30 godina, kao i da je tuženik vlasnik nekretnina stečenih po „Ugovoru o zamjeni dviju parcela“ koji je 19. kolovoza 1988. njihova majka VI po sinu KI zaključila s ČI i PI, pa budući da su oni u odnosu na te nekretnine rješenjem o nasljeđivanju proglašeni nasljednicima a iste da je tuženik stekao ranije darovanjem, to su isti dopustili tuženiku da se uknjiži kao vlasnik na tim nekretninama. Iz navedenog proizlazi da te nekretnine a za koje HI sada navodi da su bile predmet diobe, nisu ni mogle biti uključene u diobu budući su iste već bile vlasništvo tuženika a što je tuženik i naveo u svom iskazu. Da do diobe između nasljednika pok. ZI i VI u pogledu predmetne nekretnine nije došlo proizlazi i iz izjave HI od 23. siječnja 2025. u kojoj je ista navela da je dogovor između nasljednika iza smrti roditelja bio da će oni nakon što tuženiku potpišu tabularnu izjavu izvršiti diobu cijelog imanja međutim da se tuženik u novoj izmjeri nije htio podijeliti tako da su na preostalim česticama u k. o. [katastarska općina] ostali upisani kao suvlasnici istih. Iz takvih navoda iste proizlazi da do diobe nikada nije došlo budući tuženik nije pristao na istu. Uzimajući u obzir činjenicu da je tuženik koji je upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine za 1/6 dijela svoj suvlasnički udio stekao nasljeđivanjem oca ZI, da je isti u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i upisan kao suvlasnik za označeni suvlasnički udio, te uzimajući u obzir da tužitelji nisu dokazali da bi bio zaključen pisani sporazum o diobi suvlasničke zajednice glede predmetne nekretnine između svih nasljednika pok. ZI, ili barem usmeni sporazum iz kojeg bi proizlazili da je u tim pregovorima i dogovorima sudjelovao i tuženik pa da bi takav dogovor obvezivao tuženika, to sud utvrđuje da tužitelji nisu dokazali osnovanost svojih navoda da bi bio postignut sporazum o diobi suvlasničke zajednice kojim bi tuženik suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini ustupio predniku tužitelja, HI. Naime, HI koja je bila vlasnica predmetne nekretnine za 5/6 dijela mogla je jedino tim udjelom i raspolagati te ista na prednika tužitelja RI predmetnim Ugovorom o zamjeni nekretnina od 5. lipnja 2003. nije mogla prenijeti veći udio nego što ga je i sama imala sukladno načelu nemo plus iuris transferre potest quam ipse habet iz čega proizlazi da je prednik tužitelja SI zamjenom nekretnina stekao samo udio od 5/6 dijela, a za koji udio se je isti i upisao kao suvlasnik u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Tužitelji kao nasljednici pok. RI su nasljeđivanjem istoga mogli naslijediti samo udio za koji je njihov prednik u trenutku smrti bio vlasnik, odnosno isti su mogli naslijediti samo udio od 5/6 dijela predmetne nekretnine, odnosno udio od 5/12 dijela svaki a kako to i proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. RI i za koji udio su tužitelji i upisani u zemljišnoj knjizi.

26.1. Ujedno se ističe da ako je pravni posao (ugovor o diobi) za čiju valjanost se zahtijeva pisana forma, kao što je to ovdje slučaj, u cijelosti realiziran, onda je pravni posao valjan i ako je sačinjen u usmenoj formi. No, pretpostavka za valjanost pravnog posla (ugovora o diobi) sačinjenog u usmenoj formi je da je taj ugovor u cijelosti izvršen, odnosno da su svi sudionici diobe dobili u naravi svoje nekretnine i da su stupili u njihov posjed. Naime, odredbom čl. 294. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) propisano je da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pismena forma smatra pravovaljanim iako nije zaključen u toj formi ako su ugovorne strane izvršile, u cijelosti ili u pretežnom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog kojega je forma propisana očito ne proizlazi što drugo, što ovdje nije slučaj jer je cilj odredbe kojom je propisana pisana forma kada je riječ o stjecanju vlasništva nekretnina, zaštita interesa samih stranaka koje su sudionici pravnog posla pa se smatra da su stranke, u uvjetima kada nije poštivana pisana forma ugovora, izvršenjem svojih obveza iz takvog ugovora u cijelosti ili u pretežnom dijelu, nadomjestile ono radi čega je pisana forma propisana, a to je sigurnost da je ugovor postignut, čime je otpala i svaka svrha za ugovor predviđenog pisanog oblika. Iz navedeno proizlazi da su tužitelji bili dužni navesti činjenice i predložiti dokaze radi utvrđenja da su svi sudionici diobe ispunili obveze iz tog ugovora, odnosno da su nekretnine između suvlasnika podijeljene u skladu s eventualno postignutim sporazumom, na način da je svaki od suvlasnika stupio u samostalni posjed podijeljenih nekretnina koje su mu na temelju tog sporazuma pripale. Međutim, iz iskaza tužitelj proizlazi da predmetna nekretnina u naravi predstavlja neograđeni pašnjak koji se ne koristi te tužitelji nisu predložili dokaze kojima bi se mogle utvrditi odlučne činjenice tko vrši faktičnu vlast u odnosu na predmetnu nekretninu, slijedom čega tužitelji nisu ni dokazali da bi eventualno postignuti usmeni sporazum o diobi bio uistinu i realiziran. Slijedom navedenog a kako tužitelji nisu dokazali da bi bila izvršena dioba između prednika tužitelja i tuženika, a kako je to ranije navedeno, a teret dokazivanja na tu okolnost je bio na strani tužitelja sukladno odredbi čl. 219. st.1. u svezi s odredbom čl. 221.a ZPP, to sud ne nalazi da bi bio pogrešan upis određen rješenjem ovog suda broj: Z – 12945/2013/5499 od 9. lipnja 2021. slijedom čega je temeljni tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

27. Budući je odbijen glavni tužbeni zahtjev to je valjalo odlučiti i o osnovanosti podrednog tužbenog zahtjeva. Uzimajući u obzir da tužitelji i podredni tužbeni zahtjev temelje na istom pravnom osnovu kao i osnovni zahtjev te uzimajući u obzir da je sud temeljem prethodno utvrđenih odlučnih činjenica utvrdio da je neosnovan glavni tužbeni zahtjev to je sud iz istih razloga našao neosnovanim i podredni eventualni tužbeni zahtjev na utvrđenje i uknjižbu prava vlasništva, a kako je to odlučeno točkom II. izreke presude.

28. U odnosu na prijedlog tužitelja od 2. listopada 2025. za preotvaranje glavne rasprave sud je isti našao nedopuštenim budući je u smislu odredbe čl. 305. ZPP odluka o preotvaranju glavne rasprave u dispoziciji suda, a ne stranaka, te sud tu odluku može donijeti kada je to potrebno radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih važnih pitanja, a ne da bi se dostavljali novi dokazi. Naime, prema čl. 7. st. 1., čl. 219. i čl. 299. ZPP stranke su dužne iznijeti, i to već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu, sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za izvođenje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, a sud je ovlašten utvrđivati činjenice i izvoditi dokaze koje stranke nisu iznijele ili predložile, jedino u slučaju predviđenom čl. 7. st.2. ZPP. Sud je u predmetnom postupku izveo sve predložene dokaze i temeljem istih utvrđivao činjenično stanje u okviru iznesenih navoda stranaka, kao i sa strankama tijekom postupka razjasnio sva pitanja, pa stoga nema nikakvog razloga za preotvaranje glavne rasprave. Tužiteljima se ukazuje da ukoliko smatraju da uz prijedlog dostavljena isprava predstavlja novi (odlučni) dokaz da se isti trebaju pozvati na odgovarajući procesni institut, te potom dokazati kako novi dokaz svojom krivicom nisu mogli pravodobno predložiti i dostaviti, ali nikako ne predlaganjem ponovnog otvaranja glavne rasprave (navedeno shvaćanje zauzeto i u odluci Vrhovnog suda RH broj: Rev – 3381/1994-2 od 15. studenog 1995., odlukama Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž – 464/23 od 21. studenog 2024 i Pž – 5889/16-2 od 30. studenog 2018.). Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

29. Tužitelji i tuženik su zatražili naknadu troška postupka.

30. Budući su tužitelji u cijelosti izgubili predmetnu parnicu to su isti dužni naknaditi tuženiku trošak postupka sukladno odredbi čl. 154. st.1. ZPP.

31. Temeljem odredbe čl. 155. ZPP, a uzimajući u obzir označenu vrijednost predmeta spora, tuženiku zastupanom po kvalificiranom punomoćniku je priznata naknada sljedećih troškova: trošak sastav odgovora na tužbu (podnesak od 21. rujna 2024.) u iznosu od 100 bodova sukladno Tbr.8. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25, u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak pristupa na ročišta održana 3. veljače 2025. i 30. rujna 2025. u visini od 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9. toč.1. Tarife), te trošak sastava podneska od 21. kolovoza 2025. u visini od 25 bodova (Tbr. 8. toč.4. Tarife) što ukupno iznosi 325 bodova odnosno 650,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife. Tuženiku na taj iznos pripada i pravo na potraživani porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% sukladno Tbr.46. Tarife i odredbi čl. 38. st.1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25) u iznosu od 162,50 eura, što čini trošak postupka u ukupnom iznosu od 812,50 eura.

31.1. Na tako priznati trošak postupka valjalo je tuženiku priznati i pravo na potraživanu zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, sukladno odredbi čl. 27. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 80/22), te odredbi čl. 29. ZOO, a kako je to odlučeno točkom III. izreke rješenja.

32. Zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka je odbijen primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

33. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zadru 7. studenog 2025.

Sudac:

Marija Knez

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se dostavlja ovom sudu, pisanim putem, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostavna naredba:

1. Tužiteljima po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćniku.