REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1181/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Sandri Rotar, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Orešković, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Širolina 4, kojeg zastupa punomoćnik Anđelko Jureško, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Anđelko Jureško i Draženka Buntak, Zagreb, Radnički dol 23, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 9. listopada 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 7. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti tužitelju HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Širolina 4, iznos od 693,28 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje

Poslovni broj: 1181/2022-28

referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos od 693,28 EUR tekućih od 20. prosinca 2019. do isplate po stopi preko kamatne stope dosuđene u točki I. izreke ove presude.

III./ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1912,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 37,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 7. studenog 2025. do isplate kao i zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos troškova postupka iz točke II. preko dosuđene stope.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 27. lipnja 2022. navodi da se 30. lipnja 2019.g. na 89,00 km autoceste A3 (Bregana-Zagreb-Lipovac), dionici d9 (Popovača-Kutina) oko 00:35 sati dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo više motornih vozila na način da je vozač osobnog motornog vozila reg. oznake [registarska oznaka] izgubio kontrolu nad vozilom uslijed čega je došlo do sudara s ostalim vozilima pri čemu je došlo i do izlijetanja vozila i udara u zaštitnu ogradu na autocesti kojom upravlja tužitelj i koja zaštitna ograda je prilikom naleta oštećena. Navodi da je Motorno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom broj: [broj police], a radi sanacija oštećenja nastalih u ovom štetnom događaju tužitelju su nastali troškovi u iznosu od 2.574,86 EUR (19.400,34 kn). Tuženik je tužitelju na ime naknade štete isplatio iznos od 1.881,59 EUR (14.176,85 kn). Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 693,28 EUR (5.223,49 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2019.

2. Tuženik je 11. srpnja 2022. podnio odgovor na tužbu kojim je u cijelosti osporio osnov i visinu zahtjeva u bitnom navodeći da tužitelj nije aktivno legitmiran potraživati naknadu štete koja je nastala na javnom dobru koje je u vlasništvu Republike Hrvatske, a osim toga dio štete nije nastao jer se radi o redovnom održavanju koje se financira cestarinama. Nastavno ističe da tužitelj štetu temelji na svom internom troškovniku kojim je sam utvrdio cijene, kao i navodne posljedice ove prometne nezgode. Navodi da su sve stavke iz troškovnika od 30. lipnja 2019. sporne, kao i sam troškovnik čiju istinitost i vjerodostojnost osporava jer nema pečata i potpisa. Navodi da tužitelj potražuje štetu jer je njegov radnik ručno pomeo cestu nakon nesreće za vrijeme obavljanja svog posla, potom jer tužitelj navodi da bi tuženik trebao

Poslovni broj: 1181/2022-28

platiti dolazak ophodara na mjesto nesreće i platiti što je za vrijeme obavljanja svog radnog zadatka postavio prometnu signalizaciju, odnosno traži naknadu za intervenciju ophodara i za postavljanje signalizacije i čišćenje. Osim toga, tuženik ističe kako je sporna šteta i zbog toga što navedena oprema ima vijek trajanja i svoju nabavnu cijenu pa se mora utvrditi potrošenost oštećene stvari i je li ista otpisana iz imovine tužitelja, a ako jest, na koji je način otpisana. Pored navedenog tuženik navodi da je sporno kad su naručeni dijelovi ograde, po kojoj cijeni, jesu li popravljeni, jesu li otpisana u poslovnim knjigama, je li tužitelj zbog otpisa platio manji porez, koliki je vijek trajanja ograde i je li tužitelj prodao ogradu kao otpad. Tuženik osporava i tijek kamata jer tuženik smatra da se radi o nerepariranoj imovinskoj šteti.

3. Očitujući se na navode tuženika, tužitelj je u daljnjem tijeku postupka pojasnio da je zaštitna ograda dio javne ceste koja je u vlasništvu Republike Hrvatske, međutim tužitelj upravlja autocestama temeljem zakona, što uključuje i financiranje održavanja autocesta. Prema tome, kako tužitelj autocestu održava o svom trošku, to je postupanjem osiguranika tuženika upravo tužitelju nastala šteta jer je tužitelj snosio troškove sanacije nastalih oštećenja. Osim toga, tuženik je tužitelju nadoknadio nesporni iznos štete pa je stoga nejasno zašto bi tako postupio ukoliko tužitelja ne smatra aktivno legitimiranim za podnošenje zahtjeva za naknadu štete nastale u ovom štetnom događaju. Tužitelj pojašnjava da se sanacija predmetne štete ne može podvesti pod redovno održavanje odnosno pod radove koji su unaprijed predviđeni operativnim programom tužitelja jer predmetna prometna nezgoda koju je skrivio osiguranik tuženika i u kojoj je oštećena oprema ceste ne predstavlja redovni tijek događaja. Osporava navode da bi se od naplate cestarine trebali financirati troškovi sanacije u ovakvim situacijama. Ističe kako smatra da su ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu, zbog čega je je tuženik u mirnom postupku i isplatio tužitelju nesporni iznos. Kako se ne radi o redovnom tijeku stvari, tužitelj potražuje i naknadu troškova za sve radnje koje su njegovi djelatnici poduzeli, a koje su opisane u troškovniku i koje su bili dužni poduzeti pa je razvidno da su svi poduzeti radovi opravdani i učinjeni u skladu sa zakonom i podzakonskim propisima. Tužitelj osporava i tuženikov prigovor amortizacije jer se radi o popravku jednog manjeg dijela ukupne ograde, navodi da zaštitne ograde moraju biti netaknute, pravilno postavljene i sposobne pravilno funkcionirati. Ističe kako upravo zbog takvog kriterija koje zaštitna ograda mora ispunjavati ista nema vijek trajanja. U odnosu na osporeni tijek kamata navodi da su iste zatražene od podnošenja odštetnog zahtjeva.

4. Sud je odbio kao nesvrsishodne i neekonomične dokazne prijedloge tužitelja za provođenjem novog prometno-građevinskog vještačenja na okolnost opravdanosti i nužnosti svih radova navedenih u troškovniku te amortizacije ograde budući bi troškovi izvođenja tog dokaza znatno premašili vrijednost predmeta spora. Sud nije, na prijedlog tuženika, pribavljao od Tim kabel d.o.o. i C.I.O.S. grupa d.o.o. podatke o vrijednosti oštećenih sirovina jer navedeno nije smatrao niti svrsishodnim niti ekonomičnim.

5. Tijekom postupka pročitane su sljedeće isprave: tužiteljev zapisnik o prometnoj nesreći od 30. lipnja 2019. sa fotodokumentacijom (list 5-12 spisa), dnevnik rada i ophodarski dnevnik od 30. lipnja 2019. te putni radni list od 30. lipnja 2019. (list 13-16 spisa), troškovnik od 30. lipnja 2019. (list 17-18 spisa), HAC-troškovnik (list 19- 25 spisa), prijava štete od 20. prosinca 2019. (list 29 spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi od 17. siječnja 2020. (list 30 i 81 spisa), potvrda MUP-a, Policijske uprave sisačko – moslavačke, Postaje prometne policije Kutina, broj: 511-10-17-05-102- 582/2019. AB od 06. srpnja 2022.(list 42- 45 spisa), situacijski plan i CD medij sa

Poslovni broj: 1181/2022-28

fotodokumentacijom, dostavljen od MUP-a, Policijske uprave sisačko – moslavačke, Postaje prometne policije Kutina, broj: 511-10-17-05-102-582/2019 Gl od 23. kolovoza 2022. (list 51-78 spisa), pisana izjava svjedoka BS ( list 79-80 spisa), fotodokumentacija (list 104 spisa), obrazloženje financijskog plana Hrvatskih autocesta za 2020. godinu i projekcija plana za 2021. i 2022. godinu (list 105-117 spisa), izvješća o poslovanju Hrvatskih autocesta (list 118-279 spisa). Provedeno je vještačenje i pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za promet i strojarstvo Nevena Ereš od 29. studenog 2023. (list 281- 283 spisa), te usmeni iskaz stalnog sudskog vještaka Nevena Ereš (list 293-296 spisa).

6. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje iz dokumentacije priložene u spisu predmeta u dovoljnoj mjeri utvrđeno te bi u suprotnom nastali troškovi višestruko prešli vrijednost utuženog potraživanja. Valja napomenuti, s obzirom na izneseno, sud nije posebno razmatrao dostavljen pisani iskaz svjedoka BS, uslijed čega nije bilo niti potrebno provesti dokaz njegovim saslušanjem u smislu odredbe članka 492. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza i to kako svakog dokaza zasebno, tako i svih dokaza u njihovoj međusobnoj vezi, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je utvrdio kako je postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

8. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 693,28 EUR koja se odnosi na dio troškova sanacije zaštitne ograde koja je oštećena u prometnoj nezgodi 30. lipnja 2019. koju je skrivio osiguranik tuženika.

9. Kako je već ranije navedeno, među strankama nisu sporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, što je ujedno sud utvrdio uvidom u potvrdu MUP-a, Policijske uprave sisačko – moslavačke, Postaje prometne policije Kutina, broj: 511-10-17-05-102-582/2019. AB od 06. srpnja 2022. Nije sporna niti činjenica da su djelatnici tužitelja otklonili štetu koja je nastala na dijelu autoceste (zaštitnoj ogradi) u ovom štetnom događaju, kako to ujedno proizlazi iz dnevnika rada, ophodarskog dnevnika, putnog radnog lista. Nesporno je i da je tuženik, povodom ovog štetnog događaja, tužitelju nadoknadio štetu u visini od 1.881,59 EUR (14.176,85 kn).

10. Među strankama su sporni aktivna legitimacija te osnov i visina tužbenog zahtjeva. Sporan je i utuženi tijek kamata.

11. Prije svega treba navesti kako tuženik, koji je u većem dijelu nadoknadio tužitelju štetu (u iznosu od preko 73% od iznosa koji je tužitelj zahtijevao) u trenutku plaćanja nespornog dijela štete nije osporavao tužitelju niti aktivnu legitimaciju niti valjanost i vjerodostojnost njegovog troškovnika kojim je obračunata visina štete.

12. Sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica, odnosno visine štete, a uz istovremeno što veće smanjenje troškova postupka, sve uz uvažavanje načela ekonomičnosti postupanja iz čl. 10. st. 1. ZPP-a, izveo dokaz prometno - strojarskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za promet i strojarstvo Nevenu Ereš, koji

Poslovni broj: 1181/2022-28

je pisani nalaz i mišljenje dostavio 29. studenog 2023., te je isti usmeno dao na ročištu 16. travnja 2024.

13. Iz navedenog nalaza i mišljenja od 29. studenog 2023. proizlazi da usporedba navedene dokumentacije u spisu pokazuje da su svi obavljeni radovi na otklanjanju posljedica predmetne prometne nesreće prema Troškovniku tužitelja u skladu s HAC troškovnikom radova za otklanjanje posljedica prometnih nesreća i Zapisnikom o prometnoj nesreći te potvrdom, skicom i fotografijama policije pa stoga visina troškova tužitelja na otklanjanju posljedica predmetne prometne nesreće bez PDV-a iznosi 19.400,34 kn. Mišljenje vještaka je da visina troškova tužitelja na otklanjanju posljedica predmetne prometne nesreće bez PDV-a iznosi 19.400,34 kn ili preračunato 2.574,87 EUR.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, obzirom da je vještak svoj nalaz i mišljenje prema mišljenju suda izradio u skladu s pravilima znanosti i struke, a isto tako je i usmeno na ročištu odgovorio na prigovore koje je tuženik imao na njegov nalaz i mišljenje.

15. Aktivna legitimacija tužitelja za podnošenje zahtjeva za naknadu štete proizlazi iz članka 81. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj:

84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2 022, 114/2022, 4/2023, 133/2023) kojom je propisano da tužitelj upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama tog Zakona. Nedvojbeno je da zaštitna ograda na autocesti predstavlja dio autoceste pa je time neupitno da je tužitelj sukladno prethodno citiranoj odredbi ovlašten potraživati naknadu štete koja mu je nastala popravljanjem štete na oštećenim dijelovima autoceste.

16. Tuženikova odgovornost za naknadu štete temelji se na odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO) kojom je propisano da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan tu štetu nadoknaditi, osim ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Šteta koja je tužitelju nastala popravkom oštećenog dijela zaštitne ograde za njega predstavlja stvarnu štetu (obična šteta) u smislu članka 1046. ZOO-a jer je time došlo do umanjenja njegove imovine. U konkretnom slučaju tuženik ne osporava krivnju svog osiguranika za izazivanje prometne nesreće u kojem je oštećen dio autoceste. Stoga je tuženik, sukladno prethodno citiranim odredbama tužitelju dužan nadoknaditi nastalu štetu.

17. Iz specifikacije troškovnika (list 17-18 spisa) proizlazi da je tužitelj na ime nastale štete obračunao: I./ po štetnom događaju: 1. intervenciju ophodara – uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata, 2. postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj B– osiguranje mjesta nesreće, 3. posipanje zauljene površine prometnice apsorberom, 4. ručno čišćenje kolovozne površine od nanesenih otpadaka debljine 0,01 m3/m2; II./ otklon štete: 1. radove na postavljanju, uklanjanju i održavanju privremene regulacije prometa slučaj B – osiguranje mjesta rada, 2. zamjena plašta jednostrane elastične odbojne ograde, razmak stupa 2 m, 3. zamjena stupa elastične odbojne ograde u zemljanom terenu, 4. zatezna traka elastične odbojne ograde, 5. popravak dvostrane distantne odbojne ograde R-4, dovođenje u liniju s učvršćenjem, razmak stupova 4 m; III./ razni radovi:

1. obavljanje očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika, 2. sakupljanje, Poslovni broj: 1181/2022-28

utovar i odvoz otpadnog materijala kamionom 3t na deponi, prosječna udaljenost 10 km.

18. Tuženik osporava visinu štete koju nije podmirio tužitelju, osporava sve stavke iz troškovnika jer isti nije potpisan i ovjeren pečatom te navodi da se radi o redovnom održavanju koje se financira od naplate cestarine, odnosno da se radi o radovima koji spadaju u redovno poslovanje tužitelja (dolazak ophodara, ručno čišćenje ceste nakon nesreće, postavljanje signalizacije), kao i da tužitelj nije uračunao u visinu štete troškove amortizacije. Tuženik tijekom postupka nije jasno i nedvosmisleno obrazložio na koje se konkretno stavke iz troškovnika tužitelja odnosi isplaćeni (nesporni) iznos naknade štete. Prigovor tuženika glede vjerodostojnosti troškovnika sud ocjenjuje usmjerenim na odugovlačenje postupka i izbjegavanje odgovornosti plaćanja preostalog dijela na ime naknade štete koji je predmetom ovog spora, a obzirom da nije sporno da je u mirnom postupku tužitelju, na ime naknade štete iz ovog štetnog događaja, upravo na osnovu tog istog troškovnika, nadoknadio preko 73% nastale štete.

19. U odnosu na prigovor amortizacije ističe se da je tužitelj bio dužan zamijeniti oštećeni dio zaštitne ograde da bi se osiguralo da ona bude netaknuta, pravilno postavljena i sposobna pravilno funkcionirati u skladu sa čl. 41.a Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine", broj: 90/14, 3/21) propisanim standardom redovitog održavanja. Životno je i logično da se zamjena oštećenog dijela zaštitne ograde vrši sa novim dijelovima pa stoga okolnost je li oštećeni dio prije nezgode bio u lošijem stanju od novog kojim je zamijenjen nije odlučna jer tužiteljevo materijalno stanje nije dovedeno u bolji položaj samim time što će mu tužitelj nadoknaditi štetu u visini vrijednosti tog dijela nove ograde. Osim toga, tuženik tijekom postupka zahtijeva da se tužitelj očituje na okolnost po kojoj je cijeni kupljena nova ograda i je li ista i na koji način otpisana u poslovnim knjigama tužitelja iako ne navodi niti koja je bila starost zamijenjenog dijela ograde niti tvrdi da je predmetna ograda prije ove nezgode bila oštećena. Pogrešno tuženik smatra da šteta na zaštitnoj ogradi u osporenom dijelu nije nastala jer se radi o redovnom održavanju autoceste. Naime, sanacija oštećenja na zaštitnoj ogradi koja su nastala u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika ne spada u redovno održavanje autoceste, već se radi o otklanjanju štete do koje je došlo u izvanrednoj situaciji. Stoga je zaključak suda da je tužitelj pravilno, sukladno svom cjeniku, naznačio vrijednost spornog dijela ograde i osnovano od tuženika, koji je odgovoran za štetu, potražuje naknadu štete u visini zamijenjenog dijela ograde u onom iznosu koji mu tuženik nije isplatio u mirnom postupku.

20. Točne su tvrdnje tuženika da ophodnja autoceste spada u redovan djelokrug tužitelja, međutim u konkretnom se slučaju, kako je to prethodno navedeno, radilo o izvanrednoj situaciji u kojoj su ophodari tužitelja povodom dojave od Policijske postaje Kutina, a zatim i Županijskog centra 112 Sisak o prometnoj nesreći i šteti nastaloj na dijelovima autoceste izašli na teren, obavili sve poslove kako bi se osigurala sigurnost cestovnog prometa, odnosno poduzeli sve potrebne mjere u vidu postavljanja signalizacije, čišćenja mjesta nezgode i radova radi zamijene oštećenih dijelova autoceste, što ne bi obavljali da krivnjom osiguranika tuženika nije došlo do nezgode i nastalih oštećenja.

21. Odredbom čl. 464.a ZPP-a sudu je dana mogućnost da, ukoliko ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključi po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile i njihove iskaze ako je sud izveo

Poslovni broj: 1181/2022-28

dokaz saslušanjem stranaka. Također je odredbom čl. 10. st. 1. ZPP-a propisano da sud, stranke i drugi sudionici u postupku moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova.

22. Obzirom da bi izvođenje predloženog dodatnog kombiniranog prometno- građevinskog vještačenja na okolnost opravdanosti i nužnosti svih radova navedenih u troškovniku iziskivalo troškove koji bi znatno premašili vrijednost predmetnog spora, a ujedno bi izvođenje tog dokaza doprinijelo duljini trajanja postupka, sud je primjenom odredbe čl. 464.a ZPP po slobodnoj ocjeni i na temelju isprava u spisu utvrdio da se visina štete koja je tužitelju nastala u ovom štetnom događaju odnosi na sve stavke koje su specificirane u troškovniku tužitelja.

23. Tuženik neosnovano navodi da se u konkretnom slučaju radi o nerepariranoj imovinskoj šteti. Naime, šeta koja je tužitelju nastala oštećenjem dijela autoceste predstavljala je za tužitelja imovinsku nenovčanu štetu do onog trenutka kad je tužitelj istu otklonio, međutim nakon toga se radi o imovinskoj novčanoj šteti, a obveza naknade takve štete dospijeva u trenutku nastanka štete (čl. 1086. ZOO), što je u konkretnom slučaju najkasnije 20. prosinca 2019. kad se tužitelj obratio tuženiku prijavom štete. Prema tome, osnovano tužitelj isplatu zateznih kamata potražuje od tog trenutka.

24. Visina stope zateznih kamata određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na ostale odnose jer se predmet spora odnosi na izvanugovornu odgovornost za naknadu štete, a ne na odnos stranaka koji je proizašao iz trgovačkog ugovora. Sukladno navedenom valjalo je odbiti previsoko tražene zatezne kamate po kamatnoj stopi iznad stope dosuđene točkom I. izreke.

25.1. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, dok je visina troškova odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023, dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23, dalje: ZSP), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 3/19, 92/21, 37/23, dalje: Uredba o tarifi) i troškovniku tužitelja za naknadu troška postupka (list 308 spisa).

25.2. Tužitelju je priznat zahtjev za naknadu troška za sastav tužbe od 27. lipnja 2022. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife), trošak podneska od 28. srpnja 2022. u iznosu od 37,50 EUR (Tbr. 8. točka 4. Tarife), trošak podneska od 29. kolovoza 2022. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak podneska od 27. listopada 2022. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 02. veljače 2023. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak podneska od 30. siječnja 2024. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 8. točka 4. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 16. travnja 2024. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 09. listopada 2025. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), ukupno 1087,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 271,87 EUR, trošak prometno- strojarskog vještačenja u iznosu od 500,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR prema odredbi članka 1. stavka 1. ZSP-a u vezi s Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi, pa ukupni priznati troškovi iznose 1912,45 EUR, sukladno postavljenom zahtjevu (čl. 164. st. 2. ZPP).

Poslovni broj: 1181/2022-28

25.3. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka odbijen je kao neosnovan u odnosu na zahtjev za naknadu troška u iznosu od 37,50 EUR, koji se odnosi na sastav podneska od 27. travnja 2023. jer se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

26. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos parničnog troška temelji se na odredbi čl. 151. st.3. ZPP-a, dok je visina stope zakonske zatezne kamate određena u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Sud je jednako kao i u odnosu na glavno potraživanje, na troškove postupka koji predstavljaju sporednu tražbinu, tužitelju dosudio kamatnu stopu koja se primjenjuje na ostale odnose, a preko te stope odbio njegov zahtjev.

27. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove postupka temelji se odredbama čl. 151. st. 3. i čl. 29. st. 2. ZOO.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 7. studenoga 2025.

Sudac

Sandra Rotar

Prijedlog odluke izradila:

Matea Orešković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).