P-2548/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Trg J.F. Kennedyja 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Sandri Rotar, u pravnoj stvari tužitelja CONTINIUM CONSENSUM d.o.o., Ulica Jure Kaštelana 11, Zagreb, OIB: 89589769984, kojega zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi stjecanja bez osnove, nakon javne glavne rasprave zaključene 8. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ĆC i tuženikove zastupnice po zakonu Sandre Kričković, zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu, s danom objave 7. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, platiti tužitelju CONTINIUM CONSENSUM d.o.o., Ulica Jure Kaštelana 11, Zagreb, iznos od 10.512,34 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim počev od 30. studenoga 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, platiti tužitelju CONTINIUM CONSENSUM d.o.o., Ulica Jure Kaštelana 11, Zagreb, zatezne kamate na iznos od 10.512,34 EUR tekuće počev od 29. ožujka 2016. do 29. studenoga 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
III. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, da tužitelju CONTINIUM CONSENSUM d.o.o., Ulica Jure Kaštelana 11, Zagreb, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.099,34 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.242,10 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
i
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 1.487,66 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 8. listopada 2020. do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je Carinska uprava Ministarstva financija Republike Hrvatske, Područni carinski ured Zagreb, donio rješenje o prekršaju broj 03-P-148/16 od 08. svibnja 2018. kojim se tužitelju i njegovoj odgovornoj osobi MC, oduzima roba i to 12 000 litara plinskog ulja za grijanje - euro loživo ulje extra lako, da je presudom Visokog Prekršajnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj FPž- 1122/2020 od 07. listopada 2020., prihvaćena žalba tužitelja i njegove odgovorne osobe te da je preinačeno prvostupanjsko rješenje u odluci o oduzimanju predmeta, na način da se ovdje tužitelju i njegovoj odgovornoj osobi ima vratiti oduzeta roba i to:
12.000 litara plinskog ulja za grijanje – euro loživo ulje extra lako, da je na tužiteljev zahtjev od 30. studenoga 2022. Carinska uprava Ministarstva financija Republike Hrvatske, Područni carinski ured Zagreb, dopisom od 13. prosinca 2022. otklonila mogućnost vraćanja oduzete robe navodeći da je ista postala vlasništvo Republike Hrvatske. Stoga tužitelj na ime naknade vrijednosti oduzete robe tužbom zahtijeva isplatu iznosa od 12.000,00 EUR/90.414,00 kn sa zateznim kamatama od 8. listopada 2020. do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva preko iznosa od 1.503,32 eura/11.326,74 kn, da predmetna roba 12.000 litara plinskog ulja za grijanje – euro loživo ulje extra predstavlja opasnu robu koja bi mogla biti od utjecaja na zdravlje i život ljudi i zaštitu prirode i okoliša te da je u odnosu na predmetnu robu postupao sukladno odredbi čl. 4. stavak 2. i 3. Pravilnika o načinu postupanja s predmetima oduzetim u prekršajnim postupcima koji su postali vlasništvo Republike Hrvatske, da je stoga Ministarstvo financija, Carinska uprava, Središnji ured, Odjel za mobilne jedinice naredbom klasa: UP/I-471-01/16/18-58 od 17. ožujka 2016. naložio Područnom carinskom uredu Zagreb, Odjelu za prodaju robe da temeljem čl. 4. navedenog Pravilnika hitno preuzme oduzetu robu koja gubi na kakvoći i težini jer to zahtijevaju sigurnosni razlozi, da je Povjerenstvo za preuzimanje, smještaj, čuvanje, procjenu vrijednosti, prodaju, besplatnu dodjelu i uništavanje oduzetih predmeta odlukom, klasa: 413-01/16-01/820 od 29. ožujka 2016., procijenilo vrijednost robe na 11.760,00 kn, da je za predmetnu robu u količini od 12.440 litara ostvarena prodajna vrijednost 1.503,32 EUR/11.326,74 kn o čemu je donijeto rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagrebu, Klasa: 413-01/16- 01/820 od 29. ožujka 2016. te da je navedeni iznos uplaćen na evidentni račun Područnog carinskog ureda Zagreb.
3. Nakon provedenog kemijsko-tehnološkog vještačenja tužitelj je podneskom od 30. travnja 2025. specificirao tužbeni zahtjev na način da ime vrijednosti protupravno oduzetih 12.000 litara plinskog ulja za grijanje-euro loživo ulje extra lako, zahtijeva isplatu iznosa od 10.512,34 EUR s zateznim kamatama od 29. ožujka 2016. do isplate.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora (list 5 do 9 spisa), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (list 10 i 11 spisa), rješenje o prekršaju od 8.5.2018.g. (list 12 do 19 spisa), presuda Visokog prekršajnog suda RH FPž-1122/2020 od 7.10.2020.(list 20 do 22 spisa), zahtjev za povrat oduzete robe (list 23 i 24 spisa), dopis Carinske uprave od 7.12.2022.g.(list 25 spisa), Naredba Carinske uprave od 17.03.2016.g. (list 37 i 38 spisa), procjena Carinske uprave od 29.03.2016.(list 39 spisa), rješenje Carinske uprave od 29.03.2016.g. (list 40 i 41 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Branka Holzera (list 68 do 74 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem vještaka Branka Holzera (list 99 spisa).
Sud nije izveo dokaz uvidom u dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tuženika od 12.05.2025.g. jer je tuženik sa tim dokazima prekludiran.
Sud na prijedlog tuženika nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka SC i KC, na okolnost elementa koje utječu na procjenu vrijednosti oduzete robe, jer te dokaze, pored svih nastavni utvrđenja ne smatra važnima za odluku.
5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev, konačno specificiran podneskom od 30. travnja 2025., djelomično osnovan.
6. Najprije valja reći da tužitelj konačno specificiranim tužbenim zahtjevom iz podneska od 30. travnja 2025., više nije zahtijevao isplatu iznosa od 12.000,00 EUR/90.414,00 kn sa zateznim kamatama od 8. listopada 2020. do isplate, već isplatu iznosa od 10.512,34 EUR s zateznim kamatama od 29. ožujka 2016. do isplate, a tuženik koji se prethodno upustio u raspravljanje se nije protivio navedenom djelomičnom povlačenju tužbe radi čega je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
7. U postupku nisu sporne činjenice oduzimanja robe, donesenih odluka upravnih tijela i presude Visokog Prekršajnog suda Republike Hrvatske, nemogućnosti vraćanja oduzete robe, ostvarenja prodajne vrijednosti oduzete robe u iznosu od 1.503,32 EUR, te osnova i visina tužbenog zahtjeva do iznosa od 1.503,32 EUR.
8. Sporna je osnova i visina tužiteljeva zahtjeva preko navedenoga iznosa do zahtijevanoga iznosa od 10.512,34 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
9. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema st. 3. istoga članka obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
10. Prema utvrđenju ovoga suda u konkretnom je slučaju donošenjem presude Visokog Prekršajnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj FPž-1122/2020 od 07. listopada 2020., otpala osnova prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika, pa kako je uslijed prodaje navedene robe otpala mogućnost vraćanja, tuženik kao stjecatelj je dužan naknaditi vrijednost postignute koristi.
11. Radi utvrđenja sporne činjenice visine postignute koristi, sud je izveo dokaz kemijsko-tehnološkim vještačenjem. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da oduzeta roba predstavlja derivat nafte LU-EL ulje za domaćinstvo, da bi maloprodajna cijena i u slučaju sumnje „male“ degradacije iznosila 6,60 kn/l što bi za količinu od 12.000 iznosilo 10.512,34 EUR.
12. Tuženik je prigovorio nalazu navodeći da je navedena roba komercijalizirana pri čemu se tuženik poziva na procjenu Povjerenstva za preuzimanje, smještaj, čuvanje, procjenu vrijednosti, prodaju, besplatnu dodjelu i uništavanje oduzetih predmeta Područnog carinskog ureda Zagreb, koje je procijenilo da vrijednost oduzete robe iznosi 1.560,82 EUR/11.760,00 HRK uzevši u obzir oblik, svrhu prodaje i okolnost da se roba prodaje bez garancije proizvođača, a koja procjena je izvršena na temelju ispitnog izvješća društva INA INDUSTRIJA NAFTE d.d. od 24. ožujka 2016. kojim je utvrđena gustoća za obračun od 831,0 kg/m3/15 %C. (i.v) u stvarnoj stvarna od 10.200,00 kg, obračunske gustoće 831,0 kg/m3/15 %C volumena ukupno 12,440l/15%, iz čega slijedi da slijedi 12.000 litara odgovara 12.440,00 litara degradiranog goriva za koju je ostvarena prodajna vrijednost 11.326,74 kune/1.503,32 EUR.
13. Sud je na temelju usmeno iznesenog nalaza i mišljenja vještaka utvrdio je od strane Republike Hrvatske odnosno od strane Carinske uprave roba prodana bez ikakvog tržišnog standarda, da je nejasan tuženikov navod da je navedena roba "komercijalizirana" i „degradirana“, da okolnost da je roba prodana bez garancije proizvođača nema nikakvog utjecaja na utvrđenja iz njegova nalaza i mišljenja, da procjena na koju se poziva tuženik, a prema kojoj je navedeno ulje prodano kupcu INA, nema nikakvoga uporišta u struci niti je u skladu s pravilima mjerodavnog tržišta, da propisi o trošarinama na koje se poziva tuženik ne predstavljaju nikakve mjerodavne propise za utvrđenje činjenice koja je data kao zadatak vještačenja.
14. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 10.512,34 EUR.
15. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Iako je u konkretnom slučaju roba oduzeta 24. veljače 2026., kako to proizlazi iz Naredbe Carinske uprave od 17. ožujka 2016. (list 37 i 38 spisa) te kako je dana 29. ožujka 2016. izvršena procjena njezine vrijednosti (list 39 spisa), sud ocjenjuje da je tuženik bio savjestan stjecatelj sve do donošenja presude Visokog Prekršajnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj FPž- 1122/2020 od 07. listopada 2020., time da je tužitelj zahtjev za povrat nadležnoj Carinskoj upravi podnio 30. studenoga 2022. (list 23 i 24 spisa). Stoga mu na iznos od 10.512,34 EUR pripadaju zatezne kamate od 30. studenoga 2022. do isplate, slijedom čega je o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
16. O tužbenom zahtjevu u dijelu koji je sud utvrdio neosnovanim, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.
17. Tužitelju u koji u sporu nije uspio samo u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva u odnosu na koji je donesena odluka o djelomičnom povlačenju tužbe, u trošak parničnog postupka prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 10.512,34 EUR valja priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: OT) u iznosu od 200,00 EUR, zahtjeva za mirno rješenje spora po Tbr. 32. OT u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska od 31. siječnja 2025. i 30. travnja 2025., oba po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 200,00 EUR po podnesku, zastupanje na ročištima 9. veljače 2025., 2. srpnja 2025., i 8. listopada 2025., sva po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 200,00 EUR po ročištu, što zajedno iznosi 1.400,00 EUR, porez na dodanu vrijednost u iznosu od 350,00 EUR, trošak vještaka u ukupnom iznosu od 1.016,44 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 166,45 EUR i na presudu u iznosu od 166,45 EUR, što sveukupno iznosi 3.099,34 EUR. Na taj iznos tužitelju teku i zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora. Slijedom toga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.
18. Tužiteljev zahtjev je odbijen kao neosnovan u odnosu na trošak sastava podnesaka od 6. listopada 2023., 19. veljače 2024. i 18. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR po ročištu što zajedno iznosi 600,00 EUR i što uvećano za porez na dodanu vrijednost iznosi 750,00 EUR jer se ne radi o troškovima koji su bili potrebni za vođenje parnice, na trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR jer na isto nije pristupio, kao i u odnosu na trošak sudske pristojbe u preostalom zatraženom iznosu od 367,10 EUR jer je taj zahtjev postavljen prekomjerno, slijedom čega je o navedenom zahtjevu u ukupnom iznosu od 1.242,10 EUR odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.
Zagreb, 7. studenoga 2025.
Sudac
Sandra Rotar
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.