P-977/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja DČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Bitanga, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika ZČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić - Vrdoljak i partneri u Splitu, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. rujna 2025., u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te tuženika i zamjenice njegovog punomoćnika Ane Močić, odvjetnice u Splitu, na ročištu radi objave dana 7. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se kako je tužitelj za ¼ dijela suvlasnik i suposjednik čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], stoga je ovlašten na temelju ove presude zatražiti i postići u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava suvlasništva na svoje ime za ¼ dijela čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika za ¼ dijela.

II Dužan je tuženik isplatiti tužitelju parnične troškove u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.967,90 eur.

Obrazloženje

1. Dana 18. prosinca 2019. tužitelj je ustao protiv tuženika tužbom radi utvrđenja ¼ suvlasničkog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i upisa tog prava u zemljišnoj knjizi uz istodobno brisanje tog alikvotnog dijela s imena tuženika. Navodi kako je tuženik njegov punac, a pred ovim sudom u tijeku je postupak razvoda braka između tužitelja i tuženikove kćeri FČ rođ. ZČ. Dodaje kako je tuženik uknjiženi suvlasnik ½ dijela označene nekretnine, a u naravi kuće s dvorištem u [adresa] koja je izgrađena na zemljištu koje je tuženik darovao 1990., nakon čega je tužitelj vlastitim sredstvima i radom izgradio tu kuću u kojoj je živio sa suprugom i dvije kćeri, a sastoji se od podruma, prizemlja, prvog kata i potkrovlja.

2. U svom odgovoru od 28. svibnja 2020. tuženik je osporio tužbu uz obrazloženje kako nije jasna njezina pravna osnova, kako s tužiteljem nije sklopio nikakav ugovor ili bilo kakav obvezno-pravni posao, niti je tužitelju darovao svoju kuću ili zemljište. Navodi kako je predmetnu nekretninu stekao 1967. od prijašnjih vlasnika zajedno sa upisanim suvlasnicima, nakon čega je stupio u njezin posjed i upisao svoje pravo u zemljišnoj knjizi.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom vlasničkih listova od 13. prosinca 2019. i 21. studenog 2023., rješenja Građevinsko-urbanističke inspekcije Klasa: UP-I-362-02/92-02/29 od 28. rujna 1992. i Zaključka o dozvoli izvršenja od 25. studenog 1992., prekršajnog rješenja od 12. prosinca 1992., očevidom održanim na licu mjesta 11. svibnja 2022. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Dražena Bušića i pregledom njegovog nalaza od 21. rujna 2022., pregledom parničnog spisa ovog suda Pob-362/2019, kupoprodajnog ugovora od 5. siječnja 1967. i rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo, Klasa: UP-I-361-03/12-04/01835 od 31. svibnja 2013., saslušanjem svjedoka AČ, D, Z i PČ, CČ, LČ, ČČ, ĆČ, BČ, HČ i ŽČ te tužitelja i tuženika. Pismena priložena uz podnesak tužitelja od 29. siječnja 2024. (listovi 81, 82, 87-126) nisu uzeta u obzir, jer su podnesena nakon zaključenja prethodnog postupka 10. veljače 2022., a prema odredbama iz čl. 299. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) stranke su dužne najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za njihovo utvrđivanje. Predlaganje novih dokaza mogu samo ukoliko ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti, a u ovom slučaju tuženik nakon zaključenja prethodnog postupka dostavlja račune koji datiraju iz 90. godina prošlog stoljeća, odnosno izjavu IČ iz [adresa] od 11. ožujka 2022., što znači da je sve to mogao priložiti ili predložiti na pripremnom ročištu.

4. Presudom ovog suda broj P-6232/2019 od 15. ožujka 2024. odbijen je tužbeni zahtjev, a tužitelju naloženo naknaditi parnični trošak tuženika u iznosu od 5.092,90 eur.

5. Postupajući po žalbi, Županijski sud u Splitu rješenjem je broj Gž-1584/2024- 3 od 12. veljače 2025. ukinuo pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

6. Pored već nabrojanih, u nastavku je izveden dokaz dodatnim saslušanjem tužitelja i tuženika, a stranke nisu imale drugih prijedloga.

7. Stranke su zatražile naknadu troška postupka.

8. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

9. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužitelj valjanu pravnu osnovu za stjecanje suvlasničkih ¼ dijela nekretnine koja je predmet spora.

10. Pregledom vlasničkog lista od 19. prosinca 2019. razvidno je kako je nekretnina čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 637 m2, upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao suvlasnička zajednica ZČ iz [adresa] za 1/2 dijela i trećih osoba KČ iz [adresa] te ZČ iz [adresa], svakog za ¼ dijela, dok iz vlasničkog lista od 21. studenog 2023. proizlazi kako je ova nekretnina upisana kao suvlasništvo tuženika ZČ i ZČ iz [adresa] za po ½ dijela.

11. Pregledom kupoprodajnog ugovora od 5. siječnja 1967. razvidno je kako su tuženik i gore označeni upisani suvlasnici kupili od prodavateljice DČĐ iz [adresa] nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja pašnjak i kamenjar, tako da je tuženik kupio zemljište površine 480 m2, a treće osobe po otprilike 250 m2 svaki.

12. Pregledom parničnog spisa ovog suda broj Pob-362/2019 razvidno je kako je kći ovdje tuženika FČ ustala protiv ovdje tužitelja DČ tužbom radi razvoda braka koji su sklopili 14. srpnja 1990., a u kojem je rođeno dvoje djece. U tužbi se navodi kako su bračni odnosi trajno narušeni od listopada 2018., a na ročištu održanom 20. siječnja 2020. sud je donio rješenje kojim se smatra da su bračni drugovi podnijeli sporazumni zahtjev za razvod braka te je postupak okončan pravomoćnom presudom broj Pob-362/2019 od 21. veljače 2020. kojom se razvodi brak između DČ i FČ rođ. ZČ.

13. Pregledom rješenja Građevinsko-urbanističke inspekcije Klasa: UP-I-362- 02/92-02/29 od 28. rujna 1992. i Zaključka o dozvoli izvršenja od 25. studenog 1992. razvidno je kako je nakon očevida održanog na licu mjesta 23. rujna 1992. utvrđeno da investitor DČ gradi stambeni objekt visine prizemlja u južnom dijelu zemljišta bez građevinske dozvole, radi čega je dužan izvesti radove na njegovom rušenju.

14. Pregledom rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo, Klasa: UP- I-361-03/12-04/01835 od 31. svibnja 2013. razvidno je kako je na temelju zahtjeva ZČ iz [adresa] ozakonjena završena manje zahtjevna dilatirana stambena zgrada u [adresa], površine 395,94 m2, koja se sastoji od prizemlja i dva kata sa ukupno tri stambene jedinice i pomoćnim prostorijama te septičkom jamom.

15. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 11. svibnja 2022. tužitelj je kao predmet spora pokazao kuću u nizu, anagrafske oznake [adresa], koja se sastoji od suterena (prizemlja), kata i visokog potkrovlja. U prizemlju je stan koji se sastoji od hodnika, dvije spavaće sobe, kupaonice i kuhinje s dnevnim boravkom a u njemu je stanar tuženik. Južno od ulaznih vrata kuće natkriveno je betonsko stubište kojim se pristupa do više pomoćnih prostorija, a u njihovom nastavku betonsko stubište kojim se pristupa na ograđeni vrt, položen istočno od objekta. Ova površina uređena je te zasađena nizom stabala voćaka i ukrasnog bilja, a na suprotnoj, zapadnoj strani pristup je do drugog dijela ograđene okućnice na koju se pristupa s javne asfaltne ceste, a njezina podloga dijelom je betonska, a dijelom zemljana i na njoj raste stablo masline i ukrasno bilje. Do ulaznih vrata iz suterena kuće pristupa se preko betonskog platoa i stubišta a prema navodima tužitelja ispod te površine je septička jama. Ovom prilikom nisu pregledani prostori na katu i visokom potkrovlju, jer nisu bili dostupni.

16. Sudski vještak za geodeziju Dražen Bušić u svom je nalazu od 21. rujna 2022. identificirao pokazanu nekretninu i utvrdio kako se radi o obiteljskoj stambenoj građevini s okućnicom ukupne površine 318 m2 položenoj na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji je na skici lica mjesta omeđio točkama i označio žutom bojom. Također je utvrdio kako je objekt tlocrtne površine 129 m2, a sastoji se od tri stambene etaže sa više pomoćnih prostorija u prizemlju, kao i zajedničkog zatvorenog stubišta kojim se pristupa na gornje etaže te vrtu sa istočne strane građevine. Na njegov nalaz stranke nisu iskazale primjedbe, stoga ga sud prihvaća kao stručno i objektivno.

17. Na okolnost gradnje kuće u [adresa], vremena izvođenja tih radova te doprinosa parničnih stranaka izgradnji objekta i pripadajuće mu okućnice, odnosno sredstava i rada uloženih u tijeku izvođenja radova, iskazivali su parnične stranke i svjedoci AČ, D, Z i PČ, CČ, LČ, ČČ, ĆČ, BČ, HČ i ŽČ.

18. Tužitelj u bitnom navodi kako je od sklapanja braka 1990. do useljenja u prizemlje predmetne kuće 1994. živio u podstanarskom stanu svog rođaka, kako je u dogovoru s tuženikom, kao vlasnikom zemljišta, dogovorio gradnju objekta od tri etaže, jer je tuženik želio stambeno zbrinuti svoje kćeri, tako da bi on (tuženik) sa suprugom koristio stan u prizemlju, dok bi jedan stan na preostalim etažama koristio tužitelj sa suprugom, a drugi stan njezina sestra. Tvrdi kako je ova zgrada izgrađena isključivo njegovim radom uz besplatnu pomoć njegovih prijatelja, kojima je tu uslugu vraćao narednih godina radom na njihovim objektima, dok je trošak za materijal dijelio s tuženikom na jednake dijelove. Spominje kako je gradnja stana na prvom katu započela 1996./1997., a pripao je svastici koja se u međuvremenu udala i sa svojim suprugom uredila i opremila stambeni prostor koji je do tada sredstvima i radom parničnih stranaka bio u roh-bau fazi (pregrađen zidovima uz provedenu osnovnu infrastrukturu, a bez vrata i prozora). Nakon nekoliko godina na istovjetan je način izgrađen stan na drugom katu (potkrovlje) te dodaje kako su ga opremili i namjestili on i supruga zajedničkim sredstvima, bez sudjelovanja tuženika.

19. Nasuprot tome, tuženik ističe kako je kuća građena za njega i suprugu, a ne za potrebe njegovih kćeri i tužitelja, kako je svojim novcem plaćao materijal koji je naručivao tužitelj sa suprugom i plaćao radnike koji su sudjelovali prilikom gradnje, odnosno podmirivao sve račune koje su mu podnosili kći i zet, stoga osporava da bi tužitelj uopće sudjelovao u troškovima nabave korištenog materijala. Ne čini spornim navode tužitelja u pogledu dinamike gradnje kuće i kronologije radova koji su izvedeni na pojedinim etažama.

20. Svjedoci AČ, PČ, CČ, LČ, ČČ, HČ i ŽČ u osnovi potvrđuju navode tužitelja o etapnoj gradnji objekta i ljudima koji su u tome sudjelovali. Naime, spominju kako je radove na gradnji, kako kuće, tako i prostora okućnice, izvodio tužitelj uz besplatnu pomoć susjeda, prijatelja i poznanika koji su mu pomagali kod zahtjevnijih poslova, a poznato im je kako se ova nekretnina gradila i uređivala za potrebe tužitelja i njegove obitelji te za potrebe njegove tada neudane svastike. Također im je poznato da je tuženik vlasnik zemljišta, rijetko su ga ili nikako viđali na licu mjesta, a nemaju detaljnijih saznanja o financiranju gradnje, odnosno tko je snosio troškove utrošenih materijala. Iskaze ovih svjedoka valjalo je cijeniti iz razloga što se radi o susjedima, ali i ljudima koji su u većoj ili manjoj mjeri sudjelovali prilikom gradnje objekta, stoga je logično i očekivano da su sve vrijeme, odnosno prilikom boravaka na licu mjesta, imali neposredna i objektivna saznanja o tijeku gradnje, izvođačima radova i načinu građenja. Osim toga, njihovi iskazi nisu proturječni, već su u međusobnom skladu i povezanosti, a tuženik nije iznio dokaze koji bi ih osporili ili kako doveli u sumnju, a svakako je trebalo uzeti u obzir kako svjedoci nisu u srodstvu sa strankama niti se nalazi njihovog osobnog interesa za ishod ovog spora, tako da im se poklanja vjera u cijelosti.

21. Slijedom iznijetog, nedvojbeno je utvrđeno kako su radovi na predmetnoj kući započeli početkom 90.-tih godina prošlog stoljeća, kako se gradila etapno, a okončana je početkom 2000.-tih godina. S tim u vezi, trebalo je utvrditi jesu li se na strani tužitelja ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u skladu s odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZVDSP), koji je bio na snazi u vrijeme okončanja radova izgradnje objekta i okućnice. Među strankama nije sporno da je tuženik uknjiženi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za ½ dijela, kako i proizlazi iz vlasničkih listova, niti je sporno da predmetna nekretnina u naravi predstavlja kuću s okućnicom, kao realan, fizički izdvojen dio temeljem davno sklopljene diobe koja je očito proizvela očekivane pravne učinke među njezinim sudionicima, tako da ga je sudski vještak za geodeziju u svom vještvu prikazao i označio slovima i bojom. Nadalje je za istaknuti načelo jedinstva zemljišta i zgrade u skladu s odredbom iz čl. 9. st. 3. ZVDSP prema kojoj je dio nekretnine ono što je na površini zemlje, iznad ili ispod nje izgrađeno s namjenom da tamo trajno ostane, sve dok se od nje ne odvoji. Dakle, prema načelu stvarnog prava superficies solo cedit sve ono što je trajno spojeno s određenim zemljištem, a u ovom slučaju kuća s pomoćnim prostorijama, pripada kao priraštaj nositelju prava vlasništva na tom zemljištu i prati njegovu pravnu sudbinu. Kod tako postavljenog pravila, nedvojbeno je kako je tuženik vlasnik i izgrađenog objekta u cijelosti, dok je u skladu s odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) na protivnoj stranci teret dokazivanja osnovanosti tužbe i stjecanja vlasništva za ½ dijela u odnosu na upisani suvlasnički dio tuženika.

22. U tužbi i podnesku od 6. listopada 2022. tvrdi se kako je tuženik darovao tužitelju i svojoj kćeri, bivšoj supruzi tužitelja, zemljište položeno na čest. zem. [katastarska čestica] na kojem je tužitelj vlastitim radom i sredstvima izgradio ono što je sud vidio prilikom očevida na licu mjesta, što znači da se tužba temelji na stjecanju prava vlasništva građenjem na prethodno darovanoj nekretnini, jer se druge osnove ne navodi. U odnosu na darovanje, prije svega valja navesti kako tuženik u potpunosti osporava da bi zemljište bio dar kćeri ili zetu, a tužitelj na tu okolnost ne prilaže ugovor ili kakav drugi dokaz, dok gore označeni svjedoci o tome nemaju nikakva saznanja. Iznesene navode o daru ne potvrđuju tuženikove kćeri, ovdje svjedokinje ĆČ i BČ, već spominju kako se radi o očevoj imovini te kako su roditelji namjeravali graditi kuću za svoje potrebe i u nju se useliti po umirovljenju. Dodaju kako u odnosu na ovaj objekt nemaju nikakvih vlasničkih ovlaštenja te kako i danas moraju tražiti očevu suglasnost za sve intervencije u prostoru i kako bi bile dužne iseliti se iz kuće pod pretpostavkom da je otac odluči prodati (BČ). U skladu s prethodno iznesenim, navodi svjedokinja drže se razumnim i prihvatljivim, a tužitelj ne čini spornim da je njihov otac magistar poljoprivrede niti osporava tuženikove navode da je do umirovljenja radio na poslovima sekretara za gospodarstvo Općine Nova Gradiška i bio član kriznog stožera u Domovinskom ratu. Pored toga, tužitelj u iskazu potvrđuje kako je tuženik vlasnik velikog zemljišnog imanja (oko 35000 m2), stoga je jasno kako je tuženik imućan i obrazovan čovjek pa bi pod pretpostavkom darovanja bilo očekivano da je predmetnom nekretninom raspolagao na primjeren, odnosno formalan način, pogotovo jer je otac dvoje djece, stoga je morao voditi brigu ne samo o svojim, nego i o interesima svoje mlađe kćeri. Naime, u slučaju da su navodi tužitelja točni, bilo bi životno i logično da je tuženik odluku o darovanju sastavio u propisanoj ugovornoj formi ili da je sastavio kakav drugi pravni posao ili pisani trag iz kojeg bi bilo razvidno što točno daruje i tko je obdarenik. Uzimajući u obzir suprotne stavove stranaka i činjenicu da o darovanju nema nikakvog dokaza ni traga, sud smatra kako je tuženik u ovom slučaju namjeravao kćeri i zetu pomoći u rješavanju njihovog stambenog pitanja, jednako kao što je o tome odlučio i u odnosu na obitelj svoje mlađe kćeri kojoj je prepustio na korištenje stan na prvom katu. U svakom slučaju, njegovo postupanje ocjenjuje se kao doprinos, odnosno pomoć pri stambenom zbrinjavanju mladog bračnog para, a ne darovanje kojim je dio svog vlasničkog prava u odnosu na nekretninu prenio na treće osobe. Sve i pod pretpostavkom da izneseno nije točno, prema stanju u spisu ništa ne ukazuje da bi obdarenik bio upravo tužitelj, već bi to prema logičnom slijedu bila ili trebala biti njegova bivša supruga, odnosno kći vlasnika.

23. Što se tiče tužiteljevog doprinosa izgradnji kuće i okućnice, odnosno stjecanja prava vlasništva građenjem, prema odredbama ZVDSP samo iznimno postoji mogućnost da zgrada pripada graditelju i to u slučaju ako je pošten, odnosno nije znao niti mogao znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za gradnju i nije je bez odgode zabranio, kako propisuje odredba iz čl. 153. ZVDSP. Potrebno je istaknuti kako se vlasnički odnosi graditelja i vlasnika zemljišta mogu urediti na drugačiji način od onoga predviđenog odredbama o stjecanju prava vlasništva građenjem i to njihovim sporazumom. Međutim, pored prethodno iznesenih utvrđenja, u ovom slučaju nema mjesta primjeni citirane odredbe, jer tužitelj je sve vrijeme nedvojbeno znao da se radovi na gradnji kuće izvode na zemljištu u vlasništvu tuženika, a sve to urađeno je uz znanje i suglasnost vlasnika. Osim toga, iz stanja u spisu ne proizlazi da su stranke sklopile sporazum, odnosno ugovor o građenju ili kakav drugi pravni posao iz kojeg bi bilo razvidno kako su riješili svoje buduće imovinsko-pravne odnose spram predmetne nekretnine, koja je namjena objekta, tko je njegov budući vlasnik ili suvlasnici, čijim se sredstvima i radom gradi, kakva su prava i obveze sudionika tog projekta, odnosno graditelja i vlasnika zemljišta i na kraju svega kakav je pravni status tužitelja u odnosu na izgrađenu nekretninu. Kako je već ranije navedeno, iz raspoložive dokazne građe proizlazi da je odluka o gradnji objekta donesena dogovorno i radi zadovoljenja interesa parničnih stranaka. Dakle, tuženik je imao potrebu za stambenim objektom u Splitu u koji bi se doselio nakon umirovljenja, a istodobno je ovom gradnjom namjeravao pomoći stambenom zbrinjavanju obitelji starije kćeri i okončanju njihovog podstanarstva. Naknadno je donesena odluka i o gradnji ostalih etaža te rješavanja stambenog pitanja mlađe kćeri, jer je postala izvjesna njezina udaja i trajno nastanjenje u Splitu. Kod takvog stanja stvari, a bez potrebe upuštanja u razmatranje i ocjenjivanje stvarnog doprinosa, kako financijskim sredstvima, tako i uloženim radom, tužitelj u ovom slučaju ne može biti stjecatelj prava vlasništva ili suvlasništva nekretnine na temelju građenja u skladu s citiranom odredbom ZVDSP. Ovome valja dodati kako sud ne dvoji o njegovom doprinosu stvaranju nove nekretnine, a iz svega proizlazi da je on značajan i s tim u vezi mogao bi imati pravo na novčanu naknadu koju je s eventualnim uspjehom mogao ostvarivati po obvezno pravnom zahtjevu u nekom drugom parničnom postupku. Pored toga je za navesti kako se u predmetnoj tužbi osim darovanja i građenja ne spominje neka druga moguća osnova stjecanja prava vlasništva pa tako ni bračna stečevina, na koju ukazuje drugostupanjski sud. Naime, tužitelj se ne poziva na stjecanje po toj osnovi, niti je o njoj bilo spomena u tijeku postupka, stoga je ponovno za istaknuti kako sud kod raspravljanja i odlučivanja nije vezan označenom pravnom osnovom, već isključivo činjeničnim supstratom iz tužbe, stoga stjecanje suvlasništva na temelju bračne stečevine nije bilo predmet raspravljanja niti su se dokazi izvodili na tu okolnost. Konačno, na ovako utvrđeno činjenično stanje i stav suda u nastavku postupka nisu utjecali iskazi dodatno saslušanih stranaka, jer tužitelj ponavlja prethodno iznesene navode bez spomena bračne stečevine, dok tuženik i dalje osporava darovanje nekretnine te ustraje u tvrdnjama kako je investitor projekta građenja i vlasnik objekta u cijelosti. Kod takvog stanja stvari, sud nije bio ovlašten raspravljati predstavlja li prizemlje bračnu stečevinu tužitelja i bivše supruge, stoga je i suvišno utvrđivati kada je započela gradnja te etaže kuće. U svakom slučaju, tužba nema zakonskog uporišta, stoga je tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja tužitelja suvlasnikom nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] za ¼ dijela i upisa tog prava u zemljišnim knjigama valjalo odbiti u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154 st. 1. ZPP i označenoj vrijednosti predmeta spora. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćnicima za sastav odgovora na tužbu od 28. svibnja 2020. i obrazloženih podnesaka od 29. siječnja 2024. i 22. travnja 2025. te zastupanja na ročištima održanim 10. veljače i 11. svibnja 2022., 26. siječnja, 24. svibnja i 22. studenog 2023., 6. veljače 2024., 6. svibnja i 11. rujna 2025. u visini od 250 bodova, odnosno u iznosu od 500,00 eur za svaku označenu radnju i to u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 37/2023, dalje OT). Dakle, priznat je kao osnovan iznos od 5.500,00 eur koji je valjalo uvećati za 25% PDV i trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 92,90 eur, dok se u više zatraženom dijelu zahtjev stranke drži neosnovanim.

25. U skladu s iznesenim, tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.967,90 eur, kako je i odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 7. studenog 2025.

S u d a c

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika