Poslovni broj Gž-325/2023-3

 

 

                                                                                             Poslovni broj Gž-325/2023-3

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz Z., OIB ...., zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d. Z., OIB ......, zastupanog po punomoćniku H.Lj., odvjetniku u OD L. i p. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 45 P-3339/21-21 od 29. studenog 2022., 4. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 45 P-3339/21-21 od 29. studenog 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Točkom I. izreke pobijane presude naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.297,93 EUR/17.313,76 kn1 sa zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose na način kako je to naznačeno u toj točki izreke, dok je točkom II. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.199,12 EUR/9.034,78 kn.

 

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP).

 

 

 

 

___________________

1 fiksni tečaj konverzije: 7,53450

3. U žalbi tvrdi da se presuda iz kolektivnog spora ne odnosi na predmetni ugovor. Banka da je mijenjala valutu zbog promjena na tržištu i da su potrošaču bile razumljive sve ugovorne odredbe. Valutna klauzula da je dopuštena odredbom članka 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO) i da ju tuženik smije ugovarati. Tvrdi i da je predmetna tražbina zastarjela jer da je zastarni rok tri godine od dospijeća svakog pojedinog iznosa u smislu odredbe članka 226. stavak 1. ZOO-a.

 

4. Predlaže uvaženje žalbe.

 

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Sud prvog stupnja je utvrdio:

 

- da su odredbe članka 1. i 6. Ugovora o kreditu broj 9011635696 od 05. srpnja 2006. sklopljenog između stranaka postupka u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF ništetne u smislu odredbe 322. ZOO-a jer da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ista da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja te da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane,

 

- da je udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranja valutne klauzule i odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i da je presudom u tom sporu ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF-u utvrđena nepoštenom jer se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru,

 

- da tužitelju prilikom sklapanja ugovora nisu obrazloženi dosezi odredbe o valutnoj klauzuli te mu nije objašnjeno na koji način i po kojim parametrima može doći do povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu, a niti da je tuženik kao banka omogućio tužitelju kao potrošaču da na ravnopravnoj bazi pregovara o toj ugovornoj odredbi, te da je ugovaranjem valutne klauzule došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja,

 

- da vještačenjem utvrđena razlika od 2.297,93 EUR /17.313,76 kn kn između iznosa koji je na ime anuiteta plaćao tužitelj primjenom ugovorene valutne klauzule plaćala i iznosa kojeg bi plaćao prema tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita,

 

- da nije osnovan prigovor zastare potraživanja jer da je presuda u kolektivnom sporu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 1401/12 od 4. travnja 2012., u odnosu na valutnu klauzulu postala  pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017. 14. lipnja 2018., a od tada pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu, 23. travnja 2021., kao ni do preinake tužbe 04. svibnja 2022., da nije protekao rok od 5. godina u kojemu zastarijeva predmetna tražbina po osnovi restitucijskog zahtjeva, u smislu odredbe članka 225. ZOO-a.

 

8. Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a i na koje se poziva tuženik.

 

9. Prvostupanjski je sud na naveo razloge nepoštenja i ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u konkretnoj pravnoj situaciji. Pravilno je utvrdio da Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli za tužitelja kao prosječnog klijenta banke i potrošača nerazumljiva jer prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije informiran o svim važnim činjenicama i općem riziku iz čega jasno proizlazi da takva odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Opravdano se pozvao i na presudu donesenu u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., jer se ta presuda odnosi na Ugovore koje je zaključivao tuženik s potrošačima u vremenskom razdoblju iz kojeg potječe i konkretni Ugovor, a kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula vezana na CHF.

 

10. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tuženica, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a iz dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, te informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Stoga je pravilno, budući da tužitelj nije ni postavio zahtjev za utvrđenje ništetnosti, sud prvog stupnja kao prethodno pitanje ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli utvrdio djelomično ništetnim.

 

11. Temeljem tog utvrđenja, a polazeći od odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03) i članka 502.c ZPP-a prema kojima je sud vezan za utvrđenja iz navedenih odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio osnovanim i zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih anuiteta s osnova razlike između tečaja za valutu CHF na dan plaćanja anuiteta i tečaja za valutu CHF na dan ispate kredita kao i visinu te razlike i utvrđenje suda u djelu visine određenim žalbenim navodima nije ni dovedeno u pitanje.

 

12. Naime, ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a.

 

13. Nisu osnovane žalbene tvrdnje o zastari predmetne tražbine i zastarnom roku od tri godine jer tražbina po osnovi restitucijskog zahtjeva, vraćanju primljenog zbog djelomično ništetne odredbe ugovora, zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina u smislu odredbe članka 225. ZOO-a. Osim toga zastara počinje teći tek od pravomoćnosti sudske odluke u predmetu zaštite kolektivnih prava, pokrenute podnošenjem kolektivne tužbe Udruge '' Potrošač '', pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P - 1401/12 od 4. travnja 2012., a koja je u odnosu na utvrđenje ništetnim valutne klauzule i ovdje tuženika postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018. i rok od pet godina nije protekao do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, 23. travnja 2021. Podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu bila je prekinuta zastara, u smislu odredbe članka 241. ZOO-a, i rokovi zastare ponovno su počeli teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu.

 

14. Također ni tvrdnja tuženika da je sklapajući kredit uz valutnu klauzulu postupao sukladno zakonu, točnije odredbi čl. 22. ZOO-a ne oslobađa istog obveze na isplatu preplaćenih iznosa kredita koje je stekao bez osnove ugovarajući nepoštenu i nerazumljivu odredbu na štetu potrošača kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu.

 

15. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi u odnosu na glavnu tražbinu su neosnovani.

 

16. Sud prvog stupnja je opravdano tužiteljici koja je uspjela u sporu dosudio troškove postupka primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i pravilno je utvrdio visinu tih troškova (članak 155. ZPP-a).

 

17. Sukladno predmetnom utvrđenju, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke.

 

18. Budući da je žalba tuženika odbijena kao neosnovana, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava iste primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a (točka II. izreke).

 

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Rijeci, 4. listopada 2023.

 

 

                                                       

 

                                                                                                                                   Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                              Tajana Polić v.r.