Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

S p l i t

Posl.broj Povrv-200/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužitelja stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Vrtni put 1, 10000 Zagreb, zastupanog po pun. Sonji Šostar, odvj. u Zagrebu, protiv tužene JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, temeljem čl. čl. 461 a. st. 3. i 4. ZPP-a, bez održavanja glavne rasprave, dana 07. studenog 2025. godine

presudio je

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita, OVRV - 1095/20 od 20.10.2020. godine, kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.649,94 kn/357,68 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim;

Na iznos 269,00kn/34,51 euro od dana 18.02.2020.

Na iznos 269,00kn/34,51 euro od dana 17.03.2020.

Na iznos 478,00kn/63,44 euro od dana 19.05.2020.

Na iznos 1.499,94kn/199,08 euro od dana 04.06.2020.

Na iznos 134,00kn/17,78 euro od dana 04.06.2020.

pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita, OVRV - 1095/20 od 20.10.2020. godine, kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.276,91 kn/169,48 euro zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim;

Na iznos 269,00kn/34,51 euro od dana 17.08.2019.

Na iznos 398,91kn/52,94 euro od dana 18.12.2019.

Na iznos 489,00kn/66,10 euro od dana 18.01.2020.

Na iznos 120,00 kn/15,93 euro od dana 19.05.2020.

pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka u ukupnom iznosu od 207,52 Eura s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja seodređuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanjakredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate zareferentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.

obrazloženje

1. Prijedlogom za ovrhu zatražena je isplata iznosa od 3.926,85 kuna /521,18 Eura, uvećano za zakonske kamate od dospijeća pojedinih iznosa. a temeljem vjerodostojne isprave, izvoda iz otvorenih stavki dužnika.

2. Ovršenik je izjavilo prigovor na Rješenje o ovrsi navodeći da je nastupila zastara potraživanja, te prigovarajući aktivnoj legitimaciji tužitelja/ovrhovoditelja jer da nije dostavio Ugovor o cesiji sa radnijim vjerovnikom Hrvatskim telekomom i dokaz da je otkupio predmetno potraživanje.

3. U povodu prigovora ovršenika Rješenjem Povrv-200/21 od 19. veljače 2021. god. Rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno je izvan snage, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U podnesku tužitelja od 09.04.2021. kojim odgovara na navode prigovora protiv rješenja o ovrsi, tužitelj navodi kako je temeljem Ugovora o cesiji br. F3-08/2015 sa društvom Hrvatski telekom d.d., Zagreb, OIB 81793146560, od dana 20. listopada 2015. godine s Aneksom istog, postao vlasnik predmetnog potraživanja. Tužitelj pojašnjava da se radi o dugovanju koje je tuženi imao prema starom vjerovniku društvu Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji. Navodi da se radi o nepodmirenim računima za 09., 11. i 12. mjesec 2019. godine te 01. i 02. mjesec 2020. godine, na ime mjesečne pretplate i potrošnje za broj [broj telefona], po ugovorenoj tarifi; Obiteljska. Označeni računi su izdani zajedno sa ratama za uređaj no tužitelj po predmetnim računima potražuje dugovanje tuženog bez rata za uređaj jer rate za uređaj potražuje odvojeno.

4.1. Nadalje se radi se o nepodmirenom dugu za mobilne uređaje kojeg je tuženi kupio prilikom ugovaranja gore označenog pretplatničkog odnosa sa društvom Hrvatskim telekomom d.d., Zagreb. Naime, prilikom sklapanja označenog pretplatničkog odnosa tuženi je kupio uređaj marke LENOVO IDEAPAD, za iznos od 6.120,00 kn od čega je odmah podmirio iznos od 2.000,00 kn uz ugovoreno obročno plaćanje na 12 mjeseca, svaki u iznosu od 166,66 kn, počev od 16.05.2019. godine, sve temeljem Ugovora o kupnji uređaja i otplatnog plana br. 198677004130 od 21.03.2019. godine, koji čini sastavni dio gore označenog Zahtjeva te Računa za mobilni uređaj br. 358. Tuženi je za predmetni uređaj ostao dužan za zadnjih 9 rata u iznosu od ukupno 1.499,94 kn, sve temeljem gore označenog Ugovora o kupnji uređaja br. 198677004130 s dospijećem 04.06.2020. godine.

4.2. Nadalje, tuženik je također ostao dužan za jednu ratu za mobilni uređaj SAMSUNG GALAXY S7 kojeg je kupio na obročnu otplatu temeljem Zahtjeva za mobilnim uslugama i Ugovora o kupnji uređaja od 10.07.2017. godine, i to na 24 obroka, svaka u iznosu od 134,00 kn, počev od 16.09.2017. godine, a po kojoj osnovi je tuženik ostao dužan uplatiti zadnju ratu dospijelu dana 16.08.2019. godine u iznosu od 134,00 kn, temeljem Računa br. 1131 od 16.09.2017. godine.

4.3. Nadalje, sukladno Računu br. 018278300330002005019 od 30.04.2020. godine zbog tuženikovog neplaćanja je došlo do prijevremenog raskida u 2. mjesecu 2020. godine (zadnji račun naplaćen za 02.mj.2020.god s dospijećem 15.03.2020.god), a po kojem računu tužitelj potražuje naknadu zbog prijevremenog raskida u iznosu od 598,00 kn, na koju ima pravo sukladno članku 18. Općih uvjeta poslovanja. Naime, s obzirom da je prilikom kupnje označenog uređaja Lenovo Ideapad tuženi ostvario popust od 2.498,00 jer je puna cijena uređaja bila 4.498,00 a tuženik ga je kupio za 2.000,00 kn, osnovano mu je naplaćena naknada zbog prijevremenog raskida u visini mjesečne naknade (269,00kn) za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora koja za preostalih 2,23 mjeseci iznosi 2.831,00 kn (2,23x269,00kn) jer je ista za tuženog povoljnija od plaćanja označenog popusta za uređaj u iznosu od 2.498,00 kn.

5. Odredbe čl. 461 a. st. 3. i 4. ( ZiD ZPP, NN 80/22) propisuju: Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Prema st. 6. ove odredbe u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz st. 6. tog čl. iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (st. 7.).

6. Obzirom na sve pisane navode stranaka, te pregledom cijelog spisa predmeta sud nije našao potrebnim održavanje ročišta

7. tužitelj svoju aktivnu legitimaciju zasniva na Okvirnom Ugovoru o prijenosu potraživanja od 20.10.2015. zaključenim sa Hrvatskim telekomom d.d. broj: F- 08/2015, Aneksu broj 1 od 27.10.2017., Aneksu br. 2. od 19.09.2019., te 56. Dodatku Okvirnom ugovoru F3-08/2015 i Aneksu br. 1. od 27.10.2017. koji se dodatak odnosi upravo na ustup potraživanja dugovanja tužitelja po predmetnim računima, po priloženoj specifikaciji prodanih i ustupljenih potraživanja na dan15.05.2020. Sve ovo dostavljeno je uz podnesak tužitelja od 09.04.2021. čime je opravdao svoju aktivnu legitimaciju.

8. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja, smatrajući da se radi o računima izdanim za usluge teleoperatera koji zastarijevaju za jednu godinu.

9. Prvi dio tužbenog zahtjeva odnosno potraživanja tužitelja odnosi se na račune teleoperatera Hrvatski telekom d.d. i to:

018278300330001908015 16.08.2019. 269,00

kn 018278300330001912012 17.12.2019. 398,91

kn 018278300330002001013 17.01.2020. 489,00

kn 018278300330002002010 17.02.2020. 269,00

kn 018278300330002003016 16.03.2020. 269,00

kn

10. Tužba- prijedlog za ovrhu je podnesen 02.02.2021. godine

10.1. Odredba čl. 232. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) propisuje jednogodišnji rok zastare, pa tako između ostalog da za jednu godinu zastarijevaju tražbine pošte, telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca, te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima. Iz navedene odredbe nesporno proizlazi da se tražbine naknade za tarifu, potrošnju, dodatne usluge – naknade i druge tražbine za telefon i za uporabu telefona, a koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima zastarijevaju za jednu godinu.

10.2. Iz navedenog proizlazi da su računi sa datumom dospijeća 16.08.2019., 17.12.2019. i 17.01.2020. u zastari, pa se u odnosu na ova potraživanja platni nalog ne može održati na snazi, dok potraživanja sa datumom dospijeća od 17.02.2020. i 16.03.2020. nisu zastarjela, te je u tom dijelu valjalo platni nalog održati na snazi.

11. Iznos od 1.499,94 kn sa dospijećem 04.06.2020. odnosi se na neplaćene rate za mobilni uređaj kojeg je tuženi kupio prilikom ugovaranja gore označenog pretplatničkog odnosa i to LENOVO IDEAPAD, kupljen za iznos od 6.120,00 kn Ugovora o kupnji uređaja br. 198677004130 s dospijećem 04.06.2020. godine, uz ugovoreno obročno plaćanje na 12 mjeseca, svaki u iznosu od 166,66 kn, od čega tuženik nije podmirio zadnjih 9 rata u iznosu od ukupno 1.499,94 kn.

11.1. U tom smislu tužitelj dostavlja Ugovor o kupnji uređaja i otplatni plan sa datumom 21.03.2019. i pozivom na broj za plaćanja: 198677004130, te ispostavljene račune na iznose od po 166,66 kuna.

12. Također iznos od 134,00 kn odnosi se na kupnju uređaja Samsung Galaxy S/ 32 Black, na obročnu otplatu od 24 rate po 134,00 kune temeljem Ugovora o kupnji uređaja i otplatnog plana od 10.07.2017. sa pozivom na broj plaćanja: 198652871169, sve prema dostavljenom Ugovoru sa otplatnim planom, za koji da tuženik ne bi podmirio zadnju ratu dospjelu dana 16.08.2019.

13. Sve navedeno u točkama 11. -12. ne podliježe jednogodišnjem roku zastare jer se ne radi o naknadama za tarifu, potrošnju, dodatne usluge – naknade i druge tražbine za telefon i za uporabu telefona, već o ugovoru o kupnji uređaja uz obročnu otplatu, dakle radi se o ugovoru o kupoprodaji pa nema osnove za primjenu čl. 232. st. 1. toč. 3. Zakona o obveznim odnosima i jednogodišnji rok zastare.

14. Isto tako, naknada za prijevremeni raskid ugovora nije povremena tražbina, nego jednokratna tražbina koja dospijeva zbog i nakon raskida ugovora. Stoga se ista ne može podvesti pod primjenu čl. 232. st. 1. toč. 3. ZOO jer se ne radi o tražbini za uporabu telefona niti o drugim tražbinama pružatelja iste usluge koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima, nego se na takvu tražbinu primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO (tako i, primjerice, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Pž-7015/2018-2 od 26. lipnja 2019.).

14.1. Naime, u članku. 18. Općih uvjeta poslovanja Hrvatskog telekoma propisano je: " U slučaju kada je Pretplatnički ugovor sklopljen s posebnom odredbom o obveznom trajanju sukladno točki 18. ovih Općih uvjeta, a krivnjom Pretplatnika dođe do raskida Pretplatničkog ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, Pretplatnik će biti dužan platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je ostvario ako je plaćanje te naknade za njega povoljnije, a što će biti detaljno utvrđeno posebnim uvjetima pojedinog tarifnog modela i/ili paketa ili u cjeniku usluga."

14.2. Kako je već naprijed opisano tuženik je prilikom kupnje označenog uređaja Lenovo Ideapad ostvario popust od 2.498,00 jer je puna cijena uređaja bila 4.498,00 a tuženik ga je kupio za 2.000,00 kn, pa je naknada zbog prijevremenog raskida u visini mjesečne naknade (269,00kn) za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora (tužitelj navodi da se radi o 2,23, mjeseca x 269,00 kn) za tužitelja svakako povoljnija.

14.3. Međutim tužitelj je dostavio račun za travanj 2020. broj računa 01827830033000-200501-9 na koji se poziva u podnesku od 09.04.2021. u kojem stoji "naknada za prijevremeni raskid ugovora – iznos: 478,00 kuna", dok je u dostavljenoj specifikaciji prodanih i ustupljenih potraživanja na dan 15.06.2020 naveden utuženi iznos od 598,00 kn, ali taj iznos se očito ne poklapa sa iznosom na računu, te nije objašnjeno zbog čega postoji razlika, stoga sud prihvaća tužbeni zahtjev i održava platni nalog na snazi za iznos koji je ispostavljen na računu Hrvatskog telekoma za travanj 2020. god. dakle 478,00 kuna dok se za više traženo stavlja izvan snage.

15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

16. U pogledu parničnog troška tužitelja za navesti je da ovršni i parnični postupak u konkretnom slučaju nisu dva zasebna postupka, već je ovršni postupak, po ispunjenju zakonskih uvjeta, prerastao u parnični postupak. Ovo proizlazi i iz odredbe članka 58. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 1312/20; dalje: OZ), kojom je propisano da ako se rješenje o ovrsi pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je ovršeniku naloženo da namiri tražbinu, sud kojemu je prigovor podnesen stavit će izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuti provedene radnje, a postupak će nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga. Naime, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u širem smislu u sebi sadrži dvije odluke – platni nalog i na tom nalogu utemeljeno uvjetno rješenje o ovrsi u užem smislu, budući je ovrha određena pod rezolutivnim uvjetom da ovršenik ne podnese prigovor protiv dijela rješenja o ovrsi koje ima značaj platnog naloga. Ako prigovor bude podnesen, a što je ovdje slučaj, time je ispunjen rezolutivni uvjet i određena ovrha se mora staviti izvan snage. Nadalje, iz odredbe čl. 446. st. 1. i čl. 449. st. 1. ZPP proizlazi da platni nalog u takvom postupku zamjenjuje tužbu. Dakle, u pravnoj situaciji kada prijedlog za ovrhu u postupku predstavlja tužbu, nema pravne osnove tužitelju priznati posebnu nagradu za sastav prijedloga za ovrhu, a posebnu za daljnja zastupanja, a sve u vezi činjenice da je predviđena nagrada propisana za cjelokupni prvostupanjski postupak.

16.1. Odredbom članka 20. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16;67/18, 126/19 i 130/20, dalje: ZS) propisano je da Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost u njegovoj primjeni, dok članak 27. st. 3. ZS navodi kako će Vrhovni sud Republike Hrvatske radi razmatranja spornih pravnih pitanja koja se odnose na drugostupanjsko sudovanje, u svrhu ujednačavanja sudske prakse, svakih šest mjeseci, a po potrebi i češće, organizirati zajednički sastanak s predsjednicima sudskih odjela svih županijskih sudova. Zaključci sa sastanka objavit će se na internetskoj stranici Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

16.2. Upravo je na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 2. lipnja 2017. na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvaćeno pravno shvaćanje po kojem se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

16.3. Iako navedeno pravno shvaćanje, za razliku od pravnog shvaćanja donesenog na sjednici svih sudaca ili sjednici odjela suda (članak 40. st. 2. ZS-a ) nije obvezujuće za sve suce tog suda, radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti u njegovoj primjeni, ovaj sud ga prihvaća, a kako je to uostalom učinio i Županijski sud u Splitu u odluci Gž- 1463/21 od 04. listopada 2021.

17. Dakle, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to u visini od 50 bodova po radnji, dakle za sastav prijedloga za ovrhu i za sastav podneska od 09.04.2021. god., ukupno 100 bodova, što pomnoženo sa 2,00 eura koliko iznosi vrijednost boda daje 200,00 Eura, te pristojba presude u iznosu 26,54 Eura, tako da ukupni trošak iznosi 226,54 eura, pa je temeljem odredbe čl. 154.st. 3. ZPP-a tužitelju priznat trošak u iznosu od 207,52 Eura i odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 07. studenog 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave prijepisa presude. Žalba se izjavljuje pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka (Čl. 467 st. 1. ZPPa)

U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. ovoga Zakona. (Čl. 467. st. 2. ZPP-a).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije. (Čl. 467. a. ZPPa)

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tužene