REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-504/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Mihovilu Peći, odvjetniku u [adresa] protiv 1. tuženice PĐ, [adresa], 2. tuženice VĐ, [adresa], 3. tuženika RĐ, [adresa]. tuženika DĐ iz [adresa], svi nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupani po privremenom zastupniku Slavenu Karaban, odvjetniku u Vinkovcima, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, od 16. travnja 2024., poslovni broj: P- 418/2022-25, u sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužiteljice LĐ iz [adresa], ukida se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, od 16. travnja 2024., poslovni broj: P-418/2022-25, u pobijanoj točki II i III izreke te se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I./ Utvrđuje se da je tužiteljica LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekla pravo vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] oranica Nikšin lug sa 6854 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], te je tuženik ĆĐ dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva za korist tužiteljice u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima i to sve po pravomoćnosti ove presude.

II./ Odbija se tužiteljica LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na stjecanje prava vlasništva dosjelošću na kč. br. [katastarska čestica] oranica Nikšin lug sa 24245 m2 upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], na ime AĐ, [adresa], NĐ, [adresa] i RĐ, [adresa].

III./ Nalaže se tužiteljici LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi troškove privremenog zastupnika tuženika odvjetnika Slavena Karaban u iznosu od 1.137,50 eura (slovima: tisuću sto trideset sedam eura i pedeset centi) u roku od 15 dana."

2. Protiv točke II i III prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP) i zbog odluke o trošku parničnog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u točki II izreke i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, a u odnosu na točku III da se prvostupanjska odluka ukine i u tom dijelu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka.

2.1. U žalbi tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud nije donio pravilnu i zakonitu presudu zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 10., 11., 12. i 13. ZPP-a te da je prilikom donošenja pobijane presude nepravilno primijenio odredbu članka 8. ZPP-a i takvim postupanjem doveo do toga da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, smatrajući da prvostupanjski sud uopće nije savjesno i brižljivo cijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te da uopće nije odlučio na temelju rezultata cjelokupnog postupka te da je iskaz tužiteljice i svjedoka gotovo u potpunosti otklonio zaključkom o njihovoj relativnoj vrijednosti, da nije stavio fokus na utvrđivanje odlučnih činjenica i to da je tužiteljica u neprekidnom višegodišnjem savjesnom i poštenom posjedu nekretnine pod točkom II izreke, nego se isključivo posvetio utvrđivanju stanja iz akta izrađenog po Državnoj geodetskoj upravi, što nije činjenica od odlučnog značaja da bi sud prvog stupnja na njoj utemeljio zaključak o nepoštenju posjeda tužiteljice, zatim da prvostupanjski sud u točki 10. obrazloženja nespornim utvrđuje da je tužiteljica osobno i preko svojih prednika u dugogodišnjem posjedu predmetne nekretnine i to još od trenutak kada ju je njezin djed kupio od tuženika, međutim da nakon toga prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica u trenutku smrti KĐ mogla posumnjati u valjanost posjeda ove čestice i da je ovakav zaključak isključivo hipotetske i neosnovane naravi te da prvostupanjski sud zaključke iz obrazloženja pobijane odluke isključivo bazira na sadržaju akta izrađenog po Državnom geodetskom uredu, a koji sadrži podatke koji su u potpunoj opreci sa stvarnim stanjem na terenu, jednako kao i stanje u zemljišnim knjigama pa da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je izreka presude proturječi razlozima presude i da o odlučnim činjenicama postoji proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, kao i da je vidljiva povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 10. ZPP-a jer da presuda znatno oskudijeva u jasnom obrazloženju razloga o odlučnim činjenicama.

2.2. Dalje navodi da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe članka 106., 186., 83., 109. i 281. ZPP-a s naglaskom na povredu odredbi iz članka 219. ZPP-a prema kojima je sud dužan upozoriti stranke na njihovu dužnost iz članka 219. stavka 1. ZPP-a, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i dokaza te predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno, zatim da je prvostupanjski sud nepravilno i nepotpuno utvrdio činjenični supstrat u odnosu na nekretninu iz točke II izreke, a na koji je onda pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava i to odredbe članka 159. do članka 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima budući da tužiteljica udovoljava svim traženim kvantitativnim i kvalitativnim preduvjetima za stjecanje prava vlasništva i na nekretnini iz točke II izreke pobijane presude.

2.3. U odnosu na troškove privremenog zastupnika tuženika ističe da je odluka prvostupanjskog suda u suprotnosti s odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a jer da takvom odlukom nije postignuta pravična ravnoteža, odnosno plaćanje takvih troškova tužiteljici bi predstavljao prekomjerni teret, što dovodi do povrede članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i da je odlukom o trošku došlo do miješanja zbog kojeg tužiteljica mora snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 10. i 12. i 13. ZPP-a, koje tužiteljica ističe u žalbi, ali navedene bitne povrede u žalbi ne obrazlaže pa ostaje nejasno zašto se na njih poziva, s obzirom da u prvostupanjskom postupku nije protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi, prvostupanjskom presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev i prvostupanjski sud nije odlučio u povodu nepravodobno podnesene tužbe koju je trebalo odbaciti. Isto tako prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti relativno bitne povrede iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 106., 186., 83., 109., 219. i 281. ZPP-a, koje istaknute povrede isto tako nisu obrazložene u žalbi, odnosno na koje se tužiteljica uopćeno poziva pa takvi žalbeni navodi ne predstavljaju valjano obrazloženu žalbenu osnovu, a pregledom sudskog spisa i prvostupanjske odluke utvrđeno je da takvih povreda postupka nije bilo. Međutim, osnovano tužiteljica navodi da je prvostupanjski počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a budući da prvostupanjska odluka ima nedostataka zbog koji se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi su nejasni i kontradiktorni, što ujedno ukazuje i na propust u utvrđivanju činjeničnog stanja.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužiteljice na kč. br. [katastarska čestica] oranica Nikšin lug sa 6854 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], u vlasništvu 4. tuženika i na kč. br. [katastarska čestica] oranica Nikšin lug sa 24245 m2 upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], u vlasništvu 1., 2., i 3. tuženika.

7. Iz prvostupanjskog spisa u bitnom proizlazi:

- da su tuženici nepoznatog prebivališta i boravišta i da im je u parničnom postupku postavljen privremeni zastupnik u osobi odvjetnika Slavena Karabana iz Vinkovaca,

- da su u zemljišnim knjigama kao vlasnici kč. br. [katastarska čestica] oranica Nikšin lug sa 24245 m2 ,zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], upisani 1., 2. i 3. tuženici, a kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] oranica Nikšin lug sa 6854 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], 4. tuženik,

- da je u posjedovni list broj 557 k. o. [katastarska općina] od 25. svibnja 2023. upisana kč. br. [katastarska čestica] kao posjed 4. tuženika i da je u posjedovni list 1457 k. o. [katastarska općina] upisana kč. br. [katastarska čestica] kao posjed Republike Hrvatske, a kao koncesionar PIK Vinkovci,

- da su svjedoci HĐ i TĐ te tužiteljica iskazali da je predmetne nekretnine 70-tih godina kupio djed tužiteljice OĐ i da ih je obrađivao do 1994., a nakon njega otac tužiteljice ŠĐ do svoje smrti, da ih nakon toga obrađuje tužiteljica i njezin sin HĐ, a nakon što je ŠĐ preminuo, odnosno nakon što je prošla ostavinska rasprava da su tužiteljica i njezin sin saznali da se nekretnine nisu vodile u zemljišnim knjigama kao vlasništvo pokojnog ŠĐ.

8. Prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza zaključuje da je tužiteljica preko svojih prednika u posjedu predmetnih nekretnina od 1970., da su nekretnine obrađivali djed tužiteljice, zatim njezin otac i nakon njegove smrti tužiteljica sa svojim sinom i da dužina posjeda među strankama nije sporna, da je u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu 4. tuženika jasno da tužiteljicu sve ove godine u posjedu nitko nije ometao, kao niti njezine prednike pa da je tužbeni zahtjev u ovom dijelu osnovan, dok u odnosu na kč. br. [katastarska čestica]. prvostupanjski sud zaključuje da su tužiteljica i njezin sin u iskazima naveli da su nakon smrti ŠĐ doznali da kč. br. [katastarska čestica] nije u zemljišnim knjigama na imenu ŠĐ niti je bila predmet ostavinske rasprave pa je tužiteljica u tom trenutku mogla posumnjati u valjanost posjeda ove čestice i da tužiteljica nema kupoprodajni ugovor za ovu česticu pa da nije dokazala valjani pravni temelj svog posjedovanja pa u odnosu na ovu katastarsku česticu prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev. Osim toga prvostupanjski sud smatra bitnim za naglasiti da je predmetna čestica u posjedovnom listu upisana na ime Republike Hrvatske, odnosno PIK Vinkovci d.d. kao koncesionara pa da samim tim posjed ne može biti pošten jer je tužiteljica iza smrti oca imala dovoljno razloga posumnjati pripada li joj pravo na posjed.

9. Ovakva odluka prvostupanjskog suda nije zakonita, a obrazloženje prvostupanjskog suda u potpunosti je nejasno i kontradiktorno. Tako prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica preko svojih prednika u posjedu predmetnih nekretnina od 1970., da su nekretnine obrađivali djed tužiteljice, zatim njezin otac i nakon njegove smrti tužiteljica sa svojim sinom i da dužina posjeda među strankama nije sporna, da je osnovan tužbeni zahtjev u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] i da tužbeni zahtjev nije osnovan u odnosu na kč. br. [katastarska čestica], iako je u postupku činjenično stanje jednako utvrđeno i za jednu i drugu katastarsku česticu pa ovakvi kontradiktorni zaključci prvostupanjskog suda potvrđuju osnovanost žalbenih navoda tužiteljice da je prvostupanjska odluka donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Pri tome prvostupanjski sud potpuno nepravilno i netočno interpretira iskaz tužiteljice i svjedoka HĐ jer su i tužiteljica i svjedoci identično iskazivali u odnosu na obje katastarske čestice te su za obje nekretnine saznali da nisu u vlasništvu ŠĐ (a ne KĐ kako pogrešno navodi prvostupanjski sud) nakon provedene ostavinske rasprave, a ne samo u odnosu na kč. br. [katastarska čestica], dok je pri tome prvostupanjski sud s tužiteljicom i svjedocima propustio utvrditi kada je ŠĐ preminuo i kada je provedena ostavinska rasprava, odnosno koliko dugo su prednici tužiteljice bili u kontinuiranom i neprekidnom posjedu predmetnih nekretnina. Isto tako je nejasan navod prvostupanjskog suda da je predmetna čestica u posjedovnom listu upisana na ime Republike Hrvatske, odnosno PIK Vinkovci d.d. kao koncesionara pa da samim tim posjed ne može biti pošten jer je tužiteljica iza smrti oca imala dovoljno razloga posumnjati pripada li joj pravo na posjed, s obzirom da je u prethodnom dijelu obrazloženja utvrdio da je tužiteljica zajedno s prednicima u posjedu nekretnina od 1970. Prvostupanjski sud nije u presudi objasnio kakva je to pravna razlika ako je u posjedovnom listu upisana Republika Hrvatska, a kakva ako je upisna fizička osoba, ujedno uvažavajući činjenicu da iz provedenih dokaza proizlazi da tužiteljicu i njezine prednike nitko nije smetao u kontinuiranom posjedu od 70-tih godina.

10. Dakle, obrazloženje prvostupanjske presude ne može se smatrati valjanim obrazloženjem sudske odluke u smislu odredbe članka 338. stavka 4. ZPP-a jer je navedeno obrazloženje nerazumljivo, a obrazloženje presude je bitni sadržaj sudske odluke, s obzirom da pruža neophodnu osnovu za kontrolu pravilnosti presude nakon uloženog pravnog lijeka i jer drugostupanjski sud isključivo iz obrazloženja može utvrditi način i rezultate zaključivanja suda o relevantnim činjenicama, o ocjeni provedenih dokaza te prava koje je primijenjeno pa po ocjeni ovoga suda, obrazloženje prvostupanjske presude sadrži takve nedostatke da se pravilnost prvostupanjske presude ne može ispitati, slijedom čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11 ZPP-a.

11. U odnosu na relevantno materijalno pravo, a s obzirom na pravnu i činjeničnu osnovu tužbe, valja reći da je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, prije svega potrebno poštenje posjednika. Poštenje posjednika se presumira. Tako je bilo za vrijeme važenja pravnih pravila Općeg građanskog zakonika paragraf 328. OGZ („Da li je način posjeda pošten ili nepošten presuđuje sudac u slučaju pravne rasprave. U dvojbi uzima se, da je posjed pošten.“) i 326. OGZ-a, koji se primjenjuje za prvo vremensko razdoblje posjedovanja prednika tužiteljice, kao i za vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list 6/80, 36/90, “Narodne novine” 53/91, 92/94, ZOVO) prema kojem je posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (članak 72. stavak 2. ZOVO), pri čemu se savjesnost posjeda pretpostavlja (članak 72. stavak 3. ZOVO); i sada odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV) prema kojima je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje posjeda prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18. stavak 3. ZV). Prema članku 18. stavku 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

11.1. Na temelju odredbi članka 159. stavka. 1., 2. i 3. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, a samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten dosjelošću stječe vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a posjednik kojemu je posjed barem pošten protekom dvadeset godina.

11.2. Dakle, za redovnu dosjelost odlučne pretpostavke su zakonit, istinit i pošten posjed, a za izvanrednu dosjelost pošten posjed. Nepošteni posjednik ne može steći pravo vlasništva nekretnine dosjelošću ni u slučaju redovne, ni u slučaju izvanredne dosjelosti pa je prvostupanjski sud pitanje poštenja posjeda tužiteljice i njezinih prednika trebao valjano i jasno obrazložiti, kao i kontinuitet posjedovanja prednika tužiteljice u odnosu na nekretninu koja je predmet žalbenog postupka jer kad dosjedanje prednika bude prekinuto ne može se nastaviti, već može započeti samo novo dosjedanje. Dakle, prvostupanjski sud je propustio utvrditi jesu li prednici tužiteljice dosjelošću stekli pravo vlasništva do smrti ŠĐ, odnosno datum njegove smrti i vrijeme provođenja ostavinskog postupka, što je od odlučnog značaja za presuđenje u ovom postupku, jer ako tužiteljica, odnosno njezini prednici do tada nisu stekli pravo vlasništva, nakon provođenja ostavinskog postupka i saznanja tužiteljice da njezin posjed nije pošten počinje novo dosjedanje tužiteljice na spornim nekretninama. Pri tome ne može prvostupanjski sud tvrditi u jednom dijelu obrazloženja odluke da su nekretnine stečene kupoprodajom prednika i na temelju toga utvrditi da je na jednoj čestici stečeno pravo vlasništva, a za drugu česticu tražiti postojanje pisanog kupoprodajnog ugovora te se pri tome se ukazuje prvostupanjskom sudu da je pravna i činjenična osnova tužbe dosjelost.

12. S obzirom da u prvostupanjskoj presudi nisi dani razlozi o odlučnim činjenicama i da je obrazloženje odluke nerazumljivo i kontradiktorno zbog čega se prvostupanjska odluka ne može ispitati, na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a prihvaćena je žalba tužiteljice te je prvostupanjska presuda ukinuta u odnosu na točku II i III izreke te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otklonit će bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem te će upotpuniti činjenično stanje ponovnim saslušanjem tužiteljice i svjedoka HĐ koje će ispitati na okolnosti datuma smrti ŠĐ i provođenja ostavinskog postupka te će utvrditi točne datume početka i kraja dosjedanja prednika tužiteljice, odnosno utvrdit će jesu li ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini te će ocijeniti provedene i odlučne dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, nakon čega će pravilnom analizom svih provedenih dokaza i pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu i zakonitu odluku, koju će valjano obrazložiti sukladno članku 338. stavku 4. ZPP-a, a tom će odlukom odlučiti troškovima parničnog postupka i troškovima žalbenog postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

14. U odnosu na točku I izreke prvostupanjske presude, koja nije pobijana žalbom, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

15. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci rješenja.

Slavonski Brod, 7. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić